Kž-267/2021-5

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-267/2021-5

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. K. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe braniteljice optuženika L. M., odvjetnice u Z., izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2021. br. K-1849/2017, u sjednici vijeća održanoj dana 1. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba optuženog A. K. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem K-1849/2017 od 13. svibnja 2021. temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog protiv optuženog A. K. od 4. prosinca 2017. je stavljen izvan snage, te je optuženi A. K. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11, pa je optuženi na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega mu je, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće biti izvršena ako u roku od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećena S. B. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu, dok je optuženi na temelju članka 148. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 8. ZKP/08 obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna / 132,72 eura[1] te nagradu i nužne izdatke punomoćnice oštećene što će biti određeno posebnim rješenjem.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi A. K. po braniteljici L. M., odvjetnici u Z., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu ukine te predmet vrati na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Iako u uvodu žalbe optuženi A. K. navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 tvrdeći da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku, sadržajno razmatrajući navode žalbe vezano za ovaj žalbeni osnov proizlazi da se u stvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

 

7.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08, odnosno postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točaka 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 i da li je rasprava protivno odredbama toga Zakona održana u odsutnosti optuženika i njegova branitelja, te da li je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, pa je utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi nije počinjena.

 

8. Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, analizirajući kompletan tijek dokaznog postupka, te povezujući inkriminirano postupanje optuženika s provedenim dokazima, valja istaći da žalitelj pogrešno ocjenjuje provedene dokaze, subjektivno zauzima stav u pogledu istih, a posebno analize pojedinih dokaza od strane prvostupanjskog suda. Međutim, po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je inkriminirane prigode optuženik postupio na način kako ga se i tereti. Za svoja utvrđenja prvostupanjski je sud dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji ni navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje.

 

8.1. Naime, osnovano je prvostupanjski sud iskaz oštećene S. B. o tijeku utuženog događaja prihvatio kao okolnosnim i uvjerljivim te njen iskaz doveo u vezi sa iskazima svjedoka V. Š. i T. O.. Oštećena S. B. opisujući u svom iskazu inkriminirajući događaj je navela da je tada optuženi prošao pored kafića u kojem se ona nalazila pa kada je uočio ljestve naslonjene na staklenu stijenu kafića, ušao u kafić i počeo vikati, pa nakon što ga je zamolila da se smiri i udalji iz kafića, počeo vikati i na nju, a potom da su izišli iz kafića kada je optuženi zgrabio ljestve, a ona ih pokušala uzeti od njega. U tom trenutku da je optuženi počeo vikati "Ti si đavolja odvjetnica, ubit ću tebe i završit ćeš u smeću, bacit ću te u kontejner" pri čemu da je imao i "luđački pogled", a zatim da je optuženik bacio ljestve i zgrabio je za majicu te silovito bacio na ulazna vrata kafića, zbog čega je glavom i leđima udarila u stakleni dio vrata i u vanjski drveni štok, a u tom trenutku da je V. Š. prvi skočio do nje. Ispitani svjedok V. Š. je potvrdio iskaz oštećene te naveo da je tada bio u kafiću za šankom kada je primijetio komešanje te vidio oštećenu i optuženog da se natežu oko ljestava te da je optuženi u jednom trenutku ljestvama odgurnuo oštećenu u štok, a on da je izletio vani i odgurnuo optuženog. I svjedok T. O., konobar u kafiću je potvrdio u svom iskazu da je došlo do natezanja između oštećene i optuženog koji je oštećenoj otrgnuo ljestve iz ruku, a moguće da ju je i odgurnuo, time da je među njima, dok su se naguravali bilo vrijeđanja i psovanja. Suviše toga, iz liječničke dokumentacije za oštećenu i to povijesti bolesti od 14. siječnja 2017. proizlazi da je oštećena dan nakon terećenog događaja zatražila liječničku pomoć te da joj je utvrđen kontuzijski biljeg u području paravertebralne muskulature lumbalno lijevo.

Stoga su potpuno neutemeljeni žalbeni navodi optuženika da iskaz oštećene nije potvrđen niti jednim materijalnim niti personalnim dokazima, naglašavajući pri tome da svjedoci V. Š. i T. O. nisu iskazivali o tomu da bi tada između oštećene i optuženika bile upućene prijetnje. Međutim, žalitelj pri tomu ne uzima u obzir da bi se inkriminirani događaj desio ispred kafića, a da je svjedok T. O., kako je naveo, bio u prostoru šanka, a svjedok V. Š. stajao za šankom, te je reagirao tek kada je optuženi sa ljestvama odgurnuo oštećenu. Prema tome, svjedoci koji su bili u unutrašnjosti kafića nisu niti bili u mogućnosti čuti upućene prijetnje, ali obojica su u svojim iskazima potvrdili tijek događaja kako ga je u svom iskazu opisala oštećena.

 

8.2. Nije osnovana niti žalba u dijelu u kojem se navodi da prvostupanjski sud, kako stoji u pobijanoj presudi, nije posebno cijenio iskaze svjedoka B. F. i S. M. čime bi činjenično stanje bilo nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Suprotno izloženim žalbenim navodima, valja istaći da svjedok S. M. nije neposredni očevidac inkriminiranog događaja, dok je svjedok B. F., zaštitar kojega je angažirao optuženik, kako je isti u svom iskazu navodio cijelo vrijeme, bio unutar prostora koje je čuvao. U takvoj situaciji, suprotno stajalištu žalitelja, pravilno prvostupanjski sud iskaze tih svjedoka nije analizirao, navodeći da nisu bili prisutni inkriminiranom događaju zbog čega nemaju niti neposrednih saznanja.

 

8.3. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja nije uzeo u obzir službene zabilješke o dojavi sa izvješćima o utvrđenom činjeničnom stanju dana 13. siječnja 2017. sastavljene od strane policijskih službenika. Okolnosti tko je toga dana zvao policiju i u koliko je navrata ista intervenirala na mjesto događaja, po stajalištu ovoga suda, doista nema nikakav utjecaj na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu. Jednako tako, niti okolnost da je optuženik prijavio brata oštećene zbog upućenih prijetnji, koja prijava je naknadno odbačena, doista nije od utjecaja na predmetni postupak.

 

8.4. Konačno, pravilno prvostupanjski sud nalazi i da je optuženik imao saznanja da je oštećena odvjetnica jedne od suvlasnica spornog poslovnog prostora obzirom da se vode brojni postupci između optuženika i triju suvlasnica, a što potvrđuju i upućene riječi prijetnje kada je oštećenoj kazao da je "đavolja odvjetnica". Osim toga, osnovano prvostupanjski sud zaključuje i da su upućene riječi prijetnje oštećenoj " da će je ubiti, da će završiti u smeću i da će je baciti u kontejner" u svemu prikladne i podobne da kod svake osobe izazovu osjećaj straha i ugroženosti, što je uostalom na strani oštećene i izazvalo, a posebno uzimajući u obzir da je optuženi, nakon tako upućenih riječi prijetnje, oštećenu odgurnuo na štok vrata kafića pri čemu je ista udarila glavom i leđima.

 

8.5. Prema tome, na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su se u ponašanju optuženika A. K. ostvarila sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi st. 2. KZ/11, za što ga je proglasio krivim.

 

9. Budući da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, sukladno članku 478. ZKP/08 ovaj sud je ispitao pobijanu presudu i u dijelu odluke o kazni.

 

9.1. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud uvažavajući olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, cijeneći stupanj krivnje i pogibeljnost kaznenog djela izraženu kroz zapriječenu kaznu za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim, uvjetna osuda, šest mjeseci zatvora na rok provjeravanja od dvije godine, u svemu primjerena i prikladna da se njome ostvare opća i posebna svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

10. S obzirom na sve naprijed navedeno valjalo je žalbu optuženog A. K. odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. ZKP/08).

 

U Šibeniku, 1. veljače 2024.

 

 

 

                                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                           Nives Nikolac,v.r.