- 1 -              Rev 804/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 804/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u S., protiv tuženika Hrvatski hidrografski institut iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicama M. B. P. i E. K. B., odvjetnicama u Zajedničkom odvjetničkom uredu iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-123/2019-5 od 10. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1171/2016 od 18. prosinca 2018., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženika se odbija.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime dodatka na plaću, temeljem posebnih uvjeta rada u razdoblju od 1.1.2014. do 31.12.2015., ukupan iznos od 1.947,99 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče:

 

- na iznos od 649,33 kn, počev od 16.6.2014. do isplate,

- na iznos od 649,33 kn počev od 16.7.2014. do isplate,

- na iznos od 649,33 kn počev od 16.12.2015. do isplate, po stopi do 31. srpnja 2015. god., u visini od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. god., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih  na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.",

 

dok se odbija se kao neosnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima na ime dodatka na plaću, temeljem posebnih uvjeta rada u razdoblju od 1.1.2014. do 31.12.2015.

 

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.421,87  kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude 18.12.2018., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih  na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1171/2016 od 18. prosinca 2018. u dosuđujućem dijelu točke I. izreke, te u točki II. izreke.

 

2. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka."

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 416/2023-3 od 14. veljače 2023. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

"Derogira li stupanje na snagu kogentnih zakonskih normi kojima je izričito utvrđen najduži period na koji se može produljiti trajanje kolektivnog ugovora sklopljenog na određeno vrijeme, prethodno izraženu volju ugovornih strana za obnovom kolektivnog ugovora na daljnji rok od dvije godine?".

 

4. Na reviziju je odgovoreno, time da je tužitelj zatražio trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada, a u smislu odredbe čl. 17. st. 2. Kolektivnog ugovora za Hrvatski hidrografski institut (dalje: KU).

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

 

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj zaposlenik tuženika te da u sadržaju poslova i radnih zadataka koje obavlja u okviru svog radnog mjesta, povremeno boravi i na istraživačkim brodovima,

 

- da je čl. 17. KU utvrđeno pravo na dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada, odnosno obavljanja poslova na brodu, kojeg je tuženik isplaćivao sa zaključno 2013.,

 

- da je tužitelj kao zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju boravio na istraživačkim brodovima P. i H., a što proizlazi iz putnih naloga, evidencije rada na terenu koja daje prikaz stvarno odrađenih sati tužitelja, te iskaza tužitelja i svjedoka,

 

- da tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva (podnesak od 27. travnja 2018.),

 

- da je KU zaključen 15. studenoga 2010. na tri godine uz odredbu da se isti obnavlja na daljnji rok od dvije godine ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna ugovorna strana pisano ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu,

 

- da do 15. studenoga 2013. nijedna od stranaka KU nije obavijestila drugu da ne želi obnovu KU,

 

- da tužitelju dodatak na plaću u smislu odredbe čl. 17. st. 2. KU nije isplaćen za utuženo razdoblje.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, osim za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima na ime dodatka na plaću, temeljem posebnih uvjeta rada u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015.

 

10. Pritom prvostupanjski sud u obrazloženju (alineja 3. strana 4.) navodi:

 

"I. Naime, suprotno tvrdnji tuženika o prestanku važenja istoga, KU, koji je zaključen dana 15.11.2010., u odredbi čl. 2. utvrđuje da se ugovor zaključuje na tri godine, s time da je člankom 2. st. 2. KU utvrđeno, da se taj ugovor obnavlja na daljnji rok od dvije godine, ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovornih strana pisano ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu. Kako do 15.11.2013. stranke nisu pisano obavijestile drugu stranu kako je to naprijed navedeno, to je KU obnovljen na daljnji rok od dvije godine, dakle do 15.11.2015. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika na odredbe Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28.7.2012. jer je KU sukladno odredbi iz čl. 2. st. 2. KU bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu toga Zakona i to sve do 15.11.2015. Kako je KU vrijedio u 2014. i u 2015.g., to se na njega primjenjuju odredbe članka 199. ZR-a kojim je propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila primjenjuju u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, odnosno iznimno i duže razdoblje, ako je kolektivnim ugovorom ugovoreno duže razdoblje primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru. Stoga je predmetni KU temeljem prava na produženu primjenu sadržanih pravnih pravila, bio u primjeni sve do 15.2.2016."

 

11. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu istu odbio kao neosnovanu prihvativši činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

12. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova podudarno je pravnom shvaćanju ovoga suda (u činjeničnoj i pravnoj podudarnoj situaciji) što proizlazi iz odluke broj Rev 591/2022-2 od 5. travnja 2023. u kojoj je navedeno:

 

"10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da prema kogentnim odredbama čl. 27. Zakona o kriterijima i čl. 199. ZR/14 nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Slijedom navedenog, smatra da nije od značaja odredba čl. 2. st. 2. KU koja predviđa mogućnost obnove KU na daljnjih dvije godine, jer da strane KU nisu mogle na drugačiji način urediti međusobne odnose.

 

10.1. Kako je KU važio do 15. studenoga 2013., to da su se pravna pravila mogla primjenjivati do 15. veljače 2014. slijedom čega u utuženom razdoblju da nije bilo mjesta primjeni KU.

 

11. Pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda i posljedično, pogrešna je primjena materijalnog prava.

 

11.1. Ovo stoga, jer drugostupanjski sud polazi od pogrešne pretpostavke da je u konkretnom slučaju odredba čl. 2. st. 2. KU protivna kogentnoj normi sadržanoj u odredbama čl. 27. Zakona o kriterijima i čl. 199. ZR.

 

11.2. Odredbom čl. 9. ZR/14 zajamčena je sloboda ugovaranja uvjeta rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ZR/14 ili drugim zakonom.

 

11.3. Odredba čl. 199. ZR/14 primjenjuje se u situaciji kada nema sporazuma strana kolektivnog ugovora o njegovoj primjeni (bilo da je kolektivni ugovor istekao ili otkazan), što ovdje nije slučaj. Tripartitni mehanizmi koje je pak, zakonodavac implementirao u Zakon o kriterijima, služe za rješavanje spornih situacija, a sadržavaju standarde koje promiče Međunarodna organizacija rada u svojim temeljnim načelima, pa tako i slobodu udruživanja i kolektivnog pregovaranja, zaštićenih Konvencijom br. 87 o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava iz 1948., i Konvencijom br. 98 o primjeni principa prava organiziranja i kolektivnog pregovaranja iz 1949. godine, kojih je Republika Hrvatska, na temelju notifikacije o sukcesiji, stranka od 8. listopada 1991. ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 2/94).

 

11.4. U tom smislu odredbe čl. 27. Zakona o kriterijima i čl. 199. ZR/14 sadržavaju pravila prema kojima se uređuju radnopravni odnosi u situaciji kada je prestao važiti postojeći a nije sklopljen novi kolektivni ugovor. Međutim, u konkretnim okolnostima nema mjesta njihovoj primjeni jer je odredba čl. 2. st. 2. KU rezultat slobode ugovaranja, sindikalnih sloboda i slobode kolektivnog pregovaranja, posebice jer i uz predmetnu ugovorenu prešutnu obnovu KU, njegovo trajanje nije dulje od pet godina, što je sukladno odredbi čl. 198. st. 2. ZR/14.

 

11.5. Stoga vijeće ovog suda smatra da sklapanje KU na određeno vrijeme (tri godine + dvije godine) nije protivno odredbi čl. 27. Zakona o kriterijima i čl. 199. ZR/14; da navedene zakonske odredbe (kojima je predviđena produžena primjena pravnih pravila sadržanih u KU na razdoblje od tri mjeseca računajući od dana isteka KU) ne priječe sklapanje KU na način da se početak važenja KU veže uz nastup određenog uvjeta; kao i da navedene zakonske odredbe ne mogu suspendirati slobodnu volju ugovornih strana kojom stranke ugovaraju vremensko važenje KU na način da isto vežu uz nastup određene činjenice (izostanak pisane obavijesti) poštujući zakonsku odredbu o najdužem vremenu sklapanja KU na određeno vrijeme."

 

13. Kako je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova podudarno pravnom shvaćanju ovoga suda, to proizlazi da je neosnovano pozivanje tuženika na odredbe Zakona o kriterijima od 28. srpnja 2012. jer isti nije lex specialis u ovom predmetu, gdje se ne raspravlja o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje već o pravima po osnovi radnopravnog odnosa tužitelja kod tuženika na kojeg su se u utuženom razdoblju primjenjivale odredbe čl. 198. i čl. 199. ZR (tako i ovaj sud u Rev 44/2022-2 od 5. travnja 2023.).

 

14. Na izloženi način odgovoreno je na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženika i na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, odlučiti kao u izreci (st. I.).

 

16. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da ta radnja u postupku nije bila potrebna (st. II.).

 

Zagreb, 1. veljače 2024.