Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 8 Kž-810/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. P. i dr., zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju, u pokušaju iz članka 247. stavak 1. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12.

– dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući povodom žalbe oštećenog kao tužitelja D. K. podnesene protiv presude Općinskog suda u Sisku broj 5 K-629/2016-28 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja D. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 15/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) 1. optuženi B. P. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 247. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11., kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave, opisano u članku 279. stavak 1. i 2. KZ/11., kažnjivo po članku 279. stavak 1. KZ/11. te kazneno djelo protiv pravosuđa – sprječavanjem dokazivanja, opisano i kažnjivo po članku 306. stavak 2. KZ/11., a u vezi članka 51. KZ/11., a 2. optuženi TD B. d.o.o. da bi bio odgovoran za kazneno djelo protiv imovine – prijevarom u gospodarskom poslovanju u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 247. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. te u vezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12.)

2. Na temelju odredbe članka 149. stavak 3. ZKP/08. oštećeni kao tužitelj D. K. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nužne izdatke 1. optuženog B. P. i 2. optuženog TD B. d.o.o. kao i nužne izdatke i nagradu branitelja, a njihova visina bit će sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08. određena posebnim rješenjem.

3. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu oštećeni kao tužitelj D. K. putem opunomoćenika V. R., odvjetnika u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. 1. optuženi B. P. je putem branitelja N. D., odvjetnika iz Z., podnio odgovor na žalbu u kojem navodi da je odluka prvostupanjskog suda u cijelosti zakonita, pravno utemeljena i valjana pa je predložio žalbu oštećenika kao tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. tvrdeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer je proturječna sama sebi ili razlozima presude te jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

7. Naime, prvostupanjski sud je iznio jasne, određene i potpune razloge zašto neke činjenice i na temelju kojih dokaza smatra utvrđenim, a između istaknutih razloga, kao i sadržaja provedenih dokaza naznačenih u obrazloženju presude i u zapisnicima o provođenju pojedinog dokaza ne postoji proturječje. Oštećenik kao tužitelj, pobijajući presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, polemizira sa zaključcima suda o postojanju, odnosno ne postojanju bitnih elemenata kaznenih djela koja optuženicima stavlja na teret, smatrajući da se u ponašanju optuženika pronalaze sva bitna obilježja kaznenih djela za koja ih je optužio, što sadržajno znači da pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da će nastavno njegovi žalbeni razlozi bitni ocjenjivani kroz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja oštećenik kao tužitelj ističe da iz nalaza i mišljenja vještakinje za isprave i rukopise T. K.-G. proizlazi da su prva i druga stranica spornog ugovora napisane i oblikovane korištenjem različitog računalnog programa za pisanje od računalnog programa kojim je pisana i oblikovana treća stranica ugovora, a koja stranica je ujedno ispisana na pisaču različitom od onoga na kojem su ispisane prve dvije stranice ugovora, kao i da je nijansa boje papira treće stranice ugovora različita od nijanse boje papira prve dvije stranice predmetnog ugovora kao i da je nedvojbeno treća stranica ugovora ispisana na pisaču D. K., odnosno kao i uzorci koje je oštećenik dostavio za potrebe vještačenja, a da prva i druga stranica ugovora nisu ispisane na istom pisaču kao i treća stranica ugovora. Nadalje, navodi da iz spisa Općinskog suda u Sisku br. Povrv-54/12 gdje je 2. optuženik kao tužitelj protiv oštećenog D. K. vodio spor za plaćanje radova koje je tužitelj navodno izvršio za tuženika prema izdanom računu proizlazi da je 2. svibnja 2013. tužitelj po punomoćniku predao u spis sporni ugovor od 25. kolovoza 2011., a iz raspravnog zapisnika od 21. studenog 2013. vidljivo je da je tuženik D. K. u spis predao svoj primjerak ugovora o izvođenju navedenih radova. Za ugovor predan na raspravi 21. studenog 2013. oštećenik je naveo da je to prijedlog ugovora koji je predao B. P. poštom 27. rujna 2011., a koji ugovor je poštom dostavljen 2. optuženom B. d.o.o.

9. Očitujući se na istaknute žalbene navode, prije svega treba navesti da je za ispunjenje obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11. potrebno da počinitelj postupa s prijevarnom namjerom u trenutku zaključenja pravnog posla, odnosno da u trenutku zaključenja pravnog posla dovodi nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu, navodeći ga time da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Prema navodima činjeničnog opisa, 1. optuženiku se stavlja na teret da je potpisom i pečatom ovjerio poslovnu ispravu, odnosno ugovor o malčiranju višegodišnjih raslinja i trava i vođenju radova obrade tla i pripreme sijanje travno-djetelinskih smjesa po katastarskim česticama, s neistinitim sadržajem čime bi počinio kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. i 2. KZ/11., a predajom krivotvorine u sudski spis i da je počinio kazneno djelo sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavak 2. KZ/11., a sve s ciljem da se njegovo trgovačko društvo nepripadno materijalno okoristi za iznos 50.001,01 kunu, kolika je razlika između cijene radova koja je naznačena u ugovoru kojim raspolaže oštećenik kao tužitelj u odnosu na ugovor koji je predao optuženik u parnični spis. Obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. KZ/11., a prema navodima činjeničnog opisa optužnice, optuženik ostvaruje tek predajom, navodno, lažnog ugovora u sudski spis u parničnom postupku pod brojem Povrv-54/2013. pred Općinskim sudom u Sisku 2. svibnja 2013., a što je više od godinu i osam mjeseci nakon ispunjenja ugovora od strane izvođača radova TD „B.“.

10. Ugovor o malčiranju višegodišnjih raslinja i trava i vođenju radova obrade tla i pripreme sijanje travno-djetelinskih smjesa po katastarskim česticama zaključili su tijekom 2011. OPG D. K. kao naručitelj i TD B. d.o.o. kao izvođač radova, ugovorne strane su detalje ugovora dogovorili usmeno na način da će 2. optuženi B. d.o.o. izvoditi radove čišćenja i malčiranja zemljišta na parcelama koje je oštećenik kao tužitelj D. K. dobio u zakup, nakon čega je 2. optuženi B. d.o.o. izvodio radove čišćenja i malčiranja zemljišta na parcelama naručitelja. Spor je nastao tek kada oštećenik kao tužitelj nije platio izvedene radove zbog čega je 2. optuženi B. d.o.o. pokrenuo ovrhu na temelju vjerodostojne isprave zbog isplate iznosa od 584.250,00 kuna, a po prigovoru ovršenika, ovdje oštećenika, D. K. postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred Općinskim sudom u Sisku.

11. S obzirom na izneseni tijek poslovnog odnosa optuženika i oštećenika kao tužitelja, u trenutku zaključenja ugovora između oštećenika kao tužitelja i 2. optuženog TD B. d.o.o. niti iz jednog postupka optuženika ne proizlazi da bi ikakve lažne činjenice predočio oštećeniku i time ga doveo u zabludu tako da bi ovaj nešto počinio na štetu svoje imovine.

12. Spor između optuženika i oštećenika nastaje tek nakon što su radovi izvršeni, a prema građevinskom dnevniku TD B. d.o.o. za radove na OPG D. K. radovi su izvođeni od 29. kolovoza 2011. do 31. kolovoza 2011. i 1. rujna do 27. rujna 2011. nisu plaćeni pa 2. optuženi B. d.o.o. podnosi ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave u kojem potražuje iznos od 584.250,00 kuna, odnosno vrijednost cjelokupno izvedenih radova.

13. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za isprave i rukopise T. K.-G. proizlazi da su prve dvije stranice predmetnog ugovora o malčiranju sadržajno u bitnome različite odnosno da ugovor koji je 1. optuženik predao na ročištu 2. svibnja 2013. u vidu fotokopije sadržajno ne odgovora ugovoru koji je oštećeni kao tuženik predao na ročištu 21. studenog 2013. Bitna je razlika u cijeni, u ugovoru koji je predao 1. optuženik je cijena veća za 50.001,01 kunu, nego u ugovoru koji je predao oštećenik. Ovdje treba naglasiti da u tom trenutku, dakle, dvije godine nakon što je 2. optuženo TD B. d.o.o. izvelo radove, isti nisu niti djelomično, u nespornom iznosu plaćeni.

14. Imajući u vidu činjenicu da su dvije stranice ugovora različite, osnovano je prvostupanjski sud zaključio, a nakon analize iskaza 1. optuženog B. P., oštećenog D. K., svjedoka T. P., D. I. i S. S., da osim iskaza oštećenog kao tužitelja D. K., niti iz jednog drugog provedenog dokaza ne proizlazi da je upravo 1. optuženi B. P. zamijenio prve dvije stranice spornog ugovora sadržajem različitim od onoga kakav je u parničnom postupku sudu predao oštećenik kao tužitelj.

15. Iskaz oštećenog kao tužitelja D. K. osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio jer je nejasan i neprecizan, a s obzirom da ispitan kao svjedok nije mogao niti približno odrediti cijenu dogovorenih radova, način ugovaranja cijene radova, vrijeme slanja ugovora na adresu 2. optuženika, izgleda ugovora i drugih bitnih činjenica vezanih uz zaključenje predmetnog ugovora. Na vjerodostojnost iskaza D. K. upućuje i opis dinamike ugovaranja koji navodi u svojem iskazu. Naime, oštećenik u iskazu navodi da je ugovor zaključen prije izvođenja radova, a potom da je 27. rujna 2011. poslao ugovor preporučenom poštom 2. optuženiku. Prema dnevniku građevinskih radova toga su dana završeni radovi. Kako su radovi započeli 29. kolovoza 2011. neživotno je i nelogično, pogotovo imajući u vidu činjenicu da oštećenik i optuženici prije predmetnog posla nisu poslovno surađivali, da nisu zaključili ugovor prije izvođenja radova.

16. Pored istaknutih činjenica, a što se tiče dogovorene cijene malčiranja i obveza ugovornih strana, očito se između oštećenika kao tužitelja i optuženika radi o nerazjašnjenim poslovnim odnosima i spora oko vrijednosti izvedenih radova, a ne ostvarenju bića inkriminiranih kaznenih djela, a to ukazuje i činjenica što oštećenik kao tužitelj nakon izvršenih radova nije platio niti po cijeni izvedenih radova koju je smatrao da je ugovorio. Sama cijena ugovorenih radova, opseg i vrijednost radova kao i jedinična cijena malčiranja, a kada se ima u vidu da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženici u odnosu na trenutak zaključenja predmetnog ugovora postupali s prijevarnom namjerom, nije bitna za utvrđenje jesu li optuženici počinili kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. KZ/11.

17. Nije sporno da je 1. optuženi B. P. predao u sudski spis predmetni ugovor o malčiranju višegodišnjih raslinja i trava i vođenju radova obrade tla i pripreme za sijanje travno-djetelinskih smjesa, međutim, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano da bi upravo on zamijenio stranice predmetnog ugovora pa slijedom toga ne može se niti zaključiti da bi počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 279. stavak 1. KZ711., kao i kazneno djelo sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavak 2. KZ/11.

18. Kako tijekom postupka nije dokazano da bi optuženici počinili upravo radnje sadržane u činjeničnom opisu optužnice pa time i kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju pokušaju iz članka 247. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11., a 1. optuženik i kaznena djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11. te sprječavanja dokazivanja, ispravno je prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobodio optuženike optužbe.

19. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. lipnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.