Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-275/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika G. B. na M., …, OIB; …, zastupanog po gradonačelniku I. K., dipl. ing., a on po punomoćnici R. M., dipl. iur., protiv tuženice-protutužiteljice L. F. iz B. na M., …, OIB; …, zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., …, radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-2078/2022-3 od 16. veljače 2022., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj P-2078/2022 od 22. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-2078/2022-3 od 16. veljače 2022., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-2078/2022 od 22. veljače 2023. u toč. I izreke i sudi:

Nalaže se tuženici L. F. iz B. na M., …, OIB:…, da tužitelju-protutuženiku G. B. na M., …, B. na M., OIB: …, preda u posjed nekretnine označene kao kat. čest. br. 684/1 zv. Kosa put površine 1081 m2, kat. čest. br. 684/20 zv. Kosa, pašnjak, gospodarski objekt, ukupne površine 1.997 m2, obje upisane u zk. ul. br. … k.o. B., kat čest. br. 684/21 zv. Kosa pašnjak površine 471 m2 upisane u zk ul. br. … k.o. B., kat. čest. br. 766/13 zv. Povrh sedam četa, pašnjak površine 137m2 upisane u zk. ul. br. …k.o. B. i kat. čest. br. 766/14 zv. Povrh sedam četa pašnjak površine 162 m2 upisane u zk. ul. br. .. k.o. B., sve vlasništvo tužitelja-protutuženika, te da se da nekretnine označene kao kat. čest. br. 684/20 ukupne površine 1997 m2 ukloni izgrađeni gospodarski objekt - zgradu u dijelu površine označene točkama A-B-C-D- E-A koja se nalazi na predmetnoj nekretnini sukladno skici sudskog očevida M 1:1000 posl.br. P-1077/13 od 8. lipnja 2015. izrađenoj po L. B., dipl. ing. geod., u roku od 15 dana.

II Preinačuje se ista prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-2078/2022 od 22. veljače 2023. u toč. II izreke na način da se kao neosnovan odbija protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice L. F. koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica, L. F. OIB: …, vlasnica nekretnina položenih u k.o. B. na M. i to: -čest. zem. 684/2, zv. Kosa u naravi put površine 1.081 m2, -čest. zem. 684/20, zv. Kosa u naravi pašnjak i gospodarski objekti ukupne površine 1.997 m2,-čest. zem. 684/21, zv. Kosa u naravi pašnjak površine 471 m2,- čest. zem. 766/13, zv. Povrh sedam četa u naravi pašnjak površine 137 m2,-čest. zem. 766/14, zv. Povrh sedam četa u naravi put površine 162 m2, sve za cijelo, što je tužitelj protutuženik dužan priznati te trpjeti da tužena protutužiteljica temeljem ove presude a po pravomoćnosti iste u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužitelja – protutuženika.".

III Nalaže se tuženici-protutužiteljici L. F. naknaditi tužitelju-protutuženiku G. B. na M. sveukupni parnični trošak u iznosu od 7.720,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvog stupnja suđeno je:

"I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

Nalaže se tuženici-L. F. iz B. na M., …, OIB:…, da tužitelju-protutuženiku G. B. na M., …, B. na M., OIB:…, preda u posjed nekretnine označene kao kat. čest. br. 684/1 zv. Kosa put površine 1.081 m2, kat. čest. br. 684/20 zv. Kosa, pašnjak, gospodarski objekt, ukupne površine 1.997 m2, obje upisane u zk. ul. br. … k.o. B., kat čest. br. 684/21 zv. Kosa pašnjak površine 471 m2 upisane u zk ul. br. …k.o. B., kat. čest. br. 766/13 zv. Povrh sedam četa, pašnjak površine 137m2 upisane u zk. ul. br. … k.o. B. i kat. čest. br. 766/14 zv. Povrh sedam četa pašnjak površine 162 m2 upisane u zk. ul. br. … k.o. B., sve vlasništvo tužitelja–protutuženika, te da se da nekretnine oznacene kao kat. čest. br. 684/20 ukupne površine 1.997 m2 ukloni izgrađeni gospodarski objekt – zgradu u dijelu površine označene točkama A-B-C-D-E-A koja se nalazi na predmetnoj nekretnini uskladno skici sudskog očevida M 1:1000 posl.br. P-1077/13 od 08.06.2015.g. izrađenoj po L. B. dipl. ing. geod. Ovlašteni inženjer geodezije, Ured ovlaštenog inženjera geodezije, B. na M., kao i da tužitelju protutuženiku naknadi troškove parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

II – Usvaja se u protutužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica, L. F. OIB:…, vlasnica nekretnina položenih u k.o. B. na M. i to: -čest. zem. 684/2, zv. Kosa u naravi put površine 1.081 m2, -čest. zem. 684/20, zv. Kosa u naravi pašnjak i gospodarski objekti ukupne površine 1.997 m2,-čest. zem. 684/21, zv. Kosa u naravi pašnjak površine 471 m2,-čest. zem. 766/13, zv. Povrh sedam četa u naravi pašnjak površine 137 m2,-čest. zem. 766/14, zv. Povrh sedam četa u naravi put površine 162 m2, sve za cijelo, što je tužitelj protutuženik dužan priznati te trpjeti da tužena protutužiteljica temeljem ove presude a po pravomoćnosti iste u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužitelja – protutuženika.

III – Dužan je tužitelj-protutuženik tuženoj-protutužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.023,59 Eura u roku od 15 dana.

IV - U preostalom dijelu za iznos od 1.442,94 Eura zahtjev tužene-protutužiteljice za naknadom troška se odbija."

2. Ispravljenim rješenjem odlučeno je:

"I - Ispravlja se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 39 P-2078/2022 od 16. veljače 2023. godine, na način da:

-u točci II izreke presude u prvom retku umjesto "OIB …" ispravno treba stajati OIB: …",

-u točci II izreke u trećem retku umjesto "čest. zem. 684/2" ispravno treba stajati "čest. zem. 684/1,

-u točci II izreke u osmom retku umjesto riječi "u naravi put" ispravno treba stajati "u naravi pašnjak".

II -U preostalom dijelu presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 39 P2078/2022 od 16. veljače 2023. godine ostaje neizmijenjena.".

3. Protiv citirane presude u toč. I, II i III izreke ispravljene rješenjem od 22.veljače 2023. žalbu je izjavio tužitelj-protutuženik G. B. na M. (dalje: tužitelj) iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev odnosno ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tvrdi da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je nerazumljiva i nisu utvrđene odlučne činjenice. Na temelju činjenica koje je utvrdio sud prvog stupnja je izveo pogrešne zaključke i pogrešno je primijenio materijalno pravo. Presuda se temelji isključivo na iskazima svjedoka i tuženice i spisu ne prileži niti jedan materijalni dokaz, odnosno isprava iz koje bi se moglo zaključiti da su prednici tuženice bili u posjedu sporne nekretnine. Posjed tuženice i prednika je očito bio nepošten i kao nepošteni posjednici nisu mogli steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina ni redovnom ni izvanrednom dosjelošću. Tužitelj je dokazao navode iz svoje tužbe i sud prvog stupnja je bio dužan usvojiti njegov tužbeni zahtjev odnosno odbiti protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice (dalje: tuženice).

4. Tužena je u odgovoru na žalbu navela da su saslušanje svjedoka i iskazi stranaka dokazna sredstva kojima utvrđuju relevantne činjenice, jer se u suprotnome ti dokazi ne bi ni izvodili. Očevidom na licu mjesta je utvrđeno da se na predmetu spora nalazi štala, za koju je svjedok M. S. potvrdio da je sazidana 1985. i da je ranije na tom mjestu postojala manja štala i sjenica za ovce. Svjedoci su potvrdili i da je M. F., suprug tužene predmetne parcele ogradio još 50.-ih godina i koristio ih za čuvanje blaga. Poštenje posjeda se pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno, dužan je to i dokazati. Predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

5. Žalba je osnovana

5.1. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19; dalje ZID ZPP), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista presuda može ispitati.

5.2. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je vlasnički zahtjev tužitelja G. B. na M. radi predaje u posjed nekretnina u k.o. B. na M., te protutužbeni zahtjev tuženice L. F. radi utvrđenja prava vlasništva istih nekretnina, na temelju ugovora o zamjeni nekretnina s tužiteljem, odnosno, na temelju dosjelosti.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

- da je tužitelj na nekretninama oznake čest.zem. 684/1 "Kosa", čest.zem. 684/20 "Kosa", čest. zem. 684 "Kosa", čest.zem. 766/13 "Povrh sedam četa" i čest.zem. 766/14 "Povrh sedam četa", k.o. B. na M., upisan kao vlasnik za cijelo, sukladno Zapisniku Zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda od 2. svibnja 2011. (l.s. 3);

- da čest. zem. 684/1 odgovara dijelu čest.zem. 1367/4 i dijelu čest.zem. 1367/5, stare izmjere, obje upisane u zk.ul. … uknjiženog vlasništva u korist općenarodne imovine; da čest.zem. 684/20 odgovara dijelu čest.zem. 1367/5 stare izmjere, upisane u zk.ul. … uknjiženog vlasništva u korist općenarodne imovine, te da čest.zem. 727/3 odgovara dijelu čest.zem. 1377/2, stare izmjere, upisane u zk.ul. …, uknjiženog vlasništva u korist općenarodne imovine, organa upravljanja Mjesnog narodnog odbora B. i

- da je tuženica u posjedu predmetnih nekretnina sve od 63./64. godine prošlog stoljeća.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina i da se tuženica nalazi u njihovu posjedu, za koje nekretnine tvrdi da ih je stekla zamjenom s tužiteljem, odnosno dosjelošću. Zaključuje da nije vjerojatno da bi tadašnja O. B. na M. zamijenila nekretnine s prednikom tuženice bez pisanog traga, pogotovo stoga jer je tužitelj u Katastru evidentiran kao posjednik. Međutim, s obzirom na činjenicu da se tuženica, zajedno s prednicima nalazi u posjedu predmetnih nekretnina preko 40 godina, smatra da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekla dosjelošću, na temelju odredbe čl. 159. st. 4. u vezi čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP).

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 161. st. 1. ZVDSP te odredbu čl. 159. st. 2. i 4. istog Zakona, kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja grada B. na M. i usvojio tužbeni zahtjev tuženice radi utvrđenja prava vlasništva.

10. Ovaj sud smatra da tuženica nije stekla pravo vlasništva zamjenom nekretnina, a ni dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 2. i 4. ZVDSP. Naime, odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i lokalne uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st.

2. i st. 3. tog članka Zakona.

11. Predmetne su nekretnine do 8. listopada 1991. bile u pravnom režimu društvenog vlasništva, jer su u zemljišnoj knjizi suda prvog stupnja bile upisane kao općenarodna imovina. Prema izvornoj odredbi čl. 388. st. 4. ZVDSP (''Narodne novine'', broj 91/96 i 68/98) u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, a koja je odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (''Narodne novine'', broj 137/99).

12. O stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-x-974/2017-2 od 7. svibnja 2019. zauzeo je pravno shvaćanje koje glasi: Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekle na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebno u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes trećih osoba.

13. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske: Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020., Rev-1168/2021 od 20. listopada 2021.

14. Tužitelj G. B. na M. je protiv tuženice, kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik podnio vlasničku tužbu (rei vindicationis) radi predaje u posjed predmetnih nekretnina.

15. Odredbom čl. 161. st. 1. ZVDSP utvrđeno je pravo vlasnika da od posjednika zahtjeva da mu preda u posjed stvar na kojoj ima pravo vlasništva. Na podnošenje vlasničke tužbe aktivno je legitimiran vlasnik i na njemu leži teret dokaza o pravu vlasništva i činjenici da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika (čl. 162. s. 1. ZVDSP).

16. Budući da je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnoj knjizi upisano na ime tužitelja G. B. na M., tužitelj nije bio dužan dokazivati pravni temelj stjecanja svog prava vlasništva jer se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a zemljišne knjige, zemljišnoknjižni izvadci uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava (čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99,114/01, 100/04, 107/07, 152/08,126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19 i 128/22).

17. Protiv revindikacijskog zahtjeva tuženik se može braniti prigovorima kojima negira ili ukida vlasnički zahtjev, pa tako tuženica u postupku tvrdi da je zajedno sa suprugom u posjedu spornih nekretnina bila i prije 8. listopada 1991. kao i da se u posjedu nalazila i u vrijeme podnošenja tužbe i protutužbe u predmetnoj parnici te da je nekretninu stekla zamjenom svojih nekretnina s tužiteljevim, odnosno dosjelošću.

18. U spisu predmeta nema materijalnih dokaza o eventualnoj zamjeni nekretnina parničnih stranaka. Saslušani svjedok I. E. naveo je da je suprug tuženice M. došao iz M. 60-ih godina prošlog stoljeća u B. na M. te da mu je ovaj ispričao ''da će im općina zbog prolaska ceste dati zemlje tu doli'' (l.s. 58), dok je svjedok M. S. u svom iskazu naveo da je 1975. na mjestu prijepornih nekretnina zatekao sjenicu za ovce, dok se štala zidala 1985., te da mu je M. ispričao ''da je zemljište dobio za put'' (l.s. 58 i 59), koji su iskazi glede zamjene nekretnina okolnosno i sadržajno paušalni i potpuno neodređeni, pa im sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, s pravom nije poklonio vjeru i osnovano zaključio da ''nije vjerojatno da bi tadašnja općina B. zamijenila nekretnine s prednikom tužene bez pisanog traga''.

19. Dosjelost kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva, na koji se tuženica također poziva, je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZVDSP).

20. Prema pravilu paragrafa 1468 Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91 - dalje: OGZ) , rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe, bio je 20 godina, dok je prema pravnom pravilu paragrafu 1472 OGZ, rok dosjedanja na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., rok dosjedanja iznosi 40 godina. Prema čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., za redovnu dosjelost koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika, rok dosjedanja je 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina.

21. Odredbom čl. 18. st. 1. ZVDSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja.

22. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom a ni zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZVDSP), a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3. istog članka Zakona).

23. Unatoč tvrdnji tuženice da je predmetne nekretnine počela koristiti još 1960. kada se na to područje doselila sa suprugom, sada pok. M. F., da je njezin suprug ova zemljišta ogradio sa svih strana i koristio ih za ispašu blaga te da ih u tome nitko nije ometao a ni osporavao pravo vlasništva, za kazati je da u spisu ne prileži niti jedan materijalni dokaz koji bi potvrdio da bi tuženica i njezin suprug M. bili u kontinuiranom vlasničkom posjedu sve od 60-ih godina prošlog stoljeća.

24. U spisu prileži Rješenje Uprave za katastar i geodetske poslove O. B. na M. broj:

UP/I-07-71/76 od 15. travnja 1977., prema kojem su Rješenju izmijenjeni podaci o zemljištima i posjedu M. F. pok. J. i M. F. ud. J., ali se sadržajno to rješenje uopće ne odnosi na predmetne nekretnine (l.s. 62).

25. Glede posjeda prijepornih nekretnina u postupku su saslušani svjedoci I. E. i M. S., iz čijih svjedočkih iskaza ne proizlazi da su tuženica i njezin suprug bili u kontinuiranom, samostalnom i vlasničkom posjedu upravo predmetnih nekretnina. Njihovi su iskazi potpuno neodređeni i ne potvrđuju tvrdnje tuženice o samostalnom, kontinuiranom i vlasničkom posjedu upravo predmetnih nekretnina. Svjedok I. E. je u svom iskazu naveo slijedeće: "Kako je M. naselio tako je pomalo krča i ograđiva…" (l.s. 58).

26. U konkretnom slučaju, s obzirom na okolnosti, izostanku bilo kakve evidencije o tuženičinu posjedu prijepora, uz činjenicu da su nekretnine cijelo vrijeme njezina posjedovanja bile upisane kao općenarodna imovina u zemljišnoj knjizi, za koje vrijedi načelo javnosti i povjerenja, nije joj moglo ostati nepoznato da je u posjedu tuđih zemljišta, pa je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da sama činjenica posjeda prijepora ukazuje na ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, tužena nije bila pošteni posjednik, jer je znala ili mogla znati da koristi tuđe nekretnine.

27. Poštenje posjeda je bitna pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja te kvalitete posjeda niti po kojem propisu nije se moglo steći pravo vlasništva, bez obzira na trajanje posjeda. Takav je pravni stav izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-67/16 od 14. travnja 2021.

28. Prvostupanjski je sud stoga pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja i usvojio protutužbeni zahtjev tuženice.

29. Slijedom iznesenoga, pobijanu prvostupanjsku presudu trebalo je preinačiti u toč. I izreke jer je u postupku tužitelj G. B. na M. dokazao pretpostavke za usvajanje vlasničke tužbe za povratom stvari iz čl. 161. st. 1. ZVDSP i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja G. B. na M. te odbiti protutužbeni zahtjev tuženice, kao neosnovan, po čl. 373.a ZPP.

30. Odluka o troškovima postupka u toč. III izreke, temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 ZPP koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP. Tužitelju je priznat trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu i presudu od po 313,23 EUR (2.360,00 kn), te naknada za plaćene troškove vještačenja u iznosu od 398,17 EUR (3.000,00 kn), odnosno sveukupno 1.024,62 EUR (7.720,00 kn), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan, jer nije postavljen određeno, u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP.

31. U nepobijanom dijelu u toč. IV izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 6. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.