REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: 7 Gž-940/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te člana vijeća mr.sc. Zlatka Pirca, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Đurđice Trgovčić, u pravnoj stvari I-tužitelja M. Ć. iz S., OIB: … i II-tužiteljice N. V. iz S., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku M. G., odvjetniku iz S. protiv tuženika Grada S., S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. D., dipl. pravnici kod tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4946/19 od 19. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja M. Ć. i N. V. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4946/19 od 19. kolovoza 2022.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
''Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem ovog suda broj Ovr-619/19 od 27. ožujka 2019. g.''
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te su predložili da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Tužitelji u žalbi u bitnom navode da ih je ovršni sud rješenjem poslovni broj: Ovr- 619/19 od 2. kolovoza 2019. uputio da podnesu tužbu kojom će zatražiti da se ovrha određena rješenjem poslovni broj: Ovr-619/19 od 27. ožujka 2019. proglasi nedopuštenom iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, što je ispunjenje tražbine onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenici više nisu mogli isticati u postupku iz kojeg potječe odluka na temelju koje je ovrha određena i radi zastare, te da su oni postupajući po uputi suda podnijeli tužbu u ovoj pravnoj stvari u kojoj su između ostalog naveli kako je u rješenju Komisije za imovinsko-pravne poslove od 11. travnja 1997. određeno da su stranke dužne u roku 15 dana od pravomoćnosti zaključiti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, ali da stranke takav Ugovor nikada nisu sklopile pa da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, međutim da prvostupanjski sud unatoč tome zauzima stav kako su tužitelji trebali biti upućeni u parnicu samo iz razloga iz članka 46. stavka 1. točke 10. Ovršnog zakona, odnosno jedinog razloga zbog kojeg tužitelji nisu bili upućeni u parnicu, a čije postojanje tijekom ovog postupka nisu dokazali.
4. Tužitelji, nadalje, žalbenim navodima ukazuju da su u tužbi istakli i prigovor zastare o kojem prvostupanjski sud nije donio odluku iako je rješenje Komisije za imovinsko pravne poslove kojim je određena predmetna tražbina iz ovrhe doneseno 11. travnja 1997., a kako je prijedlog za ovrhu podnesen 9. svibnja 2007. da je sukladno odredbi članka 233. Zakona o obveznim odnosima nastupila zastara.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-619/19 od 27. ožujka 2019., i to radi naplate iznosa od 144.607,56 eura /1.089.545,64 kn, a temeljem odredbe članka 46. stavka 1. točke 7., 10. i 11. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00-Odluka USRH, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje u tekstu: OZ), i to:
-jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako temeljem ovršne isprave nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika (točka 7.);
-jer je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (točka 10.) i
-jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (točka 11.).
7. Tijekom postupka nije bilo sporno, a što proizlazi i iz spisa, da je predmetna ovrha započela podnošenjem prijedloga za ovrhu 9. svibnja 2007. temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-1668/07 od 10. rujna 2008., te da su tužitelji zatražili proglašenje ovrhe određene tim rješenjem o ovrsi nedopuštenom temeljem odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. (da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ispunjenje obveze od ovršenika), 9. (da je prestala tražbina ovrhovoditelja prema ovršenicima) i 11. OZ-a (da je nastupila zastara), nakon čega su iz tih razloga upućeni u parnicu rješenjem ovršnog suda poslovni broj: Ovr-1668/07 od 19. srpnja 2011., a koja parnica se vodila pod poslovnim brojem P-11453/15 (raniji broj Pi- 916/11) i u kojem postupku su tužitelji pravomoćno odbijeni sa tužbenim zahtjevom.
7.1. Nadalje, nije sporno da je navedenim rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr- 1668/07 od 10. rujna 2008. određena ovrha na nekretninama ovršenika, ovdje tužitelja, te da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: Ovr-1940/18 od 8. siječnja 2019. obustavio ovrhu određenu tim rješenjem i da je nakon toga odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, koji je podneskom od 18. siječnja 2019. predložio novo sredstvo i predmet ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, donio rješenje poslovni broj: Ovr-619/19 od 27. ožujka 2019. kojim je nastavio ovrhu određenu rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-1668/07 od 10. rujna 2008. na novčanim sredstvima ovršenika temeljem odredbe članka 5. stavka 3. OZ-a.
8. Odredbom članka 5. stavka 3. OZ-a propisano je, između ostalog, da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, da ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, te da će u tom slučaju sud donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja, dok je odredbom stavka 6. istog članka propisano da se žalba protiv novog rješenja o ovrsi ne može se izjaviti iz razloga zbog kojih se mogla izjaviti protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi.
9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je sukladno navedenim odredbama OZ-a pravilno zaključio da ovršenici nisu bili ovlašteni u žalbi protiv novog rješenja o ovrsi donesenog na temelju odredbe članka 5. stavka 3. OZ-a ponavljati žalbene razloge koje su isticali u žalbi protiv prvog rješenja o ovrsi broj Ovr-1668/07 od 10. rujna 2008., te da nisu trebali biti upućeni pokrenuti parnicu radi istih razloga zbog kojih su bili upućeni rješenjem poslovni broj: Ovr-1668/07 od 19. srpnja 2011., a temeljem kojeg su pokrenuli parnični postupak koji se vodio pod poslovnim brojem P-11453/15 (raniji broj Pi-916/11) i u kojem postupku su tužitelji pravomoćno odbijeni sa svojim tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se proglasi nedopuštenom ovrha iz razloga navedenih u članku 46. stavku 1. točki 7. i 11. OZ-a. Tužitelji, dakle, u žalbi protiv novog rješenja o ovrsi nisu mogli ponovo isticati da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika i da je nastupila zastara tražbine.
10. Razmatrajući osnovanost razloga iz članka 46. stavka 1. točke 10. OZ-a prvostupanjski sud je utvrdio da je ovršna isprava na temelju koje je donesena ovrha (Ovr-1668/07 i Ovr-619/19) pravomoćno i ovršno rješenje Komisije za imovinsko- pravne poslove Gradskog vijeća tuženika, Klasa: …, Urbr: … od 11. travnja 1997. i da je tim rješenjem pravnim prednicima I-tužitelja i II-tužiteljice dano u vlasništvo neposrednom pogodbom građevinsko zemljište čest. zem. … k.o. S. u svrhu oblikovanja nove građevinske parcele označene kao čest. zem. … k.o. S. i da je određena naknada za dodijeljeno zemljište u iznosu od 1.089.545,64 kn, dok su se Ugovorom od 9. travnja 1997. pravni prednici I-tužitelja i II-tužiteljice, kao investitori izgradnje stambeno-poslovnog objekta M. na novoformiranoj čest. zem. … k.o. S. ukupne površine 688 m², obvezali tuženiku isplatiti iznos od 1.088.545,64 kn na ime naknade troškova pripreme građevinskog zemljišta, a koju je tražbinu preuzelo trgovačko društvo M. d.o.o. S. Ugovorom o poslovnoj suradnji i ulaganju od 15. veljače 1999.
11. Imajući u vidu da se predmetno rješenje o ovrsi temelji na valjanoj ovršnoj ispravi, te da tužitelji u tužbi nisu naveli činjenicu zbog koje smatraju da je ispunjenje predmetne tražbine tuženika, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno, a osobito da nisu naveli da je do toga došlo zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je više nisu mogli istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelje s tužbenim zahtjevom kojim su zatražili da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem poslovni broj: Ovr-619/19 od 27. ožujka 2019.
12. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a kao u izreci.
Slavonski Brod, 6. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak, v.r.
