- 1 -              Rev 120/2024-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 120/2024-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja J. I., OIB:…, iz Z., …, drugotužiteljice E. I., OIB:…, iz Z., …, trećetužiteljice E. B. D., OIB:…, iz Z., …, svi zastupani po punomoćniku M. U., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB:…, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, Z., …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6393/15-2 od 3. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-9380/08-59 od 18. lipnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2024.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prihvaća se revizija tužitelja u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka te se preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6393/15-2 od 3. siječnja 2017. i presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-9380/08-59 od 18. lipnja 2015. i rješava:

 

              Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja dosuđeno je:

 

„1. O d b i j a j u   s e    tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Tužena Republika Hrvatska je dužna platiti tužitelju I. J. iznos od 260.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim za iznos od 220.000,00 kuna od dana donošenja presude pa do isplate, a za iznos 5.981,64 kune od dana 25. 09. 1995. god., a za iznos od 34.500,00 kn od dana 21. 11. 1995. godine.

 

Tužena Republika Hrvatska je dužna platiti tužiteljici I. E. iznos od 220.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

 

Tužena Republika Hrvatska je dužna platiti tužiteljici E. B. D. iznos od 75.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

 

Tužena Republika Hrvatska je dužna tužiteljima naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.".

 

2. Tužitelji su dužni tuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 34.000,00 kuna u roku od 15 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji i to: prvotužitelj i drugotužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP) te zbog odluke o parničnom trošku, a trećetužiteljica zbog pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP) te u odnosu na odluku o parničnom trošku. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači obje presude na način da u cijelosti prihvati tužbene zahtjeve te da obveže tuženika na naknadu parničnog troška.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj Revx-374/2017-2 od 30. siječnja 2019. reviziju prvotužitelja i drugotužiteljice u odnosu na odluku glavne stvari odbio je kao neosnovanu, reviziju trećetužiteljice odbacio je kao nedopuštenu, te je reviziju prvotužitelja i drugotužiteljice u odnosu na odluku o parničnom trošku odbacio kao nedopuštenu.

 

6. Ta odluka revizijskog suda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka ukinuta je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske odlukom broj U-III-1494/19 od 19. prosinca 2023. te je predmet u tom dijelu vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

 

6.1. Ustavni sud Republike Hrvatske gore navedenom odlukom U-III-1494/19 od 19. prosinca 2023. u toč. 9.8. naveo je da je nalogom za plaćanje troškova zastupanja države poremećena „pravična ravnoteža“ između zahtjeva od općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitu temeljnih prava pojedinaca, u konkretnom slučaju prava podnositelja na mirno uživanje njihove imovine čime da je došlo do povrede njihova prava zajamčenog člankom 48. Ustava i člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.

 

7. Prema odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

 

8. Prema odredbi čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (st. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (st. 2.).

 

9. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava

 

10. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, revizijski sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

 

11. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem su tužitelji obvezani platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

 

12. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženici u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.

 

13. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

 

14. U ovom predmetu tužitelji su ponijeli tužbu radi naknade štete zbog smrti sina I. i II. tužitelja i brata III. tužiteljice kojeg je automatskim pištoljem usmrtio Ž. N. koji je u vrijeme štetnog događaja bio djelatna vojna osoba u vojarni N. Z., a događaj se zbio kada je štetnik bio u večernjem izlasku kao civil na proslavi rođendana. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja sa obrazloženjem da ne postoji odgovornost tuženice za štetu, obzirom da šteta tužiteljima nije nastala u vezi s bavljenjem vojne službe kao i da pištolj nije bio u vlasništvu tuženice, već da je štetnik predmetni pištolj posjedovao ilegalno.

 

15. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano, obzirom da su tužitelji mogli opravdano smatrati da je oružje kojim je štetnik, u vrijeme počinjenja djela djelatna vojna osoba, ubio njihovog sina odnosno brata, bilo u vlasništvu tužene.

 

16. Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženicu Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik. Tužiteljima je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 34.000,00 kn. Navedeni iznos troškova nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužitelja, a prema podacima iz spisa (tužitelji su još uz tužbu dostavili uvjerenja o imovinskom stanju te tražili oslobođenje plaćanja sudskih pristojbi o čemu sudovi nisu odlučili tijekom postupka).

 

17. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužitelje predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

 

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a, preinačiti rješenje o troškovima postupka sadržano u nižestupanjskim presudama i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a tom odlukom obuhvaćeni su i troškovi postupka pred revizijskim sudom (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

 

Zagreb, 1. veljače 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.