REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1181/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. V. K. iz L., OIB:... i 2. A. K. iz L., OIB:..., oboje zastupani po punomoćnici H. B. K., odvjetnici u R., protiv tuženika: 1. L. T. d.o.o. L., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. S., D. M. i I. G. u R., 2. Općina L., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u R. i 3. L. D. iz L., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. S., D. M. i I. G. u R., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-141/2021-2 od 14. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 77/2019-42 od 22. listopada 2020., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-141/2021-2 od 14. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 77/2019-42 od 22. listopada 2020.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena određena pravna pitanja te su izloženi razlozi zbog kojih predlagatelji smatraju da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 113/2011 od 8. svibnja 2015., presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 385/10 od 28. listopada 2010., te odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3214/2005, Rev 3164/2016-2, Rev 320/1994-2 i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-231/2018-2, te odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3156/17 od 31. siječnja 2019.).

3. Međutim, prvo, treće i sedmo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ovako postavljena pitanja su pitanja činjenične naravi, i ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a niti je o tim pitanjima u odlukama na koje se predlagatelji pozivaju izraženo suprotno shvaćanje koje bi opravdavalo intervenciju revizijskog suda.

4. U odnosu na drugo postavljeno pitanja odluka na koju se kao razlog važnosti postavljenog pitanja revident poziva ne daje odgovor na postavljeno pitanja pa stoga isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5. U odnosu na četvrto, peto i šesto postavljeno pitanje valja reći da podnositelji revizije ukazuju na eventualno pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP jer je u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. U odnosu na osmo postavljeno pitanje odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja revident poziva i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 385/10 od 26. listopada 2010. i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3214/2005 nije izraženo pravno shvaćanje glede postavljenog pitanja koje se odnosi na pomoćne građevine i stjecanja prava vlasništva takvih objekata kupoprodajnim ugovorom pa stoga isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti odluke na koje se kao razlog važnosti poziva daju značaj važnosti postavljenom pitanju pa iste ne opravdavanju intervenciju ovog suda.

7. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbi čl. 392. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci.

8. Pritome valja napomenuti da odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske označene samo poslovnim brojem bez naznake vrste predmeta ovaj sud nije uspio pronaći pa iste se ne mogu smatrati kao razlogom važnosti postavljenog pitanja.

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.