REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1407/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., B. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženice A. B. d.d. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik L. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1043/2019-2 od 16. srpnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2212/17-13 od 30. svibnja 2019., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 16.918,56 kuna sa zateznom kamatom tekućim od 20. kolovoza 2014. do isplate, dok je u stavku II izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.950,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3917/2021-2 od 29. rujna 2021. dopustio tuženici podnošenje revizije drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

„a. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna, odnosno je li sukladna čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima? b. Ima li banka – davatelj kredita pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju da se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita da naknadi štetu davatelju kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO prema kojoj je korisnik kredita dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio?‟.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog materijalno- pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije, a podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije i predlaže istu odbiti uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom postupku je zahtjev za isplatu iznosa od 16.918,56 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. kolovoza 2014. do isplate na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita.

8. Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su osnovanim na temelju odredbe čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 125/07, 79/09 i 89/09 - dalje: ZZP) te na temelju odredbe čl. 6., čl. 322. st. 1. i čl. 1024. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) utvrdivši ništetnost sporne odredbe ugovora o kreditu te posljedično tome obvezali tuženika na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO/05 vratiti tužitelju iznos naknade naplaćene na temelju te ništetne odredbe.

9. Sudovi zaključuju da je spornom ugovornom odredbom (čl. 8. st. 3.), sastavljenom unaprijed po tuženiku o kojoj stranke nisu posebno pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njezin sadržaj, a kojom je određeno da je u slučaju prijevremene otplate kredita korisnik kredita dužan tuženiku platiti naknadu u visini određenom odlukom o naknadama tuženice, uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača, stoga da je riječ o nepoštenoj odredbi u smislu čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP) koja je kao takva ništava u smislu čl. 87. st. 1. ZZP.

10. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu kojom je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnesena, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP).

11. Pretežnim revizijskim navodima tuženik ističe tvrdnju o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjenoj po drugostupanjskom sudu. Tuženik, međutim dopuštenje revizije nije predlagao zbog odgovarajućeg postupovnog pitanja (vezano na postojanje navedene bitne povrede odredbe), niti mu je zbog takvog pitanja revizija dopuštena. Stoga ti navodi tuženika kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

12. Vezano na materijalnopravna pitanja zbog kojih mu je revizija dopuštena tuženik ustraje u tvrdnji da odredba čl. 8. ugovora nije protivna odredbi čl. 1024. st. 3. ni odredbi čl. 345. st. 3. ZOO/05. Zaključak nižestupanjskih sudova o ništavosti ugovora temelji se na odredbi čl. 102. st. 1. ZZP, a ne na ništavosti ugovorne odredbe zbog njene protivnosti kogentnoj normi (čl. 1024 st. 3. i 4. ZOO). Stoga, ni ti navodi nisu odlučni.

13. Međutim, valja reći da je tvrdnja revidenta da nije nedopušteno i nije protivno kogentnoj normi iz čl. 1024. st. 3. i 4. ZOO ugovoriti unaprijed naknadu štete za slučaj prijevremene otplate kredita, jer da on ima pravo na naknadu negativnih kamata, u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci broj Rev- 112/2018-2 od 9. ožujka 2022.

14. U navedenoj odluci u bitnom se navodi da bi, s obzirom na odredbe čl. 1068. stavak 3. i 4. ZOO/91 (istovjetne s odredbama čl. 1024 st. 3. i 4. ZOO), koje predviđaju dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračuna kamate za razdoblje od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti, tuženik imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali da se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

15. Budući da ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 382. st. 1. i 3. ZPP, nije našao postojanje razloga zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojih je dopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

16. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.