REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1997/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. - L. - B. - T. u Z., protiv tuženice Financijske agencije, Z., OIB: ..., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice i umješača na strani tuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-37/2018-2 od 20. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-45/17-24 od 30. studenog 2017., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Preinačuje se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 37/2018-2 od 20. veljače 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-45/17-24 od 30. studenog 2017. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev na nalaganje tuženiku Financijskoj agenciji isplatiti tužitelju M. P. iznos od 9.821,98 EUR / 74.003,68 kuna od 24. listopada 2013. pa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a te na naknadu parničnog troška u iznosu od 1.326,23 EUR / 9.992,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2017. pa do isplate.

II. Nalaže se tužitelju M. P. naknaditi umješaču na strani tuženice Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 696,79 EUR / 5.250,00 kuna te trošak revizijskog postupka u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kuna, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 74.003,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2013. pa do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tuženice i umješača na strani tuženice kao neosnovani, potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke, te je ujedno i odbijen zahtjev umješača na strani tuženice da mu tužitelj naknadi trošak žalbenog postupka, kao neosnovan.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica i umešač na strani tuženice podnose reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te predlažu da se revizije prihvate, pobijane presude preinače sukladno navodima revizija, podredno ukinu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Umješač na strani tuženice potražuje trošak revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženice i umješača na strani tuženice tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže reviziju odbaciti, podredno odbiti.

5. Revizije tuženice i umješača na strani tuženice su osnovane.

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz stavka 2. ovog članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na nju odnose.

6.2. Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

7. U navedenom smislu tuženik naznačuje slijedeća pravna pitanja:

"1. Je li Fina u obvezi, a provodeći ovrhu, postupiti u skladu s pravomoćnom presudom kao ovršnom ispravom na način da obračunava kamate na porez i prirez koje ne postoje?

2. Ako je odgovor na prethodno postavljeno pitanje potvrdan, kome će Fina obračunate kamate na porez isplatiti, u korist tužitelja ili porezne uprave kojoj se isplaćuje porez i prirez?

3. Ako potvrda porezne uprave ne sadrži kamate znači li to da kamate, i one nepostojeće (kamate na porez i prirez), Fina pri provedbi ovrhe isplaćuje u korist tužitelja?".

8. Umješač na strani tuženice također naznačuje slijedeća pravna pitanja:

"1. Ima li ovrhovoditelj u izravnoj naplati na temelju ovršne isprave koja glasi na ispunjenje određene novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na ukupan bruto iznos plaće, obzirom da uplata poreza na dohodak, doprinosa i prireza na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinačnog mjesečnog iznosa prema odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" 177/04, 73/2008, 80/20, 114/2011, 22/2012, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15) odnosno isplaćuje li se ovrhovoditelju neto plaća sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose, dok se dio zakonskih zateznih kamata prenosi na one račune na koje se prenosi dio tražbine na koje su obračunate?

2. Pripada li ovrhovoditelju ovdje tužitelju koji potražuje razliku bruto plaće, u postupku izravne naplate zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i na prirez poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći?

3. Je li se pojam kamate na bruto plaću sadržan u ovršnoj ispravi odnosi i na kamate na iznos poreza i prireza?".

9. Postavljena pitanja tuženika i umješača na strani tuženika zapravo se svode na slijedeća pitanja:

"1. Pripada li stranci u postupku ostvarivanja tražbine na isplatu neosnovano ustegnute (neisplaćene) plaće po osnovi radnog odnosa, a dosuđene i ovršnom sudskom presudom u bruto iznosu, sa uspjehom zahtijevati da joj se isplati (pored kamata na neto plaću tekućih od nespornog dospijeća plaće do isplate) i kamate uračunate na iznose poreza i prireza sadržane u istoj bruto plaći?

2. Je li Financijska agencija, obzirom na ovršnu ispravu koja glasi na isplatu bruto plaće, ovlaštena u postupku u smislu odredbe čl. 217. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 93/14) kamate računate na porez i prirez uključene u toj bruto plaći isplaćivati na isti račun (poreznoj upravi) na koje (sukladno potvrdi porezne uprave) isplatila iznos poreza i prireza?".

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 74.003,68 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koji iznos tužitelj potražuje s osnova naknade štete za koju tvrdi da je pretrpio i da mu tuženik nije u cijelosti isplatio iznos dosuđen pravomoćnom sudskom presudom na ime razlike bruto plaće.

11. Argumentirajući važnost naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik i umješač na strani tuženika se pozivaju na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 717/16-2 od 6. rujna 2017., odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2319/15-2 od 8. prosinca 2015. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1164/2017-2 od 24. rujna 2018., a u kojima su glede postavljenih pitanja izražena različita pravna shvaćanja.

12. Ovaj sud prihvaća da je riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa su revizije tuženika i umješača na strani tuženika dopuštene i osnovane.

13. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelju pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-4543/08-31 od 29. svibnja 2009. dosuđena razlika bruto plaće od 137.945,04 kn sa zateznom kamatom (od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate),

- da je tužitelj tuženici 23. rujna 2013. podnio zahtjev za izravnu naplatu navedene tražbine, pri čemu je zahtjevu priložen obračun poreza i doprinosa iz plaće Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave od 20. kolovoza 2013. iz koje proizlazi da ukupan porez i prirez na dosuđenu bruto plaću iznosi 44.236,75 kuna, dok iz specifikacije naplate tuženice je utvrđeno da je ista izvršila prijenos novčanih sredstava u iznosu od 118.240,43 kune (koji iznos osim predujma poreza i prireza uključuje i obračunatu zateznu kamatu na iznos poreza i prireza od dospijeća svakog pojedinog bruto iznosa plaće do naplate) umjesto prijenosa novčanog iznosa od 44.236,75 kuna, zbog čega tužitelj u ovom postupku potražuje razliku navedenog iznosa od 74.003,86 kuna (118.240,43 – 44.236,75 kuna).

14. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tuženik prilikom izravne naplate novčane tražbine tužitelja po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu nije postupio sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 217. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12 i 25/13 – dalje: OZ), a u vezi sa odredbama čl. 209., 205. i 206. OZ. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik bio dužan postupati na način da po primitku zahtjeva naloga naloži prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu porezne uprave, a budući da je tužitelju dosuđena zatezna kamata na cjelokupan iznos bruto plaće od 137.945,04 kune (dakle i onaj dio koji predstavlja predujam poreza i prireza od 44.236,75 kuna) da je tuženik, postupajući po ovršnoj ispravi, prijenos novčanih sredstava u iznosu (tužbenim zahtjevom zatraženih) 74.003,86 kuna trebao izvršiti na račun tužitelja kao ovrhovoditelja, obzirom da iz priloženog obračuna porezne uprave ne proizlazi da je taj iznos trebao uplatiti u korist porezne uprave.

15. U odluci ovog suda poslovni broj Revr 717/16 od 6. rujna 2017., a na koju se u reviziji pozivaju tuženica i umješač na strani tuženice izraženo je slijedeće pravno shvaćanje:

„Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužiteljici ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.“.

15.1. Slijedom navedenog, tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo na isplatu utuženog iznosa, a koji predstavlja zatezne kamate na iznos predujma poreza i prireza na dohodak, obračunatih od dospijeća tužiteljeve bruto plaće do dana isplate.

16. Odredbom čl. 217. st. 6. OZ-a propisano je da po primitku zahtjeva za izravnu naplatu iz st. 5. istog članka Agencija će naložiti prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu.

17. Odredba čl. 217. st. 2. OZ-a pak propisuje da će Porezna uprava na zahtjev ovrhovoditelja, sukladno čl. 18. tog Zakona, izdati potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uz naznaku propisanih računa na koje će uplatiti porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju.

18. Iz dostavljene potvrde o obračunu je razvidno da Porezna uprava nije obračunala zatezne kamate na porez i prirez porezu na dohodak niti je zatražila naplatu istih.

19. Budući da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 217. st. 6. OZ-a na način da je tužitelju isplaćen neto iznos plaće zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos, a imajući pritom na umu da iznos predujma poreza i prireza na dohodak nije potraživanje koje bi pripadalo tužitelju već Poreznoj upravi te da isto dospijeva tek trenutkom isplate plaće, ocjena ovog suda je da nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete podnesen u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

20. S obzirom na pogrešan pravni pristup suda drugog stupnja valjalo je slijedom navedenog prihvatiti reviziju tuženika i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

21. Obzirom da je umješač na strani tuženice uspio u revizijskom postupku dosuđen mu je trošak sastava podnesaka od 24. travnja 2017. (list 103 spisa) i 3. svibnja 2017. (list 121 spisa) u iznosu od po 1.000,00 kuna, trošak pristupa na dva ročišta 16. svibnja 2017. (list 128 spisa) i 17. listopada 2017. (list 148 spisa) u iznosu od po 1.000,00 kuna prema Tbr. 8 i trošak sastava žalbe (list 158 spisa) u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 8 i 50 Tarife, odnosno ukupno 5.250,00 kn, sve prema Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarife) dakle ukupno je dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 696,79 EUR / 5.250,00 kuna te trošak revizijskog postupka u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kuna po Tbr. 10/6 Tarife, a sve prema vrijednosti predmeta spora.

22. Kako je dakle odluka nižestupanjskih sudova suprotna shvaćanju ovog suda izražena u odluci Revr 717/16 od 6. rujna 2017. i Rev 805/21-2 od 29. ožujka 2022. to je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo preinačiti nižestupanjske odluke i presuditi kao u izreci ove odluke.

23. Obzirom da je umješač na strani tuženice uspio u revizijskom postupku dosuđen mu je trošak revizije u iznosu od 1.500,00 kuna, sukladno Tbr 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14).

23.1. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR = 7.53450 kn).

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.