REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 619/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB:38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Poldan, Gatara, Dizdarević, Vižintin, Komorski, Ilić i Fruk Morina u Rijeci, protiv tuženika Nikole Teka, iz Draganića, Lazina 111, OIB:65867226642, kojeg zastupa punomoćnik Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-2404/2020-3 od 26. svibnja 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, broj P-710/2016-118 od 9. travnja 2020., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija tužitelja odbacuje se u dijelu u kojem je podnesena protiv odluke o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, broj Ovrv-1047/13-1 od 7. kolovoza 2013., u dijelu kojim je tuženik obvezan tužitelju isplatiti 34.217,70 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 31.467,70 kuna od 15. studenog 2008. i na iznos od 2.750,00 kuna od 13. ožujka 2010., do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotnih poena, kao i u dijelu kojim je tuženik obvezan tužitelju platiti trošak ovrhe u iznosu od 3.202,73 kuna, sve u roku od 8 dana. Tuženiku je naloženo i nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 19.884,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2020. do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotnih poena u roku od 8 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-710/2016- 118 od 9. travnja 2020. i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-1047/13-1 od 7. kolovoza 2013. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 34.217,70 kn (tridesetčetiritisuće- dvjestosedamnaest kuna i sedamdeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 31.467,70 kn od 15. studenog 2008.,

- iznos od 2.750,00 kn od 13. ožujka 2010., do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena te da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.202,73 kn, i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.536,85 kn (petnaesttisućapetstotridesetšest kuna i osamdesetpet lipa), u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu koji iznosi 7.855,00 kn (sedamtisućaosamstopedesetpet kuna) tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 5017/2021-2 od 14. prosinca 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-2404/2020-3 od 26. svibnja 2021., zbog pravnog pitanja:

"Postoji li u situaciji kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, a postoji isključiva ili obostrana krivnja vozača, solidarna odgovornost vlasnika i vozača motornog vozila za štetni događaj?"

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije, temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, tužitelj je u podnesenoj reviziji naveo da je podnosi i protiv odluke o troškovima postupka, time što prethodno nije doneseno rješenje kojim je tužitelju dopuštena revizija u odnosu na pitanje troškova postupka. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti odluku drugostupanjskog suda ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tuženika je neosnovana u dijelu u kojem je podnesena zbog pravnog pitanja dopuštenog rješenjem ovog suda, broj Revd 5017/2021-2 od 14. prosinca 2021. i nedopuštena u dijelu u kojem je podnesena protiv odluke suda drugog stupnja o troškovima postupka.

7. Prema odredbi članka 391. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga) zahtijevao isplatu 34.217,70 kuna od Nikole Teka i društva SANNIK d.o.o., kao ovršenika,

- da je javni bilježnik Zoran Vrsalović iz Rijeke, 7. kolovoza 2013. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, broj Ovrv-1047/13-1, koje je Općinski sud u Delnicama, po prigovoru oba ovršenika, stavio izvan snage, oglasio se stvarno nenadležnim, te je po pravomoćnosti rješenja, spis ustupljen prvostupanjskom sudu,

- da je 9. svibnja 2008. došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tuženik Nikola Tek koji je upravljao neregistriranim radnim strojem - viličarom vlasnik kojeg je bilo društvo Sannik d.o.o., Brod Moravice, i Igor Verner koji je upravljao motociklom Yamaha registarskih oznaka OS 259-FZ vlasnik kojeg je bio Patrik Maršanić,

- da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran tuženik, dok Igor Verner nije odgovoran niti djelomično,

- da je tužitelj po osnovi naknade štete od neosiguranog vozila putem društva korespodenta Euroherc osiguranja d.d., u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05 - dalje: ZOOP) isplatio oštećenicima utuženi iznos i to vlasniku motocikla Patriku Maršaniću 31.467,70 kuna s osnova štete na motociklu i motociklističkoj opremi, te vozaču motocikla Igoru Verneru 2.750,00 kuna s osnova neimovinske štete uslijed zadobivenih ozljeda,

- da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na društvo Sannik d.o.o. koje je pristalo na povlačenje, dok je postupak nastavljen protiv tuženika Nikole Teka.

9. Prvostupanjski sud je predmetni platni nalog održao na snazi, na temelju čl. 1066. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 451. st. 3. ZPP, ocijenivši da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran kao vozač neosiguranog motornog vozila – viličara, koji je isključivo kriv za nastanak štetnog događaja, te da odgovora umjesto vlasnika viličara i isto kao i on.

10. Drugostupanjski sud je preinačio odluku suda prvog stupnja, ukinuo predmetni platni nalog i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan jer je ocijenio da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio odredbu čl. 1066. st. 1. ZOO, umjesto odredbe čl. 1072. st. 4. tog Zakona kojom su uređeni međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila, u ovom slučaju i tužitelja na kojeg su subrogacijom prešla prava oštećenih osoba prema odgovornoj osobi.

11. Odredbom čl. 1072. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Prema stavku 4. istog članka, krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.

12. U postupku je utvrđeno da je vlasnik neosiguranog motornog vozila - viličara, trgovačko društvo Sannik d.o.o., povjerio viličar tuženiku Nikoli Teku koji je isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, te se stoga prema odredbi čl. 1072. st. 4. ZOO, krivnja Nikole Teka smatra krivnjom vlasnika vozila, koji na temelju čl. 1072. st. 1. ZOO, snosi svu štetu.

13. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1072. st. 1. i 4. ZOO, kad je ukinuo platni nalog primjenom čl. 451. st. 3. ZPP i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika kao vozača neosiguranog motornog vozila – viličara jer se njegova krivnja, smatra krivnjom vlasnika vozila.

14. Pritom treba navesti da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, izraženo u odluci protiv koje je dopušten prijedlog za podnošenje revizije, doista nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda iz odluke broj Rev 444/03-2 od 28. travnja 2005., zbog čega je revidentu dopušteno podnošenje revizije. U navedenoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je pravno shvaćanje da postoji solidarna obveza vozača koji je upravljao vozilom i vlasnika neosiguranog osobnog vozila. Međutim, navedena odluka donesena je u primjeni odredbe čl. 86. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 9/94 – dalje: ZO/94), kojom je propisano da Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškove. Identičnu odredbu sadrži čl. 29. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja iz ovog predmeta.

15. U ovoj pravnoj stvari o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučeno je primjenom odredbe čl. 1072. st. 1. i 4. ZOO, kojom je propisana odgovornost u slučaju međusobnih odštetnih zahtjeva vlasnika motornih vozila i koja je lex specialis u odnosu na opće odredbe o odgovornosti za štetu, primjenom koje je drugostupanjski sud i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Na primjenu navedene odredbe upućuje i pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u više odluka (primjerice, odluci broj Rev 1653/12 od 19. travnja 2016. i broj Rev-x 645/2018-2 od 3. svibnja 2022.), prema kojem se u sporovima za međusobne odštetne zahtjeve imatelja motornih vozila primjenjuje kao mjerodavni propis odredba čl. 1072. ZOO.

16. Slijedom iznesenog, budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, reviziju odbiti kao neosnovanu.

17. Revident u reviziji navodi da je podnosi i protiv odluke suda o troškovima parničnog postupka koji je određen suprotno važećoj Tarifi, po osnovu i po visini naknade za pojedine radnje.

18. U tom dijelu revizija je nedopuštena.

19. Odredbom čl. 382. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

19.1. Sukladno odredbi čl. 382.a st. 1. ZPP stranke iznimno mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije te u sporu u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

20. Navedene odredbe primjenjuju se na sve postupke u kojima je drugostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 70/19 – dalje: ZID ZPP/19), dakle u predmetima u kojima je drugostupanjska presuda donesena nakon 1. rujna 2019.

21. U ovoj pravnoj stvari ne radi se o sporu u kojem je dopušteno podnijeti reviziju na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. ZPP.

22. Iz sadržaja podnesene revizije proizlazi da je revident podnio reviziju na temelju čl. 382. ZPP protiv odluke o troškovima postupka, time što revizijski sud prethodno nije donio rješenje kojim bi bilo dopušteno podnošenje revizije u odnosu na troškove postupka. Slijedom navedenog proizlazi da je revizija nedopuštena u smislu odredbe čl. 392. st. 7. ZPP, pa je u tom dijelu ovaj sud, na temelju odredbe čl. 392. st. 5. i 7. ZPP odlučio kao u točki II. ovoga rješenja.

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić

Broj zapisa: 9-3085d-0aa98

Kontrolni broj: 05e4d-989a4-4e67e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ante Perkušić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.