REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 144/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. H., OIB …, iz P., koju zastupa punomoćnica Lj. S., odvjetnica u P., protiv tuženika A. K. d.o.o., OIB …, iz G., kojeg zastupa zakonski zastupnik R. Š., a njega zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u L., radi brisanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Zk-181/2019-2 od 21. kolovoza 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P-604/2019-15 od 28. veljače 2019., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen zahtjev tužiteljice kojim je traženo naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč Općinskog suda u Puli-Pola brisanje prava vlasništva s imena tuženika na ½ dijela nekretnine označene kao kč. br. 3570 zk.ul. 1289 k.o. P. te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču od 9. svibnja 2017. poslovni broj Ovr-2775/15 i Potvrde od 7. svibnja 2018. poslovni broj Ovr-2339/2018, ranije poslovni broj Ovr-2775/15, tako da se briše pravo vlasništva s imena tuženika uz istodobni upis prava vlasništva tužiteljice na toj nekretnini u ½ dijela, a odbijen je i zahtjev tužiteljice kojim je tražena naknada parničnog troška. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 54.375,00 kuna (7.216,80 €, prema fiksnom tečaju 1 € = 7,53450 kuna).

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, a iz istog je razloga odbijen i tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati te ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredba članka 392.a stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

7. Neutemeljeno revidentica ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP smatrajući da su razlozi pobijane drugostupanjske presude nerazumljivi, nelogični, kontradiktorni i formalistički. Revizijom se u bitnom osporava zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva jer revidentica smatra da sudovi nisu dali važnost ni značenje činjenici da je ona predmnjevana vlasnica predmetne nekretnine i da ima pravo koje sprječava ovrhu i zbog kojeg ima pravo tražiti da se ovrha proglasiti nedopuštenom.

7.1. Međutim, sudovi su dali detaljne i temeljito obrazložene razloge kojima su otklonili ovaj prigovor tužiteljice, a koje razloge revidentica zaobilazi. Naime, tužiteljica tužbom traži brisanje uknjižbe tuženika na dijelu nekretnine označene kao kč. br. 3570 k.o. P., a tuženikov upis prava vlasništva na toj nekretnini izvršen je na temelju rješenja o dosudi Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne služba u Poreču - Parenco broj Ovr-2775/15 od 9. svibnja 2017. i Potvrde o plaćenoj kupovnini od 7. svibnja broj Ovr-2339/18 time da tuženik u postupku u kojemu mu je dosuđena predmetna nekretnina nije bio ovrhovoditelj.

7.2. Ocjenjujući žalbene prigovore tužiteljice da je ona predmnjevana vlasnica, a da je kupac nekretnine bio nesavjestan, sudovi su taj prigovor otklonili pozivom na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018. prema kojem predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Međutim, imali su na umu da tužiteljica ni u žalbi, kao ni u tijeku prvostupanjskog postupka, nije ukazivala na nesavjesnost ovrhovoditelja, već tuženika kao kupca predmetne nekretnine, pa su zaključili da u ovom postupku nije odlučno je li tuženik prilikom stjecanja predmetne nekretnine na javnoj dražbi znao ili morao znati da je tužiteljici pravomoćnom sudskom presudom priznato pravo suvlasništva te nekretnine. To stoga što je tuženik predmetnu nekretninu stekao temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi nekretnine i potvrde o uplati kupovnine, a da se zakonitost i pravilnost pravomoćne sudske odluke ne može preispitivati u ovom postupku.

7.3. Ovakvi razlozi, suprotno revizijskim navodima, nisu nerazumljivi, nelogični, kontradiktorni i formalistički, već upravo jasni, razumljivi, logični i neproturječni. Drugo je pitanje što se revidentica ne slaže s ovim razlozima, ali to ne utječe na ostvarenje bitne povrede na koju ukazuje. U opisanim okolnostima nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za brisanje prava vlasništva (brisovna tužba) s imena tuženika na ½ dijela nekretnine označene kao kč. br. 3570 zk.ul. 1289 k.o. P. te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Poreču od 9. svibnja 2017. poslovni broj Ovr-2775/15 i Potvrde od 7. svibnja 2018. poslovni broj Ovr-2339/2018, ranije poslovni broj Ovr-2775/15, tako da se briše pravo vlasništva s imena tuženika uz istodobni upis prava vlasništva tužiteljice na toj nekretnini u ½ koji je zahtjev utemeljen na odredbi članka 129. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK).

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je uknjižba prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini provedena po službenoj dužnosti na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o dosudi Općinskog suda u Puli - Pola Stalna služba u Poreču od 9. svibnja 2017. i Potvrde o plaćenoj kupovnini od 7. svibnja 2018. poslovni broj Ovr-2339/18, donesenih u ovršnom postupku vođenom po prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave prednika ovrhovoditelja H. l. K. d.o.o. protiv ovršenika I. H., supruga tužiteljice, radi naplate iznosa od 583.493,76 € (4.271.424,92 kuna), na nekretnini ovršenika označenoj kao k.č. br. 3570 k. o. P.,

- da je predmetna ovrha bila zabilježena u zemljišnoj knjizi još 23. veljače 2011. rješenjem prvostupanjskog suda broj Z-906/11,

- da je u tom ovršnom postupku tužiteljica sudjelovala kao treća osoba te je rješenjem broj Ovr-424/2010-44 od 18. ožujka 2013. upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji postupak je i pokrenula protiv tuženika H. A. R. H. d.o.o. (pravni slijednik H. l. K. d.o.o.) i I. H., radi proglašenja nedopuštenom predmetne ovrhe na ½ dijela k.č. br. 3570 k.o. P., ali je njezin tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen,

- da je pravomoćnom presudom na temelju priznanja prvostupanjskog suda broj P- 1/2013-45 od 14. siječnja 2013. donesenoj u pravnoj stvari tužiteljice V. H. protiv tuženika I. H., na temelju priznanja tuženika, prihvaćen njezin zahtjev te je utvrđeno da je tužiteljica V. H. vlasnica u ½ dijela nekretnine k.č. br. 3570 zk. ul. 1289 k.o. P., a ujedno je tuženik obvezan trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice za ½ dijela u zemljišnoj knjizi,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda broj Z-15882/16 od 1. lipnja 2016. odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predlagateljice V. H. na spomenutoj nekretnini utemeljen na naprijed navedenoj presudi na temelju priznanja nakon čega je rješenjem istog suda broj Z-18877/16 od 26. kolovoza 2016. prihvaćen prigovor predlagateljice i preinačeno rješenje broj Z-15882/16 od 1. lipnja 2016. tako što je u zk.ul. 1289 k.o. P. na nekretnini I. H. pok. J. dopušten upis prava vlasništva na ½ dijela nekretnine k.č. br. 3570 kuća i dvorište površine od 588 m² u korist V. H.,

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž Zk-374/2017-2 od 28. svibnja 2018. uvažena žalba protustranke I. H. i preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, broj Z-18877/16 od 26. kolovoza 2016. tako što je odbijen prigovor predlagateljice i potvrđeno rješenje o odbijanju prijedloga za upis,

- da tužiteljica nije dokazala da je tuženik povrijedio njezino vlasničko pravo nevaljanim upisom u zemljišne knjige.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su odbili tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 129. stavka 1. ZZK i članka 79. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) smatrajući da je tuženikov upis u zemljišnu knjigu valjan jer je izvršen nakon zabilježbe ovrhe, i to na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi i potvrde o plaćenoj kupovnini, a tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza, nije dokazala da je konkretan upis tuženika bio neistinit i nevaljan, posebno stoga što je brisovna tužba usmjerena protiv samog upisa jer se njome osporava valjanost i istinitost upisa.

11. Neutemeljeno revidentica osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva jer su sudovi pravilno primijenili odredbe članka 129. stavka 1. ZZK i članka 79. stavka 3. OZ kada su odbili tužbeni zahtjev. Naime, odredbom je članka 129. stavka 1. ZZK propisano da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten radi zaštite toga svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Odredbom je, pak, članka 79. stavka 3. OZ propisano da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojega drugog stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta.

12. Imajući na umu u postupku utvrđene činjenice da je tuženikov upis u zemljišnu knjigu izvršen nakon zabilježbe ovrhe, i to na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi i potvrde o plaćenoj kupovnini, a da tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza, nije dokazala da je konkretan upis tuženika bio neistinit i nevaljan, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

13. Naime, brisovna tužba predstavlja sudsku zaštitu zbog povrede knjižnih prava nositelja knjižnog prava koja je učinjena nevaljanim ili neistinitim upisom. Upis je, u primjeni odredbe članka 129. stavka 1. ZZK, nevaljan kad za njega nisu ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke predviđene u zemljišnoknjižnom pravu, a neistinit je kada se upisano razlikuje od stvarnog, izvanknjižnog stanja. Njime se upisuje nositeljem knjižnog prava osoba koja nije stvarni, istiniti nositelj upisanog prava. Takvim upisom nije moguće polučiti učinak pravovaljanog stjecanja, odnosno prijenosa knjižnog prava na drugu osobu. Drugim riječima, nevaljani, neistiniti upis nije pravno valjani modus stjecanja prava vlasništva kao knjižnog prava.

14. Kada je riječ o zabilježbi ovrhe, valja navesti da je to jedna od ovršnih radnji u postupku ovrhe na nekretnini jer ovršni sud, u skladu s odredbom članka 79. stavka 1. OZ, ima obvezu, čim donese rješenje o ovrsi, po službenoj dužnosti zatražiti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe. Učinak zabilježbe ovrhe je da ovrhovoditelj time stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (vrijednosti nekretnine koja se prodaje u ovršnom postupku - pravo na namirenje) i ako bi treća osoba kasnije stekla vlasništvo te nekretnine (članak 79. stavak 2. OZ). Nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojega drugog stvarnog prava utemeljenog na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta (članak 79. stavak 3. OZ).

15. Imajući na umu naprijed navedeno, sudovi su pravilno u primjeni odredbe članka 79. stavka 3. OZ ocijenili da priznanje tužbenog zahtjeva ovršenika izvršeno u korist tužiteljice nakon zabilježbe ovrhe predstavlja nedopuštenu raspoložbu na temelju koje nije moguća valjana promjena prava vlasništva. To tim prije u okolnostima kada je pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe na predmetnoj nekretnini unutar kojeg je postupka tuženiku nekretnina i dosuđena jer je u tom postupku ovaj zahtjev razmatran u kontekstu savjesnosti svih sudionika tog postupka uključujući tužiteljicu kao treću osobu i jer je zbog svih okolnosti vezanih uz savjesnost upravo u tom konkretnom slučaju, a koje su u tom postupku utvrđene ocijenjeno da načelo povjerenja u zemljišne knjige ima prednost pred pravom tužiteljice koje izvire iz zajedničkog vlasništva koje je u zemljišnoj knjizi bilo upisano na drugog zajedničara (pravo iz članka 57. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 91/98, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15).

16. Kako su, s druge strane, za tuženikov upis prava vlasništva bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke predviđene u zemljišnoknjižnom pravu, takav je upis polučio pravovaljano stjecanje odnosno pravovaljani prijenos knjižnog prava na tuženika, pa su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev. Stoga u opisanim okolnostima nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, na temelju je odredbe članka 393. ZPP, revizija je tužiteljice odbijena kao neosnovana radi čega je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.