REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 70/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranka Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. ud. S., OIB …, iz Š., koju zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Š., protiv tuženika H. š. d.o.o., OIB …, iz Z., Uprava š. podružnica S., Š. Š., kojeg zastupa punomoćnica I. Z. H., diplomirana pravnica tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1099/2017-2 od 4. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 2151/16 od 11. listopada 2017., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1099/2017-2 od 4. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2151/16 od 11. listopada 2017. i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2151/16 od 11. listopada 2017.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki 1. izreke tvrđeno da je tužiteljica isključiva vlasnica za cijelo čest. zgr. broj 527/1, biće 23, Z.U 4192 K.O. Zaton, u naravi vikend kuća u J., u Š., temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O- 51/13 iza pokojnog supruga S. K.. Nadalje je u točki 2. izreke presuđeno da je pogrešna uknjižba prava vlasništva na ime tuženika na opisanoj nekretnini te je tužiteljica temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda tako što je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

3. Protiv presude drugostupanjskog suda tužiteljica podnosi reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 28/13, 89/14 i 80/22 - dalje: ZPP) smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloženo je reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti potvrđivanjem presude suda prvog stupnja.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

6. Prema odredbi članka 382. stavka 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanredna revizija), primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.

7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe članka 382. stavka 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da revizija sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. U reviziji tuženik postavlja tri pravna pitanja:

- je li drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke kojom se preinačava prvostupanjska presuda, a imajući u vidu odredbe članka 373. točka 1. i točka 3. ZPP, a stvarno i točka 3. ZPP, dužan određeno naznačiti i pravno shvaćanje o primjeni materijalnog prava, dužan navesti određene razloge zbog kojih taj sud, a kod izraženog stajališta da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave, te da su zaključci prvostupanjskog suda rezultat pogrešne ocjene u postupku izvedenih dokaza da je prvostupanjski sud iz tih činjenica izvukao pogrešne zaključke, i da li protivnim postupanjem čini bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i predstavlja nepravilnu primjenu odredaba ZPP, a to je moglo biti od utjecaja na zakonito donošenje odluke;

- odlučuje li sud koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ili nasuprot onoga što proizlazi iz provedenih dokaza;

- je li sud dužan u presudi dati ocjenu zbog čega protivno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima primjenjuje odredbe materijalnog prava kod postojećih odredbi kako Zakon ne dira u postojeće odnose vlasnika te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava; da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka te posebno na mogućnosti stjecanja prava vlasništva prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, konkretno na temelju pravnog pravila iz paragrafa 418. OGZ?".

8.1. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja, revidentica ukazuje da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u presudama ovog suda broj Rev-1369/90 od 12. srpnja 1990., Rev-381/08 od 22. rujna 2009., Rev-291/14 od 17. travnja 2018. i odluci Ustavnog suda RH broj U-III-3214/2005 od 19. ožujka 2008.

9. Revizijski sud ocjenjuje da prva dva pitanja, primarno zbog svoje uopćenitosti, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim toga, u odnosu na prvo postavljeno pitanje, odgovoriti je da je sud drugog stupnja određeno naznačio pravno shvaćanje na kojem je utemeljio odluku, a drugo je pitanje što tužiteljica takvo pravno shvaćanje ne prihvaća. Što se tiče drugog postavljenog pitanja, valja kazati je da je odgovor na to pitanja sadržano u odredbi članka 8. ZPP. No treće postavljeno pitanje nema obilježje nevažnosti, već je, nasuprot tome, upravo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s pravnim shvaćanjem koje je izraženo u presudi ovog suda poslovni broj Rev 1311/2017-2 od 6. listopada 2020., a koja se naslanja na odluku Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj U-III-3214/2005 od 19. ožujka 2008.

10. Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na čest. zgr. 527/1, biće 23, Z.U. 4192 K.O. Z. na temelju nasljeđivanja iza svog pokojnog supruga S. K. te da je pogrešna uknjižba prava vlasništva tuženika na navedenoj nekretnini uz ovlaštenje tužiteljice na uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

11. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine,

- da je prednik tužiteljice S. K. s prednikom tuženika, Komunalna ustanova Z., šezdesetih godina prošlog stoljeća sklopio Ugovor o ustupanju terena na trajno korištenje za gradnju vikend-kuće na kupalištu J., kojim je na prednika tužiteljice preneseno pravo trajnog korištenja građevinske parcele površine 38 m²,

- da je na toj parceli prednik tužiteljice u navedenom razdoblju izgradio stambenu zgradu, za koju je uredno plaćao sve poreze i doprinose te ju je nesmetano koristio za života, a nakon njegove smrti tu zgradu da je naslijedila tužiteljica.

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud ocijenio da je tužiteljica na temelju valjanog pravnog posla, građenjem njenog prednika, a potom nasljeđivanjem od prednika, kao i dosjelošću, stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine te je prihvatio tužbeni zahtjev.

13. Odlučujući po žalbi tuženika, drugostupanjski je sud ocijenio da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio izvedene dokaze (pregledane isprave) i da nije imao na umu da je prednik tužiteljice, radi izgradnje vikendice, dobio na korištenje parcelu površine 28 m², a ne 38 m², budući da je rješenjem nadležnog upravnog tijela iz 1967. godine obvezan na plaćanje komunalnog doprinosa za korištenje gradskog zemljišta-stambenog prostora od 28 m², dok je rješenjem nadležnog upravnog tijela iz 1980. godine utvrđena revalorizirana vrijednost stambene zgrade na J. u vlasništvu prednika tužiteljice površine 26,80 m² te je rješenjem nadležnog tijela iz 1992. godine prednik tužiteljice obvezan na plaćanje vodoprivredne naknade za stambenu zgradu na J. površine 28 m². Ujedno je očevidom na licu mjesta utvrđeno da predmetna nekretnina u naravi predstavlja stambenu zgradu površine 38 m². Kako je, k tome, na temelju tehničke dokumentacije izrađene 1971. godine po bivšem Poduzeću za arhitekturu, urbanizam i inženjering poslove P. iz Š. prednik tužiteljice od istog naručio projektni elaborat radi dogradnje vikend kućice na J., prema kojem bi se tada postojeća zgrada dogradila izgradnjom prostorija na slobodnom prostoru iza postojećeg objekta, sud je drugog stupnja ocijenio da je po toj osnovi prednik tužiteljice mogao steći samo vlasništvo zgrade u površini od 28 m², dok vlasništvo preostale površine od 10 m² nije stekao građenjem na zemljištu koje mu je bilo ustupljeno na korištenje. Osim toga, ocijenjeno je i da, s obzirom da je zemljište na kojem je predmetna nekretnina izgrađena, u vrijeme gradnje bilo u društvenom vlasništvu, prednik tužiteljice nije mogao vlasništvo zgradom zahvaćene površine nekretnine tuženika, steći ni temeljem pravnih pravila iz paragrafa 418. austrijskog Općeg građanskog zakonika (OGZ), niti po odredbama ranijeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 91/92 - dalje: ZOVO) o građenju na tuđem zemljištu te da nije imao pravnog temelja za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, površine 38 m², pa to pravo nije, nasljeđivanjem iza smrti istoga, moglo prijeći na tužiteljicu. Ujedno je ocijenjeno da pravo vlasništva te nekretnine tužiteljica nije stekla ni po osnovi dosjelosti. U smislu naprijed navedenoga, drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

14. Navedeno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.

15. Revizijski je sud već u predmetu broj Rev 1311/2017-2 u posve usporedivim činjeničnim okolnostima, a oslanjajući se na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3214/2005 od 19. ožujka 2008., izrazio pravno shvaćanje prema kojem je "odredba iz paragrafa 418. OGZ omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istom nije protivio". Pritom je revizijski sud imao na umu da je odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

16. U okolnostima konkretnog slučaja prednik je tužiteljice sagradio predmetnu vikendicu šezdesetih godina (svakako prije 1967. jer je tada već bio obveznik plaćanja komunalnih obveza), a to znači u vrijeme režima društvenog vlasništva, pa se na konkretni slučaj ima primijeniti odredba iz paragrafa 418. OGZ koja je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istom nije protivio. Kako se, dakle, vlasnik kao ni nitko drugi nije protivio građenju vikendice od strane prednika tužiteljice, to je podnositelj primjenom OGZ mogao steći pravo vlasništva na spornoj nekretnini i to upravo u površini zgrade koja postoji i koja je kao takva upisana u zemljišnu knjigu. Treba dodati da predniku tužiteljice nitko nije branio gradnju spornog objekta, niti osporavao vlasnička prava na objektu.

17. Utoliko je pravilna presuda suda prvog stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na predmetnu nekretninu koja u naravi predstavlja vikendicu.

18. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti drugostupanjsku presudu i na temelju odredbe članka 395. stavka 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.