REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-4224/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice, i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KIJAC NEKRETNINE d.d., OIB 36063948499, Omišalj, Poje 1, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv 1. tuženika OPĆINA OMIŠALJ, OIB 72908368249, Omišalj, Prikešte 13, i 2. tuženika PESJA-NAUTIKA d.o.o., OIB 01188402868, Omišalj, Kančinar 1, kojeg zastupaju punomoćnici Franjo Matković i Igor Bezjak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-416/19-30 od 10. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Općina Omišalj i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-416/19-30 od 10. lipnja 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku Općina Omišalj naloženo isplatiti tužitelju Kijac nekretnine d.o.o. Omišalj, iznos od 8.461,08 EUR / 63.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 30. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku Općina Omišalj naloženo tužitelju Kijac-nekretnine d.d. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.003,98 EUR / 15.099,00 kn, sve u roku od osam dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-416/19-30 od 10. lipnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku Pesja-nautika d.o.o. naloženo solidarno platiti tužitelju Kijac nekretnine d.d. iznos od 8.461,08 EUR / 63.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 165,90 EUR / 1.250,00 kn za razdoblje od 15. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2018. i trošak postupka u iznosu od 2.003,98 EUR / 15.099,00 kn te u dijelu kojim je tuženiku Općina Omišalj naloženo platiti kamate na pojedine mjesečne iznose od 165,90 EUR / 1.250,00 kn za razdoblje od 15. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2018. te se sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik Općina Omišalj plati zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje na ostale odnose na pojedine mjesečne iznose od 165,90 EUR / 1.250,00 kn za razdoblje od 15. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2018.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev da tuženik Pesja-nautika d.o.o. plati tužitelju solidarno iznos od 8.461,08 EUR / 63.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na ostale odnose na pojedine mjesečne iznose od 165,90 EUR / 1.250,00 kn za razdoblje od 15. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2018., kao i da mu solidarno naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.003,98 EUR / 15.099,00 kn.

3. Nalaže se tužitelju Kijac nekretnine d.d. Omišalj, tuženiku Pesja-nautika d.o.o. Omišalj, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 958,09 EUR / 7.218,74 kn u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 298,63 EUR / 2.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je tuženicima točkom I. izreke naloženo solidarno platiti tužitelju iznos od 63.750,00 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 1.250,00 kn za razdoblje od 15. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2018., a po stopi koja se određuje na ostale odnose, u roku od 8 dana. Točkom II. Izreke im je naloženo tužitelju solidarno naknaditi trošak parničnog postupak u iznosu od 15.099,00 kn također u roku od osam dana. Sud ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17; u daljnjem tekstu: ZV). Pri tome kao nesporno utvrđuje da su tuženici dugi niz godina koristili tužiteljeve nekretnine za odlaganje tzv. zelenog otpada, tako da je tuženik Pesja-nautika d.o.o. kao pravna osoba koja je s tuženikom Općina Omišalj imala sklopljen ugovor o obrezivanju, košenju i uređivanju javnih zelenih površina na području Općine Omišalj po nalogu tuženika Općine Omišalj na spornom zemljištu odlagala takav otpad. Iako se tužitelj nije protivio takvom korištenju svojeg zemljišta sve do 31. srpnja 2018., sud nalazi da su tuženici bili nepošteni posjednici, jer je tuženik Općina Omišalj imala saznanja o tome da nije vlasnik predmetnog zemljišta i da s tužiteljem u vezi korištenja spornog zemljišta nema nikakav ugovor, a kako je tuženik Općina Omišalj osnivač tuženika Pesja-nautika d.o.o., onda je i posjed toga tuženika nepošten jer se kakvoća njegovog posjedovanja cijeni s obzirom na kakvoću posjedovanja njegova osnivača. Nadalje sud utvrđuje da tuženici nisu posebno sporili visinu naknade u iznosu od 1.250,00 kn mjesečno, a sud je uzeo u obzir i činjenicu da su stranke prije pokretanja ovoga spora, u namjeri da sklope ugovor o zakupu spornog zemljišta, pregovarale o visini zakupnine te je sam drugotuženik predložio iznos od 1.000,00 kn mjesečno s PDV-om kao iznos zakupnine odnosno odgovarajuću naknadu. Taj iznos je sud prihvatio uvažavajući i razumnost visine predložene zakupnine pa je stoga odbio provoditi dokaze financijskim i geodetskim vještačenjem kao i uviđajem na licu mjesta radi utvrđivanja te odlučne činjenice, pozivom na odredbu čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP). Odluka o zateznim kamatama je donijeta uz primjenu odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 75/18; u daljnjem tekstu: ZOO), a odluka o parničnom trošku uz primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

2. Tuženici su protiv presude podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava, osporavajući i odluku o trošku, s prijedlogom presudu preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik Općina Omišalj nepošteni posjednik, a ne uzima u obzir nesporno utvrđenu činjenicu da tužitelj kroz cijelo vrijeme korištenja predmetne nekretnine nije prigovorio korištenju te nekretnine, niti je pozvao tuženika Općinu Omišalj na predaju nekretnine u posjed, niti je poduzeo bilo kakve druge radnje, što ukazuje da je na zaključak da je tužitelj bio suglasan s time da tuženici koriste predmetne nekretnine i da su pošteni posjednici. Ukazuju na iskaze saslušanih svjedoka koji su bili zastupnici po zakonu tužitelja, kao i zastupnika po zakonu tuženika iz kojih se može zaključiti da je postojao usmeni dogovor između bivšeg vlasnika nekretnina i komunalnog društva Ponikve koje je ranije posjedovalo predmetne nekretnine, a glede korištenja nekretnine u navedene svrhe. Ukazuju na odredbu čl. 18. st. 5. ZV-a prema kojoj se presumira da je posjed pošten, a da je teret dokaza na tužitelju dokazati suprotno, što nije dokazao. Nadalje, prvostupanjski sud o nepoštenosti posjeda drugotuženika zaključuje iz činjenice da mu je prvotuženik osnivač, što međutim ne znači da je tuženik Pesja-natuika d.o.o. trebao znati da se nalazi u nepoštenom posjedu, a to se ima procjenjivati prema saznanju o tome od strane ovlaštenih osoba za zastupanje tuženika, koje evidentno nisu sumnjale u poštenost posjeda tuženika Općine Omišalj pa tako ni u poštenje svoga posjeda. Osporava se utvrđenje da je nesporna visina tužbenog zahtjeva jer su tuženici sporili i površinu tvrdeći da su koristili naviše 900 m2, što slijedi iz iskaza saslušanih svjedoka i snimaka u spisu, za razliku od tvrdnji iz tužbe da su koristili 1500 m2, a osporava se mogućnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva iz pregovora koji su stranke vodile, jer pregovori ne obvezuju. Osporava se i odluka o solidarnom obvezivanju tuženika na naknadu troška postupka te tuženici predlažu kako je navedeno u uvodu.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode u cijelosti s prijedlogom žalbu odbiti, a tužitelju dosuditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.250,00 kn.

4. Žalba tuženika Općina Omišalj nije osnovana, dok je žalba tuženika Pesja- nautika osnovana.

5. Presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a. Presudu je u odnosu na Općinu Omišalj valjalo potvrditi, dok ju je pravilnom primjenom materijalnog prava u odnosu na tuženika Pesja-natuika d.o.o. valjalo preinačiti.

6. U odnosu na žalbu tuženika Općina Omišalj

7. Nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj. Žalitelj pogrešno smatra da je sud iz rezultata provedenog postupka neosnovano zaključio o tuženikovu nepoštenom posjedu tužiteljevih nekretnina na kojima je, što je između stranaka nesporno, tuženik Pesja-nautika d.o.o. odlagao zeleni otpad kroz duže razdoblje, a po nalogu tuženika Općine Omišalj za odlaganje zelenog otpada skupljenog s javnih površina na području Općine Omišalj.

8. Pri ocjeni kakvoće tuženikova posjeda nije odlučno to da se tužitelj nije protivio takvom korištenju tužiteljevih nekretnina po tuženiku. Naime, sukladno odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik, kada ga je stekao, nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje posjed tuženika Općine Omišalj nepoštenim, pri čemu pravilno obrazlaže da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi, a niti nije sporno, da je tuženik bio upoznat s činjenicom da nije vlasnik spornih nekretnina na kojima je u okviru svojih ovlasti organizirao obavljanje komunalne djelatnosti održavanja javnih površina pa i odlaganjem zelenog otpada s tih javnih površina na predmetnom tužiteljevom zemljištu na temelju ugovora između Općine Omišalj i društva Pesja-nautika d.o.o., o čemu je iskazivao i saslušani svjedok Tihomir Ilijić, kao osoba ovlaštena za zastupanje toga društva od 2017. do 2019. godine na ročištu 14. listopada 2020. (list 129. – 131. spisa). Za ocjenu nepoštenja posjeda tuženika kao pravne osobe, dakle, nije odlučno na koji način je prema toj činjenici reagirao tužitelj, već saznanje o pravu na posjed tuženika, odnosno fizičke osobe koja je nastupala za tuženika. Kako se radi o jedinici lokalne samouprave koja je i tijelo javne vlasti, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tuženiku Općina Omišalj nije mogla biti nepoznata činjenica da organizira odlaganje zelenog otpada na tužiteljevoj nekretnini. Dakle, nepošteni je posjednik onaj koji zna da stvar pripada nekome drugome, što je nesporno tuženik Općina Omišalj znao, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužitelju u odnosu na toga tuženika pripada pravo na naknadu koristi u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a.

9. Prema ocjeni ovoga suda nisu osnovani žalbeni navodi glede dosuđene visine koristi koju je tuženik ostvario nepoštenim posjedovanjem tužiteljevih nekretnina. Iako je tužitelj predlagao izvođenje dokaza radi utvrđivanja visine koristi koju je tuženik ostvario u razdoblju posjedovanja, a za koje zahtijeva naknadu, prvostupanjski sud je pravilno visinu ocijenio osnovanom po slobodnoj ocjeni, na temelju utvrđene činjenice da je tuženik posjedovao svakako najmanje 900 m2 tužiteljevih nekretnina. Izvođenjem predloženih dokaza vještačenjem uviđajem na licu mjestu stoga bi nastali neopravdano visoki troškovi s obzirom na zatraženu naknadu u visini iznosa od 1.250,00 kn mjesečno pa ovaj sud ocjenjuje da prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, to jest slobodnom ocjenom koje će dokaze izvesti, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupanja, nije ostvario bitnu povredu postupka, niti je pogrešno utvrdio odlučne činjenice.

10. Tuženikova je žalba, međutim, osnovana u odnosu na dosuđene zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose za zatraženo razdoblje. Naime, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova ovoga suda o 16. lipnja 2021. prihvaćeno je pravno shvaćanje da tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koju je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. Iz spisa proizlazi da prije utuženja tužitelj nije zahtijevao isplatu naknade koristi od tuženika, slijedom čega je kamatu na zatraženi iznos bilo moguće dosuditi tek od dana tužbe, a u tom smislu je valjalo preinačiti presudu glede odluke o dosuđenim zateznim kamatama, koja je inače pravilno dosuđena po stopi koja se određuje na ostale odnose.

12. Zbog toga je u odnosu na tuženika Općinu Omišalj presudu valjalo potvrditi glede odluke o glavnoj stvari i o trošku postupka na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a istu djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti glede odluke o dosuđenoj zateznoj kamati na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

13. U odnosu na žalbu tuženika Pesja-nautika d.o.o.

14. Prema ocjeni ovoga suda žalitelj pravilno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnoga prava kada sud ocjenjuje posjed predmetnih nekretnina po tom tuženiku nepoštenim, izvodeći ga iz nepoštenog posjeda tuženika Općine Omišalj kao osnivača tuženika Pesja-nautika d.o.o.

15. Kako je već navedeno, za poštenje posjeda je odlučno je li posjednik kada ga je stekao znao ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Također je već ukazano na nespornu činjenicu da su tuženik Općina Omišalj i tuženik Pesja-nautika d.o.o. bili u ugovornom odnosu glede odlaganja predmetnog zelenog otpada na tužiteljevim nekretninama, što je i u skladu s odredbom čl. 15. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 26/03 – pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u vrijeme za koje se traži naknada koristi, a kojom je propisano da jedinica lokalne samouprave može obavljanje komunalnih djelatnosti može povjeriti fizičkoj ili pravnoj osobi na temelju pisanog ugovora. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud je pravilno utvrdio da je tuženik Pesja- nautika d.o.o. postupao na navedeni način po nalogu tužitelja Općine Omišalj, iz čega proizlazi da žalitelj pravilno ukazuje na odredbu čl. 18. st. 5. ZV-a prema kojoj posjed smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno. Za razliku od Općine Omišalj koja je kao tijelo javne vlasti organizirala odlaganje zelenog otpada na spornom zemljištu, znajući da isto nije u njezinom vlasništvu, tuženik Pesja-nautika d.o.o. u trenutku sklapanja ugovora s Općinom Omišalj i postupanja sukladno tom ugovoru nije morao posebno o tome voditi računa, jer suprotno tvrdnjama iz tužbe tuženik, u izvršavanju ugovora nije postupao kao tijelo vlasti, nego kao trgovačko društvo u ugovornom odnosu s tužiteljem Općina Omišalj, a tužitelj nije dokazao da bi tuženikov posjed bio nepošten, što bi bila pretpostavka za primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a i u odnosu na toga tuženika.

16. Zbog navedenog je žalbu tuženika Pesja-nautika d.o.o. valjalo ocijeniti osnovanom i presudu u odnosu na tog tuženika preinačiti na temelju odredbe čl. 373. t. 2 i 3. ZPP-a.

17. S obzirom na uspjeh tuženika Pesja-nautika d.o.o. u parnici, a na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, u odnosu na toga tuženika valjalo je preinačiti odluku o trošku postupka. Tuženik je zatražio troškove postupka zastupan po punomoćniku koji je zastupa i tuženika Općinu Omišalj, slijedom čega je navedeni trošak zatražen sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uvećan za 10%, pa s obzirom na činjenicu da je isti punomoćnik zastupao oba tuženika od kojih je jedan uspio u postupku, ovaj sud smatra da od zatraženog troška, a koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženiku Pesja-nautika d.o.o. pripada polovica od zatraženog troška. Prema vrijednosti premeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/19 i 37/22) nagrada za zastupanje za pojedinu radnju u punom iznosu iznosi 1.000,00 kn za svaku radnju, uvećanje od 10% za zastupanje više osoba po Tbr. 36. st. 1. Tarife iznosi 100,00 kn, tako da je polovica nagrade za pojedinu radnju koja pripada žalitelju iznosi 550,00 kn uvećano za PDV. Tuženiku je valjalo u tom smislu priznati trošak sastavljanja odgovora na tužbu po Tbr. 8. t. 1. Tarife trošak sastavljanja podneska 25. rujna 2019. po Tbr. 8. t. 3., troškove zastupanja na ročištima 1. listopada 2019., 21. studenoga 2019., 28. svibnja 2020., 14. listopada 2020., 10. veljače 2021., 20. listopada 2021., 3. veljače 2022. i 27. travnja 2022., za svako po Tbr. 9. t. 1., što ukupno iznosi uz pripadajući PDV 12.718,75 kn, odnosno polovica toga iznosa je iznos od 6.359,37 kn ili iznos od 844,03 EUR. Tuženiku pripada također i polovica od zatraženog troška žalbenog postupka u iznosu od 859,37 kn ili iznos od 114,06 EUR, tako da je tuženiku Pesja-nautika d.o.o. valjalo dosuditi ukupno trošak postupka u iznosu od 7.218,74 kn odnosno iznos od 958,09 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

18. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka ocijenjen je neosnovanim na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) iznosi u izreci izraženi su u obje valute.

Zagreb, 5. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas