Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: 4 P-71/2019-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V. U., OIB: …, iz B., L., zastupan po punomoćnici Đ. L., odvjetnici u O., protiv tuženika M. U., OIB: …, iz B., L., zastupan po punomoćnici G. P.-T., odvjetnici u O., radi predaje u posjed nekretnine, VPS 663,61 eur/5.000,00 kn[1] , nakon održane glavne javne rasprave 2. lipnja 2023., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tuženika i tuženika osobno, a u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tužitelja, dana 5. lipnja 2023., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Tuženik M. U., B., L. dužan je tužitelju V. U., OIB: …, iz B., L., predati u posjed nekretnine kč. br. 3634, livada više kuće u H. polju u površini od 77 čhv upisane u zk.ul.br. 1561 k.o. B. te kč.br. 3635 oranica golenka u H. polju u površini od 144 čhv, upisane u zk.ul.br. 3173 k.o. B., koje u naravi predstavljaju voćnjak, okućnicu i kuću te iste osloboditi od drvenih pomoćnih objekata, otpadnog materijala kao i tužitelju predati ključ od kuće, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate prema stopi određenoj člankom 29. stavak 1. ZOO-a, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime naknade prouzročenog parničnog troška isplati iznos od 373,13 eura2.811,35 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tuženik sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 49,75 eura/374,84 kn[1] , kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi predaje u posjed nekretnine navodeći da je vlasnik čkbr. 3634 i 3635 obje k.o. B., a koje da je tužitelj naslijedio iza svoje pokojne majke. Da je tuženik samovoljno zauzeo posjed cijele čk. br. 3634 koja je u naravi voćnjak i na toj nekretnini sagradio 4 šupe kao što je zauzeo i najveći dio čk.br. 3635, u naravi okućnica i kuća u kojoj je živjela pokojna majka na način da je kuću zaključao, a da je u međuvremenu srušio i 4 stabla šljiva. Tužitelj da je radi mirnog rješenja spora uputio tuženiku pismeno pozvavši ga na miran način da napusti posjed zauzetih nekretnina te mu još ponudio da će mu mirnim putem ustupiti dio čkbr. 3634. Međutim, da se na ovaj poziv tuženik nije oglasio te je na zauzete nekretnine odložio hrpe otpada, smeća i dr. Stoga se predlaže da se tuženika presudi da preda u posjed tužitelju prijeporne nekretnine kao i da iste oslobodi od drvenih pomoćnih objekata, otpadnog materijala kao i da tužitelju preda ključ od kuće.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužitelj upisan samo formalnim vlasnikom predmetnih nekretnina, a koje da su bile vlasništvo pokojnih roditelja stranaka budući su tužitelj i tuženik braća. Naime, da je pokojna majka stranaka M. H. preminula 2018. godine, a da iza nje nije provedena ostavinska rasprava jer je stanje njezinih nekretnina bilo nesređeno, a ono što je ista stvarno uživala na terenu da je raspodijelila između svoje 4 djece, tzv. potajnom diobom. Tuženik navodi da se u odnosu na čk.br. 3634 k.o. B. tužitelju ne osporava pravo na ½ dijela te parcele jer da je majka stranaka tako odredila, a preostala polovina da je dana tuženiku od kad isti tu parcelu i uživa. Pojašnjava da tuženik uživa ½ dijela čkbr. 3635 na način da je na njoj još za života pokojne majke bila sačinjena šupa za svinje, nalazi se štala za konje te ovu parcelu tuženik uživa cijeli život. Stoga se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 7 spisa), saslušani su svjedoci J.H., J. U. te parnične stranke u svrhu dokazivanja (list 54-56 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tužitelj je u ovom postupku ustao sa pravom vlasničkom tužbom (rei vindicatio) koja tužba je propisana odredbom čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV).

6. Citirana odredba propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Dakle, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo, tuženikovu faktičnu vlast nad stvari i identitet stvari.

7. Nije sporno da je tužitelj upisan samovlasnikom utuženih nekretnina čk.br. 3634 i 3635, obje k.o. B. kako je to razvidno iz izvatka iz zemljišne knjige. Međutim, na temelju izvedenih predloženih dokaza ovaj Sud nije mogao utvrditi niti identitet stvari odnosno predmetnih nekretnina, a niti tuženikovu faktičnu vlast na navedenim česticama.

8. Saslušani svjedoci J. H. i J. U. u svojim iskazima opisivali su kronologiju posjedovanja prijepora te je svjedok J. U. (brat stranaka) ustvrdio da je zemlja na kojoj je bila kuća u kojoj je živjela njihova majka trebala pripasti tuženiku, a da ne zna kako je to upisan tužitelj na ovim česticama. Međutim, ovakvi navodi nisu relevantni za predmetnu vlasničku tužbu budući je nedvojbeno da je tužitelj upisan vlasnikom prijepora, neovisno o načinu stjecanja prava vlasništva. No, ono što Sud smatra relevantnim jest činjenica da je zapravo nejasno koji dio utuženih nekretnina tužitelj zapravo traži da mu se preda u posjed, niti što se na tim nekretninama nalazi u naravi.

9. Tužitelj saslušan kao stranka pojašnjava da se na jednoj čestici nalazi njegova kuća, sušara za meso i pola štale, a da se preostali dio štale nalazi na drugoj čestici. Ističe "da ne bi tražio u predaju posjeda kuće koja se nalazi na njegovoj zemlji", da je to roditeljska kuća, ali da traži predaju u posjed zemlje na kojoj se nalazi njegova kuća. Pritom navodi da ne zna o kojim je česticama točno riječ te ističe još i da bi "dao tuženiku ½ zemlje od ove sporne koju je utužio". Isto tako, tužitelj i sam navodi da ne zna točno o kojim je česticama riječ, a da samo traži da tuženik makne sa njegove zemlje šupe koje je sagradio i stajsko gnojivo.

10. Tuženik u svome iskazu navodi da se "na ovoj zemlji" nalazi mamina kuća u kojoj da sada živi njegov sin sa svojom ženom i 4 djece, da se nalazi jedna šupa za drva, a iznad te mamine kuće da se nalazi njegova, tuženikova zemlja na kojoj se nalaze dvije šupe i to u jednoj su svinje, a u drugoj mali konji koje drži njegov sin.

11. Na temelju ovakvih iskaza stranaka očito je da bez održavanja ročišta na licu mjesta nije moguće utvrditi o kojim je točno nekretninama riječ, odnosno nedvojbeno identificirati nekretnine te utvrditi što se točno nalazi na kojoj nekretnini te koje dijelove pojedinih nekretnina tužitelj zapravo traži da mu se preda u posjed.

12. Valja napomenuti da je tužitelj već u tužbi predložio očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika te u skladu sa tim Rješenjem je bilo određeno ročište na licu mjesta za dan 3. prosinca 2019. godine, a tužitelj je pozvan na uplatu dužnog predujma. Međutim, potom je navedeno ročište odgođeno zbog preraspodjele predmeta u ovu Stalnu službu, a isto tako tužitelj je po punomoćnici također zatražio odgodu navedenog ročišta. Potom je Sud zakazao novo ročište na licu mjesta i to za dan 18. svibnja 2023. godine te je tužitelj također pozvan na uplatu dužnog predujma, no što nije uplaćeno, dapače, tužitelj je po svojoj punomoćnici podneskom izvijestio Sud da nije bio u mogućnosti prikupiti novac i platiti troškove predujma te se također molila odgoda zakazanog ročišta.

13. Sud je svojim rješenjem od 17. svibnja 2023. stoga odredio da se ročište na licu mjesta neće održati budući tužitelj nije uplatio dužni predujam s tim što je u rješenju naglašeno da je tužitelj, a budući da je ročište na licu mjesta bilo zakazano još za 3. prosinca 2019. godine imao dostatno vrijeme za uplatu predujma, odnosno da je morao planirati trošak vještačenja kojeg je sam predložio.

14. S obzirom da se nije moglo održati ročište na licu mjesta na kojem bi se identificirale predmetne nekretnine, (niti je tužitelj više uopće predlagao ročište na licu mjesta) te bi se utvrdilo nedvojbeno koji dio istih tužitelj zapravo traži da mu se predaju u posjed i što se nalazi na istima (imajući u vidu da tužitelj zahtjevom predlaže da se "iste oslobode od drvenih pomoćnih objekata, otpadnog materijala…"), to proistječe da u ovom postupku nije utvrđen identitet predmetnih nekretnina.

15. Sud je na glavnoj raspravi od 2. lipnja 2023. predočio tužitelju katastarski plan kao i plan na Geoportalu na računalu, no utvrđeno je da nije moguće u potpunosti utvrditi o kojim kućama je riječ u ovom postupku te o kojim šupama odnosno objektima.

16. Kao što je već i izneseno, tužitelj tužbenim zahtjevom traži u predaju predmetne nekretnine u cijelosti da bi potom u svome iskazu na glavnoj raspravi iznio da ne traži u predaju kuću u kojoj je živjela njihova majka, a nalazi se na njegovoj zemlji no da traži predaju zemlje te i sam potvrđuje da ne zna o kojim je česticama riječ, a s druge pak strane navodi da bi "dao tuženiku ½ zemlje od ove sporne koju je utužio".

17. Budući je teret dokazivanja na tužitelju, a isti nije dokazao sve pretpostavke koje moraju biti ispunjene za pravu vlasničku tužbu, odnosno nije dokazao identitet stvari - nekretnina pa stoga niti tuženikovu faktičnu vlast na takvim nekretninama odnosno dijelu nekretnina, to je valjalo odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

18. Budući je tužitelj izgubio parnicu to je dužan tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Sud je priznao zatraženi trošak prema dostavljenom Troškovniku te je tako priznat sastav odgovora na tužbu, nadalje, zastupanja na ročištu od 8.11.2019. te 2.6.2023. u iznosu od po 99,50 eura za svaku radnju što daje ukupan iznos od 298,50 eura, a što sa pripadajućim PDV-om od 74,63 eura daje ukupan iznos od 373,13 eura odnosno 2.811,35 kn, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud nije priznao zatraženi iznos za zastupanje na ročištu za objavu u iznosu od 49,75 eura budući punomoćnica tuženika na navedeno ročište nije pristupila, a osim toga da je i pristupila Sud ne bi priznao ovaj trošak budući isti nije nužan za vođenje ove parnice jer se presuda objavljuje ili na e-oglasnoj ploči ili se dostavlja punomoćniku stranke putem e-komunikacije. Stoga je valjalo odbiti tuženika sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 49,75 eura, kao neosnovanim. Zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 78/15)

20. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 5. lipnja 2023.

S u d a c

Slavka Nikšić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 8 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Đ. L., odvjetnica u O.

2. G. P.-T., odvjetnica u O.