Poslovni broj: 65 Pr-60/2022-14
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7, 31000 Osijek
Stalna služba u Valpovu
31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužiteljice Ž.Ć. iz H., OIB: …,zastupane po pun. M.K., odvjetniku iz O., OIB: …, protiv tuženika H.L., d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po Š . B . i E.Č.,
odvjetnicima iz OD B. & Č. d.o.o, radi nedopuštenosti odluke o otkazu
ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. svibnja 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu za objavu presude 02. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
l. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu, temeljem Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, br. …od dana 1.veljače 2022., nije dopušten i da radni odnos tužiteljice Ž.Č., OIB:… kod tuženika H.L., d.o.o., Z., nije prestao. ll. Nalaže se tuženiku H.L. d.o.o, OIB: … da tužiteljicu Ž.Č., OIB …, iz H., vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije nezakonitog otkaza ugovora o radu te da joj prizna sva prava iz rada i po osnovi rada, sve u roku od 15 dana.
lll. Nalaže se tuženiku H.L. d.o.o, OIB: …, Z., da tužiteljici Ž.Č., OIB …, iz H., OIB… isplati na ime naknade plaće ukupni bruto iznos od 19.050,24 eur[1] / 143.534,03 kn, zajedno sa zakonskim kamatama, izuzev za iznos poreza na dodatak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto plaći, koje teku:
- na iznos od 1.190,64 eura[2] / 8.970,88 kn od 16. siječnja 2022. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16. veljače 2022. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16. ožujka 2022. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16. travnja 2022. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16.svibnja 2022. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16.lipnja 2022. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16. srpnja 2022. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16. kolovoza 2022. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16.rujna 2022. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16. listopada 2022. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16. studenog 2022. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16. prosinca 2022. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16. siječnja 2023. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16. siječnja 2023. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16. siječnja 2023. do konačne isplate,
- na iznos od 1.190,64 eura² / 8.970,88 kn od 16. travnja 2022. do konačne isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do konačne isplate, po stopi koja je, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određena,
za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku H.L. d.o.o, OIB: …, Z., da Ž.Č., OIB …, iz H.,
naknadi prouzročen parnični trošak u visini od 2.389,01 eur² / 18.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana presuđenja 2. lipnja 2023. do konačne isplate po stopi koja je, sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima određena, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je protiv tuženika 18. ožujka 2022. podnijela tužbu ovom sudu radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.
2. U tužbi prije svega navodi da mjesna nadležnost Općinskog suda u Osijeku proizlazi iz odredbe čl. 65. Zakona o parničnom postupku, budući je tužiteljica svaki dan (do nezakonitog udaljenja s posla), dolazila na posao u poslovnicu H.L., d.o.o., Regija istok, O. 3. Tužiteljica u tužbi ističe da je zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu od 13. travnja 2018. godine, na radnom mjestu unapređivačica prodaje II, a zaposlenik H.L. d.o.o. više je od 17 godina. Dana 04. veljače 2022. godine tužiteljici je uručena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, broj: … od dana 01. veljače 2022. godine,
kojom je predsjednik uprave M.M. odlučio:
„I. Radnici Ž.Č., iz H. otkazuje se Ugovor o radu na
neodređeno vrijeme broj: … od 13. 04. 2018. godine iz razloga
uvjetovanih skrivljenim ponašanjem radnice.
II. Radnici Ž.Č. radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od jedan mjesec i jedan tjedan, a otkazni rok počinje teći od dana dostave odluke o otkazu.
III. Radnica Ž.Č.nema pravo na otpremninu budući da se ugovor o radu otkazuje zbog skrivljenog ponašanja.
IV. Radnica se oslobađa obveze dolaska na rad i obavljanja radnih zadataka kod poslodavca H.L. d.o.o. za vrijeme trajanja otkaznog roka za koje
vrijeme joj pripada naknada plaće i sva ostala prava kao da je radila do isteka otkaznoga roka.
V. Radnica je dužna poslodavcu vratiti sva povjerena joj sredstva, tj. sredstva u vlasništvu poslodavca.“.
4. Protiv navedene odluke, dana 18. veljače 2022. godine tužiteljica je putem punomoćnika podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa, na koji zahtjev tuženik nije odgovorio u roku od 15 dana.
5. Tužiteljica nadalje smatra da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika, broj: …, od dana 01.
veljače 2022. godine (u daljnjem tekstu: Odluka) nije utemeljena na Zakonu o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 – u daljnjem tekstu tužbe: Zakon o radu). Odluka je prvenstveno nezakonita iz jednog temeljnog razloga, poslodavac je istu utemeljio na Pravilniku o radu od 24. 11. 2021. godine, koji nikada nije dostavljen tužiteljici. Kako poslodavac primjenjuje Pravilnik o radu od 24. 11. 2021. godine na tužiteljicu kada joj je zabranjivao pristup u prostorije u kojima se obavlja posao, uistinu je nevjerojatno. Tužiteljica je svaki dan (do nezakonitog udaljenja), dolazila na posao u poslovnicu H.L. d.o.o., Regija istok, O., i to
u razdoblju od 29. studenoga 2021. godine pa sve do 04. veljače 2022. godine (kada joj je uručena Odluka).
6.Tužiteljica u tužbi ističe da joj poslodavac nije imao osnova otkazati ugovor o radu, budući niti jednim svojim ponašanjem ona nije povrijedila niti jednu odredbu Zakona o radu, ugovora o radu ili Pravilnika o radu.
Naime, u Odluci se navodi da je prilikom ulaska u prostore poslodavca obvezatna provjera posjedovanja negativnog testa na prisutnost Sars-CoV-2 virusa svih radnika i svih drugih osoba koje ulaze u prostorije društva, a što se dokazuje valjanom EU digitalnom COVID potvrdom. Ovakvo obrazloženje je besmisleno. Posjedovanje negativnog testa na prisutnost Sars-CoV-2 virusa ne može se dokazati valjanom EU digitalnom COVID potvrdom, jer ta potvrda dokazuje ili da su posjednici potvrde preboljeli bolest ili da su cijepljeni, no i posjednici valjanje EU digitalne COVID potvrde mogu biti zaraženi i prenositi bolest. Navedeno je dokazano i činjenicom da dana 10. siječnja 2022. godine na posao u poslovnicu u Osijeku nisu pristupile dvije kolegice (cijepljene protiv Sars-CoV-2 virusa), a iz razloga jer su zaražene upravo Sars-CoV-2 virusom. Dakle, te osobe su uz posjedovanje EU digitalne COVID potvrde, svojim dolaskom širile zarazu Sars-CoV-2 virusa, dok je tužiteljici, koja je bila potpuna zdrava, tuženik sprječavao ulazak u prostorije i rad. Stoga je nejasno kako je to tužiteljica, svo ovo vrijeme potpuno zdrava, ugrožavala tuđe zdravlje, a zaraženi djelatnici nisu.
7.Nadalje navodi da tuženik u svojoj odluci o otkazu ugovora o radu nije naveo kojim zakonskim propisom bi bilo određeno da se zdravoj osobi gura cjevčica u nos radi provjere zdravlja, ili da se cijepi unatoč njezinom protivljenju. Tuženik je bez zakonskog uporišta onemogućio je tužiteljici da obavlja svoj posao i radne zadatke, iako ju je držao u radnom odnosu bez plaće.
8. Tuženik navodi pod toč. IV. Odluke da je tužiteljica oslobođena obveze dolaska na rad i obavljanja radnih zadataka kod tuženika za vrijeme trajanja otkaznog roka za koje vrijeme joj pripada naknada plaće i sva ostala prava kao da je radila do isteka otkaznoga roka, a tuženik joj je uskraćivao plaću za vrijeme dok ju je držao u radnom odnosu. Uistinu je nejasno temeljem kojeg Zakona o radu je tuženik donio ovakvu Odluku.
Također se ističe sudu da je ovakva Odluka nezakonita već od preambule, budući odluku nije donio tuženik kao poslodavac (H.L. d.o.o.) zastupan po zakonskom zastupniku, nego je Odluku (ne zna se koga i u čije ime) donio predsjednik Uprave M.M., te je stoga ovakva Odluka nezakonita i formalno i materijalno. Odluka je nezakonita i iz razloga jer u trenutku donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu, više nije bila na snazi odluka Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske od 12. 11. 2021. godine. Naime, 24. siječnja 2022. godine, donijeta je nova odluka Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske kojoj se ukidaju ograničenja vezana za H.L. d.o.o., pa je uistinu nejasno da je tuženik sprječavao tužiteljicu da obavlja poslove i radne zadatke na svojem radnom mjestu, pozivajući se na nevažeću odluku od 12. 11. 2021. godine.
9. Tužiteljica tvrdi da u svojem radnom odnosu, a niti svojim postupanjem nije ništa skrivila, ona i je svo vrijeme postupala sukladno ugovoru o radu koji je imala potpisan s tuženikom, i sukladno Zakonu o radu. Zakon o radu nigdje ne spominje prisilna testiranja radnika (izuzev za poslove kojima je to određeno posebnim zakonom), a kamoli da spominje prisilna cijepljenja. Svaki dan, do uručenja odluke o otkazu ugovora o radu, tužiteljica je dolazila na svoje radno mjesto, u poslovnicu H.L. d.o.o. u O.
10. Stoga, navedenim postupanjem tuženik je postupao protivno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu kojim je propisano: Poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Upute o EU Covid putovnici i testiranju na Covid-19 nisu bile ugovorene niti jednim aktom tuženika u smislu imperativne obveze primjene istih. Naime, ukoliko je tuženik kao poslodavac uvjetovao da tužiteljica posjeduje EU Covid putovnicu, to znači da je tuženik faktički prisiljavao zdravu tužiteljicu da se cijepi, ili da se bespotrebno testira, tj. vrši testiranje svojeg tijela kao radnika, a koje testiranje testiranje tužiteljica nije željela jer je svo vrijeme bila zdrava. Ukoliko je tuženik kao poslodavac uvjetovao tužiteljici da se cijepi (a što je radio traženjem EU Covid putovnice), ili da se testira, onda je tuženik morao preuzeti na sebe sve posljedice cijepljenja ili testiranja. Ali, budući u Republici Hrvatskoj nikada nije bilo obvezatno cijepljenje protiv bolesti Covid-19, onda niti tuženik nije mogao uvjetovati bilo kojem radniku, pa niti tužiteljici da prilikom dolaska na posao mora imati EU Covid putovnicu. Štoviše, sve imperativne norme Republike Hrvatske, prema građanima Republike Hrvatske, određeno su isključivo Ustavom Republike Hrvatske, zakonima i uredbama. Slijedom svega navedenog tužiteljica drži da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, broj: …, od dana 01. veljače 2022. godine nezakonita, kao i da nije bilo mjesta
prestanku radnog odnosa tužitelja kod tuženika kao poslodavca, te da su joj na ovaj način povrijeđena prava iz radnog odnosa.
11. Podneskom od 17. travnja 2023. (str. 94-95 spisa) tužitelj je podnio specificiran, odnosno konačan tužbeni zahtjev, kao u tom podnesku i u izreci ove presude.
12. U pisanog odgovoru na tužbu od 31. ožujka 2022. (str. 50-53 spisa) tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, stalna služba u Valpovu.
13. Također, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.
Naime, nesporno je kako je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu od 13. travnja 2018. godine na radnom mjestu unapređivača prodaje II, te da je tužiteljici Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika broj: … od dana 1. veljače 2022.
godine (dalje u tekstu: Odluka) otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj HLOD-1-2018/21259-01 od 13.04.2018.god.
Dakle, odlukom Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske od 12.11.2021.g. o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, uvedena je posebna sigurnosna mjera obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova kojima je osnivač Republika Hrvatska.
Kako je tuženik H.L. d.o.o. društvo u vlasništvu Republike Hrvatske dužan je postupati sukladno predmetnoj Odluci.
14. Citiranom odlukom se određuje, obzirom na ubrzano širenje i povećani rizik prijenosa bolesti COVID-19, sve radi zaštite pučanstva od zaraze i prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19, da se za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19, uvodi posebna sigurnosna mjera obveznog testiranja na virus SARS-CoV- 2 (testiranje) dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova čiji su osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave ili Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u njima imaju većinski udio i zaposlenika trgovačkih društava koja su u većinskom vlasništvu trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju većinski udio.
Prethodno spomenute osobe, sukladno čl. IV. Odluke dokazuju da su testirane na virus SARS-CoV-2, odnosno da su cijepljene ili preboljele bolest COVID-19, predočenjem EU digitalne COVID potvrde ili predočenjem drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju. Također, osobe na koje se Odluka primjenjuje obvezne su EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju predočiti prilikom ulaska u službene prostorije na uvid osobi koju čelnik tijela, odnosno poslodavac za to ovlasti.
15.Tuženik kao obveznik postupanja sukladno naprijed navedenoj Odluci je dužna provesti mjere koje su istom propisane. Odmah po
donošenju Odluke, poslodavac je dana 15. studenog 2021.g. donio Odluku o uvođenju mjera vezano uz COVID 19, … kao i Upute o provedbi mjera za
COVID 19 od 15. studenog 2021.g., … te koje su dostavljene
svim radnicima putem uobičajenih sredstava komunikacije s kojima je upoznata i sama radnica – tužiteljica koja je neposredno nakon donesene Odluke poslodavca odbila predočiti bilo koji dokument koji dokazuje da je osoba cijepljena, preboljela odnosno testirana na virus SARS-CoV-2.
Tužiteljica niti nakon pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa nije promijenila svoj odnos prema radu te je i nadalje odbijala tuženiku predočiti valjanu EU digitalnu COVID potvrdu odnosno drugi odgovarajući dokaz kako je naprijed navedeno. Također, tužiteljica niti u jednom trenutku nije opravdala svoj izostanak sa rada na valjani način, već navodi kako joj poslodavac onemogućio ulaz u službene prostorije.
16. U slučaju kada bi tuženik kao poslodavac tužiteljici kao radnici dopustio ulazak u službene prostorije bez valjane EU digitalne COVID potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza, isto postupanje bi označavalo kršenje zakonskih odnosno na zakonu utemeljenih odluka nadležnih tijela od strane tuženika kao poslodavca, izlaganje tuženika kao poslodavca visokim kaznama i ono što je najznačajnije, ovakvim postupanjem tuženik kao poslodavac bi potencijalno omogućio širenje zaraze virusom COVID-19 a što bi za istoga predstavljalo nenadoknadivu štetu.
17. Tuženik je dana 24.11.2021. donio Pravilnik o radu. Prije donošenja Pravilnika o radu tuženik se savjetovao s radničkim vijećem.
Tuženik je sukladno Zakonu o radu proveo postupak za donošenje Pravilnika o radu:
1) O donošenju pravilnika o radu poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
(2) U pravilniku iz stavka 1. ovoga članka mora se naznačiti dan stupanja na snagu.
(3) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka ne može stupiti na snagu prije isteka roka od osam dana od dana objave.
(4) Pravilnik o radu mijenja se i dopunjuje na način propisan ovim Zakonom za njegovo donošenje.
(5) Ministar pravilnikom propisuje način objave pravilnika iz stavka 1. ovoga članka.
(6) Radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi ništetnima.
18. Tužiteljica svojim navodima „ navedeno je dokazano i činjenicom da dana 10.siječnja 2022.god. na posao u poslovnicu u O. nisu pristupile dvije kolegice ( cijepljene protiv Sars-CoV-2 virusa), a iz razloga jer su zaražene upravo Sars-COV-2 virusom“ potvrđuje da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu. Naime, upravo na gore naveden način provođenjem mjera tuženik je zaštitio svoje radnike od širenja zaraze, dok je tužiteljica postupala protivno pozitivnim propisima, kršila odredbe Zakona o radu, Pravilnik o radu, te druge propise.
Tuženikovi navodi pod točkom V. tužbe toliko su besmisleni, da iste nije potrebno komentirati. Naime, o navodima o opravdanosti testiranja i uvođenja mjera radi sprječavanja širenja virusa COVID-19 tuženik se ne želi posebno očitovati već ističe kako je kako trgovačko društvo čiji je osnivač Republika Hrvatska i čiji je zakonski zastupnik odgovoran za poštivanje mjera bio dužan i obvezan postupiti prema ranije navedenoj Odluci. Odredba članka 121 Zakona o radu glasi „ Otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnost za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznom roku oslobodio obveze rada, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno“. Tuženik je u Odluci o otkazu naveo i obrazložio razloge donošenja predmetne odluke, te je stoga stava da iste nije potrebno ponovo obrazlagati, a posebno kada se uzme u obzir da sud prilikom donošenja odluke odlučuje o razlozima za donošenje odluke koji su navedeni u predmetnoj odluci.
19.U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.
Isto tako tuženik ističe kako se odredbe Pravilnika o radu odnose na sve radnike koji su sklopili ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, skraćenim ili nepunim radnim vremenom koji obavljaju rad u prostoru poslodavca.
Nadalje, prema odredbama članka 3. Pravilnika o radu svaki radnik obvezan je ugovorom preuzete poslove obavljati savjesno i stručno, prema uputama poslodavca, odnosno ovlaštenih osoba poslodavca, u skladu sa zakonom, naravi i vrstom rada.
Poslodavac, uz puno poštivanje prava i dostojanstva svakog radnika, jamči mogućnost izvršavanja svojih ugovornih obveza sve dok ponašanje radnika ne šteti poslovanju i ugledu poslodavca i dok njegov uspjeh na radu i gospodarske prilike to dopuštaju.
20.Tuženik je razloge donošenja Odluke naveo u obrazloženju Odluke o otkazu, te u ovom podnesku. Tuženik smatra da je imao opravdan razlog za donošenje predmetne odluke, te drži da je ista donesena sukladno pozitivnim propisima.
Zaključno, tuženik predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve tužiteljice uz nadoknadu parničnog troška tuženiku.
21. U podnesku od 27.01.2023. (str. 60-61 spisa), tužiteljica se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu od 31. ožujka 2022. godine, kako slijedi, te se istima protivi u cijelosti.
Neosnovan je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, budući je mjesna nadležnost Općinskog suda u Osijeku utemeljena sukladno odredbi čl. 65. Zakona o parničnom postupku, budući je tužiteljica svaki dan (do nezakonitog udaljenja s posla), dolazila na posao u poslovnicu H.L. d.o.o., Regija istok, O.
22. Tuženik u svojem odgovoru na tužbu nije pobio nedvojbene činjenice:
- tužiteljici nikada nije dostavljen Pravilnik o radu,
- zaposlenici tuženika koji su imali Covid potvrde su bili i zaraženi Covidom i bili su na bolovanju,
- tužiteljica nikada nije bila zaražena Covidom ,
- odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, broj…, od dana 01. veljače 2022. godine donijeta je kada više
nije bila na snazi odluka Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske od 12. 11. 2021. godine jer je 24. siječnja 2022. godine, donijeta nova odluka Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske kojoj se ukidaju ograničenja vezana za H.L. d.o.o., pa
je uistinu nejasno da je tuženik sprječavao tužiteljicu da obavlja poslove i radne zadatke na svojem radnom mjestu, pozivajući se na nevažeću odluku od 12. 11. 2021.
godine.
23.Pod točkom V/. odgovora na tužbu tuženik navodi da su navodi pod točkom V. tužbe „toliko besmisleni, da iste nije potrebno komentirati.“.
Tužiteljica i dalje ističe da niti jednim dokumentom kojim se mogu mijenjati prava iz radnog odnosa između nje i tuženika kao poslodavca (ugovor o radu, Zakon o radu),
nije propisano medicinsko testiranje prilikom dolaska na posao ili posebni zdravstveni uvjeti za obavljanje poslova koje je ona obavljala.
24. Tuženik nije osporio niti da tužiteljici za vrijeme dok je bila u radnom odnosu, nije isplaćivao plaću, te se stoga ostaje kod dokaznog prijedloga da se tuženika obveže na dostavu isplatnih lista plaće za mjesece rujan 2021. godine, mjesec studeni 2021. godine, mjesec prosinac 2021. godine, mjesec siječanj 2022. godine, mjesec veljaču 2022. godine i mjesec ožujak 2022. godine
Tuženik nije osporio niti navode da je Odluka nezakonita već od preambule, budući odluku nije donio tuženik kao poslodavac (H.L. d.o.o.) zastupan po zakonskom zastupniku, nego je Odluku (ne zna se koga i u čije ime) donio predsjednik Uprave M.M., te je stoga ovakva Odluka nezakonita i formalno i materijalno.
25. Pravilnik o radu morao je biti donesen sukladno odredbama Zakona o radu, a koji Zakon o radu nigdje ne spominje prisilna testiranja radnika (izuzev za poslove kojima je to određeno posebnim zakonom), a kamoli da spominje prisilna cijepljenja. Tuženik nije osporio niti činjenicu da je svaki dan, do uručenja odluke o otkazu ugovora o radu, tužiteljica dolazila na svoje radno mjesto, u poslovnicu H.L. d.o.o.,O. Slijedom navedenog, tužiteljica u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te predlaže sudu da isti prihvati, te obveže tuženika i na naknadu troškova parničnog postupka.
26. Tuženik je zaprimio podnesak tužiteljice od 27.siječnja 2023.god. te se na isti očituje kako slijedi.
Naime, odlukom Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske od 12.11.2021.g. o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, uvedena je posebna sigurnosna mjera obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova kojima je osnivač Republika Hrvatska.
Kako je tuženik H.L. d.o.o. društvo u vlasništvu Republike Hrvatske dužan je postupati sukladno predmetnoj Odluci.
Citiranom odlukom se određuje, obzirom na ubrzano širenje i povećani rizik prijenosa bolesti COVID-19, sve radi zaštite pučanstva od zaraze i prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19, da se za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19, uvodi posebna sigurnosna mjera obveznog testiranja na virus SARS-CoV- 2 (testiranje) dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova čiji su osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave ili Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u njima imaju većinski udio i zaposlenika trgovačkih društava koja su u većinskom vlasništvu trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju većinski udio.
27. U odluci o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tuženik navodi da je dana 07.12.2021.god. donio odluku kojom odbija tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava radnika, te je istom odlukom pozvao da prilikom ulaska u službene prostorije poslodavca u mjestu rada na kojima obavlja poslove i radne zadatke svog radnog mjesta na uvid predoči EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju ili testiranju na virus SARS-COV 2 te da u slučaju odbijanja ne može ulaziti u prostorije tuženika. Tužiteljica svoj izostanak s posla nije opravdala na valjan način.
Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 22.12.2021.god.
Tužiteljica niti nakon pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa nije promijenila svoj odnos prema radu te i nadalje odbijala tuženiku predočiti valjanu EU digitalnu COVID potvrdu odnosno drugi odgovarajući dokaz kako je naprijed navedeno. Također, tužiteljica niti u jednom trenutku nije opravdala svoj izostanak sa rada na valjani način, već navodi kako joj je poslodavac onemogućio ulaz u službene prostorije.
28. Uporište u zakonito donesenoj odluci o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem tuženik nalazi u najnovijoj sudskoj praksi.
29. U dokaznom postupku, radi provjere navoda iz tužbe, sud je na prijedlog tužiteljice proveo sljedeće dokaze, saslušani su svjedoci: G.G., A.B., M.K., K.V. i Z.M., saslušana je i tužiteljica kao stranka, a također izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja se nalazi u prilogu spisa, I to: izvršen je uvid u odluku o izmjenama i dopuni Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika… od 24. siječnja 2022. na str. 7-11 spisa, kao i obrazloženje te Odluke na str. 12-37 spisa, pročitan je Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa od 17.veljače 2022. na str. 39-41 spisa, odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 1. veljače 2022. na str. 42-43 s obrazloženjem na str. 44-45 spisa, izvršen je uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. … od 13. travnja 2018. na l. 46 spisa, pročitan je
Pravilnik o radu H.L. d.o.o. od studenog 2021. na str. 55-59 spisa, izvršen
je uvid u upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 22.12.2021. na str. 65-66 spisa,
pročitana je odluka H.L. d.o.o., Ured uprave / Služba ljudskih potencijala od 7.12.2021. na str. 67-72, pročitano je očitovanje Radničkog vijeća H.L.na prijedlog odluke o redovitom otkazu ugovora skrivljenim ponašanjem radnika za
tužitelja od 01. veljače 2022. na str. 73 spisa, pročitan je odluka ŽS u Zagrebu br. Gž R-2438/2022-2 na str. 74-77 spisa, izvršen je uvid u isplatne liste za tužiteljicu za mjesec od rujan 2021. do siječanj 2022. na str. 84-88 spisa.
30. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući izvedene dokaze po svom uvjerenju, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a imajući u vidu načelo o teretu dokazivanja, odnosno da je svaka strana u postupku dužna dokazati one tvrdnje koje iznosi tijekom postupka, dakle, tužiteljica one iz tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik okolnosti iz odgovora na tužbu, sud je našao da je tužiteljica bitne činjenice za donošenje pravovaljane odluke u ovoj parnici uspjela dokazati, dok tuženik to nije mogao.
31. Naime, sud ocjenjuje da je tužiteljica dokazala da je Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu, kojom joj je otkazan ugovor o radu nevaljana i nezakonita, a to iz razloga što u trenutku donošenja te odluke više nije bilo na snazi Odluka Stožera civilne zaštite RH od 12.11.2021., jer je 24.siječnja 2022. donesena nova Odluka tog Stožera, prema kojoj se ukidaju ograničenja vezano za H.L. d.o.o. Također sud ocjenjuje da je tužiteljica uspjela dokazati da je u kritično vrijeme postupala sukladno Ugovoru o radu kojeg je zaključila s tuženikom, sukladno odredbama Zakona o radu. Ovo stoga što citirani Zakon u svojim odredbama nema odredbu o prisilnom testiranju djelatnika, izuzev za poslove kojima je to određeno posebnim zakonom. Također, sud nalazi da je tužiteljica dokazala da je svakodnevno,
u propisano vrijeme, sve do uručenja odluke o otkazu Ugovora o radu dolazila na svoje radno mjesto, u poslovnicu H.L. d.o.o., Regija Istok, O.
32. Osim toga, sud nalazi da tužiteljica osnovano ukazuje da je citirana odluka o otkazu Ugovora o radu nezakonita i stoga što ju nije donijelo ovlašteno tijelo tuženika kao poslodavca, već predsjednik uprave M.M., tako da je ta odluka i formalno i materijalno nezakonita. Nadalje, osnovano ukazuje tužiteljica da je citirana odluka nezakonita iz razloga što tuženik kao poslodavac, navodeći da odluku donosi na temelju donesenog Pravilnika o radu od 24.11.2021., tijekom dokaznog postupka ničim nije dokazao da je taj Pravilnik ikada dostavljen osobno tužiteljici kao djelatnici, čime je postupio protivno striktnim odredbama Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 28/19), a kako bi se odredbe tog Pravilnika mogle primijeniti na tužiteljicu.
33. Prema tome, sud ocjenjuje da je tužiteljica tijekom dokaznog postupka uspjela dokazati da tuženik kao njen poslodavac nije imao nikakvog valjanog osnova uslijed postupanja tužiteljice, koje uopće nije sporno među strankama, već je sporna samo pravna ocjena, odnosno da je tužiteljica dokazala da niti jednim svojim ponašanjem nije povrijedila niti jednu propisanu odredbu pa tako ni odredbe Zakona o radu, zaključenog Ugovora o radu ili Pravilnika o radu.
34. Prilikom ocjenjivanja tzv. materijalnih dokaza, odnosno iskaza ispitanih osoba na čije iskaze ni jedna od stranaka nije imala primjedbe, kao niti na iskaz same tužiteljice, a nalazeći da su sve ispitane osobe u bitnom identično iskazivale, bez razlike u njihovim iskazima, tako da i sud nalazi da su sve ispitane osobe istinito i točno iskazivale o okolnostima o kojima imaju osobna saznanja, sud nalazi da je tužiteljica dokazala da je dolazila svakodnevno na posao, ali se odbijala cijepiti i taj stav je jasno izrazila svojem poslodavcu, s kojim se stavom oni nisu složili, već su joj zabranili ulazak u poslovne prostorije, zbog čega s ona osjećala diskriminirano jer se smatrala zdravom osobom pa je stoga odbijala i testiranje na COVID-19, što je također na vrijeme naznačila svojem poslodavcu, postupajući svom vrijeme po odredbama zaključenog Ugovora o radu, tako da tuženik nije imao valjani razlog taj Ugovor otkazati.
35. S obzirom da je tužiteljica po ocjeni suda uspjela dokazati preambulu tužbenog zahtjeva, odnosno da je predmetni otkaz Ugovora o radu, temeljem odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu, uvjetovan navodnim skrivljenim ponašanjem radnika, nedopušten, tako da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, a to iz naprijed navedenih razloga, valjalo je tužiteljicu vratiti na poslove i radne zadatke koje je ona obavljala prije nezakonitog otkaza Ugovora o radu, uz priznanje svih prava iz rada i po osnovu rada.
Također, s obzirom na naprijed navedeno, valjalo je tužiteljici isplatiti na ime naknade plaće sve ono što joj je tuženik uskratio za vrijeme trajanja nezakonitog otkaza Ugovora o radu, a koje je bruto iznose tužiteljica naznačila u podnesku od 17. travnja 2023., a s obzirom da tuženik nije imao primjedbi na formalni izračun, dajući tužiteljici podlogu za izračun dostavom isplatnih lista plaće za utužene mjesece, sud je tužiteljici u kondemnatornom djelu tužbenog zahtjeva ,odnosno ove presude, dosudio i sve utužene iznose, bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja kojim bi se potvrdilo točnost izračuna tužiteljice, budući da nitko od stranaka nije to niti tražio, prepuštajući sudu da o tome sam odluči.
36. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a primjenom citiranih odredbi važećih propisa, sud je donio presudu kojom se konačan tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti prihvaća kao osnovan, kao u izreci presude.
37. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici, a budući da se tuženik protivio tužbenom zahtjevu , kako po osnovi, tako i po visini, dužan je tuženik tužiteljici naknaditi sav prouzročen parnični trošak koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a.
38. Trošak koji je sud tužiteljici priznao kao nužan odnosi se na zastupanje putem punomoćnika – odvjetnika, i to za sastav tužbe te za sastav dva obrazložena podneska (od 27.01.2023. i 21.02.2023. ) od po 100 bodova, a s obzirom na tada utvrđenu vrijednost predmeta spora (do 16.04.2023.) u visini od 1.990,84 eur /15.000,00 kn , zatim za sastav jednog obrazloženog podneska (od 17.04.2023.)
prema novo utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 19.050,24 eur / 143.534,03 kn , od 250 bodova, zatim za pristup raspravi na kojoj se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, odnosno ročištu koje je odgođeno (pripremno ročište od 06.02.2023.) u iznosu od 50 bodova, kao i za nazočnost raspravama na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 06.03.2023., prema staroj vps) u visini od 100 bodova, kao i za nazočnost daljnjim raspravama (od 17.04.2023 i 15.05.2023.) u iznosu od po 250 bodova, ili ukupno 1200 bodova, što iznosi 2.389,01 eur odnosno 18.000,00 kn, sukladno odredbama Odvjetničke tarife, a prije naprijed naznačenoj vrijednosti predmeta spora.
39. Kod odlučivanja o troškovima tužiteljice sud je uzeo u obzir samo tzv. nužne troškove, odnosno troškove koji su bili nužni za pravilno presuđivanje i raspravljanje, tako da tužiteljici nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude od 02.06.2023., s obzirom da je pun. tužiteljice kao odvjetnik, a o tome je bio upoznat na zaključnom ročištu od 15.svibnja 2023., za sadržaj presude mogao saznati putem e-Oglasne
ploče, tako da nije bilo nužno dolaziti u sud radi primitka pisanog otpravka presude.
40. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Valpovu 02. lipnja 2023.
S U D A C
ZDRAVKO MAMIĆ, v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.
Dostaviti:
1. Tužiteljici putem punomoćnika
2. Tuženiku putem punomoćnika