REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-491/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja D. F. E. d.o.o., Z., P.H. 3, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi povrata u prijašnje stanje, 2. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-423-01/21- 03/3, URBROJ: 513-04-21-2 od 29. studenog 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-423- 08/15-01/799, URBROJ: 513-07-21-06-21-22 od 23. ožujka 2021., kojim je u tč. I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu protiv rješenja, KLASA: UP/I-423-08/15-01/799, URBROJ: 513-07-21-06/21-20 od 29. siječnja 2021. (dalje: I° rješenje od 29. siječnja 2021). Tč. II. izreke odbačena je žalbu tužitelja izjavljena protiv I° rješenja od 29. siječnja 2021.
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i u tužbi, u bitnom, izlaže kako slijedi. Navodi da je u skraćenom postupku predstečajne nagodbe podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i žalbu protiv rješenja od 29. siječnja 2021. iz razloga što je u tom prvostupanjskom rješenju pogrešno primijenjena odredba čl. 109. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09; dalje: ZUP), umjesto odredbe čl. 180. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ/16). Smatra kako je nepravilno tuženik utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o upravnom, a ne poreznom aktu te u vezi toga ukazuje da na ranije rješenje prvostupanjskog tijela (KLASA: UP/I-423-08/15-01/799, URBROJ: 513-07-21-06/15-3 od 3. prosinca 2015.), kojim je odlučeno o istom zahtjevu, a u kojem ispravno i pravilno utvrđen rok za žalbu od 30 dana pozivom na odredbu čl. 180. OPZ-a/16.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te je predložio da se tužba odbije kao neosnovana.
4. U sporu je održana rasprava čime je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjska rješenja, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
6. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz stanja spisa proizlazi kako slijedi.
8. I° rješenje od 29. siječnja 2021., kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja (od 27. listopada 2014.) za sklapanje Sporazuma o prihvaćanju planu financijskog restrukturiranja u skraćenom postupku predstečajne nagodbe (zahtjev odbijen), dostavljeno tužitelju 11. veljače 2021. Sukladno uputi o pravnom lijeku žalba protiv tog rješenja mogla se podnijeti u roku od 15 dana. Rok za izjavljivanje žalbe počeo je teći 12. veljače, a istekao je 26. veljače 2021. Tužitelj u ostavljenom roku (15 dana) nije izjavio žalbu već je prvostupanjskom tijelu 1. ožujka 2021. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za ulaganje žalbe. Kao razlog za propuštanje radnje navodi da je 26. veljače 2021. (zadnjeg dana žalbenog roka) bio spriječen otpremiti žalbu jer je toga dana ima dva ročišta na Općinskom sudu u Splitu te se u Z. vratio tek narednog dana. Prvostupanjsko tijelo odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje uz obrazloženje da je tužitelj dokazao spriječenost samo za posljednji dan žalbenog roka dok za preostalih 14 dana nije iznio niti jedan opravdan razlog zbog kojeg nije podnio žalbu. Tuženik, u pobijanom rješenju, utvrđuje da je prvostupanjsko tijelo pravilno ocijenilo da je prijedlog neopravdan, međutim stava je i da odlazak na ročišta na Sud u Splitu nije opravdan razlog za propuštanje roka jer je žalbu mogao poslati i od tamo.
9. Sukladno čl. 82. ZUP-a stranci koja iz opravdanih razloga propusti u roku obaviti neku radnju pa je zbog toga propuštanja isključena od obavljanja te radnje dopustit će se na njezin prijedlog povrat u stanje postupka prije propuštanja poduzimanja radnje u određenom roku. Povrat u prijašnje stanje dopustit će se i stranci koja je iz neznanja ili očitom pogreškom poslala ili predala podnesak na vrijeme, ali nenadležnom javnopravnom tijelu (st. 1). Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, najkasnije u roku od osam dana od dana kad je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje roka. U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje moraju se navesti činjenice na kojima se temelji opravdanost prijedloga. Kad se povrat u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušten rok za podnošenje podneska, prijedlogu treba priložiti i taj podnesak. 10. Institut povrata u prijašnje stanje je postupovno sredstvo, po pravnoj prirodi izvanredni pravni lijek, koji omogućava stranci uklanjanje nepovoljne pravne posljedice nastale propuštanjem poduzimanja postupovne radnje u propisanom prekluzivnom roku, a do kojeg propuštanja je došlo iz opravdanih razloga, odnosno bez krivnje stranke. Iz navedenog slijedi da pod razlozima koji opravdavaju povrat u prijašnje stanje podrazumijevaju one situacija u kojima stranka zbog okolnosti koje mogu biti subjektivne (npr. prometna nezgoda, iznenadna bolest i sl.) i objektivne prirode (npr. elementarna nepogoda) bila spriječena poduzeti određenu procesnu radnju.
11. Stranka sama snosi rizik kako će u žalbenom roku organizirati izjavljivanje žalbe, pri čemu mora uzeti u obzir da uvijek mogu nastupiti nepredvidive okolnosti koje joj mogu otežati djelovanje pa se stoga ne može opravdati da je otpremanje žalbe planirao za zadnji dan žalbenog roka kada je, po njegovu mišljenju, nastupila okolnost zbog koje nije mogao poslati žalbu. Drugim riječima, okolnost što je zadnji dan žalbenog roka zakonski zastupnik tužitelja boravio u Splitu gdje je imao zakazana dva ročišta na Općinskom sudu nije situacija koja se može podvesti pod razloge zbog kojih se može dopustiti povrat u prijašnje stanje, a kako to pravilno utvrđuju tuženik i prvostupanjsko tijelo.
12. Neosnovan je i navod tužitelja da je prilikom sastavljanja upute o pravnom lijeku I° rješenja od 29. siječnja 2021. pogrešno primijenjena odredba čl. 109. ZUP-a, umjesto odredbe čl. 180. OPZ/16 (ili čl. 161. Općeg poreznog zakona, NN br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 - na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva). Potonje stoga što je čl. 5. Uredbe o uvjetima, načinu i postupku raspolaganja tražbinama s naslova poreznog duga u postupku predstečajne nagodbe (NN br. 3/13;
postupku odlučivanja o zahtjevu za sklapanje dalje: Uredba) propisano da se
Sporazuma o prihvaćanju planu financijskog restrukturiranja primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak. Posljedično tome, pravilno je u I° rješenju od 29. siječnja 2021. određen žalbeni rok u trajanju 15 dana. Na drugačiji zaključak nije od utjecaja okolnost što je u ranijim (poništenim) rješenjima taj rok iznosio 30 dana.
13. Slijedom ovako izloženog stanja stvari Sud utvrđuje da pobijanim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao i tč. I. izreke.
U Rijeci 2. lipnja 2023.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).
