Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-120/2023-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.P., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj 18. K-433/2022-6 od 27. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj 18. K-433/2022-6 od 27. siječnja 2023., opt. A.P. je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 ošt. Dom zdravlja ... iz N.G. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 467. st. 1. toč. 1. i čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. toč. 3. ZKP/08 i čl. 470. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. A.P., putem branitelja D.S., odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu ... iz N.G., s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Iako se državni odvjetnik uvodno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, u nastavku žalbe takvu povredu ne obrazlaže, već se njegovi žalbeni navodi svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda u pogledu krivnje opt. A.P., a time i na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će biti govora u nastavku ove drugostupanjske odluke, a nakon što je sud ožalbenu presudu ispitao po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. ZKP/08 nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

7. Žalitelj (državni odvjetnik) u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pobija zaključak prvostupanjskog suda kada je u nedostatku dokaza oslobodio opt. A.P. optužbe zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, smatrajući da je sud pogrešno prihvatio iskaze svjedoka S.P., D.V., J.T. i D.S. s rasprave kada su odstupili u dijelu iskaza u odnosu na svoje iskaze koje su dali u PP N.G. 3. i 5. listopada 2016., a da je onda shodno tome iskaze svjedokinje S.P. (majke optuženika) i optuženika ocijenio uvjerljivima i logičnima.

7.1. Suprotno takvom stajalištu državnog odvjetnika, pravilno je i s razlogom prvostupanjski sud ocjenjujući svaki izvedeni dokaz posebno te sve izvedene dokaze u njihovoj međusobnoj vezi dajući ocjenu i proturječnih dokaza primjenjujući načelo "in dubio pro reo" opt. A.P. oslobodio optužbe. Naime, iz iskaza ispitanih svjedoka na raspravi S.P., D.V., J.T. i D.S. proizlazi da nisu sa sigurnošću mogli reći da li je u inkriminiranom razdoblju (od siječnja 2014. do kraja rujna 2015.) opt. A.P. prebivao u D., u Ulici ..., ili pak u N.G. na adresi ... . Tako je svjedok S.P. koji inače živi u D. iskazao da je sporadično viđao optuženika s obzirom je radio u smjenama, a kako se s obitelji P. nije posjećivao, nije upoznat detaljima obiteljskog života. Nakon što mu je predočen iskaz od 3. listopada 2016. koji je dao u PP N.G., objasnio je kako se ne sjeća da je tako detaljno iskazivao te da nema razloga govoriti nešto samo zbog toga da se ne zamjeri optuženiku, dok je svjedokinja J.T. koja živi u N.G., ..., na raspravi 14. veljače 2022. iskazala da joj nije poznato da li je optuženik nakon što se doselio iz Z. živio s majkom, da joj nije ništa poznato o odnosima optuženika i njegove supruge, da ga je viđala samo kada je trebalo platiti stanarinu, a da je živio u kući do ulice, a ona na kraju dvorišta, dok je na raspravi 24. siječnja 2023. iskazala kako je njen bivši suprug iznajmio stan supruzi optuženika koja je živjela s jedno ili dvoje djece u tom stanu, da je viđala optuženika, ali ne zna da li je tamo živio jer se s njim posvađala odmah u početku kada se doselila njegova supruga zbog čega s njim nije komunicirala niti s njim imala doticaja, a s te adrese odselila je prije šest godina, dok sa suprugom optuženika nije komunicirala pa detalje iz njihovog obiteljskog života ne zna. U odnosu na raniji iskaz koji je dala u PP N.G. pojasnila je da je prošlo dosta vremena od kada je supruga optuženika živjela kao podstanar kod njenog bivšeg supruga, kao i od vremena kada je davala svoj prvi iskaz. Uz to je svjedokinja D.S. na raspravi 14. veljače 2022. iskazala kako se ne sjeća točno gdje je optuženik živio, no zna da je znao boraviti kod majke, no koliko je to vremena bilo i kada je to bilo da se ne sjeća kao i da ne može tvrditi koliko je često optuženika viđala u N.G. s obzirom je radila u pekari u noćnim smjenama zbog čega je po danu spavala i nije izlazila, dok je na raspravi 24. siječnja 2023. iskazala da je također živjela do 2019. kao podstanar u N.G., ..., a da je u jednom od podstanarskih stanova na istoj adresi živjela i D.P. (supruga optuženika) prvo s jednim, a onda i s drugim djetetom, koju je viđala češće nego A., da se nisu posjećivali, da joj je bilo žao D. jer je bila sama s dvoje male djece s malom razlikom u godinama između njih, a da je imala dojam da je A. tamo samo u prolazu. U odnosu na raniji iskaz navela je da se ne može sjetiti svega što je ranije iskazivala, da je od tada prošlo dosta vremena, no da je istina sve što je iskazala na raspravi. I svjedok D.V. koji živi u D. na raspravi 25. travnja 2022. iskazao je da ne zna točno gdje je živio optuženik, da je čuo da je živio u N.G. kao i da je povremeno znao odlaziti kod majke u D., dok je na raspravi 24. siječnja 2023. iskazao kako je viđao u inkriminirano vrijeme optuženika u D., nekada samoga, a nekada sa suprugom i djetetom, da je po priči čuo da se preselio u iznajmljeni stan, a u odnosu na raniji iskaz ponavlja da ga je viđao u D., a da li je on tamo živio ili samo dolazio ne zna.

7.2. S obzirom na iskaze prethodno navedenih svjedoka s rasprava (14. veljače 2022., 25. travnja 2022. i 24. siječnja 2023.) koji su u bitnom suglasni i iz čijih iskaza proizlazi da nisu bili upućeni u obiteljske prilike optuženika i njihove obitelji te kako niti jedan od ispitanih svjedoka nije bio u prisnijem odnosu s optuženikom ili njegovom suprugom u smislu da su se družili, posjećivali, razgovarali o privatnim i obiteljskim temama, te da nitko od njih nije mogao potvrditi da je optuženik kroz inkriminirano razdoblje živio u N.G., a ne u D., osnovano je sud njihove iskaze ocijenio istinitima i vjerodostojnima, a koji su glede spornih okolnosti potvrdili obranu optuženika, kao u ostalom i njegova majka S.P. (iako njen iskaz kao logično pristranog svjedoka, nije od presudne važnosti).

7.3. Ujedno je za istaći kako se na iskazima koje su svjedoci S.P., D.V., J.T. i D.S. dali u PP N.G. 3. i 5. listopada 2016., kada nisu ispitani na način propisan odredbama čl. 234. i čl. 235. ZKP/08, a sukladno odredbi čl. 411. st. 4. ZKP/08, ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti sudska odluka pa je neosnovan žalbeni navod državnog odvjetnika da izmijenjene iskaze svjedoka sud nije mogao prihvatiti i na njima zasnovati svoju odluku pogotovo što bi se, u suprotnom, osuđujuća presuda isključivo zasnivala na iskazima imenovanih svjedoka.

7.4. Državni odvjetnik žali se i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no u žalbi ne navodi koja bitna činjenica tijekom postupka nije utvrđena, a niti koji dokaz prvostupanjski sud nije izveo, a trebao ga je izvesti.

8. Slijedom navedenog, razvidno je kako je prvostupanjski sud analizom, a potom i ocjenom izvedenih dokaza pravilno zaključio kako nije dokazano da je opt. A.P. počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11, zbog čega ga je primjenjujući načelo "in dubio pro reo" oslobodio optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

9. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 2. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač