Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-197/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić- Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Marija Kovača i Zvonka Vrbana, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S.B., OIB: ..., zbog kaznenih djela iz čl. 147. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj K-279/2022-107 od 10. veljače 2023., objavljene 15. veljače 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. S.B., preinačuje se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 4) izreke pobijane presude i izriče temeljem čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08-22)

opt. S.B., s osobnim podacima kao u spisu

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

u toč. IV/ svog podneska upućenog u predmet Općinskog suda u Č. broj K- 161/2019 i zaprimljenog kod tog suda dana 24. veljače 2020., među ostalim naveo: "Nadalje, nastavni plan i program iz siječnja 2020. godine stručnog studija održivog razvoja dostavljenog po privatnoj tužiteljici 5. veljače 2020. nije službeni i od strane stručnog vijeća Međimurskog veleučilišta u Č. usvojen nastavni plan i program, već je čista izmišljotina, krivotvorina i falsifikat u izvedbi privatne tužiteljice i njen osobni potpis što samo pokazuje kojim i kakvim metodama prijevara, podmetanja i laži se privatna tužiteljica služi", čime je privatnu tužiteljicu uvrijedio,

čime je drugog uvrijedio,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom opisano u čl. 147. st. 1. KZ/11.

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08-22 troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

II/ Povodom žalbe opt. S.B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 3) izreke za koje je optuženik proglašen krivim te izriče da je opt. S.B. tim djelom počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom iz čl. 147. st. 1. KZ/11.

III/ Uslijed odluke pod toč. I/ i II/ preinačuje se pobijana presuda i u odluci o kazni na način da se opt. S.B. za kazneno djelo iz čl. 147. st. 1. KZ/11 opisanim pod toč. 3) izreke temeljem citiranog zakonskog propisa utvrđuje novčana kazna od 30 (trideset) dnevnih iznosa pa se opt. S.B., prihvaćajući po prvostupanjskom sudu utvrđene novčane kazne i to temeljem čl. 149. st. 1. KZ/11 u visini od 30 (trideset) dnevnih iznosa za kazneno djelo opisano pod toč. 1) izreke pobijane presude, te temeljem čl. 147. st. 1. KZ/11 utvrđenu novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa za kazneno djelo opisano pod toč. 2) izreke pobijane presude, a uz daljnju primjenu čl. 51. KZ/11 izriče jedinstvena novčana kazna u iznosu od 80 (osamdeset) dnevnih iznosa od po 23,89 eura (dvadesettri eura i osamdesetdevet centi) što ukupno iznosi 1.911,20 eura (tisućudevetstojedanaesteura i dvadesetcenti), a koju je novčanu kaznu temeljem čl. 42. st. 6. KZ/11 optuženik dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude time da ukoliko optuženik u cijelosti ili djelomično ne plati novčanu kaznu u roku koji mu je određen, ista će se temeljem čl. 43. st. 1. KZ/11 naplatiti prisilno putem Ministarstva financija – nadležne financijske institucije, a ukoliko se novčana kazna ne bude mogla naplatiti niti prisilno u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će je temeljem čl. 43. st. 2., 3. i 4. KZ/11 uz pristanak optuženika zamijeniti radom za opće dobro na način da 1 (jedan) dnevni iznos zamijeni sa 2 (dva) sata rada, a ukoliko optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora tako da se 1 (jedan) dnevni iznos zamjenjuje s 1 (jednim) danom zatvora, dok će se rad za opće dobro zamijeniti sukladno odredbi čl. 55. st. 2. KZ/11.

IV/ U preostalom dijelu odbija se žalba opt. S.B. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj K-279/2022-107 od 10. veljače 2023., objavljene 15. veljače 2023., opt. S.B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv časti i ugleda – opisano pod toč. 1) i 3) – klevetom – opisano u čl. 149. st. 1. KZ/11 te opisano pod toč. 2) i 4) – uvredom – opisano u čl. 147. st. 1. KZ/11, pa su optuženiku utvrđene kazne za svako pojedino kazneno djelo te mu je za kazneno djelo opisano pod toč. 1) na temelju čl. 149. st. 1. KZ/11 utvrđena novčana kazna od 30 dnevnih iznosa, za kazneno djelo opisano pod toč. 2) na temelju čl. 147. st. 1. KZ/11 utvrđena novčana kazna od 30 dnevnih iznosa, za kazneno djelo opisano pod toč. 3) na temelju čl. 149. st. 1. KZ/11 utvrđena novčana kazna od 30 dnevnih iznosa te za kazneno djelo opisano pod toč. 4) na temelju čl. 147. st. 1. KZ/11 utvrđena novčana kazna od 30 dnevnih iznosa.

1.1. Na temelju čl. 51. st. 1. i st. 2. KZ/11 optuženiku je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 100 dnevnih iznosa što iznosi 2.389,00 eura/18.000,00 kuna, budući je jedan dnevni iznos utvrđen u iznosu od 23,89 eura/180,00 kuna.

1.2. Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 optuženik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti prvostupanjske presude.

1.3. Na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11, izrečena novčana kazna naplatiti će se prisilno putem Ministarstva financija – nadležne financijske institucije, ako je optuženik u cijelosti ili djelomično ne plati u roku koji mu je određen.

1.4. Na temelju čl. 43. st. 2. i st. 3. KZ/11 ako se izrečena novčana kazna u roku od 3 mjeseca ne bude mogla naplatiti prisilno, sud će je uz pristanak optuženika zamijeniti radom za opće dobro, a ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti jednim danom zatvora.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08-22) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-22 u paušalnom iznosu od 530,89 eura/4.000,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude pod prijetnjom ovrhe kao i nužne izdatke privatne tužiteljice te nagradu i nužne izdatke njezina opunomoćenika, o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. S.B., putem svoje braniteljice L.P., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 koju vidi u tome što prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije naveo razloge iz čega proizlazi njegov zaključak da su kasnije izmjene nastavnog plana na pragu prijedloga privatne tužiteljice, zatim da prvostupanjski sud nije naveo razloge zašto nije odlučio o prijedlogu optuženika za izdvajanjem nezakonitog dokaza kako je predloženo podneskom od 22. veljače 2017., zatim se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 462. st. 3. ZKP/08-22 (pogrešno u žalbi navedeno čl. 468. st. 2. ZKP/08-22), odnosno zbog relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud propustio donijeti, odnosno obrazložiti odluke o dokaznim prijedlozima stranaka time što bi ovo potonje upućivalo na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22, no ne navodeći o kojima se prijedlozima stranaka radi, dok se također žali zbog toga što smatra da je zabranjivanjem od strane prvostupanjskog suda 51. pitanja optuženiku i njegovoj obrani upućenih svjedokinji S.Z. povrijeđeno optuženikovo pravo na obranu (žalitelj navodi načelo obrane) i načelo kontradiktornosti, odnosno pravo na pravično suđenje, a što bi se sadržajno odnosilo na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08-22, zatim iako se ne ističe taj zakonski osnov, sadržajno se žali zbog povrede kaznenog zakona smatrajući da u konkretnoj situaciji postoje razlozi za isključenje protupravnosti iz čl. 148.a KZ/11 ukazujući da je optuženik kritične zgode postupao obavljajući svoju dužnost upravo onako kako je trebao postupati, dok ukazuje i da bi se radilo o beznačajnom djelu iz čl. 33. KZ/11, zatim se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući zaključak prvostupanjskog suda u pogledu krivnje optuženika pogrešnim, opširno elaborirajući provedene dokaze, dajući svoju ocjenu istih,odnosno tražeći ustvari preocjenu pomenutih dokaza uz ponavljanje dijelova obrane optuženika, a što se sve odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, dok nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vidi u tome što je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane da se pribavi od MEV odluka o stegovnom postupku u kojem je G.S. proglašen krivim što je privatnoj tužiteljici upravo dostavio sporni nastavni plan i program jer bi se radilo o nezakonitom dokazu i plodu otrovane voćke a što je bitno za toč. 4) privatne tužbe, odnosno žali se i zbog odluke o kazni smatrajući da bi istom uvelike bila dovedena u pitanje životna egzistencija optuženika kao i egzistencija njegovih članova obitelji ukazujući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio imovinsko stanje optuženika i to da ima dva stana te da je takovo pogrešno utvrđeno činjenično stanje rezultiralo povredom kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijela je privatna tužiteljica J.O., putem svoga opunomoćenika N.S., odvjetnika u Odvjetničkom društvu ... j.t.d. iz V., s prijedlogom da se žalba optuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na zahtjeve istaknute u žalbi optuženika kao i odgovora na žalbu J.O. o sjednici vijeća uredno je izviještena privatna tužiteljica J.O., njen opunomoćenik N.S., odvjetnik iz V., opt. S.B. te njegova braniteljica L.P., odvjetnica iz Z., time da su na zakazanu sjednicu vijeća za 2. lipnja 2023. pristupili privatna tužiteljica J.O., njen opunomoćenik N.S. te opt. S.B., dok nije pristupila uredno izviještena braniteljica optuženika L.P., odvjetnica iz Z., pa je sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njenoj odsutnosti i na kojoj sjednici je po prijedlogu optuženika, žalbu braniteljice optuženika iznio sudac izvjestitelj, dok je opunomoćenik privatne tužiteljice iznio odgovor na žalbu, a u odnosu na kojega se očitovala i privatna tužiteljica prihvativši ga i dopunivši.

5. Žalba opt. S.B. je djelomično osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbenu presudu iz razloga navedenih u žalbi u odnosu na kaznena djela opisana pod toč. 1), 2) i 3) izreke pobijane presude.

6.1. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon u odnosu na kaznena djela pod toč. 1) i 2) izreke pobijane presude pravilno zaključivši da se u radnjama optuženika stječu sva bitna obilježja i to subjektivna i objektivna kaznenih djela protiv časti i ugleda i to klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11 opisano pod toč. 1) izreke pobijane presude te uvrede iz čl. 147. st. 1. KZ/11 opisana pod toč. 2) izreke pobijane presude.

6.2. Za svoju odluku u odnosu na kaznena djela pod toč. 1) i 2) izreke pobijane presude kao i za činjenična utvrđenja u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 3) izreke pobijane presude prvostupanjski sud dao je valjane, logične, uvjerljive, provjerljive i iscrpne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski.

6.3. Kako je već napomenuto, a u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 3) izreke pobijane presude prvostupanjski sud je također pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, no ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-22 ovaj sud kao drugostupanjski je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika u odnosu na ovo kazneno djelo proglasivši ga krivim za kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11.

6.3.1. Naime, u konkretnom slučaju optuženik je iznio negativni vrijednosni sud u odnosu na privatnu tužiteljicu J.O. nazivajući ju lošim mentorom, temu promašenom, nazivajući završni rad koji je privatna tužiteljica mentorirala lošim primjerom, odnosno kako završni rad ne smije izgledati i nazivajući ga jednom "lošom priručnom kuharicom", a koje potonje riječi figurativno samo naglašavaju i upotpunjuju negativan vrijednosni sud optuženika u odnosu na privatnu tužiteljicu te ovaj sud kao drugostupanjski smatra da se to u kontekstu ne bi moglo smatrati činjeničnom tvrdnjom već smatra da je optuženik radnjama opisanim pod toč. 3) izreke pobijane presude, a koje svakako mogu štetiti časti i ugledu privatne tužiteljice, počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom iz čl. 147. st. 1. KZ/11 shodno čemu je u tom dijelu i preinačio pobijanu presudu kako je naznačeno pod toč. II/ i III/ izreke ove odluke.

U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 koju optuženik vidi u tome da presuda nema razloga jer prvostupanjski sud nije naveo razloge iz čega proizlazi zaključak toga suda da su kasnije izmjene nastavnog plana na pragu prijedloga privatne tužiteljice i to iz razloga što u pobijanoj presudi donesenoj u ponovljenom postupku takav zaključak prvostupanjskog suda na koji žalitelj neosnovano upire žalbom nije naveden, odnosno ne postoji.

7.1. Zatim, prvostupanjski sud također nije počinio pomenutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka brojčano označenu pod toč. 7. koju žalitelj vidi u tome što prvostupanjski sud nije obrazložio odluku o dokaznim prijedlozima stranaka (no ne navodeći o kojima se dokaznim prijedlozima radi i kakova je odluka u pitanju), dok drugostupanjski sud budući se navode prijedlozi stranaka, prvenstveno smatra da se radi o odbijenim dokaznim prijedlozima obrane. Za napomenuti je da je na raspravi 10. veljače 2023. na kojoj je donesena pobijana presuda i koja je rasprava krenula iznova obrana optuženika predlagala ispitivanje kao svjedoka G.S., M.Z., B.T., Ž.H. i S.B., a koje je dokazne prijedloge prvostupanjski sud odbio, a razloge zašto je navedene dokazne prijedloge odbio prvostupanjski sud je obrazložio pod toč. 5. i 6. pobijane presude.

7.2. Također prvostupanjski sud nije počinio brojčano označenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navedenu pod toč. 7. ove odluke, a koju žalitelj vidi u tome što prvostupanjski sud nije naveo razloge zašto nije odlučio o prijedlogu optuženika za izdvajanje nezakonitog dokaza kako je predloženo podneskom od 22. veljače 2017. (a radi se o studentskom vrednovanju rada nastavnika na kolegiju u odnosu na opt. S.B. i koji se nalazi u koverti na listu 46 spisa), i to zato što prvostupanjski sud o tome nije bio niti dužan navesti razloge jer na raspravi na kojoj je donesena pobijana presuda održanoj 10. veljače 2023. i koja je krenula iznova, obrana nije decidirano predložila izdvajanje toga dokaza kao nezakonitog time da je iz raspravnog zapisnika od 10. veljače 2023. vidljivo da je prvostupanjski sud pročitao priloge podneska optuženika od 23. veljače 2017., a optuženik i njegov branitelj na navedeno nisu imali nikakovih primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga.

7.3. Također nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbenu presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08-22 koju vidi u tome da time što je prvostupanjski sud zabranio postavljanje 51. pitanja optuženiku i braniteljici upućenih svjedokinji S.Z. te da je time povrijeđeno pravo obrane, odnosno pravo na pravično suđenje za ukazati je da je o ovom prigovoru odlučeno, odnosno ukazano ranijim ovosudnim rješenjem broj Kž-471/2022-4 od 28. listopada 2022. i to pod toč. 8. i 8.1. pomenutog rješenja te se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na pomenuto rješenje time da se žalitelju ukazuje da bi u suprotnom rasprava trajala isključivo onoliko dugo koliko obrana smatra da bi trebala trajati, a što je neprihvatljivo i suprotno načelu ekonomičnosti o kojem je prvostupanjski sud također dužan voditi brigu, a osim toga na raspravi na kojoj je donesena pobijana presuda i koja je krenula iznova, obrana nije predlagala dopunsko ispitivanje svjedokinje S.Z. radi eventualne dopune iskaza na sporne okolnosti pa sud smatra da time optuženiku nije povrijeđeno niti pravo na obranu, a niti pravo na pravično suđenje.

U odnosu na povredu kaznenog zakona

8. Što se tiče žalbenog osnova povrede kaznenog zakona neosnovano žalitelj ističe da postoje okolnosti isključenja protupravnosti iz čl. 148.a KZ/11 na strani optuženika a koje prvostupanjski sud nije primijenio čime se implicira na povredu kaznenog zakona na štetu optuženika, no za ukazati je da pravilno prvostupanjski sud nije primijenio navedenu odredbu KZ/11 u odnosu na kaznena djela opisana pod toč. 2) i 3) izreke pobijane presude.

8.1. Naime, optuženik svojom obranom spori namjeru vrijeđanja privatne tužiteljice generalno navodeći da je ukazivao na propuste privatne tužiteljice, da je njegovo postupanje bila konstruktivna kritika njenog rada u odnosu na koju se privatna tužiteljica ne bi trebala smatrati uvrijeđenom, odnosno oklevetanom, iako se isključenje protupravnosti sukladno čl. 148.a KZ/11 može odnosi samo na kazneno djelo uvrede iz čl. 147. KZ/11 a ne i na kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11. No, kod procjene da li je nešto konstruktivna kritika u okviru negativnog vrijednosnog suda ili uvreda ključan je izbor riječi po kojem se procjenjuje namjera postupanja počinitelja, tj. da li je počinitelj imao namjeru konstruktivno kritizirati nekoga ili ga uvrijediti. Kod kaznenog djela opisanog pod toč. 2) izreke reći za akademsko visokoobrazovanu osobu, a što je privatna tužiteljica, da je "nepismena" i k tome tražiti potvrdu o njenoj nepismenosti u svakom slučaju je, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, granica konstruktivne kritike u znatnoj mjeri prekoračena i radi se o namjeri optuženika da na takav način privatnu tužiteljicu omalovaži do te mjere da ju izjednačava sa totalno neškolovanom osobom. Isto tako, vezano za kazneno djelo opisano pod toč. 3) izreke uz izražene negativne vrijednosne sudove da je privatna tužiteljica loš mentor, zatim da je tema promašena, da je rad koji je privatna tužiteljica kao visokoobrazovani profesionalac mentorirala primjer kako završni rad ne treba izgledati i uspoređujući završni rad koji je mentorirala privatna tužiteljica sa "kuharicom", time da je notorno da je riječ "kuhinja", a u tom kontekstu i "kuharica", između ostaloga, u narodu sinonim za nešto negativno, i k tome još pojačavajući taj dojam nazivajući tu kuharicu "priručnom" (dakle, drugog reda) i "lošom", koje riječi samo figurativno dodatno naglašavaju taj negativan vrijednosni sud u svakom slučaju su za ovaj sud redoslijed i vrsta riječi koje nadilaze konstruktivnu kritiku te ukazuju na namjeru vrijeđanja privatne tužiteljice od strane optuženika, tako da ni u kojem slučaju u konkretnoj situaciji nema opravdanja za primjenu čl. 148.a KZ/11, odnosno isključenja protupravnosti niti za primjenu čl. 33. KZ/11, u odnosu na pomenuta kaznena djela, tj. vijeće smatra da se u konkretnom slučaju ne može raditi o beznačajnom djelu.

9. No, u pravu je optuženik kada pobija ožalbenu presudu iz razloga navedenih pod toč. 8. ove odluke u odnosu na kazneno djelo iz čl. 147. st. 1. KZ/11 a opisano pod toč. 4) izreke pobijane presude.

9.1. Nesporno je da je optuženik u podnesku koji je zaprimljen u Općinskom sudu u Čakovcu 24. veljače 2020. u kaznenom predmetu broj K-161/2019 koji se vodio protiv njega povodom tužbe privatne tužiteljice, a očitujući se na dokumentaciju koju je privatna tužiteljica dostavila kao dokaz u spis, a između ostaloga i sporni nastavni plan i program iz siječnja 2020., naveo riječi koje su naznačene u činjeničnom opisu kaznenog djela opisano pod toč. 4) izreke pobijane presude, a čime bi ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 147. st. 1. KZ/11.

9.2. No, nadalje cijeneći okolnost da se radi o podnesku kojim se optuženik očitovao na dostavljenu dokumentaciju od strane privatne tužiteljice, ovaj sud smatra da su u navedenom podnesku opisane riječi u činjeničnom opisu ustvari dio iznošenja njegove obrane kojom generalno poriče izvršenje kaznenih djela za koja ga je privatna tužiteljica teretila prvobitnom privatnom tužbom, a koja su kaznena djela opisana pod toč. 1), 2) i 3) izreke pobijane presude, nadalje smatrajući da u konkretnom slučaju u odnosu na ovo kazneno djelo opisano pod toč. 4) izreke pobijane presude egzistira institut isključenja protupravnosti za to kazneno djelo iz čl. 148.a KZ/11 jer je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 147. st. 1. KZ/11 u obrani svoga prava na obranu u kaznenom postupku, a što je svakako jedan od drugih opravdanih razloga, kako je navedeno u čl. 148.a KZ/11.

U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje

10. Pravilno je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku vezano za kazneno djelo opisano pod toč. 1) izreke pobijane presude pravilno prihvativši iskaz privatne tužiteljice kao i iskaz svjedoka V.P. koji je potvrdio da je na spornom sastanku na kojem nije bila privatna tužiteljica optuženik rekao inkriminirajuće riječi navedene u činjeničnom opisu, zatim da je privatna tužiteljica radila arhitektonske i građevinske kolegije, te da se radilo o preraspodjeli sati i da je njen prijedlog išao za time da dobije veći broj sati za jedan predmet dok bi na drugom predmetu imala manju satnicu te kako joj se ne bi ukupan broj sati povećavao, da je navedena promjena plana, na kojoj su samoinicijativno radili, samo uobličena od strane privatne tužiteljice kao i da im izmjena plana i programa nije predočena u pismenoj formi, a na što je pomenuti svjedok stavio primjedbu kao i iz razloga što privatna tužiteljica nije bila prisutna tom sastanku, dok iz iskaza svjedoka R.M., a koji je prvostupanjski sud također pravilno prihvatio, i bez obzira što se svjedok ne sjeća konkretnih riječi optuženika, proizlazi da prijedlog izmjena privatne tužiteljice nisu vidjeli, da je o njemu govorio samo optuženik, a isti prijedlog nije bio na uštrb (na štetu) nekoga drugoga, a shodno čemu također pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika kao i iskaz svjedoka K., te je pravilno ocijenio iskaz svjedoka R. dajući za to opširne razloge, a koje u cijelosti prihvaća ovaj sud kao drugostupanjski.

10.1. Također je pravilno prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 2) izreke na iskazu svjedokinje M.B. prihvativši isti uvjerljivim i logičnim i iz kojega proizlazi da je optuženik u srpnju 2015., prije redovnog sastanka svih zaposlenika MEV-a, došao k njoj i pokazivao joj rad, odnosno greške u stručnom radu i govorio joj "ova je nepismena", a kada ga je svjedokinja pitala čiji je to rad, da joj je odgovorio da je to privatna tužiteljica. Dakle, kada je optuženik izgovorio riječi "ova je nepismena", optuženik je znao da se radi o privatnoj tužiteljici, a na što ukazuje i njegov daljnji postupak, a što proizlazi iz iskaza također navedene svjedokinje jer je ista izjavila da je optuženik ponovno došao kod nje početkom drugog tjedna tražeći od nje (svjedokinje B.) da mu izda potvrdu da je privatna tužiteljica nepismena, odnosno pravilno je prihvatio iskaz privatne tužiteljice iz kojeg proizlazi da je to sve njoj svjedokinja B. rekla te sukladno tome pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika da je komentirao rad, a ne autora, ocijenivši istu neuvjerljivom, neistinitom i iskonstruiranom radi otklanjanja kaznenopravne odgovornosti jer iz provedenih dokaza proizlazi potpuno suprotno.

10.2. Također je pravilno prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 3) izreke pobijane presude na logičnim, uvjerljivim i suglasnim iskazima i to privatne tužiteljice iz kojeg iskaza proizlazi da je bila mentorica za završni diplomski rad K.T., da ju je optuženik pozvao 10. srpnja 2015. u svoj ured i da je tome bio prisutan i drugi član komisije (za obranu diplomskog rada)

V.P. te da je optuženik istakao brojne primjedbe na rad, uglavnom gramatičke prirode te je tražio ispravljanje čemu se ona protivila, te mu je rekla da nije u redu da se ispravljaju točke i zarezi, odnosno da rad ide na lektoriranje te kada ga je pitala zašto završni rad treba na taj način ispravljati, da joj je optuženik rekao da je loš mentor, tema promašena, zatim da je rad na nivou "jedne loše priručne kuharice", kao i da je od kolegica M.M. i S.Z., čula da je optuženik došao i k njima i govorio da je taj završni rad loš primjer, zatim da je optuženik sazvao sastanak vijeća održivog razvoja 13. srpnja 2015. a na kojem ona nije bila prisutna zbog bolovanja i na kojem sastanku je optuženik govorio da završni rad K.T. je završni rad koji ne bi trebao tako izgledati time da je privatna tužiteljica naglasila u svom iskazu da se radilo o radnoj verziji završnog rada podložnog promjenama te je još izjavila da je optuženik završni rad davao na uvid svima prisutnima te da je ona (privatna tužiteljica) zaustavila tiskanje rada te su ona i svjedok P. kao treći član komisije se našli s optuženikom u njegovom kabinetu gdje je optuženik pokazivao što treba ispraviti (što se odnosilo na točke, zareze, upitnike), nakon čega je svjedok P. rekao da nema smisla tako raditi te je nakon 45 minuta do sat vremena, a nakon rasprave o "kuharici" napustio sastanak, nakon čega ga je i ona napustila, odnosno suglasnom iskazu svjedokinje M.M. iz kojega proizlazi da je optuženik došao sa spornim završnim radom u njenu kancelariju rekavši da rad nije dobar, da to ne valja, da je rad loš i promašen, a da je od S.Z. čula da je optuženik sporni završni rad prezentirao i drugima i da nije običaj da se sadržaj rada prezentira pred nekim tko nije član povjerenstva za obranu rada. Zatim, suglasnom iskazu svjedokinje S.Z. iz kojeg proizlazi da je optuženik došao u njen kabinet i pokazivao joj završni rad kojem je privatna tužiteljica bila mentorica a da je drugi dan bila sjednica vijeća odjela na kojoj je optuženik taj završni rad pokazivao kao primjerak nečega što ne valja rekavši da je naslov "fulan" (promašen), da je tema kriva u smislu da je mentorica nepismena kao i da to nije uobičajeni način da se ukazuje na pogreške i konačno sa suglasnim iskazom svjedoka V.P. iz kojeg proizlazi da je imenovan predsjednikom komisije za obranu diplomskog rada K.T., a da je, kada je privatna tužiteljica razriješena mentorstva zbog bolesti, iz predsjednika komisije preimenovan u člana komisije, da se komisija za obranu diplomskog rada kojoj je optuženik bio predsjednik sastala i da im je optuženik predočio diplomski rad K.T., a da se on (svjedok P.) kao član komisije nije složio sa izmjenama odnosno ispravkama koje su bile označene na radu crvenom bojom smatrajući da nisu stručno opravdane, zatim je naveo da je optuženik nametao svoja pravila koja nisu bila stručnog prihvatljiva kao i da je optuženik rekao da studentica neće moći sa takvim radom na obranu ako ga ne izmijeni prema njegovim primjedbama (što je svjedok P. shvatio kao prijetnju) te da je optuženik rad nazvao "kuharicom" kao i da je (svjedok P.) čuo da je optuženik nosio rad po veleučilištu i pokazivao ga, a shodno čemu također pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika iz istih razloga kao i u odnosu na druga kaznena djela i to da se radilo samo o ukazivanju grešaka u završnom radu ne aludirajući na mentora, odnosno na osobu privatne tužiteljice a također nije prihvatio niti iskaz svjedoka K. a sukladno opširno iznesenim razlozima koje ovaj sud u potpunosti prihvaća, kako je već napomenuto.

10.3. Žalbenim navodima u okviru ovoga žalbenog osnova, kojima se problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj nije s uspjehom doveo u pitanje niti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, a shodno čemu se po mišljenju ovoga drugostupanjskog suda ne ukazuje potreba za preispitivanjem pravilnosti činjeničnog stanja.

U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

11. Što se tiče nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj isto vidi u tome što prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog obrane i pribavio od MEV odluku stegovnog postupka u kojem je G.S. proglašen krivim što je privatnoj tužiteljici dostavio sporni nastavni plan i program, a da bi to bio dokaz u konkretnom slučaju da je taj sporni nastavni plan i program koji je dostavljen privatnoj tužiteljici bio nezakonit dokaz pa da bi se radilo o plodu otrovne voćke, a koji je dokazni prijedlog prvostupanjski sud odbio kao odugovlačeći, a što je bespredmetni dio žalbe s obzirom na odluku ovog suda pod toč. I/ izreke ove presude.

U odnosu na odluku o kazni

11. Žaleći se zbog odluke o kazni žalitelj ustvari ukazuje na tzv. posrednu povredu kaznenog zakona smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio imovinsko stanje optuženika navodeći da je vlasnik dva stana a što je dovelo do pogrešne primjene kaznenog zakona ustvari prigovarajući visini novčane kazne. Prvenstveno se žalitelju ukazuje da se kazneni zakon primjenjuje na činjenično stanje koje je utvrdio sud, a ne na činjenično stanje za koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno.

11.1. Suprotno žalbi u odnosu na ovaj žalbeni osnov prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice od kojih ovisi visina kazne, odnosno od kojih ovisi da kazna bude lakša ili teža, a prvenstveno visinu dnevnog iznosa u kojima se izriču novčane kazne, kao jedine kazne propisane za navedena kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim.

11.1.1. Što se tiče visine dnevnog iznosa pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a što je vidljivo iz osobnih podataka optuženika u pobijanoj presudi, da optuženik prima plaću u iznosu od 557,43 eura (4.200,00 kuna), zatim da je optuženik vlasnik jednog stana površine 56 m2 u Č. i suvlasnik jedne polovice stana od 80 m2 u Z. kao i da je vlasnik osobnog automobila Hyundai iz 2011. godine, te je pravilno prvostupanjski sud slobodnom procjenom iz (i ovom drugostupanjskom sudu) prihvatljivih razloga zaključio da dnevni iznos optuženika iznosi 23,89 eura (180,00 kuna).

11.2. Također je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio i prilikom odmjeravanja kazne pravilno cijenio olakotne okolnosti navedene pod toč. 56. obrazloženja pobijane presude dok od otegotnih okolnosti nije utvrdio ništa odlučujuće pa je pravilnom procjenom navedenih olakotnih okolnosti, a u odsutnosti otegotnih pravilno optuženiku utvrdio novčane kazne za kaznena djela opisana pod toč. 1) i 2) pobijane presude u visini 30 dnevnih iznosa, dakle u općem minimumu za ta kaznena djela a čime se rukovodio i ovaj sud kao drugostupanjski prilikom preinačavanja pobijane presude kako je naznačeno pod toč. II/ i III/ ove odluke, a shodno čemu je ovaj sud kao drugostupanjski prihvaćajući po prvostupanjskom sudu, optuženiku utvrđene novčane kazne za kaznena djela pod toč. 1) i 2) izreke temeljem citiranih zakonskih propisa, te utvrđenu novčanu kaznu od strane ovoga suda kao drugostupanjskog, u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 3) izreke pobijane presude a uz daljnju primjenu čl. 51. KZ/11, optuženiku izrekao jedinstvenu novčanu kaznu u visini od 80 (osamdeset) dnevnih iznosa što ukupno iznosi 1.911,20 eura (tisućudevetstojedanaesteura i dvadesetcenti), a koju je optuženik dužan platiti u roku od šest mjeseci, a što je maksimalan zakonski rok propisan odredbom čl. 42. st. 6. KZ/11 za plaćanje novčane kazne, smatrajući da će se kako pojedinačnim utvrđenim novčanim kaznama, tako i jedinstvenom novčanom kaznom kako je naznačeno u cijelosti postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 kao i specijalna i generalna prevencija.

11.3. Što se tiče žalbenog navoda da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je optuženik vlasnik dva stana ovaj sud kao drugostupanjski smatra da je iz osobnih podataka optuženika u presudi jasno vidljivo što je prvostupanjski sud utvrdio, odnosno da je optuženik vlasnik jednog stana u Č., a suvlasnik u jednoj polovici stana u Z., a time što se tiče navoda pod toč. 56. obrazloženja pobijane presude gdje je u jedanaestom redu navedene točke naznačeno u zagradi između ostalog "dva stana" očito je da se radi o pogrešci, odnosno o propustu u pisanju od strane prvostupanjskog suda, a koji će propust prvostupanjski sud otkloniti sukladno čl. 462. ZKP/08-22 donošenjem rješenja o ispravku presude.

12. S obzirom na izneseno, a kako ovaj sud kao drugostupanjski ispitujući pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-22 nije naišao na bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, shodno tome je temeljem čl. 482. i čl. 486. st. 1. ZKP/08-22, i odlučeno kao u izreci.

Osijek, 2. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač