REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: Pn-673/2019-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. K., O.:…, , zastupanog

po punomoćniku J. T., odvjetniku u S., protiv tuženika H.

osiguranje d.d., O.:…, Z., zastupanog po

odvjetnicima iz OD O., P. & P d.o.o. u Z.,

radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave

zaključene dana 26.travnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja J. T.,

odvjetnika u S., i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 2.lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 642,05 EUR/4.837,50 kn (slovima: šest stotina četrdeset dva eura pet centi/četiri tisuće osam stotina trideset sedam kuna pedeset lipa) zajedno sa zateznima kamatama koje za razdoblje od 14. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. na taj iznos teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovog postupka 475,96 EUR/3.586,12 HRK (slovima: četiri stotine sedamdeset pet eura devedeset šest centi/tri tisuće pet stotina osamdeset šest kuna dvanaest lipa), zajedno sa zateznim kamatama koji na te troškove teku od 2.lipnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 22.studenoga 2019. tužba u kojoj se navodi da je L. J. D. iz V. B. dana 25. lipnja 2019. parkirao automobil

O., reg. oznake …, osiguran kod tuženika, uz rub kolnika na sjevernoj

strani ulice u S., kod kućnog broja 19, te je širom otvorio

vrata na svojoj-vozačevoj strani položenoj uz sam kolnik u trenutku dok se tom stranom kolnika kretao automobil tužitelja M. C.-5, reg. oznake ….

Uslijed opisanog manevra, tužiteljev automobil je udario u otvorena vrata navedenog parkiranog vozila i pri tom zadobilo oštećenja pobliže navedena u priloženoj prijavi štete i Izvidu štete tuženika. Tuženik je priznao odgovornost za nastalu štetu te mu je tužitelj 14. kolovoza 2019. podnio odštetni zahtjev s pobliže označenim vidovima pretrpljene štete. Međutim, tuženik je platio tužitelju u cijelosti troškove popravka oštećenog automobila, ali mu je troškove zamjenskog automobila kojega je tužitelj unajmio od ovlaštene rent-a-car kuće za vrijeme dok je predmetni automobil bio neupotrebljiv priznao i platio samo djelomično. Od 54,75 EUR/412,50 kn dnevno koliko je tužitelj platio za taj najam u trajanju od osamnaest dana odnosno ukupno 1.040,22 EUR/7.837,50 kn, tuženik mu je priznao i platio samo 398,17 EUR/3.000,00 kn. Tužitelj je kao profesionalac (odvjetnik) bio prisiljen na najam zamjenskog vozila za čitavo vrijeme nemogućnosti korištenja predmetnog automobila. S obzirom na potrebu narudžbe originalnih dijelova, ukupno trajanje popravka trajalo je jedanaest dana-od 4. do 15. srpnja 2019. odnosno sedam radnih dana, što je razuman rok uzimajući u obzir da se popravak odvijao u vrijeme godišnjih odmora. Tuženik je i sam doprinio da se popravak predmetnog automobila odulji tako što je tužitelj prijavu štete i dovoz oštećenog vozila tuženiku na pregled izvršio 26. lipnja 2019. (dan nakon štetnog događaja), a tuženik je tužitelju dostavio pisani Izvid štete s popisom oštećenih dijelova i potrebnog rada tek 4. srpnja 2019., tako da je predmetni automobil predan ovlaštenom servisu tek toga dana. Znakovito je da je upravo tuženik u svom odgovoru na prigovor tužitelja od 16. rujna 2019. naveo da prema Izvidu štete „prosječno efektivno potrebno vrijeme za sanaciju štete je 10 radnih dana", dakle više radnih dana od potrošenih za popravak u ovom konkretnom slučaju. Tužitelj je unajmio automobil marke V. T. -C. 1.0 T. odnosno automobil koji je dva i pol puta jeftiniji od njegovog (oštećenog) automobila , te je time znatno pridonio da ukupna šteta bude manja. U cijenu toga najma uračunato je i potpuno oslobođenje od odgovornosti (SCDW) s obzirom da je u vrijeme nastanka štete tužiteljev automobil također bio pokriven punim kasko-osiguranjem. Cijena najma je razumna s obzirom na tzv. last minute najam i to u mjesecu srpnju- u srcu turističke sezone tj. u vrijeme notorne nestašice raspoloživih rent-a-car vozila na području G. S. i u vrijeme važenja najviših tarifa najma. Iz svega gore navedenog proizlazi da je tuženik kao osiguratelj štetnikovog vozila neosnovano odbio priznati i platiti tužitelju u cijelosti imovinsku štetu nastalu zbog nemogućnosti uporabe tužiteljevog automobila, koju štetu predstavlja iznos koji je tužitelj platio za najam rent-a-car automobila i to onog koje je niže klase od tužiteljevog (oštećenog) vozila i u trajanju koje je razuman rok za popravak automobila u ovom slučaju. Tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelji isplati iznos od 642,05 EUR/4.837,50 kn na ime pretrpljene štete sa zateznom kamatom od 14.kolovoza 2019. do isplate,

kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor namirenja tužitelja budući je istom s osnova nastale imovinske štete na vozilu, te najma automobila u cijelosti naknadio štetu, i to u ukupnom iznosu od 2.166,40 EUR/16.322,72 kn, i to iznos od 2.137,90 EUR/16.108,00 kn dana 27.08.2019. ( iznos od 1.739,73 EUR/13.108,00 kn odnosi se na imovinsku štetu na vozilu dok se iznos od 398,17 EUR/3.000,00 kn odnosi na trošak najma vozila), te iznos od 28,50 EUR/214,72 kn dana 09.10.2019 koji se odnosi na trošak auto-električarskih radova. Stoga tuženik osporava visinu štete preko isplaćenog iznosa od 398,17 EUR/3.000,00 kn za najam vozila i ističe prigovor namirenja. Prema evidentiranim oštećenjima na vozilu u izvidu štete prosječno efektivno potrebno vrijeme za sanaciju štete je 10 radnih dana i u skladu s tim odobren je nastali trošak u iznosu od 398,17 EUR/3.000,00 kn. Za sve ostale troškove najma vozila tuženik smatra da doprinose uvećanju štete i kao takve smatra neosnovanim. Obzirom da je u trenutku štetnog događaja vozilo bilo u vlasništvu leasinga (a na koji je ispostavljen račun popravka) koji je u sustavu PDV-a i može ostvariti odbitak od 100 % PDVa, tuženik je likvidirao račune umanjene za PDV. Tuženik se ne protivi provođenju prometnog vještačenja na okolnost visine nastale štete predloženom po tužitelju. No tuženik se unaprijed protivi izvanraspravnom određivanju provođenja vještačenja, te predlaže da prije određivanja osobe vještaka sukladno čl.251. ZPP-a saslušaju parnične stranke. Slijedom navedenog tuženik predlaže da odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva od 10.srpnja 2019., Odštetnog zahtjeva uz potvrdu o primitku pošiljke, Prijave štete iz osiguranja automobilske odgovornosti od 26.lipnja 2019., Izvida štete br.70327/0 od 4.srpnja 2019., Potvrde PU SC, PP PS Klasa:511-12-36-19-797/2019 od

25.lipnja 2019., Dostave sporazuma o namirenju od 22.kolovoza 2019., Sporazuma o namirenju od 22.kolovoza 2019., Prigovora na ponuđeni iznos naknade štete/pokušaj vansudske nagodbe bez utuženja, Obavijesti o isplati po šteti broj 1051/1902883, fotografija i konfiguracije za vozilo M. C.-5 i T-C. 1.0 T. L., Ugovora o najmu od 27.lipnja 2019., Računa 1/1/1 od 11.srpnja 2019., naloga o plaćanju od 11.srpnja 2019., računa broj 2/1/1 od 16.srpnja 2019., naloga za plaćanje od 17.srpnja 2019., Police MA broj … od 11.prosinca 2018., naloga za plaćanje od 9.listopada 2019. i 27.kolovoza 2019., te saslušanjem tužitelja.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u vidu naknade za najam zamjenskog vozila zbog nemogućnosti korištenja svog vozila u razdoblju od 27.lipnja 2019. do 15. srpnja 2019., kada je isto bilo oštećeno i nalazilo se na popravku nakon oštećenja vozila od strane osiguranika tuženika.

5.1.Između parničnih stranaka nije sporno da je osiguranik tuženika 25. lipnja 2019. skrivio štetu na vozilu tužitelja na način opisan u tužbi, niti je sporno da je tuženik isplatio tužitelju ukupan iznos od 2.166,40 EUR/16.322,72 kn na ime naknade štete, i to iznos od 2.137,90 EUR/16.108,00 kn dana 27.kolovoza 2019., od čega se iznos od 1.739,73 EUR/13.108,00 kn odnosi na imovinsku štetu na vozilu dok se iznos od 398,17 EUR/3.000,00 kn odnosi na trošak najma vozila, te iznos od 28,50 EUR/214,72 kn isplaćen 9.listopada 2019. koji se odnosi na trošak auto- električarskih radova.

5.2. Međutim, sporno je da li je tuženik isplatom iznosa od 398,17 EUR/3.000,00 kn u cijelosti podmirio tužitelju imovinsku štetu iz predmetnog štetnog događaja nastalu najmom zamjenskog vozila do popravka tužiteljeva vozila, pa je samim time sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Odredbom članka 1089.st.1. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje:

ZOO), propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

6.1. Odredbom čl.1090.ZOO-a propisano je da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

7. Pregledom Ugovora o najmu od 27.lipnja 2019., utvrđeno je da je isti sklopljen 27.lipnja 2019. između obrta za iznajmljivanje automobila DCR

kao najmodavca, i tužitelja kao najmoprimca, predmet kojeg je najam vozila marke V. T.-C. na vrijeme od 14 dana, odnosno od 27.lipnja 2019. u 14.30 sati do 10.srpnja 2019.

8. Uvidom u račune broj 1/1/1 od 11.srpnja 2019. i broj 2/1/1 od 16.srpnja 2019., utvrđeno je kako je iste izdao obrt za iznajmljivanje automobila DCR tužitelju na ime iznajmljivanja vozila marke V. C. tužitelju u periodu od 27.lipnja 2019. do 10.srpnja 2019. u iznosu od 766,47 EUR/5.775,00 kn, i u periodu od 10.srpnja 2019. do 15.srpnja 2019. u iznosu od 273,74 EUR/2.062,50 kn, odnosno 54,75 EUR/412,50 kn dnevno.

9. Uvidom u naloge za plaćanje od 17.srpnja 2019. i od 11.srpnja 2019., utvrđeno je kako je tužitelj 11.srpnja 2019. platio obrtu za iznajmljivanje automobila DCR iznos od 766,47 EUR/5.775,00 kn po računu broj 1/1/1, a 17.srpnja

2019. po računu broj 2/1/1 iznos od 273,74 EUR/2.062,50 kn, odnosno ukupan iznos od 1.040,22 EUR/7.837,50 kn.

10. Iz Odštetnog zahtjeva uz potvrdu o primitku pošiljke (stranica 7 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 14.kolovoza 2019. uputio tuženiku zahtjev za naknadom imovinske štete povodom predmetnog štetnog događaju u ukupnom iznosu od 3.214,88 EUR/24.222,50 kn, od čega iznos od 1.627,18 EUR/12.260,00 kn na ime zamjenskih dijelova na automobilu, iznos od 547,48 EUR/4.125,00 kn na ime limarskih i lakirerskih radova na vozilu, i iznos od 1.040,22 EUR/7.837,50 kn na ime najma zamjenskog vozila od predaje na servis do popravka.

11. Iz Obavijesti o isplati po šteti broj 1051/1902883, koju je tuženik uputio tužitelju, proizlazi da tuženik priznaje da je prema izvidu štete i evidentiranim oštećenjima na vozilu potrebno efektivno vrijeme za popravak vozila od 10 radnih dana, pa se tužitelju priznaje iznos od 39,82 EUR/300,00 kn dnevno za 10 dana ili ukupno 398,17 EUR/3.000,00 kn na ime najma vozila.

12. Pregledom Sporazuma o namirenju od 22.kolovoza 2019. i Dostave sporazuma o namirenju od 22.kolovoza 2019., utvrđeno je da je tuženik isti uputio na potpis tužitelju, kojim istom nudi isplatu ukupnog iznosa od 2.137,90 EUR/16.108,00 kn na ime cjelokupne imovinske štete, a koji sporazum nije potpisan od strane tužitelja kao oštećenika.

12.1. Iz Prigovora na ponuđeni iznos naknade štete/pokušaj vansudske nagodbe bez utuženja, utvrđeno je kako istim tužitelj prigovara tuženiku na ponuđeni iznos naknade štete, u dijelu koji se odnosi na ponuđeni iznos od 398,17 EUR/3.000,00 kn na ime najma zamjenskog vozila i iznosa od 1.739,73 EUR/13.108,00 kn na ime troškova popravka tužiteljeva vozila.

13. Pregledom naloga za plaćanje od 9.listopada 2019. i 27.kolovoza 2019., utvrđeno je da je tuženik isplatio tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 2.137,90 EUR/16.108,00 kn dana 27.kolovoza 2019., i iznos od 28,50 EUR/214,72 kn dana 9.listopada 2019., odnosno ukupno 2.166,40 EUR/16.322,72 kn.

14. Pregledom Prijave štete iz osiguranja automobilske odgovornosti od 26.lipnja 2019., utvrđeno je da je izvršena prijava štete od strane tuženika na vozilu oštećenika-tužitelja, koja šteta je nastala 25.lipnja 2019., dok su u Izvidu štete br.70327/0 od 4.srpnja 2019. nabrojani dijelovi vozila tužitelja koji se moraju popraviti, a što sud posebno neće obrazlagati jer šteta po toj osnovi i naknada štete nije niti sporna između stranaka niti je predmet ovog postupka.

15. Uvidom u P. M. auto broj … od 11.prosinca 2018., te

fotografija i konfiguracija za vozila M. C.-5 i T-C. 1.0 T. L., proizlazi da se vozilo tužitelja marke M. C.-5 C. 175 A. R., godine proizvodnje 2014. prodaje za iznos od 42.568,16 E./320.729,81 kn, dok se vozilo marke V. T.-

C. 1.0 T. L., koje je tužitelj iznajmio za vrijeme popravka svog vozila, prodaje za iznos od 17.565,07 EUR/132.344,00 kn.

16. Tužitelj u svom iskazu u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, uz napomenu da se radi o minimalnim troškovima koji su doista nastali. Nadalje, 2019. bila je rekordna u turističkom smislu, kada je bilo nemoguće iznajmiti rent-car vozilo, a što je tužitelj preko poznanika ipak uspio i to po izuzetno povoljnim uvjetima. Što se tiče PDV-a koji tuženik navodi, tužitelj ističe da na računu renta-car kuće nije iskazan PDV jer se radi o obrtu koji u to vrijeme nije bio u sustavu PDV-a. Razlog zbog kojeg je bio prisiljen na najam automobila u trajanju od 18 dana leži u činjenici što je tuženik kasnio s izradom troškovnika, a samim time i materijala, jer je tužitelj s ovlaštenim servisom dogovorio da se isti naplaćuje isključivo prema tuženikovoj procjeni štete.

17. Iz provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da je 25.lipnja 2019. osiguranik tuženika skrivio nezgodu u kojoj je oštećeno vozilo tužitelja marke M. C.-5 C. 175 A. R., godine proizvodnje 2014., da je izvid

štete na vozilu tužitelja izvršen 25.lipnja 2019., a prijava štete iz osiguranja od strane tuženika dana 26.lipnja 2019., a što između stranaka nije niti sporno. Isto tako nije sporno da je tuženik izvasudskim putem isplatio tužitelju na ime naknade imovinske štete ukupan iznos od 2.166,40 EUR/16.322,72 kn, i to iznos od 2.137,90 EUR/16.108,00 kn dana 27.kolovoza 2019., a iznos od 28,50 EUR/214,72 kn dana 9.listopada 2019. Prema specifikaciji tuženika dio iznosa od 2.137,90 EUR/16.108,00 kn isplaćenog dana 27.kolovoza 2019. odnosi se na naknadu za najam zamjenskog vozila u iznosu od 398,17 EUR/3.000,00 kn.

17.1. Tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika daljnji iznos naknade imovinske štete od 642,05 EUR/4.837,50 kn na ime najma zamjenskog vozila, a budući da je za najam tog vozila u razdoblju od 27.lipnja 2019. do 15.srpnja 2019. platio obrtu za iznajmljivanje automobila DCR ukupan iznos od 1.040,22

EUR/ 7.837,50 kn, a što je nedvojbeno utvrđeno iz priloženog ugovora o najmu, računima ispostavljenim na ime najma vozila i nalozima za plaćanje. Tuženik u svojoj obavijesti o isplati od 16.rujna 2019. ne osporava da je po njegovoj procjeni za popravak vozila tužitelja bilo potrebno 10 efektivnih radnih dana, te je temeljem navedene procjene tužitelju isplatio iznos od 398,17 EUR/3.000,00 kn ili 39,82 EUR/300,00 kn za svaki dan najma vozila za 10 dana. Tijekom postupka tuženik nije osporio navode tužitelja da popravak vozila tužitelja nije mogao početi odmah nakon izvida štete zbog nabavke originalnih dijelova, te da je tužitelj predao vozilo u servis radi popravka tek 4.srpnja 2019., koji je dovršen 15.srpnja 2019., odnosno trajao je 7 radnih dana. Isto tako nije sporno da je tužitelj odvjetnik, kojem je vozilo svakodnevno potrebno radi obavljanja njegove samostalne djelatnosti, a i sam tuženik je isplatom iznosa od 398,17 EUR/3.000,00 kn priznao tužitelju pravo na naknadu ovog oblika štete.

17.2. Kako je pregledom dokumentacije priložene u spis nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj svoje oštećeno vozilo dovezao tuženiku na pregled 26.lipnja 2019. (dan nakon štetnog događaja), a tek je 4.srpnja 2019. zaprimio izvid štete tuženika bez kojeg izvida nije mogao predati ovlaštenom servisu vozilo na popravak, niti ga je zbog oštećenja mogao koristiti, proizlazi da u periodu od nastanka štete na vozilu tužitelja 25.lipnja 2019. do popravka vozila 15.srpnja 2019. tužitelj nije opravdano mogao koristiti svoje vozilo. Tužitelju je za obavljanje njegove odvjetničke djelatnosti svakodnevno potrebno vozilo zbog odlaska na ročišta na razne sudove, a što je općepoznata činjenica, koju ni tuženik ne osporava. Tužitelj je 27.lipnja 2019. uzeo u najam vozilo od ovlaštenog obrta za period od 27.lipnja 2019. do 15.lipnja 2019., i za taj najam platio ukupan iznos od 1.040,22 EUR/7.837,50 kn, od čega mu je tuženik priznao iznos od 398,17 EUR/3.000,00 kn. Imajući na umu odredbu čl.1090.ZOO-a, i uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom preostalog iznosa od 642,05 EUR/4.837,50 kn koji je platio za najam zamjenskog vozila. Upravo isplatom tog preostalog iznosa tužiteljeva materijalna situacija biti će dovedena u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje.

18. Slijedom navedenog, prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 642,05 EUR/4.837,50 kn, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku odnosno od 14.kolovoza 2019. do isplate, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

19. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 642,05 EUR/4.837,50 kn te važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22, 126/22) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR/15,00 kn (Tbr. 50 Tarife).

19.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju se su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to za sastav tužbe 50 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 29.lipnja 2022., 28.rujna 2022. i 26.travnja 2023. po 50 bodova za svako ročište, i za sastav neobrazloženog podneska od 31.ožujka 2023. (upućenog e-komunikacijom

04.04.2023.) 12,5 bodova, odnosno zbrojeno 212,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 EUR/15,00 HRK daje iznos od 422,88 EUR/3.186,19 kn (Tbr.7.8. Tarife), uz napomenu da tužitelj nije zatražio uvećanje za 25% PDV-a, a čemu treba pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 26,54 EUR/200,00 kn, što ukupno iznosi 475,96 EUR/3.586,12 HRK. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a.

19.2. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 475,96 EUR/3.586,12 HRK, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 2.lipnja 2023.

SUTKINJA:

Sanja Bikić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.