REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ulica biskupa A. Kažotića 13

Poslovni broj: 32 Povrv-146/2022-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja M & M C. d.o.o., OIB …, L., , kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., , protiv tuženice T. B. (ranije S.), OIB …, iz D. S., (ranije na adresi B.,), koju zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., , radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 25. travnja 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika V. G. i punomoćnika tuženice, s danom objave 2. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-811/14 koje je dana 5. prosinca 2014. donio javni bilježnik K. C. iz D. S., .

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 dana isplati ukupan iznos glavnice od 9.836,44 kn/1.305,52 eur sa zateznim kamatama i to:

- na iznos od 3.717,60 kn/493,41 eur od 24. travnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- na iznos od 6.118,84 kn/812,11 eur od 12. travnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III. Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove postupka u iznosu od 3.346,60 eur/25.214,96 kn[1] .

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.920,29 eur /14.468,43 kn[1] .

r j e š e nj e

Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos glavnice od 339,60 eur/ 2.558,72 kn[1] .

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik K. C. iz D. S., donio je dana 5. prosinca 2014. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-811/14 radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 63.858,59 kn sa zateznim kamatama te radi naplate nastalih i predvidivih troškova ovršnog postupka, također sa zateznim kamatama.

2. Tuženica (tada ovršenica) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnijela prigovor iz svih zakonom predviđenih razloga. U bitnome ističe kako ništa ne duguje tužitelju. Navodi, da nikada nije zaprimila račun na koji se tužitelj poziva i koji račun je priložen predmetnom prijedlogu za ovrhu. Ističe kako je da bi nešto dugovala tužitelju prvi put saznala u proljeće 2014. kada je tužitelj pokrenuo prvu ovrhu pred javnim bilježnikom D. A. iz Z. i kada je od tuženice potraživao isti iznos, ali je uz prijedlog za ovrhu priložena kartica partnera (tako da ovršenica sada prvi puta vidi račun na koji se tužitelj poziva). Navodi, kako je iz računa vidljivo da se isti poziva na Ugovor o zakupu stana S11 od 17. travnja 2012., koji je tuženica sklopila s tužiteljem, a predmet kojeg je bio zakup stana S11 koji se nalazi na adresi D. S., . Ističe da se u predmetnom slučaju radi o fiktivnom (simuliranom, prividnom) pravnom poslu u kojem tuženica nije niti trebala biti nositeljica prava zakupa, budući da su između tuženičinog oca i tužitelja vođeni pregovori o kupnji predmetnog stana te je prije realizacije tog pravnog posla otac tuženice s tužiteljem dogovorio da će se stan početi koristiti temeljem ugovora o zakupu tako da je tuženica pozvana da potpiše ugovor o zakupu sukladno dogovoru svog oca i direktora tužitelja. Ističe kako kupoprodaja predmetne nekretnine nikada nije realizirana budući da je predmetna zgrada, a posredno i predmetni stan, loše izgrađena te da se vrlo brzo nakon useljenja pokazalo da je sve što je na njoj napravljeno u vrlo lošem stanju. Navodi kako je suprotno Ugovornim obvezama tužitelj 18. travnja 2014. tuženici fakturirao u računu naznačeni iznos, a koji iznos ne prati ugovorne odredbe na koje se isti poziva, čak i da tužitelju u međuvremenu nije ništa uplaćeno. Ističe kako su suprotno tvrdnjama tužitelja istome svi troškovi zakupa (najma) stana uredno plaćeni i to dio uplatama na žiro račun tužitelja (time da isti nikada od tužitelja nisu dobili račun za uplaćene novce), dio na ruke djelatnika tužitelja Z. P., budući da je direktor tužitelja tražio da se uplate vrše na taj način i to zato što je tužitelju navodno bio blokiran račun, a dio je otac ovršenice odradio na gradilištu tužitelja na otoku K. (O.) izradom inox ograda.

3. Povodom tuženičinog prigovora ovaj sud je rješenjem od 2. veljače 2015. poslovni broj Povrv-13/15 izvan snage stavio javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U ovoj pravnoj stvari donesena je dana 21. prosinca 2021. prvostupanjska presuda poslovni broj Povrv-75/2019-53 kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika za ukupan iznos glavnice od 61.390,71 kn, budući da je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja uskladio predmetni tužbeni zahtjev sa Nalazom i mišljenjem vještakinje te je sukladno Nalazu i mišljenju potraživao ukupan iznos glavnice od 61.390,71 kn, a ne više 63.858,59 kn, koliko je potraživao prilikom pokretanja predmetnog postupka.

5. Protiv prethodno navedene presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženica.

6. Povodom podnesenih žalbi Županijski sud u Bjelovaru je svojom presudom i rješenjem poslovni broj Gž-181/2022-2 od 26. travnja 2022. djelomično odbio kao neosnovanu žalbu tuženice, dok je prihvatio kao osnovane žalbe tužitelja i djelomično žalbu tuženice i djelomično je potvrdio prethodno opisanu prvostupanjsku presudu za iznos glavnice od 48.995,55 kn sa zateznom kamatom od 24. travnja 2014. do isplate, odnosno potvrdio je dio točke I. izreke prethodno navedene pobijane prvostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu točke I. izreke za iznos od 12.395,16 kn, kao i u točkama II., III. i IV. izreke pobijane prvostupanjske presude istu ukinuo i predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak. Konačno je odredio i da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

7. Ovdje, najprije u odnosu na drugostupanjsku odluku treba istaknuti da je drugostupanjski sud ocijenio kako je u prvostupanjskoj presudi počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14

- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), budući da je prvostupanjski sud, kada je održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos glavnice od 61.390,71 kn, u preostalom dijelu trebao taj platni nalog za iznos od 2.476,88 kn ukinuti, budući da u tom dijelu temeljem provedenog financijskog vještačenja, tužitelj nema pravo na naknadu svog potraživanja.

8. Nadalje, u odnosu na predmetni platni nalog, treba istaknuti da je u ponovljenom postupku podneskom od 21. rujna 2022. tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos glavnice od 2.558,72 kn na ime troškova potrošnje vode.

9. U odnosu na djelomično povlačenje tužbe treba istaknuti da je tuženica podneskom od 26. rujna 2022. pristala na isto pa je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a, o djelomičnom povlačenju tužbe odlučeno rješenjem.

10. Dakle, tijekom ovog postupka u značajnoj mjeri se promijenila istovjetnost samog platnog naloga sadržanog u predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. C. iz D. S., poslovni broj Ovrv-811/14 od 5. prosinca 2014. pa ovaj sud ocjenjuje da je potrebno u cijelosti ukinuti predmetni platni nalog i sada u ponovljenom postupku treba odlučiti o osnovanosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva iz tužiteljevog podneska od 29. listopada 2022. koji se odnosi na troškove plina u iznosu od 6.118,84 kn i na troškove pričuve u iznosu od 3.717,60 kn (točka I. izreke presude).

11. Naime, Županijski sud u Bjelovaru je u svojoj ranije citiranoj odluci ocijenio da su osnovani žalbeni navodi tuženice koji se odnose na plaćanje ostalih režijskih troškova i to troškova potrošnje vode prema dobavljaču D. d.o.o. iz D. S., troškova potrošnje plina prema D.-P. d.o.o. iz D. S., kao i troškova pričuve prema društvu K. P. d.o.o. U tom dijelu drugostupanjski sud ocijenio je kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužitelj tijekom postupka dokazao kako je navedene troškove podmirio dobrovoljno ili putem ovršnih postupaka, obzirom da regresno potraživanje tužitelja prema tuženici proizlazi iz činjenice plaćanja navedenih režijskih troškova. Nadalje, ocjenjuje kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je režijske troškove koji se odnose na plaćeni plin, potrošnju vode i pričuvu za predmetni stan podmirio te je za sada osnovan žalbeni razlog tuženice pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, budući da tužitelj ima pravo na regresno potraživanje režijskih troškova ukoliko u postupku dokaže da su režijski troškovi plaćeni u vrijeme zaključenja glavne rasprave, što tužitelj tijekom provedenog dokaznog postupka nije dokazao.

12. Posljedično, drugostupanjski sud djelomično je ukinuo raniju prvostupanjsku presudu u odnosu na ukupan iznos glavnice od 12.325,16 kn, a od tog iznosa se 6.118,84 kn odnosi na režijske troškove po osnovi potrošnje plina, 3.717,60 kn odnosi se na troškove pričuve za predmetni stan, dok se iznos od 2.558,72 kn odnosi na troškove potrošnje vode. Međutim, u odnosu na troškove potrošnje vode, tužitelj je u ponovljenom postupku djelomično povukao tužbu, pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje ukupan iznos glavnice od 9.836,44 kn na ime troškova potrošnje plina i troškova pričuve.

13. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Račun tužitelja broj … od 18. travnja 2014. (str. 7 spisa), Ugovor o zakupu stana br. … od 17. travnja 2012 (str. 26 i 27 spisa), Račun tužitelja … od 18. travnja 2014 (str. 28 spisa), Izvadak po transakcijskom računu (str. 29 spisa), Račun … od 31. prosinca 2012. (str. 30 spisa), Specifikaciju po računu (str. 31 spisa), Zapisnik o primopredaji stambenog prostora S11 u D. S., , vel. 61,96 m[2] od 20. travnja 2012. (str. 32 spisa), Zapisnik o primopredaji stambenog prostora S11 u D. S., , vel. 61,96 m[2] od 19. svibnja 2014. (str. 33 spisa), dokumente označene kao S. T. Stan broj … (str. 34 – 56 spisa), Račune H.- O. d. s. d.o.o. (str. 57 – 80 spisa), račune D. p. d.o.o. (str. 81 – 117 spisa), Uvjerenje o prebivalištu tuženice od 20. studenoga 2014. (str. 118 spisa), e- mail prepisku stranaka (str. 119-129), Ugovor o upravljanju stambeno poslovnom zgradom u D. S., i od 1. lipnja 2012. (str. 130-134 spisa), Godišnji program upravljanja za razdoblje od 1. lipnja 2012. do 31. svibnja 2013. (str. 135 i 136 spisa), Zapisnik o primopredaji stambeno poslovne zgrade u Z., i a od 1. lipnja 2012. (str. 137 i 138 spisa), Međuvlasnički ugovor za stambeno poslovnu zgradu u D. S., i (str. 139-152 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (str. 153 i 154 spisa), presliku opće uplatnice (str. 155 spisa), presliku uplatnice (str. 159 spisa), e-mail prepisku stranaka (str. 164-167 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka A. S. (str. 177-178 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje K. I. (str. 178 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Z. P. (str. 178 i 179 spisa), izveden je dokaz saslušanjem direktora tužitelja M. M. (str. 182 spisa), izveden je dokaza saslušanjem tužene T. B. (str. 182 i 183 spisa), Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije i računovodstvo N. M. od 7. studenoga 2017. (str. 188 – 194 spisa), prijedlog za ovrhu društva D. d.o.o. (str. 207-228 spisa), Otvorene stavke društva D. d.o.o. (str. 229 – 241 spisa), Rješenje o ovrsi javne bilježnice S. P. iz D. S. poslovni broj Ovrv-280/14 (str. 242 spisa), prijedlog za ovrhu društva D. d.o.o. (str. 243 – 245 spisa), Rješenje o ovrsi javnog bilježnika K. C. iz D. S. poslovni broj Ovrv-79/15 od 5. veljače 2015. (str. 246 spisa), Izvadak iz poslovnih knjiga društva D. p. d.o.o. (str. 248 spisa), Račune društva D. p. d.o.o. (str. 249 – 273 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe od 23. srpnja 2015. poslovni broj Povrv-5073/14 (str. 274-295 spisa), prijedlog za ovrhu društva D. d.o.o. (str. 296-308 spisa), Otvorene stavke društva D. d.o.o. (str. 309-318 spisa), Rješenje o ovrsi javne bilježnice S. P. poslovni broj Ovrv-904/15 od 29. listopada 2015. (str. 319 spisa), Kartice partnera (list 320-325 spisa), Karticu analitičkog knjigovodstva (str. 326-328 spisa), izveden je dokaz saslušanjem stalne sudske vještakinje N. M., dipl. oec. (str. 329 spisa), Dopunski nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije i računovodstvo N. M., dipl. oec. (str. 340-344 spisa), izveden je dokaz dopunskim saslušanjem vještakinje N. M., dipl. oec. (str. 371 i 372 spisa), odgovor-zamolba-potvrda društva D.-P. d.o.o. od 20. svibnja 2022. (str. 469 spisa), e-mail prepisku (str. 470 spisa), Analitičke kartice (str. 471-474 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom J. P., , D. S. od 30. prosinca 2016. (str. 475-478 spisa), međuvlasnički ugovor (str. 479-482 spisa), Potvrdu društva K-I. d.o.o. (str. 483 spisa), Zapisnik s ročišta radi sklapanja predstečajne nagodbe Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-7030/16 od 6. prosinca 2017. (str. 487-499 spisa), odgovor društva D.-P. d.o.o. od 11. listopada 2022. (str. 509 i 510 spisa) i Dopis društva D.-P. d.o.o. od 14. prosinca 2022. (str. 521 spisa).

14. Dakle, u ponovljenom postupku zadatak ovog suda bio je utvrditi da li je tužitelj do trenutka zaključenja glavne rasprave 15. studenoga 2021. podmirio režijske troškove na ime potrošnje plina u iznosu od 6.118,84 kn i troškove pričuve za predmetni stan u iznosu od 3.717,60 kn.

15. Tužitelj je uz svoj podnesak od 21. rujna 2022. dostavio potvrdu društva D.-P. d.o.o. od 20. svibnja 2022. iz koje je razvidno da za predmetni stan na adresi D. S., , ne postoje trenutno evidentirana dugovanja za isporučeni plin. Nadalje, iz te potvrde proizlazi da su, unutar sada već cijelog jednog desetljeća, postojala određena dugovanja za što prilažu analitičke kartice za 2012., 2013. i 2014. godinu i da su ista podmirena od tužitelja. Prema njihovim usmenim saznanjima u predmetnom, kao i u nekim drugim stanovima živjeli su najmoprimci, ali D.-P. d.o.o. s tim najmoprimcima nije imao ništa, već su računi ispostavljani na tužitelja.

16. Iz prethodno navedene potvrde nije razvidno kada je to tužitelj navodno podmirio predmetno dugovanje po osnovi isporučenog plina za razdoblje od mjeseca svibnja 2012. do mjeseca travnja 2014. Iz tog razloga je ovaj sud službenim putem od društva D.-P. d.o.o. zatražio očitovanje kada je to točno tužitelj podmirio utužene račune po osnovi isporučenog plina.

17. Društvo D.-P. d.o.o. dostavilo je dana 11. listopada 2022. ovom sudu dopis-potvrdu iz koje je razvidno da su računi za isporučeni plin za mjesece svibanj do studeni 2012. svi plaćeni 21. siječnja 2013. putem Izvoda banke, dok su računi za razdoblje od mjeseca prosinca 2012. do mjeseca travnja 2014. svi zatvoreni dana 12. travnja 2018. u sklopu predstečajne nagodbe koja se vodila nad tužiteljem, a sklapanje predstečajne nagodbe odobreno je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-7030/16 od 6. prosinca 2017.

18. Iz prethodno citirane potvrde D.-P. d.o.o. za ovaj sud ne proizlazi da je tužitelj u cijelosti podmirio potraživanje po osnovi isporučenog plina za predmetni stan na adresi D. S., . Naime, iz zapisnika s ročišta radi sklapanja predstečajne nagodbe nad tužiteljem razvidno je kako je tužitelj ostvario otpis od 60% svog dugovanja prema društvu D.-P. d.o.o., dok se preostalih 40% glavnice planira podmiriti u razdoblju od 36 mjeseci. S obzirom na to da je predstečajna nagodba nad tužiteljem sklopljena 6. prosinca 2017., temeljem stanja spisa uopće nije dokazano da je tužitelj u razdoblju od 6. prosinca 2017. pa do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari dana 15. studenog 2021. podmirio čak i prethodno navedenih 40% režijskih troškova po osnovi isporučenog plina. Dakle, za ovaj sud sukladno očitovanju tuženice tijekom cijelog postupka, zaista nakon provedenog postupka nije dokazano da je upravo tužitelj podmirio iznos od 6.118,84 kn na ime isporučenog plina za predmetni stan. Naime, temeljem niti jednog dokumenta u spisu nije razvidno koji točno iznos je tužitelj zaista platio od tog prethodno navedenog iznosa od 6.118,84 kn, već je isključivo razvidno da je tužitelj u sklopu postupka predstečajne nagodbe koji je pred njim vođen ostvario značajan otpis svog dugovanja po osnovi isporučenog plina i to čak u omjeru od 60%, dok ničime nije dokazano da je tužitelj zaista do odlučnog trenutka zaključenja glavne rasprave 15. studenog 2021. podmirio preostalih 40% po osnovi troška isporučenog plina za predmetni stan.

19. Ovdje, treba dodatno istaknuti da je iz prethodno navedene Potvrde društva D.-P. d.o.o. od 11. listopada 2022. razvidno da se ista odnosi na ukupan iznos troškova plina od 7.677,08 kn. Dakle, više nego što tužitelj u ovom ponovljenom postupku potražuje po osnovi isporuke plina, budući da isti po toj osnovi potražuje iznos od 6.118,84 kn.

20. Tužitelj je uz svoj podnesak od 18. prosinca 2022. dostavio Potvrdu društva D.-P. d.o.o. od 14. prosinca 2022. koja se odnosi na razdoblje od mjeseca prosinca 2012. do mjeseca travnja 2014. iz koje je razvidno da su sve te obveze zatvorene 12. travnja 2018. u sklopu predstečajne nagodbe vođene nad tužiteljem. U odnosu na tu Potvrdu tužitelj u podnesku od 18. prosinca 2022. navodi da je iz nje razvidno da je tužitelj utužene tražbine s naslova potrošnje plina u cijelosti podmirio s danom 12. travnja 2018.

21. Dakle, sam tužitelj u ovom ponovljenom postupku ističe kako je cjelokupno utuženo potraživanje po osnovi potrošnje plina u iznosu od 6.118,84 kn podmireno u sklopu predstečajne nagodbe koji je vođen nad tužiteljem 12. travnja 2018. Međutim, tužitelj pogrešno, po pravnom shvaćanju ovog suda, ističe da je iz Potvrde D.-P. d.o.o. od 14. prosinca 2022. razvidno da bi taj utuženi iznos od 6.118,84 kn tužitelj u cijelosti podmirio dana 12. travnja 2018.

22. Naime, s obzirom na to da je isti zatvoren u sklopu predstečajne nagodbe koja se vodila nad tužiteljem dana 12. travnja 2018., za ovaj sud proizlazi da je isti isključivo mogao biti zatvoren pod uvjetima kako su isti utvrđeni u predstečajnoj nagodbi koja je nad tužiteljem sklopljena dana 6. prosinca 2017. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj St-7030/16 gdje je utvrđeno da se tužitelju između ostalog glede obveza po osnovi potrošnje plina odobrava otpis u omjeru od 60%, dok se preostalih 40% glavnice planira podmiriti kroz 36 mjeseci.

23. Dakle, u ovoj pravnoj stvari tužitelj tijekom ovog parničnog postupka koji se vodi više od 8 godina nije dokazao da je on podmirio cjelokupno utuženo potraživanje po osnovi isporuke plina u iznosu od 6.118,84 kn pa čak nije dokazao niti da je do trenutka zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari 15. studenog 2021. pa niti do zaključenja glavne rasprave u ovom ponovljenom postupku 25. travnja 2023. podmirio niti onih 40% po osnovi isporuke plina, a kako je to bilo utvrđeno u uvjetima prethodno opisane predstečajne nagodbe.

24. Naime, iz samih potvrda društva D.-P. d.o.o. razvidno je da je to društvo bilo obvezno s obzirom na činjenicu pokretanja predstečajne nagodbe nad tužiteljem provesti u svojim poslovnim knjigama knjiženja na način da se zatvore potraživanja prema tužitelju u sklopu te predstečajne nagodbe, međutim, te potvrde ničime ne dokazuju da je tužitelj u cijelosti podmirio iznos od 6.118,84 kn kojeg regresnim zahtjevom potražuje od tuženice pa čak niti da je podmirio 40% tog iznosa po uvjetima utvrđenima u predstečajnoj nagodbi.

25. Ovdje treba istaknuti da je ovaj sud odbio dokazne prijedloge tužitelja da se u ponovljenom postupku izvede dokaz dopunskim financijskim vještačenjem i saslušanjem svjedoka M. M. i K. M., budući da je tužitelj kao trgovačko društvo dužan raspolagati urednom dokumentacijom o financijskim obvezama koje je podmirio, a temeljem dostavljene dokumentacije nije razvidno da je tužitelj uopće podmirio trošak na ime isporučenog plina za predmetni stan, već je isključivo razvidno da je to potraživanje društvo D.-P. d.o.o. zatvorilo u sklopu postupka predstečajne nagodbe koji je vođen nad tužiteljem.

26. Dopunskim financijskim vještačenjem ne bi se mogle utvrditi nikakve relevantne okolnosti, budući da iz prethodno opisanih potvrda uopće nije razvidno da je tužitelj uredno podmirio iznos od 6.118,84 kn, a koji iznos tužitelj sada pokušava regresnim zahtjevom naplatiti od tuženice.

27. U odnosu na trošak pričuve u iznosu od 3.717,60 kn, ovdje treba istaknuti kako je tužitelj uz svoj podnesak od 21. rujna 2022. dostavio potvrdu društva K-I. d.o.o. od 23. svibnja 2022. iz koje je razvidno da je pregledom dostupne financijske dokumentacije u razdoblju od svibnja 2012. do lipnja 2014., razvidno da je tužitelj podmirio iznos od 3.717,60 kn i to po dospijeću plaćanja.

28. Ovaj sud u odnosu na tu potvrdu ocjenjuje kako ista nije valjan dokaz da je tužitelj zaista podmirio iznos pričuve za predmetni stan od 3.717,60 kn. Naime, riječ je o potvrdi treće osobe koja ne sadrži nikakav dokaz kada je točno tužitelj podmirio taj iznos, a potpuno je nerazumljivo zašto tužitelj kao trgovačko društvo u slučaju da je zaista podmirio taj iznos ne raspolaže urednom dokumentacijom iz svog knjigovodstva iz koje bi bilo razvidno da je zaista podmirio taj iznos.

29. Tužitelj tijekom cijelog ovog dugotrajnog sudskog postupka nije priložio takvu dokumentaciju, tako da i u tom dijelu po ocjeni ovog suda, tužitelj nije uspio dokazati da je on zaista uredno podmirio potraživanje po osnovi pričuve za predmetni stan u iznosu od 3.717,60 kn, a isto svakako tužitelj ne bi mogao niti uspješno dokazati dopunskim financijskim vještačenjem, jer u spis nije u ponovljenom postupku dostavljena nikakva dodatna dokumentacija koju bi financijska vještakinja mogla vještačiti, a također isto tužitelj ne bi mogao uspješno dokazati niti saslušanjem svjedoka, jer je potpuno nerazumljivo na koji način bi sada svjedoci mogli dokazati da je tužitelj kao trgovačko društvo nešto uredno podmirio, kada sam tužitelj tijekom više od 8 godina vođenja ovog sudskog postupka nije u spis dostavio relevantnu financijsku dokumentaciju da je taj iznos zaista podmirio, u kojem slučaju bi isti sada mogao regresno potraživati od tuženice.

30. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva o kojem je trebalo odlučiti u ovom postupku, a kojeg je tužitelj specificirao u svom podnesku od 29. listopada 2022. te je isti valjalo odbiti kao neosnovan (točka II. izreke presude).

31. Ovdje, u odnosu na uspjeh stranaka u sporu, a kojeg treba utvrditi sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a kako bi se mogla donijeti odluka o troškovima postupka treba istaknuti kako ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj u predmetnom postupku uspio u omjeru od 79,81%, kada se uzme u obzir da je drugostupanjski sud potvrdio raniju prvostupanjsku presudu za ukupan iznos glavnice od 48.995,55 kn. Naime, ovaj sud ocjenjuje kako se prilikom utvrđivanja omjera uspjeha u sporu mora uzeti da je tužitelj uspio sa postotkom od 79,81%, budući da se ne može smatrati da u dijelu u kojem je u ranijem prvostupanjskom postupku uskladio svoj tužbeni zahtjev sa Nalazom i mišljenjem financijske vještakinje, odnosno kada je isti umanjio za iznos od 2.467,88 kn, tužitelj nije uspio u ovom sporu, budući da se u tom dijelu ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe, već isključivo o usklađenju tužbenog zahtjeva sa Nalazom i mišljenjem financijske vještakinje, a u kojem dijelu tužitelj svakako nije mogao uskladiti svoj tužbeni zahtjev prije nego što je provedeno financijsko vještačenje.

32. Dakle, ovaj sud ocjenjuje da se prilikom omjera utvrđivanja uspjeha u predmetnom sporu mora uzeti da je tužitelj uspio sa iznosom od 48.995,55 kn od ukupnog iznosa od 61.390,71 kn, odnosno da je isti uspio u predmetnom sporu upravo u omjeru od 79,81%, dok je u preostalom dijelu od 20,19% tuženica uspjela u sporu.

33. Posljedično, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu 59,62% od ukupnih troškova postupka na koje ima pravo.

34. Tužitelj ima pravo na naknadu troška za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 199,08 eur prema Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje OT), javnobilježničke nagrade u iznosu od 131,21 eur prema čl. 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne Novine", broj 8/11 i 114/12), sastava obrazloženog podneska od 26. siječnja 2016. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 26. siječnja 2016. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 21. ožujka 2016. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 29. ožujka 2016. na kojem se samo raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 99,54 eur (Tbr. 9. t. 2. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 23. svibnja 2016. u iznosu od 49,77 eur (Tbr. 8. t. 3. OT-a), zastupanja na ročištu 2. lipnja 2016. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 99,54 eur (Tbr. 9. t. 2. OT-a), zastupanja na ročištu 3. listopada 2016. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristupa na ročište 24. siječnja 2017. koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje u iznosu od 49,77 eur (Tbr. 9. t. 5. OT-a), zastupanja na ročištu 3. travnja 2017. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 30. travnja 2018. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 22. svibnja 2018. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 99,54 eur (Tbr. 9. t. 2. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 29. lipnja 2018. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 19. rujna 2018. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava ostalih podnesaka od 28. siječnja 2020. u iznosu od 49,77 eur (Tbr. 8. t. 3. OT-a), zastupanja na ročištu 6. veljače 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 99,54 eur (Tbr. 9. t. 2. OT-a), sastava ostalih podnesaka od 7. ožujka 2020. u iznosu od 49,77 eur (Tbr. 8. t. 3. OT-a), zastupanja na ročištu 15. studenoga 2021. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava žalbe od 31. prosinca 2021. u iznosu od 248,85 eur (Tbr. 10. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 21. rujna 2022. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 8. t. 1. OT- a), sastava obrazloženog podneska od 3. listopada 2022. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 4. listopada 2022. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 29. listopada 2022. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 18. prosinca 2022. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu 25. travnja 2023. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.162,58 eur pa kada se tome doda PDV po stopi od 25%, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.203,23 eur. Nadalje, tužitelj ima pravo i na naknadu troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 eur, troška pristupa vještakinje na ročište 19. rujna 2018. u iznosu od 16,59 eur i na naknadu troška sudske pristojbe na raniju prvostupanjsku presudu u iznosu od 127,94 eur. Dakle, tužitelju su priznati kao potrebni troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 5.613,21 eur, ali kada se uzme u obzir omjer uspjeha u sporu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u sveukupnom iznosu od 3.346,60 eur (točka III. izreke presude).

35. Tužitelj sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a ima pravo na zatezne kamate na dosuđene troškove postupka od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

36. Naprotiv, tužitelju ne pripada pravo na naknadu ovršnog troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u ukupnom iznosu s PDV-om od 312,50 kn, troška sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi sudionicima u provedbi ovrhe u ukupnom iznosu sa PDV-om od 312,50 kn, troška klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u ukupnom iznosu s PDV-om od 37,50 kn i troška dostave klauzule pravomoćnosti u ukupnom iznosu sa PDV-om od 18,75 kn, budući da je tuženica podnijela pravodoban prigovor protiv rješenja o ovrsi pa mu ti troškovi nisu niti nastali. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu materijalnog troška pribave podataka u ukupnom iznosu sa PDV-om od 31,25 kn, na naknadu troška javnobilježničke dostave u ukupnom iznosu sa PDV-om od 37,50 kn, budući da te troškove ničime ne dokazuje i na naknadu materijalnih troškova ovrhovoditelja u ukupnom iznosu sa PDV-om od 37,50 kn. Tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu 29. ožujka 2016. u punom zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, budući da je riječ o ostalim ročištima na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa ima pravo na polovinu pune nagrade odnosno na 625,00 kn. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 23. svibnja 2016. u punom zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, budući da je riječ o ostalim podnescima pa ima pravo na četvrtinu pune nagrade odnosno 312,50 kn. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu 2. lipnja 2016. u punom zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, budući da je riječ o ostalim ročištima na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa ima pravo na polovinu pune nagrade odnosno na 625,00 kn. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 28. travnja 2017. u iznosu od 312,50 kn, budući da tim podneskom isključivo obavještava sud da je platio predujam za vještačenje pa mu isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu 22. svibnja 2018. u punom zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, budući da je riječ o ostalim ročištima na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa ima pravo na polovinu pune nagrade odnosno na 625,00 kn. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 21. rujna 2018. u iznosu od 312,50 kn, budući da tim podneskom isključivo obavještava sud da je platio predujam za pristup vještakinje na ročište 19. rujna 2018. pa mu isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 28. siječnja 2020. u punom zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, budući da mu je već priznata nagrada za sastav četiri obrazložena podneska pa mu se isti može priznati isključivo kao ostali podnesak te ima pravo na četvrtinu pune naknade odnosno 312,50 kn. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu 6. veljače 2020. u punom zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, budući da je riječ o ostalim ročištima na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa ima pravo na polovinu pune nagrade odnosno na 625,00 kn. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 7. ožujka 2020. u punom zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, budući da mu je već priznata nagrada za sastav četiri obrazložena podneska pa mu se isti može priznati isključivo kao ostali podnesak te ima pravo na četvrtinu pune naknade odnosno 312,50 kn. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 30. ožujka 2020. u iznosu od 312,50 kn, budući da tim podneskom isključivo predlaže sudu odgoditi ročište 2. travnja 2020. uslijed pandemije virusa COVID-19, što bi sud svakako bio i sam učinio pa mu isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 20. kolovoza 2020. u iznosu od 312,50 kn, budući da tim podneskom punomoćnik tužitelja isključivo obavještava sud da je promijenio adresu sjedišta svog odvjetničkog ureda pa mu isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 30. travnja 2021. u iznosu od 312,50 kn, budući da taj podnesak po svom sadržaju predstavlja požurnicu pa mu isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj nema pravo niti na naknadu pristupa ročištu za objavu i uručenje presude 21. prosinca 2021. u iznosu od 625,00 kn, budući da na isto nije pristupio. Nadalje, tužitelj nema pravo niti na naknadu troška predujma za dopunsko vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn, budući da je iz spisa razvidno kako je isto platila tuženica. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 983,00 kn, budući da sudska pristojba na presudu u ovoj pravnoj stvari s obzirom na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva iznosi 964,00 kn. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 17. siječnja 2022. u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 248,85 eur, budući da mu taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj nema pravo niti naknadu troška sastava prigovora protiv rješenja o sudskoj pristojbi ovog suda od 24. siječnja 2022., budući da po odvjetničkoj tarifi nije predviđeno pravo na naknadu troška sastava prigovora protiv rješenja o sudskoj pristojbi u iznosu od 62,71 eur sa uračunatim PDV-om. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava ostalih podnesaka od 1. lipnja 2022. u iznosu od 62,71 eur sa uračunatim PDV-om, budući da tim podneskom isključivo predlaže sudu iskazivanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na dio ranije prvostupanjske presude u odnosu na koji su odbijene kao neosnovane žalbe stranaka, jer mu taj trošak nije bio potreban, budući da bi sud svakako u tom dijelu izdao djelomičnu potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.920,29 eur.

37. Sukladno odredbi čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine", broj 57/22) u vezi s čl. 43. istog Zakona, u izreci presude dvojno su iskazani ukupan iznos glavnice, pojedinačno dosuđeni iznosi glavnice te troškovi ovršnog i parničnog postupka, odnosno iznosi u eurima iskazani su i u kunama uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

U Dugom Selu 2. lipnja 2023.

Sudac

Lovro Tomičić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po odvjetniku D. B.

2. tuženici po odvjetniku M. O.