,

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 2 Kzd-1/2022-49.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću za mladež sastavljenom od suca za mladež Slavena Vidmara, predsjednika vijeća i sudaca porotnika za mladež Igora Mandurića i Ivane Rugle, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Žalac, u kaznenom predmetu protiv prvooptužene M. D. zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19 – dalje: KZ/11) i dr. i drugooptuženog D. D. zbog kaznenih djela iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11., povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu br. KOz-DO-4/2021-1 od 18. lipnja 2021. s izmjenama broj KOz-DO-4/2021-15 od 21. srpnja 2021. i 3. svibnja 2022, nakon tajne rasprave održane 11. travnja 2022., 12. travnja 2022, 3. svibnja 2022. u prisutnosti prvooptužene M. D., drugooptuženog D. D., braniteljice prvooptuženice T. P. N., branitelja drugooptuženika T. S., zamjenice za mladež županijske državne odvjetnice u Slavonskom Brodu, Marije Vukasović, opunomoćenice žrtve A. D., J. B. M. i odsutnosti žrtve A. D., objavio je 4. svibnja 2022., a 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Prvooptužena M. D., rođena Dž., OIB …, kći T. Dž. i R. Dž. rođene J., rođena … u N., s prebivalištem u S., državljanka Republike Hrvatske, domaćica, sa završenom osnovnom školom, nezaposlena, bez primanja, bez imovine, udana za D. D., majka troje maloljetne djece u dobi 5, 2 i 1 godine, bez vojnog čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana,

Drugooptuženi D. D., OIB …, sin H. D. i R. D. djevojački I., rođen …. u N. G., s prebivalištem u N. G., državljanin Republike Hrvatske, radnik, sa završenih 6 razreda osnovne škole, nezaposlen, bez primanja, oženjen sa M. D., otac četvero maloljetne djece starosti 10, 5, 2 i 1 godine, bez imovine, bez vojnog čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan,

k r i v i  s u

što su:

I.

prvooptužena M. D.

1. u vremenu od 1. studenog 2020. do 31. ožujka 2021. u N. G., u obiteljskoj kući kao majka djeteta A. D., rođenog …., iako svjesna da svojim postupcima ugrožava zdravlje i pravilan psihofizički razvoj djeteta te mu nanosi fizičku bol i pristajući na to ovoga učestalo tjelesno kažnjavala na način da ga je udarala rukom po stražnjici,

II. dakle, zlostavila dijete,

čime je počinila kazneno djela protiv braka, obitelji i djece kazneno djelo povrede djetetovih prava, označeno po članku 177. stavak 2. KZ/11.

III.

2. u vremenu od 1. studenog 2020. do 31. ožujka 2021. u N. G., u obiteljskoj kući kao majka djeteta N. D., rođene ..., iako svjesna da svojim postupcima ugrožava zdravlje i pravilan psihofizički razvoj djeteta te joj nanosi fizičku bol i psihičku neugodu, pristajući na to, djetetu N., koja je nakon povratka iz udomiteljske obitelji u svoju primarnu obitelj bila u postupku prilagodbe zbog čega joj je bila potrebna dodatna potpora, skrb i pažnja, nije pružila dovoljno brige, pažnje i potpore te ju učestalo tjelesno kažnjavala na način da ju je udarala rukom i šibom po glavi i tijelu i šamarala, uslijed kojeg njezinog ponašanja je dijete zadobilo višestruke hematome različite veličine i starosti po glavi i tijelu koje je prikrivala puderom kako se ni bi vidjeli, tjelesno ju kažnjavala kada bi ova nuždu obavila u pelene, ostavljala ju tijekom noći da sama spava u dnevnom boravku što je kod djeteta izazvalo plač i strah, da bi dana 31. ožujka 2021. u jutarnjim satima, bez povoda snažno odgurnula N. uslijed čega je ona pala na stražnjicu i leđa i pri padu udarila zatiljkom glave o tvrdu podlogu pri čemu je zadobila krvne podljeve na stražnjici, lijevoj i desnoj strani prsnog koša i donjem dijelu leđa te zbog udarca u zatiljak izgubila svijest nakon čega je došlo do difuzne ozljede mozga i oštećenja krvnih žila iz kojih je počelo krvarenje i kompresija mozga uz stvaranje krvnog ugruška, istovremenog otjecanja mozga i s vremenom odumiranja mozga, uslijed čega je dijete umrlo dana 4. travnja 2021.,

IV. dakle, grubo zanemarila svoju dužnost podizanja djeteta i zlostavila dijete uslijed čega je prouzročena smrt djeteta,

čime je počinila kazneno djela protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava, označeno po članku 177. stavak 1., 2. i 4. KZ/11.,

V.

drugooptuženi D. D.,

u vremenu od 1. studenog 2020. do 31. ožujka 2021. u N. G., u obiteljskoj kući kao otac djeteta A. D., rođenog … i djeteta N. D., rođene …, iako svjestan da svojim postupcima ugrožava njihovo zdravlje i pravilan psihofizički razvoj te im nanosi fizičku bol i psihičku neugodu, pristajući na to, sina A. učestalo tjelesno kažnjavao na način da ga je udarao rukom po tijelu i šamarao, govoreći mu pri tome u više navrata da on nije njegov sin i da je " kopile" i "muto", a kćeri N, koja je nakon povratka iz udomiteljske obitelji u svoju primarnu obitelj bila u postupku prilagodbe zbog čega joj je bila potrebna dodatna potpora, skrb i pažnja, nije pružio dovoljno brige, pažnje i potpore te ju tjelesno kažnjavao na način da ju je udarao rukom po glavi, stražnjici, nogama i šamarao, uslijed kojeg njegovog ponašanja je dijete zadobilo hematome različite starosti po glavi i tijelu, ljutio se na nju kada bi ona nuždu obavila u pelene, a kada je prvooptužena odlučila da N. sama spava te ju izdvojila u zasebnu sobu, prihvatio takvu odluku prvooptužene iako je to kod djeteta N. izazvalo tugu i strah,

VI.

u odnosu na žrtvu A. D.

dakle, zlostavio dijete,

čime je počinio kazneno djela protiv braka, obitelji i djece i to povrede djetetovih prava, označena po članku 177. stavak 2. KZ/11.

u odnosu na žrtvu N. D.

dakle, grubo zanemario svoju dužnost podizanja djeteta i zlostavio dijete,

čime je počinio kazneno djela protiv braka, obitelji i djece i to povrede djetetovih prava, označena po članku 177. stavak 1. i 2. KZ/11.

VII. Prvooptuženoj M. D. se:

u odnosu na žrtvu A. D.

- za kazneno djelo - povrede djetetovih prava, označeno i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11. na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. i članka 177. stavak 2. KZ/11.

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci

u odnosu na žrtvu N. D.

- za kazneno djelo - povrede djetetovih prava, označeno po članku 177. stavak 2. i 4. KZ/11., a kažnjivo po članku 177. stavak 4. KZ/11., na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. i članka 177. stavak 4. KZ/11.

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju 12 (dvanaest) godina.

Na temelju odredbe članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 prvooptužena M. D.. se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 13 (trinaest) godina.

VIII. Drugooptuženom D. D. se:

u odnosu na žrtvu A. D.

- za kazneno djelo povrede djetetovih prava, označeno i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11. na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. i članka 177. stavak 2. KZ/11.

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci,

u odnosu na žrtvu N. D.

- za kazneno djelo povrede djetetovih prava, označeno po članku 177. stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11. na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. i članka 177. stavak 2. KZ/11.

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

Na temelju odredbe članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 drugooptuženi D. D. se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) godina.

IX. Na temelju članka 54. KZ/11. prvooptuženoj M. D. se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 13 godina uračunava vrijeme istražnog zatvora od 1. travnja 2021. u 23,55 sati do 15. lipnja 2021., te od uhićenja 4. svibnja 2022. u 10,30 sati, pa nadalje.

Na temelju članka 54. KZ/11. drugooptuženom D. D. se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 godina uračunava vrijeme uhićenja 1. travnja 2021. u 22,40 sati do 1. listopada 2021., te od uhićenja 4. svibnja 2022. u 10,30 sati, pa nadalje.

X. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećeno dijete i žrtva A. D. s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje se u parnicu.

XI. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. prvooptužena M. D. i drugooptuženi D. D. oslobađaju se plaćanja troška kaznenog postupka u cijelosti iz članka 145. stavak 2. točke 1. - 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu podiglo je optužnicu broj: KOz- DO-3/2021-1 od 17. svibnja 2021., protiv prvooptužene M. D. i drugooptuženog D. D. koja je u odnosu na oboje optuženika činjenično i pravno izmijenjena 21. srpnja 2021., a činjenično je izmijenjena u odnosu na drugooptuženika i na zapisniku od 3. svibnja 2022., na način da je prvooptuženici stavljeno na teret počinjenje kaznenih djela činjenično i pravno iz izreke, a drugooptuženiku su stavljena na teret kaznena djela činjenično opisana u izreci, a pravno dva kaznena djela protiv braka obitelji i djece i to: povrede djetetovih prava označeno po članku 177. stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11. sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

2. Sud je na raspravi 11. travnja 2022. od otvaranja zasjedanja i za cijelu raspravu isključio javnost za cijelo trajanje rasprave radi zaštite djeteta žrtve A. D.

3. Prvooptužena M. D. i drugooptuženi D. D. svako posebno za sebe pozvani na očitovanje kakav stav zauzimaju prema optužbi, prvooptuženica i drugooptuženik svako za sebe izjasnili su se da se ne smatraju krivima za svaku pojedinu točku optužbe koja im je optužnicom s izmjenama stavljena na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz čitanja: prijave bolnice N. G. i medicinske dokumentacije Klinike Z. za žrtvu N. D. (list 586-589, 285-290, 392-407 spisa), ispisa medicinskih kartona pacijenata djece N. D., E. D., A. D. i M. D. (list 611- 625, 471-496 spisa), dokumentacije C. N. G. (dalje C.) o poduzetim mjerama u obitelji D. i socio-anamnestičke podatke za obitelj D.(list 167-174, 193-194, 205, 210- 211, 215-242 spisa), izvješća voditeljice mjere o provođenju mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi koja je izrečena roditeljima M. i D. D. u ostvarivanju roditeljske skrbi o njihovoj maloljetnoj djeci (list 630-639, 196-205, 207- 209, 212-214 spisa), zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora koje koristi D. D. sačinjen od strane Policijske postaje Nova Gradiška od 1. travnja 2021. (list 640-646 spisa), ispisa medicinskih kartona Patronažne službe D. N. G. o primarnoj prevenciji u obitelji D. (list 269-279 spisa), zapisnika Zavoda Sp. 93.504-357/2021 od 7. travnja 2021. (list 457-462 spisa), nalaza dječjeg psihijatra dr. J. G. za dijete A. D. od 19. travnja 2021., 7. lipnja 2021., 22. srpnja 2021., 22. rujna 2021., 1. prosinca 2021., 4. veljače 2022. i 29. ožujka 2022. (list 497, 516, 779 – 781, 738-740 spisa), Nalaza Poliklinike grada Z. (dalje Poliklinike) od 10. srpnja 2021. (list 68-71 spisa), dopune nalaza i mišljenja, odgovor, od 19. travnja 2022., Kontrolni nalaz Poliklinike Grada Z. od 24. rujna 2021. (list 785-786 spisa), zapisnika Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kir-d-19/2021-7 od 18. svibnja 2021. o dokaznom ročištu na kojem je ispitan u svojstvu svjedoka žrtva – dijete A. D. uz bilješku više stručne savjetnice (list 433, 451-453 ŽDO spisa), zapisnika Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kir- d-19/2021-8 od 18. svibnja 2021. o dokaznom ročištu na kojem je ispitana svjedokinja dijete T. D., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. M. M., dr. med. specijaliste neurokirurgije od 16. lipnja 2021. (list 539-544 spisa). Uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi: svjedokinje T. R. Š. sa zapisnika od 8. lipnja 2021. (list 501-503 spisa), svjedokinje R. D. sa dokaznog ročišta od 18. svibnja 2021. (list 437- 440 spisa), svjedoka D. D. od 21. svibnja 2021. (list 440 do 442 spisa), svjedokinje D. D. R. sa zapisnika od 21. svibnja 2021. (list 443 do 445 spisa), svjedoka Š. D. sa zapisnika od 21. svibnja 2021. (list 446-447 spisa), S. D. sa zapisnika od 21. svibnja 2021. (list 448 do 449 spisa), svjedokinje M. K. sa zapisnika od 12. svibnja 2021. iz Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu (list 360-362 spisa), Rješenje o određivanju istražnog zatvora prvooptuženoj M. D. i drugooptuženom D. D. poslovni broj: 20 Kir-83/2021-3 od 3. travnja 2021. (list 131-136 spisa), Rješenje o produljenju istražnog zatvora prvooptuženoj M. D. i drugooptuženom D. D. poslovni broj: 20 Kir-104/2021-6 od 29. travnja 2021. (list 319-326 spisa), Rješenje o produljenju istražnog zatvora drugooptuženom D. D. od 23. lipnja 2021. poslovni broj 14 Kov-5/2021-6 (list 28-32 spisa), Rješenje o ukidanju istražnog zatvora prvooptuženoj M. D. poslovni broj 5 Kir-136/2021-2 od 15. lipnja 2021. (list 536-537 spisa), Nalog o puštanju drugooptuženika iz istražnog zatvora od 1. listopada 2021. Poslovni broj 5 Kir-136/2021-2 (list 100 spisa), Pritvorski zapisnik za M. D. (list 669- 671 spisa), Pritvorski zapisnik za D. D. (list 677-679 spisa).

5. Reproducirane su snimke ispitivanja sa Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kir-d-19/2021-7 od 18. svibnja 2021. o dokaznom ročištu na kojem je ispitan u svojstvu svjedoka žrtva – dijete A. D. i ispitivanja sa Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kir-d-19/2021-8 od 18. svibnja 2021. o dokaznom ročištu na kojem je ispitana svjedokinja dijete T. D. (list 433, 451-453 spisa).

6. Tijekom dokaznog postupka pregledana je fotodokumentacija pretrage doma (list 329 – 345 spisa).

7. Tijekom dokaznog postupka ispitani su vještak prim. mr. sc. M. M., svjedoci mr.sc. J. G., R. M., D. B., K. M.- Z., M. V., S. H., T. Z., V. A., J. O., K. Đ., R. D., D. D., D. D. R., Š. D., S. D. i T. Dž.

8. Pročitana je Potvrda Službe evidencije i pomilovanja Odjela za prekršajne evidencije od 13. travnja 2021. za D. M. (list 176 spisa) i od 2. svibnja 2022. (list 794- 795 spisa), Potvrda Službe evidencije i pomilovanja Odjela za prekršajne evidencije od 13. travnja 2021. za D. D. (list 178-180 spisa) i od 2. svibnja 2022. (list 791-793 spisa), Izvadak Uprave za kazneno pravo Odjela za kaznene evidencije od 13. travnja 2021. za D. D. (list 182 spisa) i od 2. svibnja 2022. (list 798-799 spisa), Izvadak Uprave za kazneno pravo Odjela za kaznene evidencije od 13. travnja 2021. za M. D. (list 186 spisa) i od 2. svibnja 2022. (list 796-797 spisa).

9. Ispitani su prvooptužena M. D. i drugooptuženi D. D.

10. Dovedeći u vezu obranu prvooptužene M. D, s kaznenim djelima koja su joj stavljena na teret, sud je utvrdio da je stranke nisu osporile da je prvooptuženica u vremenu od 1. studenog 2020. do 31. ožujka 2021. u N. G., živjela u obiteljskoj kući kao majka s djetetom A. D., rođenim …, i kao majka s djetetom N. D., rođenom ..., i da je 31. ožujka 2021. u jutarnjim satima, došlo do udarca u zatiljak N. zbog čega je ona izgubila svijest nakon čega je došlo do difuzne ozljede mozga i oštećenja krvnih žila iz kojih je počelo krvarenje i kompresija mozga uz stvaranje krvnog ugruška, istovremenog oticanja mozga i s vremenom odumiranja mozga, uslijed čega je dijete umrlo dana 4. travnja 2021., a sve ostale činjenice su osporene.

11. Naime, prvooptužena M. D. na raspravi, te u obranama u Policijskoj postaji Nova Gradiška od 2. travnja 2021. i u ŽDO-u Slavonski Brod od 3. travnja 2021. i ŽDO-u Slavonski Brod od 11. lipnja 2021. s onom na raspravi navodi da je kod drugooptuženika došla živjeti 2015. godine i ostala je trudna. Tada je drugooptuženik bio prema njoj nasilan i zbog toga se ona vratila kući svojim roditeljima u S., tako da je sina A. rodila u Osijeku. Kada je sin A. imao tri mjeseca, drugooptuženik joj je govorio da se promijenio, da više neće biti nasilan i neće piti pa mu se vratila u N. G. No međutim, krenulo je sve po starom, tako da je u jednoj prigodi završila i u sigurnoj kući u N. G. Duže vremena imali su nadzor od strane Centra i to još od vremena kada je kćerka N. bila u udomiteljskoj obitelji. Navodi da se to događalo u vrijeme kada su se ona i suprug D. posvađali i rastali. Tada je sebi uzela sina A., a kako nije imala dosta novca za uzdržavanje ni sebe niti A., predložila je da kćerku N. uzme suprug koji je naveo kako se ne može brinuti o N. Zbog toga je Centar N. privremeno smjestio u udomiteljsku obitelj sve dok se ona ne snađe. Kćerka N. je u udomiteljskoj obitelji bila godinu i devet mjeseci. Suprug i ona posjećivali su N. kod udomitelja kada su mogli i imali novca za odlazak u posjetu. Sin A. je hiperaktivno i veselo dijete i jako je vezan za nju, kao i ona za njega i nikada ga nije tukla. A. je čak nju branio kada bi suprug nasrtao na nju. Suprug je često govorio kako A. nije njegov sin i tek naknadno je priznao očinstvo i to samo kako bi dobili povoljnije uvjete za povratak N. u obitelj. Ona je s drugooptuženikom i sinom A. prije rođenja N. živjela na katu u obiteljskoj kući u N. G., a u prizemlju iste kuće živjela je njezina svekrva R. D. sa svojom unukom T., kćerkom drugooptuženog D. D.. Redovito je čistila i prala kuću i to može potvrditi i zaposlenica Centra koja je dolazila kod njih. Takav život nosio je probleme i s drugooptuženikovom majkom R. D. Primjerice, kada se u kući pojavio svrab, ona je činila sve što su joj liječnici govorili u smislu da je djecu kupala svaki dan i mazala ih kremama kako joj je određeno, a njena svekrva joj je znala praviti probleme u smislu da je znala isključiti vodu. Tu je dolazilo i do sukoba između drugooptuženika i R. D., pa je drugooptuženik znao biti nasilan i prema svojoj majci, tako da je jedan puta završio i u zatvoru na 15 dana. Kada se N. vratila u obitelj, u prvo vrijeme bilo je sve u redu, ali zadnji mjesec N. se skroz promijenila. Počela je udarati samu sebe, a bila je agresivna i prema dvije mlađe sestre E. i M. i udarala ih je. Jedan puta je sestru M. izbacila iz kolica. N. se s jedne strane prejedala i zbog toga bi bilo normalno da se N. udeblja, ali sasvim suprotno, N. je smršavila. Negdje poslije Nove godine (2021.), prvooptuženica je od majke za rođendan dobila mobitel s kamerom pa je nazvala udomitelje koji su se tada putem mobitela vidjeli s N. i pričali sa njom. Taj razgovor je rastužio N. Postala je ljubomorna i agresivna i htjela da sve bude njezino. Prvooptuženica je N. pokušavala odviknuti od pelena, ali nije išlo. Nije se zbog toga ljutila na N., a supruga je to smetalo tako da je znao istjerati N. van jer mu je to smrdilo. Sve ovo ona je govorila J. O. pred svojom svekrvom R. D. Ona i drugooptuženikova majka R. D. su to rekle u Centru. Ona je u jednom navratu i dovela N. u Centar i N. je razgovarala sa psihologom. Zbog patnje za udomiteljima, ostvaren je jedan kontakt s bivšom udomiteljicom. U Centru joj je rečeno da prema N. mora biti nježna i s obzirom na činjenicu da N. ide još u pelene. Navodi da je ona na lijep način govorila N. na koji način obaviti nuždu u „nonu“, a u slučaju da N. obavi nuždu u pelenu, nije se ljutila na N., jer je to njoj bilo normalno da dijete s dvije i pol godine još ide u pelenu. Nikada nije fizički kažnjavala N. zbog toga što je N. obavila nuždu u pelenu. U vrijeme promjene ponašanja N., ona je bila u obvezi svaki tjedan ići s kćerkom M. kod doktora radi kožne bolesti i N. je tada ostajala kod kuće s drugooptuženikom, ili s J. O., ili s njezinom svekrvom R. D.. Svaki puta kada bi se vratila od doktora, a ona ne zna što se prije toga događalo s N., N. bi se totalno promijenila i ne bi bilo ono dijete koje je bilo prije toga. O svojoj djeci je uvijek vodila brigu i djeca su uvijek bila uredna, čista. U odnosu na modricu ispod oka koja je pronađena kod N. navodi kako se to N. sama udarila, dok su povrede na stopalima od svraba. Deset dana prije ovog događaja igrala se s N. i uhvatila ju za ruke te vrtjela oko sebe. Kada se zaustavila i stavila N. na noge, N. je posrnula i udarila glavom o stol koji je bio pored. Pitala ju je je li dobro. N. je zbog tog udarca imala kvrgu na glavi. Prije pet dana, N. je počela povraćati, a ona je mislila kako je to zbog prehrane jer N. hlapljivo jede. Opisuje jedan događaj kada je kod njih bila suprugova najstarija kćerka T. kada su se djeca, igrala, vikala i skakala i tada se N. lupila u glavu. Nadalje, opisuje jedan događaj u dvorištu njihove kuće kada je suprug cijepao drva prilikom čega je jedno drvo palo N. na nogice i to je bilo prije nekih mjesec dana, ali nije sigurna da je to suprug vidio. Ne zna odakle ostale povrede na N. koje su pronađene na tijelu N. niti ih je ona vidjela. Posljednjih godinu dana zbog loših odnosa sa suprugom spavala je odvojeno od njega pa je tako suprug spavao u dnevnom boravku, dok je ona spavala u spavaćoj sobi na madracu na podu zajedno s E. Zajedno s njom u sobi spavali su i A. i N. u krevetu na kat i to A. gore, a N. dolje. Kako je N. tijekom spavanja znala zabiti glavu u krevet od toga bi joj ostale crte na licu. U posljednjih petnaest dana premjestila je N. na spavanje u boravak u kojem je spavao i suprug. Nadalje, je u obrani iskazala da je primijetila da N. neprimjereno i previše jede i da je to rekla socijalnoj radnici, ali da nije rekla doktorici pedijatrici, jer je smatrala da je bilo dovoljno što je rekla socijalnoj radnici.

12. Što se tiče događaja od jutra 31. ožujka 2021. iskazuje da je presvuka E., M. i N. tako da im promijenila pelene. Pripremila je doručak sinu A. i kćerki N. na način da im je podgrijala makarone. A. i N. jeli su i N. je prva pojela. Nakon toga, N. se igrala s E. i njih dvije su trčale po kući. U jednom trenutku, dok je kuhala kavu, čula je udarac. Vidjela je, da je N. pala i da je iza nje nekakav autić. Pretpostavlja da se E. zabila u N., jer je E. trčala, a N. stajala, pa da je N. pala na leđa i ne može tvrditi je li lupila zatiljkom od zid ili pod. U trenutku kada je N. pala, N. je A. bila iza leđa i A. ni na koji način nije mogao vidjeti kako je N. pala. Vidjela je da N. nije dobro, krenula joj je krv iz nosa, podigla ju je i istrčala s njom iz kuće tražeći drugooptuženog D. D. Drugooptuženik je bio kod svog ujaka, petu, šestu kuću dalje i ona je vikala da joj je umrlo dijete. Drugooptuženik i još neki ljudi su rekli da N. treba hitno odvesti u bolnicu, a ona je govorila da će joj oduzeti djecu, ne u smislu da se N. ne vodi doktoru i ne pruži pomoć, nego iz razloga što je to njoj socijalna radnica prethodno više puta govorila da ako bude bilo kakvog nasilja u obitelji. Kada su N. vozili u bolnicu u Zagreb, u vozilu je bio drugooptuženi D. D., V. A., D. D., T. Z. i S. H. Ona je njima više puta rekla što se dogodilo, da je čula udarac i da ne zna je li N. udarila glavom o pod ili zid, a oni su kasnije različito iskazivali da je ona rekla da je N. udarila u zid ili pod. Kad su se vratili iz Zagreba, njoj je rečeno da su im djeca oduzeta i od tada i nije vidjela djecu. To je njoj jako teško palo, samo je plakala i nije joj jasno da nije ni na pola sata mogla vidjeti djecu. Nakon pola sata došla je policija, obavila očevid i odvezeni su u policijsku postaju. Prvi su iskaz davali drugooptuženi D. D. i njegova majka R. D., a ona je bila treća. Tada je rekla da ne zna što ju čeka i da će se braniti šutnjom. Nakon toga, njoj je u policiji rečeno da je drugooptuženi D. D. sve ispričao i da je ona kriva za N. Ona ne zna što je sutradan u policiji rekla. Njoj je govoreno da će dobiti višegodišnju kaznu i bila je sva zbunjena, ona je govorila da nije kriva za smrt N.

13. Što se tiče ponašanja drugooptuženika prema sinu A. navodi da drugooptuženik njega nije htio priznati, te da ga je priznao tek prije povratka N. u obitelj i da od malena drugooptuženik nije bio s A. Sin A. često je pitao za drugooptuženika i često se osjećao kao da nema tatu. A. je jako volio oca D. i tražio je pažnju. Istina je da je suprug A. zvao "kopile, muto, škilja". Sjeća se kako se za 8. ožujak ove (2021.) godine suprug vratio pijan s terena iz Zagreba i odmah po dolasku u kuću počeo vrijeđati A. i govoriti mu kako je "kopile". To su mogli čuti svi susjedi. Drugooptuženik je udarao rukama sina A., nekada ga je znao udariti i šakom, kuhačom, najčešće je udarao sina A. po glavi i po leđima, a najteže su A. padale riječi drugooptuženika.

14. U odnosu na N. drugooptuženiku je znalo smetati kada bi smrdilo jer je N. obavila nuždu u pelenu, a smetalo mu je i što N. nije bila društvena. Drugooptuženik je maltretirao djecu, rukom je znao udariti sina A. i kćer N., ako bi drugooptuženik bio pijan, tu nije bilo problema, ali kada bi bio mamuran, tu je bio nervozan i tu je znao udariti A. i N. Kada je tukao djecu radilo bi se o jednom udarcu.

15. Za iskaz žrtve A. koji je ispitan na dokaznom ročištu, prvooptuženica navodi da nije istinit u dijelu u kojem A. nju tereti. Misli da je A. pod utjecajem bake (R. D.) i da je nagovoren na ovakvo svjedočenje. Nije istina da A. nije mazala kremom. Nije istina da bi s N. udarala glavom u zid kako je to govorio A. Nije istina ni da bi N. mazala puderom kako bi prikrila plavice. Naime, N. se voljela šminkati i sama je to tražila i zato joj je stavljala puder, sjenilo i dozvoljavala da se lakira.

16. Budući je ova obrana s rasprave prvooptuženice bila različita od njene obrane u Policijskoj postaji od 2. travnja 2021. (list 602 spisa), u Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu od 3. travnja 2021. (list 672 do 675 spisa) i s ispitivanja od 11. lipnja 2021. (list 521 spisa), reproducirane su snimke njenih iskaza u smislu članka 435. stavak 1. ZKP/08.

17. Naime, prvooptužena M. D. u svojim obranama u Policijskoj postaji od 2. travnja 2021. i u ŽDO od 3. travnja 2021. je iskazivala, kada bi N. bila agresivna prema E., znala je povikati na nju i ošamariti ju i udariti šibom po guzi. Šibom po guzi ju je udarila svega dva-tri puta i to u trenucima kada je N. bila agresivna, a kasnije joj je bilo dovoljno samo pokazati šibu. Drugačije je tada iskazivala i u odnosu na događaj 31. ožujka 2021. da se to jutro probudila i skuhala kavu te djeci pripremila doručak i zvala ih na doručak. N. je od E. uzela stolicu i krenula jesti za stol, a E. je tu stolicu uzela od N. i odnijela ju na mjesto gdje inače stolica stoji nakon čega je N. otišla do stolice i stolicu otela od E. i bacila ju. To je naljutilo prvooptuženicu pa je uzela N. i posjela ju da sjedne na tu stolicu koja je bila pored zida. Možda je čvršće stisnula N. za ruke kada ju je stavljala na stolicu i slučajno zabila s njezinom glavom u zid zbog čega je N. stražnjim dijelom glave udarila u zid iza sebe. Okrenula se uzeti kavu i kad se ponovno okrenula vidjela je kako N. pada dolje i kako je u nesvijesti. Uzela ju je u naručje i stepenicama koje vode prema prizemlju s N. u naručju istrčala iz kuće. Stepenište je dosta usko i moguće je kako je N. tada udarila glavom u zid. Kada je izašla iz kuće, zvala je u pomoć.

18. Drugačije je prvooptužena M. D. iskazivala 11. lipnja 2021. U toj obrani navela je kako nisu istiniti navodi njezine obrane 2. i 3. travnja 2021. u dijelu u kojem je govorila o tragediji koja se dogodila s N.. Naime, tada je prvi puta u životu bila uhićena i u strahu. U policiji su ju vrijeđali i govorili kako mora priznati i objasniti što se dogodilo. Taj razgovor u policiji je bio prije nego što je iznosila obranu u policiji i zbog toga je tijekom ispitivanja u policiji izmislila priču kako je N. u ljutnji snažno stavila na stolicu te kako je N. zbog toga udarila glavom u zid. U policiji su joj rekli kako to mora ponoviti i u državnom odvjetništvu pa je zbog straha istu obranu ponovila i prilikom prvog ispitivanja u državnom odvjetništvu. Ona je djeci za doručak kuhala makarone. Dok su djeca jela, otišla je skuhati kavu. Kada su N. i E. završile s jelom, igrale su se i trčale. Vidjela je kako se N. zaustavila, a E. koja je trčala iza nje, nije se uspjela zaustaviti i zabila se u N. pa je N. preko autića koji je stajao na podu u dnevnom boravku, pala i udarila glavom u zid.

19. Drugačije je prvooptuženica iskazivala 11. lipnja 2021. i u odnosu na kvrgu na glavi N. i to da se dva dana prije tragedije koja se dogodila s N., suprug D. penjao s N. stepenicama na kat gdje žive, čula je vrisak i otišla vidjeti što se dogodilo, a suprug je odmah N. bacio na krevet, počeo N. jako udarati šakama i rukama po glavi i tijelu i šamarati ju. Jedva je obranila N. od njega i stavila ju na spavanje. Sutradan je kod N. na glavi uočila kvrgu od suprugovih udaraca. N. nije vodila liječniku jer je taj dan s N. imala dogovoreni termin kod psihologa u Centru. Tada je iskazala da su plavice koje su pronađene kod N. na licu posljedica suprugovih udaraca od te večeri. Čekala je pravi trenutak kada će to reći i nije prijavila jer joj ne bi vjerovali.

20. Drgačije je prvooptuženica iskazivala 11. lipnja 2021. i u odnosu na ponašanje drugooptuženika prema A. i N. Tada je iskazala da je suprug često tukao i N. i A. neovisno o tome je li trijezan ili pijan. Iživljavao se na sinu A. N. bi suprug tukao kada bi ona udarila E., koja je bila suprugova miljenica. Kada bi N. udarila E., suprug bi istukao N. pa ju je tako znao udarati rukom po glavi, nogama, po tijelu i šamarati. Suprug je znao N. udariti i šibom, a ona ju je branila. Suprug je tukao A. najviše kuhačom. Opisuje događaj od prije možda mjesec dana kada je A. zapalio posteljinu. Kada je suprug to saznao, istukao je A. i "ubio Boga u njemu".

21. Kada je na raspravi prvooptuženici predočena obrana da je u Policijskoj postaji 2. travnja 2021. i u državnom odvjetništvu 3. travnja 2021. rekla da je N. posjela na stolicu i da je slučajno N. udarila glavom u zid, a da je na iznošenju obrane 11. lipnja 2021. iskazala da su se N. i E. igrale i trčale i da je vidjela da se N. zaustavila ispred E. te da je N. preko autića pala u dnevnom boravkom i udarila glavom u zid, a na raspravi kaže da ona nije uopće vidjela kako je N. udarila glavom u zid nego je pretpostavila što se dogodilo, odgovara da ona ima problema s pamćenjem i ona čim je u državnom odvjetništvu 11. lipnja 2021. izašla s ispitivanja, rekla je, da je krivo objasnila što se dogodilo i istina je ono što je rekla na raspravi.

22. Kada je prvooptuženici predočen dio njezine obrane od 2. i 3. travnja 2021. da kada bi N. bila agresivna da je znala na nju povikati i ošamariti ju i udariti šibom po guzi i to svega dva, tri puta i to u trenucima kada je bila agresivna, a kasnije je bilo dovoljno samo pokazati šibu, odgovara da je istina ono što iskazuje na raspravi.

23. Kada je prvooptuženici predočen dio njezine obrane od 11. lipnja 2021. gdje je navela da je drugooptuženi D. D. kada bi N. udarila E. koja je bila suprugova miljenica, istukao N. pa ju je tako znao udariti rukom po glavu, nogama po tijelu i šamarati, suprug je znao N. udariti i šibom, a ona ju je branila, a na raspravi kaže da je drugooptuženik samo znao podići ruku na N. i reći joj da se to tako ne radi, odgovara da je istina ono što je rekla na raspravi. Nakon toga prvooptuženica suprotno i svojoj obrani na raspravi prije reprodukcija snimki, je iskazala da je drugooptuženik tukao N.

24. Dovodeći u vezu obranu drugooptuženog D. D. s kaznenim djelima koja su mu stavljena na teret među strankama su neosporene činjenice da je on u vremenu od 1. studenog 2020. do 31. ožujka 2021. živio u N. G. kao otac djeteta A. D., rođenog .. i N. D. rođene ... sina A. udarao rukom po tijelu, govorio mu da je „kopile“, a kćer N. tjelesno kažnjavao na način da ju je udarao rukom po stražnjici, te kada je prvooptuženica odlučila da će sama spavati u drugoj prostoriji prihvatio takvu odluku prvooptuženice. Sve ostale činjenice među stankama su osporene jer se drugooptuženik branio na raspravi da ostaje u cijelosti kod svoje obrane koje je iznio u državnom odvjetništvu i u policiji, te dalje njoj nema što za dodati i molio je da se reproduciraju njegove obrane i da je njegova obrana ono što je naveo u policiji i u državnom odvjetništvu.

25. Zbog ovakve obrane drugooptuženika na raspravi, sud je postupajući po članku 435. stavak 2. ZKP/08. reproducirao snimku iskaza drugooptuženika u Policijskoj postaji od 2. travnja 2021. (list 603 do 607 spisa) s DVD-a (list 610 spisa) i iz ŽDO-- a od 3. travnja 2021. (list 680 – 683 spisa) s DVD-a (list 684 spisa) i iz ŽDO-a od 11. lipnja 2021. (list 522 – 524 spisa) s DVD-a (list 525 spisa).

26. Tako drugooptuženi D. D. u obrani iskazuje da na dan kada se N. onesvijestila, tog jutra uobičajeno se probudio, kao i supruga i djeca. S N. je bilo sve u redu. Otišao je kod ujaka, dok je supruga s djecom ostala u kući. Nedugo nakon toga, kod ujaka je dotrčala supruga koja je nosila N. u naručju. Supruga je rekla kako je N. krenula krv iz nosa, te da se onesvijestila i lupila glavom u zid. N. je bila u nesvijesti pa ju je polijevao i šamarao. Govorio je kako N. trebaju odvesti liječniku, a supruga se tome protivila govoreći kako će im odvesti djecu u dom. U odnosu na prijašnje ponašanje N., navodi kako se N. u početku normalno ponašala i igrala, a onda se postupno prestajala igrati, što je smetalo i suprugu i njega. Kada se prije nekih mjesec dana vratio s terena iz Zagreba, uočio je kako se N. u prisustvu supruge drugačije ponaša, pa za vrijeme dok je supruga bila u kući N. je bila mirna, a čim bi supruga napustila kuću, N. je bila slobodnija i veselija. Supruga je N. udarala rukom i šibom, a u jednom navratu je vidio kako je supruga stisnutom šakom udarila N. Od jačine njezinih udaraca N. bi pala na guzu. Vidio bi kako N. ima plavice po tijelu, a supruga je govorila kako je to od sukoba s drugom djecom. U jednom navratu dok je supruga kupala N., vidio je na njezinim leđima plavicu i tada je supruga rekla kako su se N. i A. potukli pri čemu je A. slučajno lupio N. Nije vidio da bi druga djeca imala takve povrede po tijelu. U jednom navratu, njegova majka R. mu je rekla da dok je on na poslu da supruga galami na N. Ne zna da bi na N. pala cjepanica prilikom cijepanja drva. Kada on cijepa drva, N. ne bude tome nazočna. Sjeća se kako je N. dva-tri puta pala s bicikla dok ju je učio voziti bicikli. U odnosu na svrab navodi da je svrab bio i prije u obitelji. Zbog toga je supruga išla liječniku i dobila kremu i trebala je voditi računa o higijeni. Koliko je on vidio, supruga je čistila, prala robu, kuhala i vodila računa o djeci. Što se tiče svraba dobili su kremu s kojom su se svi mazali. Drugu djecu nisu fizički kažnjavali, samo N. Vidio je kada je supruga udarala A. po guzi, ali to nisu bili jaki udarci. U vrijeme kada je supruga bila trudna s A. ostavila ga je i rekla mu da A. nije njegovo dijete. Kasnije je htio priznati A., a supruga se tome protivila govoreći da neće priznati "kopile" i A. je čuo kako ona to govori, pa ga je A. za to pitao. U odnosu na N., navodi kako je N. bila mirno i povučeno dijete koje nije trebalo kažnjavati. Supruga nije voljela N. Inače, supruga je često znala histerizirati i N. se toga bojala. Rekao je supruzi kako zbog histeričnih napada treba potražiti stručnu pomoć, a i voditeljici nadzora je govorio kako supruga nije psihički stabilna osoba. S prvooptuženicom se svađao zbog N. Naime, supruga je tjerala N. na igru, a on joj je govorio da ukoliko se N. ne želi igrati neka ju ostavi na miru. U početku je N. sve dozvoljavao jer se vratila kući, dok je supruga znala galamiti na njega i branila da N. ide kod njegove majke, tako da je N. svega dva do tri puta bila kod njegove majke. Vidio je da bi N. bila našminkana i imala sjenilo i lak na noktima. Nije primijetio da bi N. imala puder na licu niti je na to obraćao pažnju. Kada bi se N. upiškila ili ukakala, supruga je histerizirala i istukla bi ju. N. je u početku spavala s prvooptuženicom, njim i sestrama M. i E. u spavaćoj sobi nakon čega ju je supruga premjestila na spavanje u dnevni boravak i objasnila da je to zbog toga što N. propiški pelene. Jednom tijekom noći išao je u wc. Vidio je kako N. ne spava, nego sjedi u dnevnom boravku zbog čega je ostao s njom dok nije zaspala. Vidio je da N. pati za udomiteljima koji su joj nedostajali i htio je da im se N. vrati, ali supruga to nije dozvoljavala govoreći kako će im onda uzeti i drugu djecu. Nije istina da bi dva dana prije tragičnog događaja istukao N. Ne zna ništa o kvrgi na njezinoj glavi koju je uočila njegova sestra, a niti je primijetio plavice na njezinom licu koje je također vidjela njegova sestra. Ponekad bi vidio plavice na njezinom licu, a supruga je uvijek govorila kako je to od igre s drugom djecom, iako on nikada nije vidio da bi se N. povrijedila u igri s drugom djecom niti da bi si sama nanosila povrede kako mu je to znala govoriti supruga. Njegova majka je samo jednom zatvorila vodu i to prije više od godinu dana jer on nije platio račune. Znao bi popiti jednom mjesečno i onda ne bi pravio probleme nego bi otišao spavati. Kada bi N. obavila nuždu u pelenu, prvooptuženica je znala N. udarati rukom i šibom po „guzici“, a znalo se dogoditi i da je prvooptuženica N. istjerala van iz kuće, bez obzira bilo zima ili ne i da bi on vidio N. vani kada bi došao s posla i to iz razloga što je obavila nuždu u pelenu. Jednom prilikom je njemu prvooptuženica rekla da je u dnevnom boravku za vrijeme noći N. udarala glavom u pod, što on prvooptuženici nije vjerovao. Sam se uvjerio da je N. znala u dnevnom boravku cijelu noć ne spavati, pa se on nakon nekoliko noći premjestio spavati u dnevni boravak i spavao je on s N. u dnevnom boravku. On često nije bio kod kuće, da je u kritično vrijeme radio i u Njemačkoj, Austriji, Istri, Zagrebu, a kada bi bio kod kuće onda bi radio sa sekundarnom sirovinom. On je rijetko znao udariti N. i to u zadnjih mjesec dana kada je N. promijenila ponašanje, a sve nakon što se N. čula s prethodnim udomiteljima i od tada bila je agresivna. Tada je N. tukla sestre i sebe samu, čupala se za kosu, primjerice kada ne bi mogla do igračke. O tome je razgovarao sa psihologinjom K. M. Z., a nije tražio pomoć pedijatrice. Dalje je naveo da im je u Centru rečeno da je N. došla kod njih u obitelj nakon boravka u udomiteljskoj obitelji i da će se N. navići na život u novoj sredini. N. je znala neprimjereno jesti, ali da je od kada je došla kod njih, gubila na kilaži. Navodi da je to znala i K. M. Z. i njima ništa nije rekla. Nadalje je iskazao da je N. u prisutnosti prvooptuženice uplašena, šuti, mirna, a čim prvooptuženica napusti prostoriju, da je sasvim drugo dijete, da se igra, živahna, da primjerice otvara frižider, jede i da se normalno ponaša. Točno je da je sinu A. govorio da je kopile, ali da mu to nije govorio u smislu da ga vrijeđa i omalovažava, nego da je on „tatino kopile“, te da mu je to govorio od milja, da ga smiri. Navodi da nije točno da on nije htio priznati sina A. za sina, nego je točno da mu je to onemogućavala prvooptužena M.D. Točno je i da je on znao šibom izudarati sina A. po „guzici“. Sve ovo njemu je teško palo i ne može vjerovati što se sve dogodilo, da tek kada ode na groblje, shvati da mu je dijete mrtvo, i žao mu je što je ostao bez ostale djece.

U odnosu na točku I. i II. izreke

27. Prvooptužena M. D. je učestalo tjelesno kažnjavala sina žrtvu A. D. na način da ga je udarala rukom po stražnjici te mu nanosila fizičku bol i bila je svjesna da svojim postupcima ugrožava zdravlje i pravilan psihofizički razvoj djeteta i pristala na to. Sud to utvrđuje iz prihvaćenog iskaza svjedoka žrtve A. D. koji iskazuje da dok je živio zajedno s tatom i mamom i sestrama E., M. i N. da mu je bilo "nikako" uz pojašnjenje, loše zbog toga što su ih tata i mama tukli. Tata i mama su tukli rukom po guzi njega i N. kad bi oni bili zločesti s tim da je njega tata tukao više.

28. Sud prihvaća iskaz žrtve A. D. jer je on podudaran s iskazom svjedoka dr. J. G., jer svjedok dr. J. G. kaže da je dijete A. D. njemu kao psihijatru 7. lipnja 2021. (nalaz od 7. lipnja 2021. list 516 i 780 spisa), rekao kako su roditelji tukli njega i sestru N. Svjedok J. G. je iskazao da je u početnim razgovorima njemu A. kao četiri i pol godišnji dječak govorio u fragmentima, tako da je teško bilo zaključiti što se događalo, a s vremenom kako su razgovori odmicali, a bilo ih je sedam, kasnije je A. spontano opisivao da su otac i majka tukli djecu, da su ih tukli predmetima. Sud prihvaća iskaz žrtve A. D. jer je isti i podudaran i s navodima Nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike od 10. srpnja 2021. Tamo se navodi i to u dijelu nalaza i mišljenja psihologa da je žrtva A. rekao da su ga mama i tata tukli rukama i šibom po tijelu. Sud prihvaća iskaz žrtve A. D. jer prihvaća iskaz svjedokinje R. M. koja iskazuje da kada je A. došao kod nje u obitelj, govorio o bivšoj obitelji gotovo sve u negativnom kokontekstu da su mama i tata tukli njega, N. i E. Da su prvooptuženica i drugooptuženik tukli A. proizlazi i iz iskaza svjedoka S. H. koji iskazuje da se ponekad znala dogoditi situacija da bi optuženici radi discipliniranja djece lagano rukom po guzi udarili neko dijete, ali to nisu bili ozbiljni i teški udarci. Tako sud utvrđuje da je prvooptužena M. D. tjelesno kažnjavala sina A. i tako ga tjelesno zlostavljala. Uz to svjedok dr. J. G. kaže da je zlostavljanje izazvalo je posljedice kod žrtve A. jer je on kao psihijatar kod A. 19. travnja 2021. uspostavio dijagnozu T74 in obs. tu dijagnozu potvrdio 7. lipnja 2021. kao sindromi zlostavljanja, a tada je uspostavio i dijagnozu F43.2 – poremećaji prilagodbe. Dijagnoze psihijatra dr. J. G. podudarne su i Nalazom Poliklinike da je žrtva A. bio izložen tjelesnom zlostavljanju od strane roditelja pa su mu postavljene dijagnoze F43.8 – reakcija na teški stres, T74.08 – zapuštanje ili napuštanje T74..1 tjelesno zlostavljanje, T74.3 – emocionalno zlostavljanje. Sud tako utvrđuje da je prvooptuženica sina A. tjelesno kažnjavala što je kod njega prouzročilo znatne fizičke ili psihičke neugode jačeg intenziteta. Zlostavljanje prvooptuženice prema žrtvi A. je ostvareno namjernim nanošenjem fizičke ili psihičke neugode djetetu A. bez obzira na što je prvooptuženičino ponašanje bilo motivirano odgojnim svrhama. Sve ovo treba gledati da je tjelesno kažnjavanje prvooptuženice bilo često i kontinuirano (tako kaže i dr. J. G.), da je bilo intezivno, da je žrtva A. imao četiri i pol godine i da je ono izazvalo ne samo fizičku neugodu, nego ima zdravstavene posljedice i prije navedene medicinske dijagnoze. Da se radi o tjelesnom zlostavljanju sud utvrđuje jer prema prihvaćenim učenjima (Jacobi 2008. – Kaznenopravna zaštita djece – Božica Cvjetko, Mladen Singer – Nakladni zavod – Globus – 2013.), prema kojem je svako tjelesno kažnjavanje djeteta mlađeg od sedam godina, koje je kontinuirano, kojim dijete trpi bolove zlostavljanje.

29. Zbog navedenog neprihvatljiva je obrana prvooptuženice da ona nikada nije tukla sina A.

30. Neprihvatljiva je i teza obrane prvooptuženice da je žrtva A. D. neistinito iskazivao jer da je dr. J. G. iskazao da je on prethodno dobio informaciju od udomiteljice da je A. znao povremeno lagati. Sud utvrđuje da ti navodi dr. J. G. ne umanjuju vjerodostojnost i istinitost iskaza žrtve A. D., jer dr. J. G. kaže da je on od udomiteljice dobio informaciju da je A. znao lagati o događajima u vrtiću, što on smatra prirodnim za dječju dob uzimajući u obzir psihološke mehanizme obrane te da dijete u želji da se odrekne krivnje događaj želi prikazati drugačijim, te da te iskrivljenice često odrasli nazivaju laganjem. Prema bilješki stručne suradnice izvanpravne struke I. A., dipl. soc. pedagoginje (list 451-453 spisa) A. razlikuje istinu od laži. Zbog navedenog sud utvrđuje da je žrtva dijete A. govorio istinu na dokaznom ročištu, pred psihijatrom dr. J. G. i pred psihologom u Poliklinici, jer žrtva A. nema razloga neistinito teretiti svojim iskazom prvooptuženicu i drugooptuženika. Isto sud utvrđuje i iz prihvaćenih iskaza svjedokinje R. D. i svjedoka S. H. koji iskazuju da A. nikada nije izmislio cijeli događaj, a da se on nije zbio.

31. Neprihvatljiva je i teza obrane prvooptuženice da je žrtva A. D. bio prije svjedočenja pod štetnim utjecajem drugih osoba obzirom na navod Nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike od 10. srpnja 2021. da se A. zaštiti od mogućeg negativnog utjecaja bake R. D. Sud otklanja mogući negativni utjecaj R. D. na dijete žrtvu A. D. jer prihvaća iskaz svjedokinje R. M. udomiteljice kod koje je A. došao 1. travnja 2021. Naime, istina je da je od dolaska kod udomiteljice R. M., A. više puta kontaktirao s bakom R. D., telefonski i neposredno, ali svakom tom kontaktu prema iskazu R. M., ona je fizički bila prisutna i nikada A. baka R. D. A. nije rekla ništa neprimjereno. Telefonski kontakt bi bio na način da je R. D. nazvala na telefon R. M., ona bi razgovor stavila na zvučnik i tada dala telefon A. tako da je ona znala sve što su A. D. i njegova baka R. D. pričali. Dok je baka R. D. bila u posjetu žrtvi A. D., svjedokinja R. M. je cijelo vrijeme bila prisutna. R. M. je iskazala da nikada R. nije rekla ništa neprimjereno i tako je u cijelosti uklonjen bilo kakav negativni utjecaj na iskazivanje djeteta žrtve A. D.

32. Tako je sud utvrdio da je prvooptuženica kao majka svoje djete A. D., učestalo tjelesno kažnjavala na način da ga je udarala rukom po stražnjici, i da je bila svjesna da svojim postupcima nanosi tjelesnu i psihičku patnju i da može ugroziti zdravlje i pravilan psihofizički razvoj djeteta. Tako je prvooptuženica zlostavila svog sina žrtvu A. D. i prvooptuženica je ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

33. Prvooptuženica je kao normalna, zdrava osoba, čija ubrojivost ni s čim nije dovedena u pitanje, počinila kazneno djelo s oblikom krivnje neizravne namjere, jer je u smislu članka 28. stavak 3. KZ/11. bila svjesna da može ostvariti obilježje kaznenog djela pa je na to pristala. Tako je prvooptuženica ostvarila sva subjektivna obilježja kaznenog djela.

34. Utvrđujući objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela, sud je utvrdio da je prvooptuženica zlostavila djete žrtvu A. D. i tako počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava – iz članka 177. stavak 2. KZ/11. pa ju je sud proglasio krivom.

U odnosu na točku III. i IV. izreke

- vezano za članak 177. stavak 1. KZ/11.

35. Rješenjem Centra od 22. studenog 2018. Klasa: UP/I-551-05/18-4/2 Ur.broj: 2178/15-10-02-28-18-04, a po prijedlogu drugooptuženog D. D od 21. studenog 2018. N. D. je privremeno smještena u udomiteljsku obitelj D. B. U obrazloženju navedenog rješenja stoji da je prvooptužena M. D., 9. studenog 2018. zajedno s N. D. i A. D., napustila drugooptuženog D. D. Nakon toga, prvooptuženica je drugooptuženiku 21. studenog 2018. vratila dijete N. D., jer nije bila u mogućnosti skrbiti o dvoje mlt. djece. To potvrđuju sadržaji zapisnika iz Centra od 21. studenog 2018. (list 213 i 214 spisa). Kako ni drugooptuženi D. D. nije bio u mogućnosti skrbiti o N. D., dijete N. D. je uz suglasnost roditelja smještena u udomiteljsku obitelj D. B. Iz navedenog sud utvrđuje da je N. D. smještena u udomiteljsku obitelj D. B. od 21. studenog 2018., tj. od svojih tri mjeseca i osam dana života.

36. Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj 23. R1 Ob-1/19-15 od 15. travnja 2019. optuženicima je oduzeto pravo na stanovanje N. D., a svakodnevna skrb o odogoju i podizanju mlt. N. D. povjerena je udomiteljskoj obitelji D. B. Sve navedeno potvrđuju i socio-anamnestički podaci Centra od 16. travnja 2021. (list 225-227 spisa).

37. Prema iskazu svjedokinje D. B. 21. studenog 2018. nazvali su je iz Centra i pitali - je li voljna udomiti djevojčicu N. Prihvatila je i isti dan djelatnica Centra dovela je N. u njihovu kuću. N. je kod njih ostala sve do 30. listopada 2020. N. je bila dobro i živo dijete, poslušna i s njom nije bilo nikakvih problema. Progovorila je u dobi od dvanaest mjeseci, ali vokabular joj je bio štur tako da je koristila samo osnovne izraze i sporazumijevala se neverbalno (rukama, gestikulacijama). N. nije imala nikakvih zdravstvenih problema. Nije pokazivala znakove autoagresivnog ponašanja. Dobro se slagala i s dječakom P. koji je bio star jedanaest godina i kod njih je bio udomljen sve do srpnja 2020. Tijekom rujna 2020. u njihovu obitelj došle su još dvije mlađe djevojčice i tada se N. znala ponašati kao i ove mlađe djevojčice. U početku je N. pokazivala ljubomoru i bilo je svađe oko igračaka, ali nakon par dana N. se počela igrati s djevojčicama. Dok je N. bila kod njih, roditelji (optuženici) su rijetko dolazili, obično jedan puta u mjesec i pol dana. Tek u rujnu 2020. počeli su redovitije dolaziti i to dva do tri puta tjedno. U početku se N. prema roditeljima ponašala kao i prema većini drugih odraslih osoba, a kako je odrastala i bližio se trenutak njezinog povrata u obitelj (s čime ju je svjedokinja upoznala) primijetila je kako N. izbjegava kontakte s roditeljima i družila se s njima tek na poticaj. N. je naučila na život s njom i njezinim suprugom. Zvala ih je mamom i tatom. Radi što lakšeg odlaska N. kod roditelja, znala je njezinom ocu reći neka dovede i svoju drugu kćerku T. kako bi N. bila što opuštenija.

38. Iz navedenih rješenja Centra od 22. studenog 2018., rješenja Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj 23. R1 Ob-1/19-15 od 15. travnja 2019. i iskaza svjedokinje D. B. sud utvrđuje da je povratak N. D. u primarnu obitelj 30. listopada 2020. bio izuzetno osjetljiv za N. iz razloga što je ona iz primarne obitelji izdvojena sa tri mjeseca i osam dana života i izvjesno je da se života u primarnoj obitelji ne sjeća, vraća se u primarnu obitelj s navršenih dvije godine i dva mjeseca, u vrijeme kada se sasvim adaptirala u udomiteljsku obitelj D. B. u kojoj joj je sve bilo poznato i gdje se osjećala kao kod svoje kuće, u vrijeme kada je slabije govorila i koje je posebno osjetljivo jer je bila u fazi odvikavanja od pelena, te je došla u obitelj sasvim drukčijih životnih uvjeta. Nadalje, prema ispisu digitalne knjige matice rođenih za N. D., proizlazi da je N. D. kći prvooptuženice i drugooptuženika s tim što su isti sklopili brak nakon njenog rođenja 12. prosinca 2019. (list 169 spisa) Prema, zapisniku iz Centra od 9. listopada 2020. (list 194 spisa) optuženici su 7. listopada 2020., iskazali želju da se N. vrati kući po isteku mjere. Tako proizlazi iz izvješća voditeljice K. M. Z. za listopad 2020., lipanj 2020., prema izvješću za kolovoz 2020. optuženici su bili kod N. na rođendanu, prema izvješću za srpanj 2020. po iskazivanju prvooptuženice, drugooptuženik je opet počeo konzumirati alkohol, a R. D. je imala vidljive hematome zbog nasilja drugooptuženika tako da je drugooptuženik otišao u zatvor u Požegu. Svjedok T. Dž. otac prvooptužene M. D. iskazivao je da je prvooptuženica u više navrata napuštala izvanbračnu zajednicu s drugooptuženikom na način da je prvo sama, a onda i s djecom dolazila živjeti kod svojih roditelja i ističe da je prvooptuženica uvjek oko sebe okupljala djecu.

39. Zbog navedenog sud utvrđuje da je dijete N. D. bila od povratka u primarnu obitelj 1. studenog 2020. u postupku prilagodbe i bila joj je potrebna dodatna potpora, skrb i pažnja.

40. Iz prihvaćenog iskaza svjedokinje K. M. Z., voditeljice mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi koja se provodila u obitelji D. po rješenju Centra broj Klasa: UP/I-552-06/19-04/18 Urbroj: 2178/15-10-28-19-14 od 29. listopada 2019. i UP/I-552-06/20-04/19 urbroj: 2178/15-10-02-28-20-02 od 2. studenog 2020. (list 628-629) koje je podudarno s njenim izvješćima (list 630-639), sud utvrđuje da je N. po svojoj prirodi bila osjetljivije i mirnije dijete koje se nalazilo u fazi prilagodbe nakon dolaska u obitelj. Savjetovala je roditelje kako zbog toga trebaju biti strpljivi i pružiti joj svu potporu i pustiti da vrijeme odradi svoje, bila je u postupku skidanja s pelena i slabo je govorila pa je roditeljima rekla da to ne forsiraju sve dok se dijete ne prilagodi. Tako je prema izvješću za studeni 2020. godine prilikom posjeta u obitelj, a nakon povratka N. iz udomiteljske obitelji, upozorila optuženike na moguće neočekivane reakcije djeteta, te da nakon početnog prihvaćanja može biti i negativnih reakcija. Istom prilikom roditelji su savjetovani da je moguće manifestiranje ljubomore prema novo došlom članu obitelji od strane druge djece i budući su svi mali traže maksimalnu pažnju. Nadalje, prema posjetu 30. prosinca 2020. i navodima u izvješću, majci je naglašeno da mora posebno biti strpljiva i iskazati puno pažnje i ljubavi prema N. dok se dijete ne adaptira na novo okruženje i osobe. U istom smjeru je i izvješće za prosinac 2020. prema kojem je u posjetu 4. prosinca 2020. K. M. Z. roditeljima ponovo objasnila da je N. odrastala u drugačijem okruženju i da je velika promjena za nju dolazak u obitelj, te da zato moraju biti strpljivi i djetetu iskazivati puno pažnje i ljubavi. Tako sud utvrđuje da su prvooptužena M. D. i drugooptuženi D. D. znali da je N. bila u postupku prilagodbe i da joj je bila potrebna dodatna potpora, skrb i pažnja.

41. Prvooptužena M. D. nije kao majka svojoj kćerki N. D. u vremenu od 1. studenog 2020. do 31. ožujka 2021. pružila dodatnu potporu, skrb i pažnju u postupku prilagodbe. To sud utvrđuje iz iskaza svjedokinje K. M. Z. koja je iskazala da je prilikom posjete obitelji uočila kako je otac bio topliji prema N. u smislu da bi ju znao uzeti u naručje i poljubiti što je N. ocu uzvraćala, a nije vidjela da bi takvu privrženost pokazivala majka prema N. Da prvooptuženica nije pružala dovoljnu potporu, skrb i pažnju N. sud utvrđuje i iz iskaza svjedokinje M. K. da se njoj prvooptuženica požalila na ponašanje djevojčice N. u jednom posjetu, rekla kako N. sjeda u krilo muškarcima koji dođu kod njih, a svjedokinja joj je rekla kako N. na taj način traži pažnju. Tada je s njom u posjetu obitelji D. bila i njezina sestra kojoj je N. došla sjesti u krilo što prvooptuženici nije bilo pravo. Svjedokinja navodi kako je rekla N. da poljubi svoju majku, što je N. i učinila, a prvooptuženica ju je odmaknula od sebe. Iz navedenog sud zaključuje da je prvooptuženica propustila pružiti svom djetetu N. ljubav, a znala je da je dijete N. ljubav posebno dodatno potrebna zbog prilagodbe.

42. Tako je sud utvrdio da je prvooptužena M. D. psihički (emocionalno) zanemarila N. jer joj nije pružila dovoljno ljubavi.

43. Iz prihvaćenog iskaza K. M. Z. proizlazi da je u drugoj polovini ožujka 2021. od bake R. saznala kako se N. počinje mijenjati. Zbog toga je otišla posjetiti obitelj dana 25. ožujka 2021. kad je uočila da je N. opet mirnija i povučenija, a što su potvrdili i sami roditelji. Pitala je roditelje je li se u međuvremenu nešto dogodilo što je moglo utjecati na promjenu ponašanja, a majka je rekla da misli da je na promjenu ponašanja utjecao video poziv tijekom kojeg se N. čula i vidjela s bivšom udomiteljicom. Otac se tada požalio kako N. lošije spava i budi se tijekom noći pa je pitala N. gdje ona spava, na što je N. rukom pokazala kako spava s tatom na kutnoj garnituri u njihovom dnevnom boravku. Nakon toga posjeta, sukladno dogovoru majka je dana 30. ožujka 2021. dovela N. u Centar gdje je svjedokinja uočila da je N. na spomen udomiteljice pokazivala tugu zbog čega su u Centru dogovorili da će se realizirati susret s udomiteljicom na koji je majka pristala. N. je tada u Centru tražila piti vode i popila vodu, nakon čega je povratila malo vode, kao i čokoladni bombon koji su joj tada dali u Centru. Zbog navedenoga, uputili su majku da ju isti dan odvede pedijatru. Naglašeno je da pri dolasku kod pedijatrice navede sve reakcije djevojčice, posebno agresiju koju je počela ispoljavati prema sebi i drugoj djeci.

44. Unatoč ovoj uputi Centra od 30. ožujka 2021. da se N. odvede pedijatru isti dan to prvooptuženica nije učinila. Sud ne odvođenje N. pedijatru, dovodi u vezu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka dr. M. M. koji navodi da je obducent u svom nalazu između ostalog i naveo da je na N. utvrđeno više krvnih podljeva u fazi sanacije i opisuje boje krvnih podljeva od ljubičaste, zelene, žute, što je prema liječniku vještaku dr. M. M. tipičan slijed sanacije krvnih podljeva. Na to dr. M. M. iskazuje da primjerice krvni podljevi na licu starijeg su datuma i nastali prije pet do dvanaest dana.

45. Sud, analizirajući ove navode liječnika vještaka dr. M. M. i dovodeći ih u vezu s činjenicom da prvooptuženica isti dan nije odvela N. pedijatru, a dobila je takvu uputu u Centru, zaključuje da zbog navedenih krvnih podljeva, prvooptužena M. D. nije vodila N. pedijatru jer da bi pedijatar prilikom pregleda sigurno uočio te krvne podljeve. Tako sud utvrđuje da prvooptuženica nije N. vodila kod pedijatra iako je bila svjesna da postoji potreba se se dijete N. odvede kod pedijatra, i da ne odvođenje djeteta N. pedijatru može izazvati ugrožavanje njenog zdravstvenog stanja. Da prvooptuženica M. D. nije vodila N. pedijatru da se ne uoče krvni podljevi, sud utvrđuje i iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. M. M. koji analizira zdravstvene kartone za M. D., E. D. i N. D. Kod svih njih evidentirana je kožna bolest svrab. M. D. je pregledana kod pedijatra 26. siječnja 2021., E. D. 3. rujna 2020. i 19. svibnja 2021., a kod N. D. se navodi da je 19. veljače 2021. dijagnozna svraba utvrđena kod njezine sestre (ne zna se koje) te se preventivno propišu kreme i masti protiv svraba, a dana 17. ožujka 2021. ponovno se prepisuje ista terapija. Iz navedenog sud utvrđuje da prvooptužena M. D. ni zbog svraba nije vodila N. pedijatru, jer bi kod tjelesnog pregleda pedijatar uočio krvne podljeve na N. Sud tako utvrđuje da u razdoblju od 1. studenog 2020. do 31. ožujka 2021. N. ni jedan puta nije odvedena pedijatru na pregled. Tako proizlazi iz iskaza svjedokinje T. R. Š., pedijatrice koja navodi da je N. u veljači i ožujku 2021., nije dovođena u ambulantu nego je ona za N. dala propisanu terapiju za svrab, obzirom da je majka rekla da E. ima svrab. Navodi svjedokinje T. Š. R. u cijelosti su podudarni s podacima kartona pacijenta – pedijatrijske ordinacije (list 611-613 spisa).

46. Zaključak je suda da prvooptužena M. D. nije vodila liječniku dijete N. D. da se ne uoče ozljede na N. D. Taj zaključak nameće se i iz prihvaćenih iskaza svjedokinja D. D. R. i S. D., da su one rekle prvooptuženoj M. D., budući da N. otpada kosa, prejeda se a mršavi, da dijete N. treba odvesti liječniku. Prvooptuženica je D. D. R. rekla da nema potrebe N. voditi liječniku. Naime, ako su D. D. R. i S. D. koje su samo poremeno viđale N. D. uočile da dijete N. D. treba odvesti liječniku, onda je to prvooptužena M. D. kao majka N. D. to sigurno bila svjesna, i bila je svjesna da ne odvođenje N. D. predstavlja ugrožavanje zdravlja za istu. I svjedok S. H. je kao susjed primijetio da je N. jednom prilikom neumjereno jela, kaže mogla je pojesti hrane za tri obroka. Čak i sama prvooptuženica je u obrani navela da se N. prejedala i bilo bi normalno da se udeblja, ali ona je smršavila i da ne zna zašto N. otpada kosa. To sudu nameće zaključak da je prvooptuženica znala da treba odvesti N. liječniku, ali je i znala da bi odvođenjem N. liječniku bile otkrivene njene ozljede i da ako ona ne odvede N. liječniku da nitko drugi neće to učiniti.

47. Tako je sud utvrdio da je prvooptuženica tjelesno zanemrivala dijete N. jer nije vodila brigu o zdravlju djeteta.

48. Na temelju navedenog sud utvrđuje da je prvooptužena M. D. kao majka u vremenu od 1. studenog 2020. do 31. ožujka 2021. u N. G. znala da je njezinoj kćerki dijete N. nakon povratka iz udomiteljske obitelji u svoju primarnu obitelj bila potrebna dodatna potpora, skrb i pažnja koju prvooptuženica djetetu nije pružila, nego ju je na opisani način psihički (emocionalno) i tejelesno znemarila. Nije se radilo tek o nekom propustu koji je bezazlen, nego o grubom zanemarivanju, jer se radilo o ozbiljnom, trajnijem, opasnijem i ozbiljnijem ugrožavanju. Da se radi upravo o ovakvom ugrožavanju, sudu se nameće zaključak iz iskaza svjedokinja K. M. Z., M. K., D. D. R. i S. D. da bi zdravlje N. moglo biti ozbiljno ugroženo.

50. Tako sud utvrđuje da je prvoptužena M. D. ostvarila objektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetvovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11. jer djetetu N. kojoj je, nakon povratka iz udomiteljske obitelji u svoju primarnu obitelj, bila potrebna dodatna potpora, skrb i pažnja, no da prvooptuženica nije pružila dovoljno brige, pažnje i potpore djetetu N., pa je grubo zanemarila svoju dužnost podizanja djeteta. Prvooptuženica je tako ostvarila objektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetvovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11

51. Prvooptuženica je obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11., ostvarila s neizravnom namjerom jer je bila svjesna da nije pružila dovoljno brige, pažnje i potpore djetetu N. i da tako svojim postupcima ugrožava zdravlje i pravilan psihofizički razvoj djeteta pa je na to pristala. Tako sud utvrđuje subjektivna obilježja kaznenog djela.

- vezano za članak 177. stavak 2. KZ/11.

52. Sud iz iskaza žrtve A. D. utvrđuje da je prvooptužena M. D. učestalo tjelesno kažnjavala dijete N. D. na način da ju je udarala rukom i šibom po glavi i tijelu i šamarala, uslijed kojeg njezinog ponašanja je dijete N. zadobilo višestruke hematome različite veličine i starosti po glavi i tijelu koje je prikrivala puderom kako se ni bi vidjeli, te da je tjelesno kažnjavala N. kada bi ova nuždu obavila u pelene. Naime, žrtva A. D. je iskazao, a sud prihvaća da su mama (prvooptužena M. D.) i tata (drugooptuženi D. D.), tukli njega i N. kad bi oni bili zločesti. Tata ga je više tukao. Rekao je sestri N., kada treba ići kakati ili piškiti kako onda treba zvati mamu, tatu ili njega, a N. ih nije zvala nego bi se ukakala i onda ju je mama istukla. Mama je puderom mazala N. kako joj se ne bi vidjele plavice. N. je imala plavice jer ju je mama tukla po obrazu (rukom pokazuje kako su plavice bile na oba obraza). Jednom kada je N. uzela A. škare za papir, onda je mama istukla N. Mama i tata su se ljutili na N. kada bi ista obavila nuždu u pelenu, a tada je mama znala istući N. Sud prihvaća ovaj iskaz žrtve A. D., jer je isti posve podudaran s njegovim navodima pred psihijatrom J. G., a tako proizlazi iz Nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike od 10. srpnja 2021. prema kojem je žrtva A. naveo psihologu da su i prije 31. ožujka 2021. mama i tata tukli N., oboje po tijelu, rukama, šibom, davali su joj šamare.

53. Sud utvrđuje da je N. imala višestruke hematome različite veličine i starosti po glavi i tijelu iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. M. M. u kojima su kod N. evidentirani krvni podljevi na licu starijeg datuma i nastali prije pet do dvanaest dana. Tu se konkretno radi o krvnim podljevima u području vanjske strane lijeve nadlaktice, zelenkaste boje veličine 1x0,8 cm, u području stražnje strane lijeve podlaktice dva podljeva, gornji zeleno-žućkasti 2,5x1 cm i donji žućkasti 4x1,5 cm, u području dlana lijeve šake, razine ispod malog prsta žućkasti krvni podljev 2,5x0,8 cm, u području stražne strane desnog lakta manji ožiljci 3,5x3,5 cm, krvni podljevi u području lijeve natkoljenice prema lateralno 1,5x1 cm, lijevog koljena, lijeve podlaktice zelenkasto smeđi 1,5x1 cm, gornje strane lijevog stopala zelenkasto-žute boje 7x7,5 cm, desnoj natkoljenici zelenkasto-smeđi 5x2 cm straga u gornjem dijelu, na desnoj natkoljenici iznad koljena 1x5 cm, koljena 6x5 cm, prednjoj strani donje trećine desne potkoljenice zelenkasti 1,5x0,5 cm, gornje strane desnog stopala plavkasti promjera 0,5 cm. Liječnik vještak dr. M. M. za ove ozljede po tijelu i glavi kaže da su sve lake tjelesne ozljede i da su mogle nastati udarcima tupo-tvrdog predmeta, slabije snage ili udarcima u tvrdi predmet, npr. u igri i sl.

54. Iz navedenog sud utvrđuje da su neke od navedenih ozljeda zadobivene u igri i nisu povezane s tjelesnim kažnjavanjem N. D. od strane roditelja, prvooptužene M. D. i drugooptuženog D. D., ali s obzirom na iskaz žrtve A. D. da je majka tukla N. po obrazu i kako su plavice bile na oba obraza, sud utvrđuje da je prvooptužena M. D. udaranjem N. rukom i šibom po glavi i tijelu i šamaranjem, kod N. izazvala višestruke hematome i da je puderom prikrivala njih kako se ne bi vidjeli. Ne utvrdivo točno koji su hematomi nastali u igri, a koji su posljedica tjelesnog kažnjavanja, ali je sigurno da su neki nastali tjelesnim kažnjavanjem i da ih je prvooptuženica prikrivala. Isto tako ne utvrdivo je koji su hematomi nastali kod N. uslijed tjelesnog kažnjavanja prvooptužene M. D., a koji uslijed tjelesnog kažnjavanja drugooptuženog D. D. Da neki od hematoma potječu od tjelesnog kažnjavanja prvooptuženice i drugooptuženika, da se zaključiti i iz iskaza svjedokinje D. B., bivše udomiteljice koja navodi da N. dok je kod nje bila u udomiteljskoj obitelji, nije imala ozljeda i ožiljaka. Za napomenuti je da je prvooptuženici, a i drugooptuženiku stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11. iz osmaneste glave kaznenog zakona, a ne kaznena djela protiv života i tijela iz desete glave kaznenog zakona pa postojanje tjelesne ozljede i nije bitno obilježje kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11. Stoga je utvrđenje točne konkretizacije nastanka ozljeda kao posljedice radnji optuženika i nepotrebno.

55. Da je prvooptuženica tjelesno kažnjavala N. kad bi ona obavila nuždu u pelenu uz iskaz žrtve A. D., proizlazi i iz iskaza R. D. da je njoj ispričala T. da je vidjela da se N. upiškila u gaćice te da ju je snaha stavila pored peći da se osuši i potom istukla štapom po guzi i onda stavila pelene. Isto proizlazi iz iskaza djeteta T. D. da je vidjela kako je M. stavila N. pored peći i tukla šibom po guzi jer se N. upiškila. Jednom je otišla po N. i vidjela je kako je M. ošamarila N., zato što se ukakala.

56. Prvooptuženica je prikrivala puderom višestruke hematome različite veličine i starosti po glavi i tijelu kako se ni bi vidjeli. Sud to utvrđuje na temelju prihvaćenog iskaza A. D., koji je podudaran s prihvaćenim iskazom svjedokinje S. D. u dijelu gdje je ista iskazala da je N. bila namazana puderom, a podudran je i s iskazom svjedokinje D. D. R. da je N. bila našminkana po očima uz obrazloženje prvooptuženice jer ju je udarila E.

57. Tako sud utvrđuje da je prvooptužena M. D. tjelesno kažnjavala žrtvu N. D. i nanosila joj znatnu tjelesnu patnju što je tjelesno zlostavljenje. Da se radi o tjelesnom zlostavljanju N. od strane majke prvooptužene M. D., proizlazi iz utvrđenog da je prvooptuženica M. D. hotimično prouzročila udaranjem N. znatan stupanj fizičke i psihičke neugode jačeg intenziteta. Pri tome je s obzirom na navode R. D. da je vidjela plavice na obje strane stražnjice N. kada je njoj skinula pelenu, sud utvrđuje da je prvooptuženica postupala bezosjećajno, bezudušno i surovo. Sve ovo sud utvrđuje jer je u trenutku kažnjavanja N. imala dvije i pol godine, a prema prihvaćanju definicijama zlostavaljanja (Jacobi 2008.) tjelesno kažnjavanje djeteta koje nije navršilo sedam godina treba odlučno odbaciti i zakonski zabraniti, jer dijete trpi bolove i zadobiva ozljede koje se procjenjuju kao zlostavljanje. Zadavanje ozljeda i psihičkih boli dvo i pol godišnjem djetetu je zlostavljanje koje sadržava obilježja okrutnosti. Zbog navedenog neprihvatljiva je obrana da ona nije fizički kažnjavalja N. i da je ona šminkala N. jer je ona to voljela.

58. Prvootužena M. D. je u kritičnom razdoblju ostavljala N. tijekom noći da sama spava u dnevnom boravku što je kod djeteta izazivalo plač i strah. Sud to utvrđuje na temelju prihvaćenog iskaza žrtve A. D. koji iskazuje da je N. spavala sama u boravku na kutnoj garnituri, dok su oni svi spavali u drugoj sobi i da se tijekom noći znao probuditi i otići piti vode i tada je vidio kako N. plače i boji se jer je sama. Tako je sud utvrdio da je prvooptuženica dijete N. ostavljala tijekom noći da sama spava u dnevnom boravku što je kod djeteta N. izazvalo plač i strah što je emocionalno zlostavljanje. Tako sud utvrđuje jer ostavljanje N. samu dovodi u vezu s već opisanom njenom dodatnom potrebom za potporom, skrbi i pažnjom jer je bila u postupku prilagodbe. Već navedeni autor Jacobi 2008. navodi da postoji paralelnost različitih vrsta zlostavljanja, pa emocionalno zlostavljanje u smislu ostavljanja malog djeteta samog po noći zbog čega će se kod njega razviti snažan osjećaj straha predstavlja i psihičko zlostavljanje. Da je prvooptužena M. D. emocionalno (psihičko) zlostavila N. ostavljajući ju samu da spava u dnevnom boravku, proizlazi i iz obrane drugooptuženog D. D. koji navodi da je N. kada je vidio da sama spava u dnevnom boravku, došao kod nje. Tako je sud na strani prvooptuženice u odnosu na N. utvrdio i emocionalno (psihičko) zlostavljanje.

59. Tako sud utvrđuje da je prvoptužena M. D. ostvarila objektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetvovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. jer je dijete N. tjelesnim kažnjavanjem, tjelesno zlostavila, i ostavljajući ju samu preko noći emocionalno (psihičko) zlostavila. Prvooptuženica je tako ostvarila objektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetvovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11

60. Prvooptuženica je obilježja kaznenog djela povrede djetetvovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., ostvarila s neizravnom namjerom jer je bila svjesna da zlostavlja dijete pa je na to pristala. Tako sud utvrđuje subjektivna obilježja kaznenog djela.

- vezano za članak 177. stavak 2. i 4. KZ/11.

61. Da je tjelesno zlostavljala prvooptužena M. D. dijete žrtvu N. D. sud utvrđuje iz prihvaćenog iskaza svjedoka žrtve A. D. i nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. M. M., u dijelu koji se odnosi na događaj 31. ožujka 2021. u jutarnjim satima u kojem je prvooptuženica bez povoda snažno odgurnula N. uslijed čega je ona pala na stražnjicu i leđa i u padu udarila zatiljkom glave o tvrdu podlogu pri čemu je zadobila krvne podljeve na stražnjici, lijevoj i desnoj strani prsnog koša i donjem dijelu leđa te zbog udarca u zatiljak izgubila svijest, te da je zbog zadobivenih ozljeda mozga i krvnih žila iz kojih je počelo krvarenje i kompresija mozga uz stvaranje krvnog ugruška, istovremenog oticanja mozga i s vremenom odumiranja mozga, uslijed čega je umrla 4. travnja 2021. Sud prihvaća iskaz žrtve A. D. o događaju od 31. ožujka 2021. u jutarnjim satima, jer žrtva A. D. je sadržaj svog iskaza ponovio pred svjedokom dr. J. G. i pred psihologom u Poliklinici. Naime, žrtva A. D. je iskazao da je on jeo makarone i da ga je N. gledala i mama joj je govorila da ga ne gleda, "branila joj, a onda ju je udarila lupanjem u zid". Bilo je grozno, bojao se, plakao. Sud prihvaća iskaz žrtve A. D. jer ga ocjenjuje podudarnim s navodima nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. M. M. o dinamici ozljeđivanja N. D. 31. ožujka 2022. i to prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. M. M. medicinski mogućom trećom opcijom ozljeđivanja.

62. Naime, u nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. M. M., kojeg sud prihvaća jer ga cijeni stručnim i objektivnim, liječnik vještak navodi da su moguće tri opcije ozljeđivanja N. i to: 1. da je majka pregrubo posjela žrtvu pa je žrtva udarila glavom u zid iza stola, 2. moguće je da se žrtva ljutito ispružila na takvoj stolici i udarila glavom u zid i 3. moguće je da je žrtva bila silovito odgurnuta pa je pala na stražnjicu i leđa kada su nastali krvni podljevi na lijevoj i desnoj strani prsnog koša i donji dio leđa, te u glutealnim regijama obostrano i svi su istog doba nastanka (svježi podljevi nastali unutar dvadeset i četiri sata) i potom udarila zatiljkom o tvrdu podlogu (zid ili pod) i izgubila svijest. Liječnik vještak analizirajući cjelokupnu medicisku dokumentaciju zaključuje, a sud zaključak vještaka u cijelosti prihvaća, da je N. bila silovito odgurnuta. Sud na temelju prihvaćenog iskaza žrtve A. D. utvrđuje da je prvooptuženica snažno odgurnula N., pa je N. pala na stražnjicu i leđa kada su nastali krvni podljevi na lijevoj i desnoj strani prsnog koša i dijelu leđa, te u području stražnjice obostrano (prema nalazu obducenta), a svi su istog doba nastanka (svježi podljev unutar 24 sata), te potom udarila zatiljkom u tvrdu podlogu, (zid ili pod), jer tom u prilog govore svježi krvni podljevi na stražnjici i zatiljku.

63. Sud na temelju iskaza žrtve A. D. utvrđuje podudarnost imeđu iskaza djeteta žrtve A. D. i snažnog (vještak kaže silovitog) odgurivanja N., jer dr. J. G. kaže da za dijete A. može biti isto udarati glavom o zid ili da je vidio da je dijete bilo bačeno i udarilo glavom o zid. Sud je tako utvrdio da je prvooptuženica snažno odgurnula N. uslijed čega je ona pala na stražnjicu i leđa i pri padu udarila zatiljkom glave o tvrdu podlogu.

64. Sud otklanja moguće opcije ozljeđivanja pod: 1. da je majka pregrubo posjela žrtvu pa je žrtva udarila glavom u zid iza stola i pod 2. moguće je da se žrtva ljutito ispružila na takvoj stolici i udarila glavom u zid, jer tada žrtva A. ne bi iskazao da je majka, prvooptuženica N. "..udarila lupanjem u zid". Isto tako otklanja se kao mogućnost da bi žrtva A. svojim iskazom bezrazložno teretio majku prvooptuženu M. D. Dijete žrtva A. D. je iskreno i istinito iskazivao o stresnom događaju kojem je bio prisutan. Da je tome tako proizlazi i iz nalaza i mišljenja psihologa, kao dijela Nalaza i mišljenja interdisciplinarnog tima Poliklinike, prema kojem je žrtva A. svjedočio zastrašujućem događaju – situaciji nasilja majke prema sestri N. koje opisuje identično kao na dokaznom ročištu, kako je „…jeo makarone, N. ga je gledala, majka je rekla da ga ne gleda, branila joj, a onda ju je udarila lupanjem o zid.“ Sud utvrđuje da žrtva A. D. istinito iskazuje jer kad na poticaj psihologa crta mamu i N. uočavaju se traumatski elementi što govori o istinitosti i iskrenosti iskaza žrtve A. Tako sud utvrđuje da je 31. ožujka 2021. prvooptužena M. D. bez ikakvog povoda snažno odgurnula N. uslijed čega je ona pala na stražnjicu i leđa i i pri tome udarila zatiljkom glave o tvrdu podlogu kako se tereti.

65. Sud na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. M. M. otklanja varijantu obrane prvooptuženice da je glava žrtve N. udarila o zid stubišta kada ju je majka iznosila nakon gubitka svijesti, jer da takav udarac u glavu i leđa te u stražnjicu, s navedenim posljedicama, nije mogao nastati ako je N. stajala bočno uza zid. 66. Liječnik vještak je mišljenja, a sud to prihvaća, da žrtva N. nije podignuta od druge osobe i udarana o zid, jer protiv toga govori činjenica o utvrđenim krvnim podljevima na leđima i mišićima stražnjice. Sud ne prihvaća, ni opciju da su podljevi na leđima i stražnjici mogli nastati sat vremena ranije, pa da nisu u svezi s ovakvim nastankom ozljeda glave (liječnik vještak kaže da je to teretski moguće), ali sud to ne utvrđuje, jer to bi bilo u suprotnosti s iskazom djeteta žrtve A. D. da prije udaranja o zid nije bilo ozljeđivanja N. D.

67. Nisu prihvatljive ni opcije obrane prvooptužene M. D. da su nakon doručka njena kćerka E. i N. trčale dok je ona kuhala kavu, i da se N. naglo zaustavila, a da je na nju natrčala E., te da je N. pala i udarila zatiljkom o tlo te da je vidjela nekakav autić, s tim da je po obrani od 11. lipnja 2021. prvooptuženica to vidjela, a prema obrani na raspravi 3. svibnja 2022. prvooptuženica to nije vidjela, nego pretpostavlja, jer je čula udarac i ugledala N . kada je ona bila na podu i ležala. Sud ne prihvaća takve obrane prvooptuženice, jer su one u suprotnosti iskrenom i istinitom iskazu žrtve A. D. Nije prihvatljiva tvrdnja obrane prvooptuženice s rasprave da dijete žrtva A. nije mogao vidjeti ozljeđivanje N. jer da je on bio leđima okrenut od N. Da žrtva A. nije vidio zastrašujući događaj, zastrašujući događaj ne bi bio evidentiran u interdisciplinarnom nalazu Poliklinike i žrtva A. sigurno ga ne bi više puta, na dokaznom ročištu, pred svjedokom dr. J. G. i u Poliklinici sadržajno identično opisivao i na crtežu u Poliklinici ne bi bili uočeni traumatski elementi.

68. Liječnik vještak u zaključku navodi da je najvjerojatnije silovito odgurnuta N., a sud utvrđuje da je prvooptuženica žrtvu N. snažno odgurnula pa je N. pala na stražnjicu i leđa kada su nastali krvni podljevi na lijevoj i desnoj strani prsnog koša i donjem dijelu leđa, te u glutealnim regijama obostrano i potom udarila zatiljkom o tvrdu podlogu (zid ili pod) i izgubila svijest. Posljedica ozljede 31. ožujka 2021. je među strankama neosporena činjenica da je dijete N. D. umrlo 4. travnja 2021. Tako sud utvrđuje da je prvooptužena M. D. prema N. D. primijenila tjelesnu silu na način da ju je snažno odgurnula što je tjelesno zlostavljanje.

69. Sud je na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. M. M. utvrdio da je posljedica snažnog odgurivanja prvooptužene M. D. 31. ožujka 2021. kćerke N. D., odnosno opisano tjelesno zlostavljanja, njen pad na stražnjicu i leđa i pri padu udaranje zatiljkom o tvrdu podlogu pri čemu je uz krvne podljeve na stražnjici, lijevoj i desnoj strani prsnog koša i donjem dijelu leđa, zbog udarca o zatiljak izgubila svijest nakon čega je došlo do difuzne ozljede mozga i oštećenja krvnih žila iz kojih je počelo krvarenje i kompresija mozga uz stvaranje krvnog ugruška, istovremenog oticanja mozga i s vremenom odumiranja mozga uslijed čega je nastupila smrt 4. travnja 2021. Liječnik vještak navodi, a sud to prihvaća da se nikakvom medicinskom intervencijom nije mogla izbjeći smrt N. Sud tako utvrđuje da je prvooptužena M. D. 31. ožujka 2021. bez povoda snažno odgurnula dijete N. D. i da je ona zbog toga zatiljkom glave u padu udarila u tvrdu podlogu. Snažnim odgurivanjem prvooptuženica je tjelesno zlostavila N. i posljedica tjelesnog zlostavljanja prvooptužene M. D. prema N. D. i njenog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. je smrt djeteta N. D. Time je sud utvrdio sva objektivna obilježja kaznenog djela prvooptuženice iz članka 177. stavak 1., 2. i 4. KZ/11.

70. Prvooptuženica je tako počinila kazneno djelo povreda djetetovih prava iz članka 177. stavak 1., 2. i 4. KZ/11 s oblikom neizravne namjere, jer u smislu članka 28. stavak 3. KZ/11. bila je svjesna da može ostvariti obilježje kaznenog djela povreda djetetovih prava 177. stavak 1., i 2. KZ/11. i na to pristala, a bila je svjesna da zbog kaznenog djela na štetu N. povreda djetetovih prava može nastupiti smrtna posljedica, ali je lakomisleno smatrala da se smrtna posljedica neće dogoditi, ili da će ju moći spriječiti. Tako je prvooptuženica ostvarila sva bitna subjektivna obilježja kaznenog djela.

71. Utvrđujući objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela, sud je utvrdio da je prvooptuženica grubo zanemarila svoju dužnost podizanja djeteta i zlostavila dijete uslijed čega je prouzročena smrt djeteta žrtve N. D. i tako počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava – iz članka 177. stavak 1., 2. i 4. KZ/11. pa ju je sud proglasio krivom.

71. 1. Za napomenuti je da ispitani svjedoci S. H., R. D., D. D., Š. D. i S. D. iskazuju da su oni 31. ožujka 2021. u jutarnjim satima vidjeli da je drugooptuženi D. D. u rukama nosio N. i da su čuli da drugooptuženik govori da N. hitno treba odvesti u bolnicu, a da se prvooptužena M. D. tom protivila i govorila da će im oduzeti svu djecu i da će završiti u zatvoru.

71. 2. Ispitani svjedoci S. H., T. Z., V. A., D. D. su iskazali da su oni zajedno s prvoptuženom M. D. i drugooptuženim D. D. išli u vozilu u Z. na način da su bili iza vozila hitne pomoći u kojem je vožena N. D. iz N. G. u Z. i da je tada prvoptuženica govorila da je N. pala i udarila glavom.

U odnosu na točku V. i VI. izreke

U odnosu na žrtvu A. D.

72. Sud na temelju prihvaćenog iskaza svjedoka žrtve A. D. utvrđuje da je drugooptuženi D. D. sina A. učestalo tjelesno kažnjavao na način da ga je udarao rukom po tijelu i šamarao i bio svjestan da svojim postupcima ugrožava zdravlje i pravilan psihofizički razvoj žrtve A. D. te mu nanosi fizičku bol i psihičku neugodu i pristao na to. Žrtva A. iskazuje da su ga tukli i mama i tata s tim što ga je češće tukao tata. Sud prihvaća iskaz žrtve A. D. jer on to iskazuje na dokaznom ročištu, a isto proizlazi iz prihvaćenog iskaza svjedoka dr. J. G. i Nalaza interdisciplinarnog tima Poliklinike pred kojima je žrtva A. D. govorio isto s tim što je pred svjedokom dr. J. G. govorio da ga je tata i šamarao, sve već kako je obrazloženo od točkama 27. i 28. obrazloženja, a u kojima je navedeno kako je sud utvrdio da je žrtva A. D. tjelesno zlostavljan od majke prvooptužene M. D. i oca drugooptuženog D. D. Tako sud utvrđuje da je drugooptuženik tjelesno zlostavljao žrtvu A. D. u obliku udaranja.

73. Neprihvatljiva je obrana drugooptuženika da je on samo disciplinirao dijete žrtvu A. koji je bio hiperaktivno djete. Da i je istina navod obrane drugooptuženika da je žrtva A. hiperaktivno dijete to nikako ne opravdava drugooptuženika da tjelesno kažnjava žrtvu A. Nije privhatljiva obrana drugooptuženika da je on znao samo rukom kako drugooptuženik kaže „po guzici“ istući žrtvu A. nego se radi o udaranju koje je kod žrtve A. izazvalo promjenu u smislu uspostavljanja dijagnoze dr. J. G. da je žrtva A. D. zlostavljano djete, a isto proizlazi i po Nalazu Poliklinike da je dijete žrtva A. D. tjelesno i emocionalno zlostavljano dijete. Sud prihvaća i navod žrtve A. da ga je više tukao otac drugooptuženik nego majka prvooptuženica. Posebnu bezosjećajnost i surovost drugooptuženi D. D. je na raspravi pokazao prema žrtvi A. D. kada je iskazao da je znao šibom izudarati sina A. po „guzici“. Tako sam drugooptuženik govori o svom tjelesnom kažnjavanju sina žrtve A. D. četiri i pol godišnjeg dječaka.

74. Prema prihvaćenom iskazu žrtva A. D., drugooptuženik mu je govorio u više navrata da on nije njegov sin i da je " kopile" i "muto". Upravo tako žrtva A. D. iskazuje i na dokaznom ročištu i pred psihogom u Poliklinici. Tako sud utvrđuje da je drugooptuženik emocionalno zlostavljao žrtvu A. D. u obliku: vrijeđanja, ili ruganja, ili omalovažavanja što je i navedeno u nalazu Poliklinike. Tako sud utvrđuje da je drugooptuženik emocionalno (psihički) zlostavio svog sina žrtvu A. D. Prema autorima već citirane knjige Kaznenopravna zaštita djece B. C. i M. S. upravo je naveden primjer da otac dobacuje djetetu da je „kopile“ znači psihičko zlostavljanje kao izraz bezdušnog, nečovječnog odnosa prema njemu.

75.. Neprihvatljiva je obrana drugooptuženika da je on govorio žrtvi A. da je on „njegovo kopile“ od milja, ili da ga smiri, već se radi: o vrijeđanju, ili ruganju, ili omalovažavanju za koju je znao da može izvati promjene na psihi žrtve A. koji je kako kaže njegova majka i psihijatar dr. J. G., na te riječi drugooptuženika žrtva A. samo šutio.

76. Da je drugooptuženik zlostavljao žrtvu A. D., sud utvrđuje iz prihvaćenog iskaza dr. J. G. i Nalaza Poliklinike da je žrtva A., zlostavljano dijete od roditelja, što govori o karakteru i intenzitetu zlostavljanja i da je zlostavljanje bilo često i da zlostavljanje ne samo da je izazvalo neku apstraktnu opasnost po zdravlje žrtve A. D., nego je zlostavljanje na žrtvu A. već ostavilo konkretne opisane medicinske dijagnoze.

77. Drugooptuženi D. D. je fizičkim kažnavanjem sina A., udarajući rukom po tijelu i šamarajući ga tjelesno zlostavio, jer je bio svjestan da mu nanosi fizičku bol i da to na njega može ostaviti posljedice. Isto tako drugooptuženik je govoreći žrtvi A. D. da je kopile, da je muto, da nije njegov sin počinio emocionalno (psihičko) zlostavljanje žrtve A. D. jer je bio svjestan da i to može na žrtvu A. D. ostaviti posljedice. Drugooptuženik je tako ostvario objektivna obilježja kazenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., jer je zlostavio dijete žrtvu A. D.

78. Drugooptuženi D. D. je kao normalna, zdrava osoba, čija ubrojivost ni s čim nije dovedena u pitanje, znala da fizičkim kažnavanjem sina A., njega zlostavlja, jer je bila je svjesna da mu nanosi fizičku bol, a time mu nanosi znatan stupanj fizičke i psihičke neugode i pristala na to. Isto tako drugooptuženik je govoreći žrtvi A. D. da je kopile, da je muto, da nije njegov sin, počinio emocionalno (psihičko) zlostavljanje žrtve A. D., jer je bio svjestan da nanosi žrtvi A. D. znatnu psihičku patnju koja može ostaviti posljedice i pristaje na to. Drugooptuženik je počinio kazneno djelo s neizravnom namjerome, jer je u smislu članka 28. stavak 3. KZ/11. bio svjestan da može ostvariti obilježje kaznenog djela pa je na to pristao. Tako je drugooptuženik ostvario sva bitna subjektivna obilježja kaznenog djela.

79. Zbog utvrđenja navedenih objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. sud je drugooptuženog D. D., u odnosu na žrtvu A. D., proglasio krivim.

80. Za napomenuti je, da je pravnom i zakonskom opisu optužnice drugooptužniku stavljeno na teret počinjenje dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11., što znači da je i u odnosu na kazneno djelo na štetu žrtve A. D. njemu stavljeno na teret i kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11. i iz članka 177. stavak 2. KZ/11. U činjeničnom opisu kaznenog djela opisano je samo kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. i sud je utvrdio sve činjenične navode optužbe, a nije opisano kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11. Kako sud nije vezan za pravne navode optužbe, već samo za činjenične, sud je utvrdio da iz činjeničnih navoda optužbe proizlaze bitna obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11., pa je drugooptuženik za to kazneno djelo proglašen krivim.

U odnosu na žrtvu N. D.

- vezano za članak 177. stavak 1. KZ/11.

81. Sud je već dao obrazloženje, da je žrtva N. u vremenu od 1. studenog 2020. do 31. ožujka 2021. bila u postupku prilagodbe i zbog toga da joj je bila potrebna dodatna potpora, skrb i pažnja i da je drugooptuženik znao da se N. u navedenom vremenu nalazila u postupku prilagodbe, pod točkama 35. – 40. kod utvđenja kaznenog djela vezano za članak 177. stavak 1. KZ/11. prvooptužene M. D.

82. Iz prihvaćenog iskaza svjedokinje K. M. Z. sud utvrđuje da je drugooptuženik brigu o N. gotovo u cijelosti prepustio prvooptuženoj M. D. Tako proizlazi iz iskaza svjedokinje T. R. Š., pedijatrice njegove djece da je gotovo sve kontakte obavljala majka M. D. koja je ujedno dovodila djecu u ambulantu, dok je otac D. D. u pedijatrijskoj ambulanti bio samo jednom i to tijekom 2018. što znači da u kritičnom razdoblju od 1. studenog 2020. do 31. ožujka 2021. on kod pedijatrice nije bio ni jednom, a kako je već navedeno ni majka s N. nije bila ni jednom.

83. Nadalje, sud je utvrdio da je drugooptuženik znao kao otac da je N. patila kad ju je majka premjestila u dnevni boravak. To proizlazi i iz same njegove obrane da je on vidio da N. ne spava u dnevnom boravku, pa da se nakon par noći premjestio kod nje. Sam optuženik u obrani navodi da njega često nije bilo kod kuće jer je bio po terenima u Austriji, Zagrebu, Istri... Da je dijete N. tugovala radi toga što spava odvojeno od druge djece sud utvrđuje i na temelju iskaza djeteta žrtve A. D. koji je iskazao da je vidio kad je po noći išao piti vode da N. ne spava i plače. To znači da je u vrijeme kada drugooptuženik nije kod kuće, N. spava sama, da tuguje i plače, i drugooptuženik kao otac nije poduzeo ništa.

84. Nadalje, prema izvješću za ožujak 2021. voditeljice mjere K. M. Z., proizlazi da su roditelji (optuženici) govorili da se dijete N. regresiralo u ponašanju, te da opet slabije priča, što su optuženici povezivali sa situacijom kada je djevojčicu nazvala udomiteljica D. i vidjele su se preko kamere, savjetovani su da djevojčicu trebaju što prije odvesti na pregled kod psihologa. K. M. Z. osobno je rekla ocu, znači izravno drugooptuženiku 27. ožujka 2021. da je N. osjetljivo i emotivnije dijete od ostalih, pa da ju na ništa ne treba prisiljavati. Ni nakon toga drugooptuženik nije činio ništa u smislu posebne brige, pažnje i potpore, već je drugooptuženik brigu o djeci ostavio majci. Tako neizravno proizlazi i iz iskaza svjedokinje M. V., sestre Patronažne službe u Domu zdravlja u N. G. koja je iskazala da je majka M. vodila brigu o djeci, a ne spominje da je to činio i drugooptuženik.

85. Posebno, drugooptuženikovo ne činjenje ništa u smislu posebne brige, pažnje i potpore svoje kćerke N., sud utvrđuje, kad se uzme u obzir da je drugooptuženiku i njegova majka svjedokinja R. D., čiji iskaz sud prihvaća, skretala pažnju na N. i ponašanje prvooptuženice prema N., na što je prema iskazu R. D. on samo odgovorio da ni jedna majka neće protiv svoje djece.

86. Kada se dovede u vezu drugooptuženikova roditeljska obveza posebne, dodatne brige, pažnje i potpore s ozljedama N. konstatirane po vještaku dr. M. M., u vidu hematoma starosti pet do dvanaest dana, zbog kojih je sigurno žrtvu N. trebalo odvesti pedijatrici, onda sud, cijeneći to sve pojedinačno i u ukupnosti, utvrđuje da je drugooptuženik grubo zanemario svoju dužnost brige, pažnje i potpore.

87. Neprihvatljiva je obrana drugooptuženika u smislu da je po pitanju brige, pažnje i potpore prema N. činio što je mogao, da je on često bio po terenima i nije bio često kod kuće, a i kad nije išao po terenima, tada se bavio poslovima sekundarnih sirovina pa se onda nije mogao više baviti djecom.

88. Iz navedenog sud utvrđuje da je drugooptuženik svojom inertnošću, u kojoj je svu brigu o N. prepustio prvooptuženoj M. D. grubo zanemario svoju roditeljsku dužnost podizanja, i odgoja N. Opisanim radnjama drugooptuženi D. D. je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. KZ/11.

89. Drugooptuženi D. D. je obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11., ostvario s neizravnom namjerom jer je bio svjestan da nije pružio dovoljno brige, pažnje i potpore djetetu N. i da tako svojim postupcima ugrožava zdravlje i pravilan psihofizički razvoj djeteta pa je na to pristao. Tako sud utvrđuje subjektivna obilježja kaznenog djela.

- vezano za članak 177. stavak 2. KZ/11.

90. Iz prihvaćenog iskaza svjedoka žrtve A. D., sud utvrđuje da je drugooptuženi D. D. dijete žrtvu N. D. tjelesno kažnjavao na način da ju je udarao rukom po glavi, stražnjici, nogama i šamarao. Sud prihvaća iskaz svjedoka žrtve A. D. jer je on sadržajno isto govorio i pred psihijatrom dr. J. G. i pred interdisciplinarnim timom Poliklinike i pred udomiteljicom R. M. tako da je iskaz žrtve A. D., sadržajno podudaran s iskazima navedenih svjedoka i nalaza. Da treba prihvatiti iskaz svjedoka žrtve A. D. proizlazi i iz prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. M. M. da su kod N. evidentirane ozljede u vidu krvnih podljeva – hematoma. Te ozljede nisu nastajale udarcem otvorenim dlanom nego su mogle nastati udarcem zatvorenom šakom jer jedino na taj način može nastati krvni podljev. Krvni podljevi na licu starijeg su datuma i nastali prije pet do dvanaest dana.

91. Tako sud utvrđuje da je neprihvatljiva obrana drugooptuženika kada je iskazao da je on N. znao „ćušnuti“ rukom po guzi, prstima po stražnjici, kada bi ista bila agresivna prema sestrama E. i M., jer da je tome tako kod N., po nalazu i mišljenju vještaka dr. M. M., ne bi mogli nastati krvni podljevi, već se radilo o ozljedama koje su mogle nastati udarcem zatvorenom šakom jer jedino na taj način može nastati krvni podljev. Kako je već navedeno u obrazloženju kod kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. prvooptuženice, neutvrdivo je koji je hematom nastao u igri a koji uslijed tjelesnog kažnjavanja optuženika. No, sud utvrđuje da je drugooptuženi D. D. svoje djete N. D. udarao rukom po glavi, stražnjici, nogama i šamarao ju što je tjelesno zlostavljenje jer je bio svjestan da svojim postupcima ugrožava njezino zdravlje i pravilan psihofizički razvoj te da joj nanosi fizičku bol.

92. Sud na temelju prihvaćenog iskaza žrtve A. D. utvrđuje da se drugooptuženik ljutio na N. kada bi ista obavila nuždu u pelene što je s obzirom na neosporenu činjenicu da je u kritično vrijeme N. bila uzrasta dvije i pol godine. Naime svjedok žrtva A. D. je iskazao da se tata ljutio kada bi se N. pokakala u pelenu. Rekao je sestri N., kada treba ići kakati ili piškiti kako onda treba zvati mamu, tatu ili njega, a N. ih nije zvala nego bi se ukakala i onda ju je mama istukla. To znači da je žrtva A. kao petogodišnjak pokazivao empatiju (u psihologiji termin koji označava proces neposrednog uživljavanja u emocionalna stanja, mišljenja i ponašanja drugih ljudi) prema dvo i pol godišnjoj sestri N., kada bi se drugooptuženik na nju ljutio zbog nužde u pelenu i kakve bi to posljedice izazivalo kod nje. Tako sud utvrđuje da je drugooptuženik ljuteći se na N. kada bi obavila nuždu u pelenu, a bio je svjestan do to može ugroziti njeno zdravlje i pravilan psihofizički razvoj te joj nanosi psihičku neugodu čini emocionalno zlostavljanje.

93. Opisanim tjelesnim i emocionalnim zlostavljanjem drugooptuženi D. D. je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

94. Drugooptuženi D. D. je obilježja kaznenog djela povrede djetetvovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., ostvario s neizravnom namjerom jer je bio svjestan da tjelesnim kažnjavanjem, udaranjem rukom po glavi, stražnjici, nogama i šamaranjem i ljutnjom na N. kada bi ona nuždu obavila u pelene, ugrožava zdravlje i pravilan psihofizički razvoj djeteta pa je na to pristao. Tako sud utvrđuje subjektivna obilježja kaznenog djela.

95. Zbog utvrđenja objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela drugooptuženog D. D. u odnosu na N., sud je drugooptuženika proglasio krivim.

96. Sud je tako utvrdio da je drugooptuženi D. D. u odnosu na žrtvu A. D., zlostavio dijete i time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece i to povrede djetetovih prava, označena po članku 177. stavak 2. KZ/11., a u odnosu na žrtvu N. D., grubo zanemario svoju dužnost podizanja djeteta i zlostavio dijete i time počinio kazneno djela protiv braka, obitelji i djece i to povrede djetetovih prava, označena po članku 177. stavak 1. i 2. KZ/11.

U odnosu na točki VII. Izreke

97. Sud je prvooptuženoj M. D. u odnosu na žrtvu A. D. za kazneno djelo – povreda djetetovih prava, označeno i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11. na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. i članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Za ovo kazneno djelo prema članku 177. stavak 2. KZ/11. propisana je kazna zatvora od jedne do pet godina. Sud je prilikom odmjeravanja kazne prvooptuženici olakotno cijenio njenu dosadašnju neosuđivanost, prekršajnu i kaznenu, što proizlazi iz potvrda Službe evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije od 13. travnja 2021. i 2. svibnja 2022., te izvatka Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije od 13. travnja 2021. i 2. svibnja 2022. Otegotna okolnost na strani prvooptuženice je iznimna upornost pri počinjenju kaznenog djela. Naime, žrtva A. D. kaže da ga je majka prvooptuženica tukla rukama, šibom, a i da ga je majka šamarala. Da se ne radi o zlostavljanju koje je redovito stresno za svaku žrtvu kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11., proizlazi iz uspostavljene dijagnoze po psihijatru dr. J. G. koji od prve postavljene dijagnoze sindrom zlostavljanja u sumnji, dolazi do toga, ne samo da je potvrđena dijagnoza zlostavljanja, već ista je dovela i do daljnje posljedice u vidu dijagnoze poremećaja prilagodbe. Prvooptuženica je znala da žrtvu A. D. zlostavlja i otac, drugooptuženi D. D., pa je njeno zlostavljanje u tom smislu za žrtvu A. D. posebno teško. Zato sud smatra primjerenu utvrđenu kaznu zatvora za ovo kazneno djelo dvije godine i šest mjeseci.

98. Sud je prvooptuženoj M. D. u odnosu na žrtvu N. D. za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. i 4. KZ/11. na temelju članka 177. stavak 4., članka 51. stavak 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju dvanaest godina. Za ovo kazneno djelo po članku 177. stavak 4. KZ/11. zapriječena je kazna zatvora od tri do petnaest godina. Olakotna okolnost na strani prvooptuženice je njena dosadašnja neosuđivanost, a otegotna njeno ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Prvooptuženica nakon što je vidjela da je zbog njenog kaznenog djela N. životno ugrožena, ona govori drugooptuženiku i ostalima da ne voze N. u bolnicu, jer da će joj oduzeti drugu djecu i da će završiti u zatvoru. To znači da ona i u tim najtežim trenucima, stavlja svoje interese ispred interesa žrtve N. koja je bila neposredno životno ugrožena. Otegotna okolnost je upornost kod počinjenja kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. K/11. u smislu tjelesnog zlostavljanja i nanošenja tjelesnih ozljeda N. od nje i drugooptuženika koji nisu imale za posljedicu smrt N. Žrtva A. kaže da je majka M. mazala puderom N. da se ne vide plavice, a te plavice kako je već navedeno sud je utvrdio da su posljedice i tjelesnog kažnjavanja N. od nje i drugooptuženika. Sud i u ovom utvrđuje da prvooptuženica ne samo da čini kazneno djelo nego i na perfidan način uklanja mogućnost da bude otkrivena. Sve ovo sud gleda s pozicije da je N. kao dvoipogodišnje djete bez brige okoline ustvari bespomoćna. Zato sud prvooptuženici za ovo kazneno djelo utvrđuje kaznu zatvora u trajanju dvanaest godina.

99. Nakon što je sud postupajući po članku 51. stavak 1. KZ/11. pojedinačno utvrdio kazne prvooptuženici za svako kazneno djelo, sud je u smislu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. prvooptuženu M. D. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju trinaest godina. Ovu kaznu sud smatra primjerenom na temelju ocjene ličnosti prvooptuženice i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Tako sud posebno uzima u obzir da su kaznena djela počinjena prema svojih dvoje djece, a da prvooptuženica osim žrtava kaznenih djela ima još dvoje manje djece, E. i M., koje su zbog činjenice počinjenja kaznenih djela morale odmah po počinjenom kaznenom djelu iz članka 177. stavak 4. i 2. KZ/11. biti izuzete iz obitelji i predane udomiteljskoj obitelji. Naime, nakon počinjnja kaznenog djela stvoreno je takvo okruženje za djecu da je došlo do oduzimanja prava optuženicima na stanovanje za djecu A., E. i M. i povjeravanje njih u udomiteljsku obitelj (rješenje Općinskog suda u slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški broj 13 R1 OB-115/2021-3 od 6. travnja 2021. (list 233-235 spisa). Sud smatra da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju trinaest godina postići svrha kažnjavanja, te izraziti društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na prvooptuženicu, a i sve druge da ne čine kaznena djela zbog jačanja svijesti o njihovoj pogibljenosti i pravednosti kažnjavanja, sve u smislu članka 41. KZ/11. Sud ovu kaznu smatra jasnom porukom prvooptuženici i društvu u smislu nedopuštenosti i opasnosti činjenja kaznenih djela na štetu djece.

U odnosu na točki VIII. izreke

100. Sud je drugooptuženom D. D. u odnosu na žrtvu A. D. za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. i članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. Za ovo kazneno djelo prema članku 177. stavak 2. KZ/11. propisana je kazna zatvora od jedne do pet godina. Sud na strani drugooptuženika ne pronalazi olakotne okolnosti, a otegotna okolnost na strani drugooptuženika je njegova dosadašnja osuđivanost i to proizlazi iz potvrde Službe evidencije i pomilovanja Odjela za prekršajne evidencije od 12. travnja 2021. i 2. svibnja 2022. prema kojoj je drugooptuženik do sada pet puta prekršajno osuđivan, s tim što je odlukom PpJ- 379/2020. od 3. srpnja 2020. osuđivan zbog prekršaja po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. U tom smislu, drugooptuženik je specijalni povratnik. Uz navedeno, drugooptuženik je i kazneno osuđivan zbog kaznenog djela krađe, a u tom smislu ne može se reći da je drugooptuženik specijalni povratnik. Otegotna okolnost na strani drugooptuženika je što on čini i tjelesno nasilje i emocionalno nasilje prema žrtvi A. D., što u ukupnosti daje njegovom djelu posebno težak značaj zlostavljanja koje kako je već navedeno su kod žrtve A. uspostavljene dijagnoze po psihijatru dr. J. G. prvo postavljene dijagnoze sindrom zlostavljanja u sumnji, potvrđenja dijagnoza zlostavljanja, i do daljnje posljedice u vidu dijagnoze poremećaja prilagodbe. Zbog navedenog sud smatra primjerenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. 101. Sud je drugooptuženom D. D. u odnosu na žrtvu N. D. za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. i članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci. Za ovo kazneno djelo prema članku 177. stavak 2. KZ/11. propisana je kazna zatvora od jedne do pet godina. I za ovo kazneno djelo sud ne pronalazi olakotne okolnosti, a otegotna okolnost na strani drugooptuženika je sve već navedeno za kazneno djelo u odnosu na žrtvu A. D. Otegotna okolnost na strani drugooptuženika je iznimna brutalnost u počinjenju kaznenog djela u smislu da je u vrijeme kaznenog djela žrtva N. bila dvoipogodišnje dijete koju je drugooptuženik tukao, a znao je i da prvooptuženica čini tjelesno zlostavljanje N. pa je njen položaj bio posebno težak. Zbog navedenog sud smatra primjerenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci.

102. Nakon što je sud postupajući po članku 51. stavak 1. KZ/11. pojedinačno utvrdio kazne drugooptuženiku za svako kazneno djelo, sud je u smislu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. drugooptuženog D. D. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam godina. Ovu kaznu sud smatra primjerenom na temelju ocjene ličnosti drugooptuženika i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Tako sud posebno uzima u obzir da su kaznena djela počinjena prema svojih dvoje djece, a da drugooptuženik osim žrtava kaznenih djela ima još dvoje manje djece, E. i M. (i starije dijete T.), tako da su A., E. i M. zbog činjenice počinjenja kaznenih djela morale, odmah po počinjenom kaznenom djelu, biti izuzete iz obitelji i predane udomiteljskoj obitelji. Naime, nakon počinjnja kaznenog djela stvoreno takvo okruženje za djecu da je došlo do oduzimanja prava optuženicima na stanovanje za djecu A., E. i M. i povjeravanje njih u udomiteljsku obitelj (rješenje Općinskog suda u slavonskom Brodu, Stalne službe u Nivoj Gradiški broj 13 R1 OB-115/2021-3 od 6. travnja 2021. (list 233-235 spisa). Cijeneći sve navedeno sud smatra primjerenu za drugooptuženika jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam godina.

U odnosu na točku IX. Izreke

103. Sud je prvooptuženoj M. D., na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 13 godina uračunao vrijeme istražnog zatvora od 1. travnja 2021. u 23,55 sati do 15. lipnja 2021., te od uhićenja 4. svibnja 2022. u 10,30 sati, pa nadalje.

104. Sud je drugooptuženom D. D. na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 godina uračunao vrijeme uhićenja 1. travnja 2021. u 22,40 sati do 1. listopada 2021., te od uhićenja 4. svibnja 2022. u 10,30 sati, pa nadalje.

105. Sud je nakon objave presude 4. svibnja 2022., objavio i rješenje o istražnom zatvoru protiv oboje optuženika tako da se istražni zatvor protiv oboje optuženika izvršava od uhićenja 4. svibnja 2022. u 10,30 sati, pa nadalje.

U odnosu na točku X. izreke

106. Sud je na temelju članka 158. stavka 2. oštećeno dijete i žrtvu A. D. s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete uputio u parnicu, jer je njegova opunomoćenica izjavila da će u posebnom postupku ostvarivati imovinskopravni zahtjev za naknadu štete.

U odnosu na točku XI. izreke

107. Sud je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. prvooptuženu M. D. i drugooptuženog D. D. oslobodio od plaćanja troška kaznenog postupka u cijelosti. Naime, sud je utvrdio da su optuženici nezaposleni, bez primanja, bez imivine, pa bi zbog lošeg imovnog stanja plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje. Zbog navedenog sud je primijenio člank 148. stavak 6. ZKP/08. i optuženike oslobodio plaćanja troška postupka i to u cijelosti koji se odnose na troškove iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6. ZKP/08.

Slavonski Brod, 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Slaven Vidmar, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud.

DNA:

1. ŽDO Slavonski Brod na broj: KOz-DO-4/2021.

2. Prvooptužena M. D., Zatvor u Požegi

3. Drugooptuženi D. D., Zatvor u Požegi

4. Braniteljica T. P. N, S. B.

5. Branitelj T. S., S. B.

6. Opunomoćenica oštećenika J. B. M., S. B.