Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž Ovr-653/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grada Z., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. D., odvjetniku u Z., protiv prvoovršenika J. J., OIB: …, drugoovršenice V. J., OIB: …, i trećeovršenice R. J., OIB: …, svi iz Z., svi zastupani po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbama prvo do trećeovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 441/2020-34 od 9. studenog 2022. godine, dana 2. lipnja 2023. godine

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba prvo do trećeovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-441/2020-34 od 9. studenog 2022. godine.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se prijedlog I.ovršenika J. J., II.ovršenice V. J., i III.ovršenice R. J. od 10.veljače 2021. za odgodom ovrhe, kao neosnovan."

2. Protiv ovog rješenja žale se prvo do trećeovršenici (dalje ovršenici) i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe žalitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka na koju se pozivaju žalitelji jer je pobijano rješenje u svemu sačinjeno sukladno čl. 338. st. 4. u vezi čl. 347. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

6. Prvostupanjski sud navodi da OZ u čl. 65. st. 1. propisuje da sud može, na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu, u potpunosti ili djelomice, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Uz pretpostavku iz čl.65.st.1. OZ, mora biti ispunjena i jedna od pretpostavki iz čl.65.st.1.toč.1. – 8. OZ. Za vrijeme odgode ovrhe neće se poduzimati radnje kojima se ovrha provodi (čl.65.st.5. OZ).

7. Uvidom u ovršnu ispravu, presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.broj Ps-13/2018-18, od 19.12.2018., utvrđeno je da je parnični sud proveo test razmjernosti, i među ostalim utvrdio da je ovdje I.ovršenik J. J. suvlasnik više nekretnina koje u naravi predstavljaju zemljišta i na njima izgrađene objekte u k.o. B. Nadalje, uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak, za zk.ul.br.3023, k.o. B., i to kčbr.701, Put, Dvorište, Kuća, ukupne površine 603 m2, utvrđeno je da su I.ovršenik J. J. i II.ovršenica V. J. bili upisani kao suvlasnici navedene nekretnine, kao i da su je Darovnim ugovorom od 10. listopada 2019. darovali sadašnjim suvlasnicama V. L. i V. R.

8. Dakle, ovom ovršnom postupku prethodio je parnični postupak u kojem je donesena presuda kojom je naloženo ovršenicima da se isele iz predmetne nekretnine, te ovršenici ne mogu isticati u ovom ovršnom postupku pravo na dom, odnosno da im ista služi za stanovanje.

9. Prvostupanjski sud navodi da je ovršenicima presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.broj Ps-13/2018-18, od 19.12.2018., naloženo iseljenje iz predmetne nekretnine, te im od tada ne pripada pravo na posjed, i svako daljnje potraživanje namirenja nužnih i korisnih troškova ulaganja u stan (postupak se vodi kod naslovnog suda pod brojem P-882/2021) ne utječu i ne odgađaju ovrhovoditeljevo pravo (tražbinu) da postupe po navedenoj pravomoćnoj presudi, odnosno da se isele iz predmetne nekretnine.

10. Dakle, sud smatra da ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

11. Sud je mišljenja da razlozi koje ovršenici iznose u prijedlogu za odgodu ovrhe ostaju na općenitoj razini i ne čine vjerojatnim da bi ovršenici provođenjem ovrhe trpili nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a posebno uzimajući u obzir da su ovršenici bili suvlasnici kuće u B., te su je nakon pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.broj Ps-13/2018-18, od 19.12.2018., darovali V. L. i V. R., i sada navode da nemaju drugu nekretninu u kojoj bi stanovali te da bi zbog toga trpjeli nenadoknadivu i teško nadoknadivu štetu.

12. Zaključno, prvostupanjski sud dokazuje da ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

13. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi treba reći, a kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud, da u situaciji kada su ovršenici u parničnom postupku iz kojeg proizlazi ovršna isprava istakli prigovor prava na dom,te je taj prigovor u ovršnoj ispravi odbijen kao neosnovan, onda ovršenici ne mogu u ovom ovršnom postupku ponovo isticati takav prigovor.

14. Odgovaraju navodi žalbe da su ovršenici u tijeku postupka dostavili tužbu protiv ovdje ovrhovoditelja gdje potražuju na temelju nužnih ulaganja u nekretninu iznos od 300.000,00 kn te su temeljem navedenog u ovom postupku istakli pravo zadržanja.

15. Po mišljenju ovog suda to pravo zadržanja ovršenici su trebali istaknuti u ovršnoj ispravi kada je ovdje ovrhovoditelj u tom postupku tražio njihovo iseljenje i predaju u posjed, a osim toga takav prigovor glede zakonskih razloga za odgodu ovrhe nije pravno odlučan nego bi, eventualno, mogao predstavljati žalbeni razlog iz čl. 50. st. 2. toč. 10. OZ

16. Nitko ne može imati koristi od radnje koju je poduzeo na vlastitu štetu pa tako ni prvo ni drugoovršenici koji su svoj suvlasnički dio nekretnine darovali trećim osobama nakon pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave. Pritom je neodlučno što i trećeovršenica nije bila suvlasnik te kuće jer ukoliko stanuje s prvo i drugoovršenicima u predmetnom stanu, tako je mogla stanovati i u kući u kojoj su prvo i drugoovršenici imali suvlasnički udio ili se je barem prodajom, a ne besplatnim raspolaganjem, mogao ostvariti određeni novčani iznos koji bi služio za rješavanje stambenog pitanja.

17. Osim toga, ovršenici u tijeku ovog postupka niti ne tvrde da su nezaposlene osobe dok iz ovršne isprave proizlazi da je prvoovršenik osnivač i direktor nekoliko trgovačkih društava kao što proizlazi da su prvo do trećeovršenici u radnom odnosu i primaju plaću pa dakle mogu i plaćati najam za stan u kojem će živjeti kao što to čini veliki broj građana Grada Z.

18. Vezno uz navode žalbe da bi odgoda ovrhe bila nužna do okončanja postupka kako bi se izbjegla opasnost da ovrhovoditelj nakon ulaska u stan isti izmijenili do te mjere da se ne može utvrditi vrijednost ulaganja treba reći da to nije razlog zbog kojeg bi ovršenicima nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta a posebno imajući u vidu mogućnost osiguranja dokaza iz čl. 272. ZPP.

19. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci (točka I).

20. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 14. st. 6. OZ (točka II).

U Zagrebu, 2. lipnja 2023. godine

Sudac:

Marijan Vugić, v.r.