REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

P-2619/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda D. L. u pravnoj stvari tužitelja

L. Č. iz K. S., V. 10 OIB:……., zastupanog po

punomoćniku N. B., odvjetniku u S., protiv tuženika

R. A. d.d. Z., M. cesta 69 OIB:…..

zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u O. M. & L. d.o.o. u Zagrebu, zbog ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 25. svibnja 2023. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 nadalje u tekstu: ZPP) dana 02. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne, nepoštene i bez ikakvog pravnog učinka pojedini dijelovi odredbi članaka 1., 2., i 7., Ugovora o kreditu broj 418-50-4002523 zaključenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana 28.ožujka 2007., a koji ugovor je solemniziran kod JB M. I. iz S. pod poslovnim brojem OV-5665/07 dana 31.ožujka 2007., i to u dijelu u kojem je ugovoreno:

1. da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 24.190,22 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (čl. 1)

2. da je kamatna stopa promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke (čl. 2) i 3. da se otplata mjesečnih anuiteta određuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF (čl. 7).

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. 10000 Z., M.

cesta 69, OIB: ….. da isplati tužitelju L. Č., OIB:….,

V. 10, 21216 K. S., u roku od 15 dana, iznos od 2.371,64 EUR / 17.869,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

od dana: na iznos na iznos

KN:

EUR:

31.03.2008. 31,15

4,13

31.10.2008. 137,79 18,28

30.11.2008. 25,71

3,41

31.12.2008. 168,18 22,32

31.01.2009. 190,08 25,22

28.02.2009. 199,98 26,54

31.03.2009. 172,71 22,92

30.04.2009. 177,92 23,61

31.05.2009. 136,21 18,07

30.06.2009. 105,50 14,00

31.07.2009. 113,67 15,08

31.08.2009. 129,86 17,23

30.09.2009. 128,45 17,04

31.10.2009. 112,09 14,87

30.11.2009. 142,79 18,95

31.12.2009. 167,41 22,21

31.01.2010. 191,89 25,46

28.02.2010. 194,40 25,80

31.03.2010. 241,92 32,10

30.04.2010. 232,91 30,91

31.05.2010. 250,47 33,24

30.06.2010. 402,57 53,43

31.07.2010. 371,26 49,27

31.08.2010. 466,92 61,97

30.09.2010. 433,86 57,58

31.10.2010. 380,70 50,52

30.11.2010. 492,87 65,41

31.12.2010. 635,55 84,35

31.01.2011. 534,52 70,94

28.02.2011. 569,95 75,64

31.03.2011. 524,89 69,66

30.04.2011. 532,98 70,73

31.05.2011. 724,26 96,12

30.06.2011. 742,89 98,59

31.07.2011. 902,70 119,80

31.08.2011. 820,61 108,91

30.09.2011. 730,75 96,98

31.10.2011. 721,11 95,70

30.11.2011. 714,18 94,78

31.12.2011. 757,05 100,47

31.01.2012. 794,42 105,43

29.02.2012. 799,42 106,10

31.03.2012. 773,57 102,67

30.04.2012. 791,03 104,98

sve po kamatnoj stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31.srpnja 2015. određena po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.533,85 € / 11.556,79 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 02. srpnja 2021. ustao tužbom protiv tuženika u kojoj je naveo da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 418-50-4002523. Međutim, predmetnim Ugovorom kreditiranje i povrat kredita vezano je uz valutu švicarski franak te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, što tužitelj drži nepoštenim i nezakonitim odnosno da je u suprotnosti sa načelima savjesnosti i poštenja. O navedenom recentna sudska praksa je već zauzela svoj stav jer su u dva slučaja prihvaćeni zahtjevi kolektivnih tužbi koje su pokrenuli potrošači i u kojim presudama je donesena odluka da je riječ o nepoštenim, a time i ništetnim odredbama ugovora o kreditu. Tužitelj je predložio da sud provede postupak i utvrdi nepoštenost, a time i ništetnost onih ugovornih odredbi u kojima je ugovorena valuta vezana uz švicarski franak, odnosno promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke. Tužitelj je također zatražio da se tuženika obveže da mu vrati, odnosno isplati, sve ono što je stekao temeljem tako nepoštenih ugovornih odredbi, kao i da ga se obveže na snašanje troškova ovog postupka.

1.1. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijskim vještačenjem tužitelj je podneskom od 04. svibnja 2023. uredio svoj dio tužbenog zahtjeva u pogledu zatražene isplate. U preostalom dijelu je tužbeni zahtjev ostao nedirnutim.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te je istakao prigovor zastare. Tuženik smatra da je tužitelj bio dovoljno informiran o svim ugovornim obvezama te je iste imao vremena provjeriti i o njima se raspitati što znači da su mu sve odredbe bile jasne, razumljive i lako uočljive. Tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka pregledani su: Ugovor o kreditu broj 418-50- 4002523 (kao i sva dokumentacija vezana uz navedeni Ugovor kao što su: otplatna tablica, obavijesti tužiteljici o promjeni kamatne stope, potvrde o transakcijama, nalozi za uplatu te prijepis knjigovodstvene kartice i otplatni plan), informativna ponuda broj 009840, zahtjev za kredit, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Marijanu Joviću.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prigovor zastare nije osnovan.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Predmet ove parnice je zahtjev za:

- utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditiranju o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu i

- isplata stečenog bez osnove po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. 8.

Među strankama nije sporno:

- da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj: 418- 50-

4002523 u kojem je ugovoren iznos kredita od 24.190,22 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je člankom 2. Ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 5,20 % i da je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

9. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 04.07.2013. je utvrđeno da je tuženik (u tom postupku kao tuženik pod 4) u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13.06.2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 09.04.2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 04.07.2013. je utvrđeno da je tuženik (također i u tom postupku kao tuženik pod 4) u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev- 2221/2018-11 od 03.09.2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

10.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl.502 c) ZPP-a, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 09. 04.2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 03.09.2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja. Suprotno navodima tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

12. Tuženik je odustao od svog prijedloga da se saslušava njegov zaposlenik R. S., pa je u konkretnom slučaju sud odbio da se saslušava u postupku tužitelj, jer sve što je o spornom U. imala reći, tužitelj je napisao u tužbi i istakao tijekom postupka. K. je odustankom od prijedloga da se sasluša svjedok S. tuženik praktički odustao od inzistiranja na načelu kontradiktornosti to se ukazao potpuno bespotrebnim prijedlog da se saslušava tužitelj kao jedna od ugovornih strana jer je pravu volju druge ugovorne strane trebao svojim iskazom upotpuniti zaposlenik R. S., a od čega je tuženik odustao.

13. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je odlučeno kao u točci I. izreke presude.

14. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano a stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom iz odredbe čl. 1111 ZOO-a.

15. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po vještaku za financije M. J. koji je dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje dana 20. ožujka 2023. i u njemu je naveo da je u razdoblju od 01. studenog 2007. tuženik mijenjao kamatnu stopu na više od ugovorene a za plaćanje anuiteta je korišten srednji tečaj CHF/KN tuženika važeći na dan dospijeća. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju od 30.11.2007. do 30.04.2012. platio veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa, u ukupnom iznosu Kn=5.642,21. Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu, u razdoblju cjelokupne otplate platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu Kn=17.869,15.

16. Nalaz i mišljenje vještaka J. u cijelosti je akceptirao tužitelj te je sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredio tužbeni zahtjev. Tuženik je u očitovanju na vještvo istaknuo da smatra vještačenje bespredmetnim jer je sve što je tijekom kreditnog razdoblja napravljeno ugovoreno voljom tužitelja.

17. Tuženik se, prema motrištu ovog suda, neosnovano poziva na tzv. negativne razlike koje su posljedica promjene tečaja CHF/HRK kada je bio niži od inicijalnog tečaja u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Tuženik nije iskazao postojanje ikakvog potraživanja, prijeboj, protutužbu ili bilo kakav zahtjev u tom smislu. Sukladno tomu ne postoji nikakav osnov da bi se vršilo umanjivanje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valuti CHF i nepoštene odredbe o kamati stekao od tužitelja. Sve da takav zahtjev i postoji, a ne postoji, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a bi diskvalificirala tuženika u njegovom zahtjevu koji bi proizlazio iz takvog ništetnog ugovora. Naime, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primio, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.

18. Slijedom iznesenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 2.371,64 € pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

19. Naprijed navedeno i iz razloga što je sud zaključio neosnovanim prigovor zastare kojeg je tuženik isticao. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka. Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 01. ožujka 2022.

19.1. Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 7129/13. od 13.06.2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14.06.2018.

20. Slijedom svih utvrđenja nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i odredbu članka 502. c) ZPP-a, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača i u suprotnosti s odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača radi čega je sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje nje same. Naime, u naprijed navedenim pravomoćno okončanim postupcima je utvrđeno da tijekom solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni spornih odredbi, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenja iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Isto tako, sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09. – dalje ZJB) javni bilježnici koji solemniziraju ugovor potpisnicima obrazlažu smisao i posljedicu ugovora, a ne smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi te da javni bilježnik stranke upozorava samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka (članak 58. ZJB), a ne ugovorne odredbe. Osim toga, takva ugovorna odredba utvrđena je ništetnom ranije navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. U tom pogledu nesporno je da je Ugovor o kreditu br. 418-50-4002523 koji je tužitelj sklopio s tuženikom obuhvaćen razdobljem iz pravomoćnih presuda u citiranom kolektivnom sporu te da je u predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik koristio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF, za koje je pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđeno da su ništetne i nepoštene.

20.1. Isto tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19.03.2019. ističe da nižestupanjski sudovi nisu bili dužni provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i članka 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.

21. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21.1. U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016- 4).

21.2. Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.

22. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 3., 155., i 164. ZPP-a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i sastava podnesaka od 24. listopada 2022. te 04. svibnja 2023. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima od 16. veljače 2023. i 25. svibnja 2023. - svaka radnja po 100 bodova te za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke 02. lipnja 2023. - 50 bodova. Ukupan zbir od 550 bodova pomnožen je s iznosom od 15,00 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda, te je tako dobiven iznos od 8.250,00 kuna. Tome iznosu pridodali su se još i iznosi od 332,00 € na ime predujma za vještačenje, 36,68 € na ime sudske pristojbe na tužbu i 70,21 € na ime sudske pristojbe na presudu. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 1.533,85 € odnosno 11.556,79 kuna koliko će tuženik morati isplatiti tužitelju, obzirom da je postupak u cijelosti izgubio.

22.1. Kamate na tako dosuđeni trošak tužitelju su temeljem odredbe čl.30.st.2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) dosuđene od presuđenja do isplate.

23. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) novčani iznos obveze tuženika prikazan je u eurskom iznosu.

24. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u ovoj odluci.

U Splitu, 02. lipnja 2023.

S U D A C

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za viši, županijski sud.

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis