Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. K-42/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. L., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. Kaznenog zakona (NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03.,190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12, u daljnjem tekstu: KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-499/11-68 od 6. travnja 2016., koja je izmijenjena dana 13. rujna 2017., nakon održane javne rasprave u prisutnosti D. L., zamjenika ODO-a u Osijeku, opt. Ž. L., branitelja A. J., Ž. F. M., punomoćnice oštećenika G. O., te L. V., punomoćnice oštećenika V. O. d.o.o., dana 1. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 452. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u nastavku teksta ZKP/08), prema

opt. Ž. L., OIB:, sin I. i M. rođene G., u O., s prebivalištem u O., V. G. 11, državljanin RH, dipl. inženjer građevinarstva, sa završenom VSS, oženjen, otac dvoje djece, sudionik Domovinskog rata od 1991/1992 s činom narednika i dočasnika HV, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, suvlasnik obiteljske kuće u O., zaposlen u Hrvatskim cestama s plaćom u iznosu od 9.000,00 kuna, neosuđivan,

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi

dana 12. svibnja 2009. u O., kao direktor i jedini član uprave trgovačkog društva ''V-O. d.o.o. O., ovlašten zastupati Društvo pojedinačno i samostalno prema trećima, iako svjestan da je sukladno odredbi čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima dužan voditi poslove Društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, unatoč tome, a u namjeri da pribavi imovinsku korist trgovačkom društvu '' K.-P. d.o.o. O. iako znajući da '' K.-P.'' d.o.o. O. ima dospjelih potraživanja u iznosu od 30.549.196,03 kuna, od čega 12.791.429,58 kn za hidraulično opterećenje koje je prihod od '' V.-O. d.o.o. O. i 17.829.766,44 kn za namjenska sredstva koja su prihod P. G. O., da za veći dio ovih potraživanja postoje pravomoćne presude temeljem kojih se vode ovršni postupci radi prisilne naplate, da dio navedenih potraživanja čine namjenska sredstva koja su prihod G. O.. i kojima nije ovlašten raspolagati bez suglasnosti nadležnog tijela, da nije moguće unaprijed odrediti količinu otpadnih voda koje će nastati u budućim proizvodnim ciklusima, jer količina otpadnih voda ovisi o količini šećerne repe, te da ne raspolaže podacima o izvršenim ulaganjima '' K.-P.'' d.o.o. O. u izgradnju vlastitog sustava otpadnih voda, unatoč tome sklopio Sporazum kojim je '' V.-O. d.o.o. O. prema '' K.-P.'' d.o.o. O. za razdoblje 2006-2008. godinu neosnovano umanjio iznos potraživanja iz dospjelih računa po osnovi namjenskih sredstava i hidrauličnog opterećenja za 2007. i 2008. godinu, odrekao se već utvrđenih potraživanja u ovršnim postupcima, odustao od daljnjeg potraživanja dijela već dospjelih i fakturiranih namjenskih sredstava za zaštitu i korištenje voda – za održavanje i financiranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture koja su prihod proračuna G. O.. za 2006. i 2008. godinu, a za razdoblje 2009-2011. godine kao osnovicu obveze plaćanja hidrauličnog opterećenja i namjenskih sredstava ugovorio količinu od 1.275.000 m[3] otpadnih voda, koja količina je za 7.422,077 m manja od stvarne količine otpadnih voda u zadnjih pet godina (čl. 2. t. 2.1. Sporazuma), pa je tako:

a) neosnovano umanjio iznos potraživanja iz dospjelih računa po osnovi kamata po sudskom sporu, troškova vještačenja i parničnog troška u ukupnom iznosu od 900.893,55 kn,

b) u predmetu Ovr-322/09 odrekao se u cijelosti naplate kamata i troškova sudskih postupaka u iznosu 3.467.419,57 kn,

c) odustao od daljnjeg potraživanja dijela već dospjelih i fakturiranih namjenskih sredstava za zaštitu i korištenje voda – za održavanje i financiranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture koja su prihod proračuna G. O.. za 2006. i 2008. godinu (čl. 1. t. 1.6. Sporazuma) u iznosu 9.393.713,82 kuna, kao i od obveze plaćanja budućih namjenskih sredstava (čl. 1. t. 1.5. Sporazuma),

d) odrekao se već utvrđenih potraživanja u ovršnom postupku Ovr-996/09 u iznosu 1.296.497,78 kn (čl. 4. t. 4.2. Sporazuma),

e) kao osnovicu obveze plaćanja hidrauličnog opterećenja i namjenskih sredstava za razdoblje 2009-2011. ugovorio količinu 7.422.077 m3 otpadnih voda koja je bitno manja od stvarne količine otpadnih voda u zadnjih pet godina (čl. 2. točka 2.1. Sporazuma) čime je za G. O.. manje obračunato 10.242.466,26 kn, a za trgovačko društvo '' V.-O. d.o.o. O. 20.550.769,64 kn s pripadajućim PDV-om u iznosu 4.726.759,76 kn,

čime je trgovačkom društvu '' K.-P.'' d.o.o. O. pribavio neosnovanu korist u ukupnom iznosu od 55.923.309,12 kuna i istovremeno time oštetio trgovačko društvo '' V.-O. d.o.o. O. za ukupan iznos od 30.752.168,63 kune i G. O.. za ukupan iznos od 25.171.140,49 kuna,

dakle, da bi kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za drugu pravnu osobu na opisani način grubo prekršio zakon i pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 6. KZ/97, a kažnjivo po čl. 292. st. 2. KZ/97.

Na temelju čl. 149. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja A. J., padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-499/11-68 od 6. travnja 2016., koja je izmijenjena 13. rujna 2017., optužen je opt. Ž. L. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 6. KZ/97, a kažnjivo po čl. 292. st. 2. KZ/97.

Nedvojbeno je da predmetno kazneno djelo više ne postoji u Kaznenom zakonu iz 2011. To djelo za koje je optužen Ž. L. egzistira samo u Kaznenom zakonu iz 1997. Naime, inkriminirani gospodarski delikt je obrisan iz kaznenog zakona jer je zakonodavac donio cjeloviti novi Kazneni zakon koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. Ipak, pravni kontinuitet optuženog djela još uvijek postoji jer se činjenični supstrat proteže u drugom kaznenom djelu iz recentnog kaznenog zakona i to u kaznenom djelu protiv gospodarstva - zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11. No, već u vrijeme podnošenja optužnice kazneni procesni zakon (ZKP/08) je za to djelo propisao stvarnu nadležnost županijskog suda. Ovo stoga što je u članku 19.c. stavku 1. točki d) ZKP/08 jasno propisano da je kvalificirano kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11 u stvarnoj nadležnosti županijskog suda.

Dakle, kazneno djelo protiv gospodarstva – zloporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. KZ/11. je jedino i isključivo djelo pod koje se može podvesti inkriminirano činjenično stanje.

Naime, riječ je upravo o onom kaznenom djelu čije biće odgovara konkretnoj optužbi iz čl. 292. st. 1. al. 6. KZ/97, za koju se tereti optuženik. Ponovit ćemo da je optuženiku stavljeno na teret da je ''kao direktor i jedini član uprave u trgovačkom društvu V.-O. d.o.o. O. grubo prekršio zakon i pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom''. Takvo ponašanje optuženika predstavlja objektivno obilježje gospodarskog delikta - zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. KZ/11. Upravo ovo kazneno djelo čini ona odgovorna osoba koja u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj način pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu. Navedenom se odredbom štiti imovina pravne osobe, odnosno trgovačkog društva, i to imovina shvaćena kao skup subjektivnih imovinskih prava njegova nositelja. Radnja počinjenja predmetnog kaznenog djela sastoji se u povredi dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa. Ovo je temeljno kazneno djelo gospodarskog kriminaliteta i njegov smisao jest pružanje pravne zaštite trgovačkim društvima od različitih oblika zlouporabe i izigravanja danog povjerenja koje je skupština društva dala direktoru kao upravitelju društva. Kazneno djelo iz čl. 246. KZ/11. je delikt koji se posebice odnosi na područje trgovačkog poslovanja jer je riječ o počiniteljima iz upravljačko- poslovnog kruga trgovačkog društva, kao što su to članovi upravnog odbora, članovi nadzornog odbora, izvršni direktori, menadžeri, punomoćnici i tome slično. Stoga se ovim kaznenim djelom derogira prijašnje kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. KZ/97. Unatoč određenim razlikama u pravnim opisima ovih kaznenih djela između čl. 292. st. 1. al. 6. KZ/97. i čl. 246. KZ/11., evidentno je da se njima štiti bitno isto pravno dobro. Dakle, član uprave društva ili direktor dužan je postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika te brinuti se i štititi imovinske interese svog društva (tj. onog društva čiji je član), a ne neke treće osobe.

Činjenični opis optužbe tereti optuženika da je kao direktor i jedini član uprave V. O. d.o.o. neosnovano umanjio iznos potraživanja društva V.-O. d.o.o. iz dospjelih računa, da se u cijelosti odrekao naplate kamata, troškova sudskih poslova, da se odrekao već utvrđenih potraživanja iz ovršnog postupka, da je odustao od daljnjih potraživanja dospjelih i fakturiranih namjenskih sredstava za zaštitu i korištenje voda koja su važan prihod G. O.., te da je ugovorio bitno manju osnovicu obveze vezane za plaćanje hidrauličnog opterećenja i namjenskih sredstava, kao i da je ugovorio bitno manju količinu otpadnih voda od one stvarne količine otpadnih voda. Svim navedenim nezakonitim postupanjima te sklapanjem sporazuma na štetu V. O. d.o.o., optuženik je osnovano sumnjiv da je kao direktor V. oštetio društvo V. O. d.o.o., ali ujedno i G. O.., jer jedan dio predmetnih sredstava predstavlja prihod proračuna G. O.. (budžet grada). Optuženik je ujedno osnovano sumnjiv i da je pribavio veliku korist trgovačkom društvu K. – P. d.o.o. O.. Drugim riječima, tužitelj optužnim aktom upravo tvrdi da optuženik kao direktor V. nije vodio brigu o tome da štiti imovinske interese V. i G. O.. koje je dužan štititi po zakonu, pravnom poslu ili odnosu povjerenja, te je na taj način znatno oštetio obje navedene osobe, a da je društvu K. – P. d.d. O. pribavio znatnu korist.

Kao što je već rečeno, predmetni činjenični opis optužnice može se podvesti samo pod zakonsko obilježje (tzv. biće) kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11., jer je ono jedino djelo koje pruža pravni kontinuitet optužnom aktu. Optuženi Ž. L. optužen je da je počinio kvalificirani oblik osnovnog kaznenog djela, jer je osnovano sumnjiv da je pribavio znatnu imovinsku korist društvu K.-premijer d.d. O., odnosno da je t. d. V. i G. O. prouzročio višemilijunsku imovinsku štetu. Time je nesporno je da je optuženik osnovano sumnjiv za kvalificirano djelo koje je opisano u st. 2. čl. 246. KZ/11, jer je opt. Ž. L. optužen za pribavljanje znatne koristi i to društvu K.-P. u iznosu od 55.923.309,12 kuna, te da je prouzročio znatnu štetu i to V. d.d. u iznosu od 30.752.168,63 kune, a G. O. u iznosu 25.171.140,49 kune.

Suđenje za kvalificirano kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11. spada u isključivu nadležnost županijskog suda, a ne općinskog suda. To je jasno propisano već citiranom odredbom članka 19.c) točka 1. podstavak d) ZKP-a/08. Riječ je o kogentnoj pravnoj normi koja je donesena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (ZIDZKP), koji je 12. prosinca 2012. objavljen u Narodnim novinama broj: 143/12., a koje izmjene su stupile na snagu dana 1. siječnja 2013. Tada je ujedno na snagu stupio potpuno novi Kazneni zakon (KZ/11) koji s izmjenama (ukupno osam novela) vrijedi do danas. To ujedno znači da za navedeno kazneno djelo nikad nije bila propisana nadležnost općinskog suda.

U prijelaznim i završnim odredbama Zakona (NN 143/12) nije ostavljena nikakva dvojba da se navedene izmjene primjenjuju od dana stupanja na snagu ZKP/08, tj. od 1. siječnja 2013. To je posebno važno za istaknuti da bi se izbjegla bilo kakva nedoumica ili nejasnoća u pogledu stvarne nadležnosti u ovom predmetu.

Optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-499/11-40 kojom je optužen Ž. L. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisanog u čl. 292. st.

2. u vezi st. 1. alineja 6. KZ/97, a kažnjivo po čl. 292. st. 2. KZ/97, zaprimljena je 29. rujna 2014. na Općinski sud u Osijeku. Povodom te prvotne optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku održana je sjednica kaznenog optužnog vijeća Općinskog suda u Osijeku, te je vijeće rješenjem broj: KOV-801/2014-7 od 12. siječnja 2015. vratilo optužnicu ODO-u Osijek radi boljeg razjašnjenja stvari.

Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku je tek 11. travnja 2016. dostavilo sudu novu optužnicu pod brojem: K-DO-499/11-68. Dakle, ODO u Osijeku je nakon čak 15 mjeseci ispravilo vraćeni optužni akt, te je sudu predana nova optužnica. Uzgredno rečeno, takav dugi period koji je prošao od vraćene do ispravljene optužnice je sasvim neprimjeren i upitno zakonit. Potom valja navesti da je novom optužnicom optuženi Ž. L. i nadalje optužen za isto kazneno djelo iz starog KZ-a (1997.) koje više ne postoji u KZ/11. Naime, tužitelj je ispravljenom optužnicom ponovno optuženiku stavio na teret kazneno djelo iz članka 292. stavka 2., u vezi stavka 1. alineje 6. KZ/97.

Naposljetku je ta dugo čekana optužnica potvrđena ovosudnim rješenjem kaznenog optužnog vijeća broj: KOV-801/2014-21 od 2. lipnja 2016. U vrijeme potvrđivanja optužnice ZKP/08 nije dopuštao općinskom sudu da sudi za kvalificirano kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. Ponavljamo da je stvarna nadležnost za predmetni delikt nepromijenjena od donošenja aktualnog Kaznenog zakona iz 2011. i ona je jedino i isključivo u ingerenciji županijskog suda.

Ovaj je sud već donio rješenje o stvarnoj nenadležnosti, ali ga je Županijski sud u Osijeku ukinuo s obrazloženjem da je ''člankom 257. stavkom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (ZIDZKP, NN - 145/2013, V. novela ZKP/08.), koji je stupio na snagu 15. prosinca 2013., propisano da će postupak dovršiti onaj sud koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužnice''. O pravnom značaju i jasnoći značaju citirane odredbe ZIDZKP-a nema nikakve dileme. No, Županijski sud u Osijeku gubi iz vida da u trenutku podizanja optužnice Općinski sud u Osijeku više nije bio stvarno nadležan za ovo suđenje.

Dakle, bilo koji dan predaje optužnice sudu uzeli, da li 29. travnja 2014., kada je na sud predana prva optužnica, koja je potom rješenjem KOV-a vraćena tužitelju radi boljeg razjašnjenja stvari, ili pak 11. travnja 2016., kada je predana nova optužnica, Općinski sud u Osijeku više nije bio stvarno nadležan za ovo suđenje.

U vrijeme podizanja optužnice ODO-a Osijek protiv opt. Ž. L. za kvalificirano kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11, neizberiva, nedispozitivna i nearbitrarna, tj. isključiva i jedina stvarna nadležnost za suđenje u ovom predmetu bila je nadležnost Županijskog suda u Osijeku.

Sve ostalo je nevažno.

Pa tako i ukidbenim rješenjem citirano pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IVk 31/2018-10 od 27. ožujka 2018. nema izravne veze s ovim predmetom. Niti jedno pravno shvaćanje, makar i Vrhovnog suda nije izvor prava. Ali, znatno važnije od toga jest da je citirano pravno shvaćanje doneseno dvije godine od podnošenja ove optužnice i da se ono odnosi na odredbu čl. 257. st. 6. iz prelaznih i završnih odredaba V. Novele ZKP/08 - (objavljene u NN 145/13. od 6. prosinca 2013., stupila na snagu 15. prosinca 2013.) Za citiranu odredbu Kazneni odjel VSRH većinom glasova predlaže da ju treba tumačiti tako da će se postupci za kaznena djela iz članka 19.c. točke 1. podtočke d) ZKP/08, koji su bili pokrenuti prije stupanja na snagu V. Novele dovršiti pred sudom koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužnice. VSRH na kraju pravnog shvaćanja još dodaje da se pod dovršenjem postupka smatra i donošenje oslobađajuće, osuđujuće ili odbijajuće presude, (osim presude zbog stvarne nenadležnosti). Već je u nekoliko navrata navedeno da u trenutku podizanja ove optužnice Općinski sud u Osijeku nije bio nadležan za suđenje. Time je otklonjena bilo kakva dvojba oko neprihvaćanja predmetnog pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Kaznenog odjela Vrhovnog suda RH.

U vezi ovog pravnog shvaćanja, potrebno je navesti i to da je pretposljednjom izmjenom ZKP/08 (objavljena u NN 126/19, a stupila na snagu 19. srpnja 2022.), u čl. 16. ZIDZKP ponovno izmijenjena odredba o stvarnoj nadležnosti sudova, te je tom izmjenom navedeno sljedeće: ''za kazneno djelo silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11, te za kazneno djelo podvođenja djeteta iz čl. 162. st. 1. nadležan je suditi županijski sud''. Samo u odnosu na ova dva citirana kaznena djela je u prijelaznim i završnim odredbama ZKP/08 (NN 126/19) propisano da će postupak dovršiti sud koji je bio stvarno nadležan po ranijem Zakonu o kaznenom postupku. Za ostale izmjene stvarne nadležnosti ZKP/08 je propisivao kao relevantnu činjenicu nadležnost u vrijeme podizanja optužnice, a ne nadležnost u vrijeme započinjanja kaznenog postupka. Kazneni postupak uvijek započinje aktom suda. Velika je razlika između započinjanja kaznenog postupka, što je sudska odluka i trenutka podizanja optužnice, što je procesna radnja ovlaštenog tužitelja. Ti termini označavaju različite faze u kaznenom procesu i nikako se ne smiju poistovjećivati jer oni nisu sinonimi. Njihov kaznenopravni značaj i pravne posljedice su potpuno različite.

Smatramo potrebnim osvrnuti se na argument optužbe kojim Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku opravdava stvarnu nadležnost općinskog suda, koji je istaknut u žalbi tužitelja. Tužitelj, naime navodi da se nedvojbeno radi o predmetu koji je prema odredbi čl. 246. st. 2. KZ/11 potpada u nadležnost županijskog suda, ali da se optuženiku, prema odredbi čl. 292. st. 2. starog zakona (KZ/97), za ovo djelo mogla izreći blaža kazna. Naime, u važećem KZ/11 za djelo je propisana zatvorska kazna od jedne do deset godina, a po starom zakonu ta je kazna bila od jedne do osam godina zatvora.

Takvo stajalište optužbe je pravno neutemeljeno jer ocjenu o tome koji je kazneni zakon blaži za počinitelja, a potom odluku o odmjeravanju kazne počinitelju donosi jedino i isključivo nadležni sud. Ne i nenadležni. Nadležnost je uvijek primarna procesna pretpostavka, a odmjeravanje kazne dolazi na samom kraju kaznenog postupka.

Za kraj, ovaj je sud svjestan da se može smatrati neuobičajenim da se oglašava stvarno nenadležnim nakon šest godina od podizanja optužnice, ali se takva opravdana kritika treba odaslati ranijim akterima u ovom postupku. Nipošto se ovdje ne radi o izbjegavanju odgovornosti, već upravo o suprotnom. Stvar je u preuzimanju odgovornosti. Riječ je o suđenju direktoru trgovačkog društva V. kojim upravlja grad O. većinom glasova, koji je osnovano sumnjiv za ozbiljni gospodarski kriminal s iznimno velikom materijalnom štetom, većom čak od sto milijuna kuna, te je utemeljeno sumnjati da su u ovom kriminalnom pothvatu bili sudionici najveća i financijski najsnažnija trgovačka društva u istočnom dijelu Hrvatske. Stoga, smatramo da je ovaj kazneni predmet upravo ogledni primjer iz stvarne nadležnosti Županijskog suda u Osijeku. Dakle, nije riječ o principu vrućeg kestena, već o tome da uz znatno veća prava i ovlasti koje županijski sud ima u odnosu na općinski, usporedno i sasvim neizostavno ide i veća odgovornost. Upravo je odgovornost drugostupanjskog suda da zbog težine društvene opasnosti i velike kriminalne količine sudi u ovakvim i sličnim predmetima. Zato i jest zakonom propisana stvarna nadležnost. Još je u rimskom pravu propisano da s obzirom na posebnu vrstu spora i vrijednost predmeta određeni predmeti spadaju pod nadležnost drugog tijela (lat. competentia ratione causae i competentia ratione valoris.

Oba ova razloga su u predmetu nedvojbeno ostvareni.

Stvarna nadležnost u objektivnom smislu predstavlja djelokrug poslova određenoga suda, a u subjektivnom smislu pravo i dužnost suda da postupa u određenoj pravnoj stvari ili da poduzme samo određenu radnju. U sudskim postupcima nadležnost je jedna od pozitivnih procesnih pretpostavki za odlučivanje o biti predmeta spora. Sud je dužan postupati samo u onim stvarima za koje je nadležan.

Stoga, pazeći po službenoj dužnosti na svoju nadležnost, Općinski sud u Osijeku je zbog stvarne nenadležnosti odbio predmetnu optužbu.

Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 1. lipnja 2023.

S U D A C

Ivan Sajter, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, računajući od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 primjerka, putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Varaždinu.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na K-DO-499/2011

2. opt. Ž. L.

3. branitelj opt. A. J., odvjetnik iz O.

4. ošt. G. O.

5. ošt. V. O. d.o.o.