REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 25 Pr-4822/2018-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja Ž.H. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M.K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: …, Ministarstvo, zastupane po O.g.d.o. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. ožujka 2023., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M.T., odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika S.R., zamjenice O.d.o., te presude javno objavljenje 1. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: …, Ministarstvo, isplatiti tužitelju Ž.H. iz Z., OIB: …, na ime razlike plaće iznos od 805,47 eura[1] / 6.068,85 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće, kako slijedi:
- na iznos od 19,79 eura[1] od 16.12.2013. pa do isplate,
- na iznos od 18,89 eura[1] od 16.01.2014. pa do isplate,
- na iznos od 18,25 eura[1] od 16.06.2014. pa do isplate,
- na iznos od 38,23 eura[1] od 16.07.2014. pa do isplate,
- na iznos od 13,10 eura[1] od 16.08.2014. pa do isplate,
- na iznos od 9,56 eura[1] od 16.09.2014. pa do isplate,
- na iznos od 45,18 eura[1] od 16.12.2014. pa do isplate,
- na iznos od 34,92 eura[1] od 16.01.2015. pa do isplate,
- na iznos od 18,25 eura[1] od 16.02.2015. pa do isplate,
- na iznos od 19,21 eura[1] od 16.06.2015. pa do isplate,
- na iznos od 55,00 eura[1] od 16.07.2015. pa do isplate,
- na iznos od 59,18 eura[1] od 16.08.2015. pa do isplate,
- na iznos od 19,21 eura[1] od 16.09.2015. pa do isplate,
- na iznos od 18,33 eura[1] od 16.11.2015. pa do isplate,
- na iznos od 39,95 eura[1] od 16.02.2016. pa do isplate,
- na iznos od 18,32 eura[1] od 16.04.2016. pa do isplate,
- na iznos od 47,89 eura[1] od 16.07.2016. pa do isplate,
- na iznos od 150,51 eura[1] od 16.08.2016. pa do isplate,
- na iznos od 9,16 eura[1] od 16.09.2016. pa do isplate,
- na iznos od 19,15 eura[1] od 16.12.2016. pa do isplate,
- na iznos od 9,58 eura[1] od 16.01.2017. pa do isplate,
- na iznos od 12,21 eura[1] od 16.02.2017. pa do isplate,
- na iznos od 8,09 eura[1] od 16.03.2017. pa do isplate,
- na iznos od 21,59 eura[1] od 16.05.2017. pa do isplate,
- na iznos od 19,62 eura[1] od 16.07.2017. pa do isplate,
- na iznos od 42,78 eura[1] od 16.01.2018. pa do isplate,
- na iznos od 19,53 eura[1] od 16.02.2018. pa do isplate,
i to do 31. srpnja 2015. po stop određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: …, Ministarstvo, naknaditi tužitelju Ž.H. iz Z., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.143,59 eura[1] / 16.150,88 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je zaposlen u Ministarstvu, Odjel za osiguranje pravosudnih tijela, na radnom mjestu ovlaštene službene osobe, te da temeljem čl. 44. st. 1. toč. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN, 93/08, 89/12, 104/13-osnovni tekst i Dodatak I, 150/13, 153/13-Dodatak II i Dodatak III-NN, 71/16) i čl. 38. st. 1. toč. 2. KU (NN, 112/17) svaki službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50% za prekovremeni rad. Istim člancima KU-a utvrđeno je i da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili turnusima, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj obavlja svoj redovni rad organiziran kao rad u turnusu i smjenama koji je definiran čl. 44. st. 6. i 8. (NN, 104/13) i čl. 38. st. 6. i 8. (NN, 112/17).
Tuženik nije evidentirao, pa stoga niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, u mjesecima kada je u radni dan od ponedjeljka do petka, bio blagdan, pa je u tim mjesecima i nastajala razlika u plaći. Naime, kada se usporede stvarno odrađeni sati sa redovnim mjesečnim fondovima radnih sati, ukazuje se razlika samo u mjesecima u kojima je blagdan bio radni dan. Tužitelj koji je odradio na blagdan koji pada u dane od ponedjeljka do petka ima pravo na osnovnu plaću uvećanu za naknadu za rad na blagdan. Ukoliko tako stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelaze mjesečni fond radnih sati, tužitelj ima pravo i na naknadu za prekovremene sate. Tuženik u svojem obračunu plaće nema prikazan mjesečni fond radnih sati, već samo mjesečni fond sati, te stoga prekovremene sate krivo obračunava i isplaćuje. Tužitelju nije isplaćena naknada za prekovremeni rad sukladno navedenim propisima za razdoblje od 7. lipnja 2013. pa do dana podnošenja tužbe. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenja spora, ali na isti nije odgovorio te stoga tužitelj predlaže da sud usvoji konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 27. ožujka 2023., uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: Zahtjev za mirno rješenje spora, rješenja o rasporedu, djelomično rješenje o rasporedu, dopunsko rješenje o rasporedu, isplatne liste, evidenciju radog vremena, evidenciju prisutnosti i podatke SOPT-a, proveo financijsko vještačenje po P.B., Centar d.o.o., te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. 4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika, kod čega tužitelj smatra da mu nisu isplaćeni svi pripadajući iznosi s naslova obavljenog rada, kojim slijedom su onda u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja izvođeni odgovarajući dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te provedeno financijsko vještačenje.
6. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke P.B. (Centar d.o.o.) proizlazi da se Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN, 89/12, 104/13) u čl. 8. propisuje radno vrijeme radnika, i to:
(1) Puno radno vrijeme službenika i namještenika je 40 sati tjedno. (2) Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka.
(3) Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada.
(4) Službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed. Također, ukazano je da Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (NN, 89/12) u čl. 44. st. 9. propisuje:
Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.
Nadalje, Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (NN, 89/12, 104/13, 24/17, 112/17) s pripadajućim dodatcima i izmjenama (NN, 89/12, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16, 12/18) u čl. 41. (kasnije 35.) propisuje da plaću radnika čini:
(1) Plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.
(2) Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.
(3) Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.
U čl. 44. (kasnije 38.) propisana su uvećanja plaće temeljem dodataka kako slijedi:
(1) Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to:
- za rad noću 40%
- za prekovremeni rad 50%
- za rad subotom 25%
- za rad nedjeljom 35%
- za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%
- za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%
- za dvokratni rad s prekidima dužim od 90 minuta 10%
- za rad u turnusu 5%
(2) Dodaci iz st. 1. ovog članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.
(3) Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.
Članom 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN, 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11) propisano je da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi, a zaposlenici za te dane imaju pravo na nadoknadu.
7. Vještak je pri izradi nalaza i mišljenja korištene obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) te evidencije o korištenju radnog vremena za razdoblje 1. lipnja 2013.-30. rujna 2018.
Vještak je utvrdio potraživanje tužitelja uzevši u obzir prekovremene sate koji su korišteni kao slobodni dani.
Slijedom iznesenog, a nakon provedenog vještačenja te s osnova uvida u raspoloživu dokumentaciju vještak je stoga u svom pisanom nalazu bio mišljenja da za razdoblje od 1. lipnja 2013. do 30. rujna 2018. da visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 6.068,85 kuna.
8. S obzirom na očitovanje tj. prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje, vještak se pismeno očitovao u podnesku od 10.05.2021., te je iskazao, a vezano za navod tuženika da je vještak pogrešno utvrdio prekovremene sate da je vještak na primjeru lipnja 2016. utvrdio da je mjesečni fond sati iznosio 168. a prema evidenciji je tužitelj ostvario 195 sati odnosno 27 prekovremenih time da je tuženik isplatio ukupno 191 sat od čega 15 prekovremenih te preostaje neisplaćenih 12 sati.
Tuženik je i nakon očitovanja ostao kod prigovora na nalaz, a nakon čega je provedeno dopunsko vještačenje sa novim zadatkom vještaku koji je u nalazu od 11.11.2022. navodi da pod pretpostavkom da u utuženom razdoblju nema prenesenih prekovremenih sati iz prethodnih razdoblja onda nema tužitelj potraživanja.
9. Vezano za navod tuženika i uvida u dostavljenu dokumentaciju valja navesti da iz te dokumentacije nije moguće utvrditi za koje je pojedine mjesece određeni broj sati plaćen, a odrađeni sati nisu iskazani u evidenciji radnog vremena. Stoga kad ne postoji usklađena dokumentacija evidencije radnog vremena, isplatnih lista, i evidencija o slobodnim danima, onda nije niti moguće izvršiti obračun kako to predlaže tuženik. Nadalje tuženik nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da se tako više isplaćeni prekovremeni sati odnose na mjesečna potraživanja iz utuženog razdoblja i o kojim točno prekovremenim satima bi se radilo, na koji način isti iznosi nisu odbijani od izračuna potraživanja tužitelja.
10. Slijedom navedenog je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i pisanu dopunu, budući da je isto logično i uvjerljivo te je provedeno od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, kojim slijedom izneseni prigovori tuženika nisu provedeno vještačenje doveli u sumnju te ih nije bilo moguće prihvatiti, na 805,47 eura, a obzirom da je utvrđeno da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam radnih sati dnevno, kod čega nisu usvojeni prigovori tuženika vezani za (inače nesporne) dodatne isplate, s obzirom da iz priložene dokumentacije nije bilo moguće utvrditi da se predmetne isplate odnose na prekovremeni rad upravo iz utuženog razdoblja, u kojem smislu je vještak navodio i u pisanom nalazu i dopuni nalaza, i što je valjalo prihvatiti, s tim da pri zaključenju glavne rasprave stranke nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza tj. predloženo je donošenje odluke temeljem do tada utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Iz navedenog razloga tužitelju je na ime razlike plaće dosuđen ukupan iznos od 805,47 eura bruto sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, jer plaća sukladno članku 92. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) dospijeva petnaestog dana u slijedećem mjesecu pa je tuženik slijedećeg dana došao u zakašnjenje.
Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15, 29/18,126/21, 114/22,156/22).
12. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.
Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe, zahtjeva za mirno rješenje spora, sve po 75 bodova te podnesaka od 27.09.2018.,17.01.2019.,25.05.2021., 27.03.2023. ( sveukupno 4 obrazložena podneska) svaki po 75 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima od 13.11.2018., 18.11.2022. i 28.03.2023. za svako ročište po 75 bodova, što je ukupno 675 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 1,99 eura daju iznos od 1.343,25 eura, tj. uz uvećanje za PDV od 25%, troškova financijskog vještačenja od 464,53 eura ukupno 2.143,59 eura
13. Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 1. lipnja 2023.
Sutkinja:
Vesna Horvath, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po ODO - GUO (na broj: Pr-DO-415/18)