Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžm-1/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐS i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog ĐS i maloljetnih ŽS i ES podnesenim protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj K-1/2023- 76 od 27. veljače 2023., u sjednici održanoj 1. lipnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog ĐS putem video-linka,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženom ĐS prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom te se uzimaju kao utvrđene kazne zatvora iz po prvostupanjskom sudu opozvanih uvjetnih osuda izrečenih pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 25. siječnja 2022. broj Kmp-1/2022. u trajanju od 5 (pet) mjeseci, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 10. ožujka 2022. broj K-17/2022-2 u trajanju od 5 (pet) mjeseci, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 21. travnja 2022. broj Kmp-8/2022. u trajanju od 10 (deset) mjeseci i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 5. svibnja 2022. broj Kmp-27/2021. u trajanju od 5 (pet) mjeseci pa se optuženi ĐS na temelju članka 58. stavak 3. u vezi sa člankom 53. i člankom 51. stavkom 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. kolovoza 2022. nadalje.

II Odbijaju se žalbe optuženog ĐS i maloljetnog ŽS kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Odbija se žalba maloljetnog ES kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu, optuženi ĐS i maloljetni SS proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude te je optuženom ĐS na temelju odredbe članka 230. stavka 2. uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. za počinjeno kazneno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Na temelju odredbe članka 58. stavka 1. KZ/11., optuženom ĐS opozvane su uvjetne osude izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 25. siječnja 2022. broj Kmp-1/2022., koja je postala pravomoćna 28. veljače 2022., a kojom mu je zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i člankom 228. stavak 1. KZ/11. izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, s rokom provjere od 1 (jedne) godine te se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci; pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 10. ožujka 2022. broj K-17/2022-2, koja je postala pravomoćna 29. ožujka 2022., kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari u pokušaju iz članka 234. stavak 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, uz rok provjere od 1 (jedne) godine te se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci; pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 21. travnja 2022. broj Kmp-8/2022., koja je postala pravomoćna 7. svibnja 2022., kojom je proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, uz rok provjere od 2 (dvije) godine te se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci; pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 5. svibnja 2022. broj Kmp-27/2021., koja je postala pravomoćna 10. lipnja 2022., kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, s rokom provjere od 1 (jedne) godine te se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci pa je na temelju odredbe članka 58. stavak 3. u vezi s člankom 53. i člankom 51. stavkom 1. i 2. KZ/11. optuženi ĐS osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca u koju mu je na temelju odredbe članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, računajući od uhićenja 21. kolovoza 2022. nadalje.

1.2. Na temelju odredbe članka 25. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM) u vezi sa člankom 230. stavak 2. ZSM-a (ispravno KZ/11.) maloljetnom MS izrečena je kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci u koju mu se na temelju odredbe članka 25. stavak 4. ZSM-a uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru računajući od dana uhićenja 21. kolovoza 2022. nadalje.

1.3. Na temelju odredbe članka 70. KZ/11. u vezi s člankom 31. stavak 1. ZSM-a maloljetnom NS izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do prestanka izvršenja kazne maloljetničkog zatvora, a najdulje 2 (dvije) godine.

1.4. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) optuženi ĐS i maloljetni MS Bejzak oslobađaju se obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i naknade troškova postavljenih branitelja.

1.5. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju odredbe članka 7. stavak 1. točka 6. i članka 15. ZSM-a maloljetnom ES izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu, u trajanju koje ne može biti kraće od 6 (šest) mjeseci, ni dulje od 2 (dvije) godine.

1.6. Na temelju odredbe članka 89. ZSM-a troškovi kaznenog postupka u odnosu na maloljetnog ES padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optuženi ĐS po branitelju Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice i maloljetni SS osobno te po branitelju Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, koje žalbe maloljetnika će se razmatrati kao jedinstvena žalba.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na optuženog ĐS s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženi ĐS se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08.) i pogrešne primjene Kaznenog zakona (članak 469. ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe radi počinjenja kaznenog djela "razbojništvo iz čl. 234. st. 2 KZ/11."

2.3. Maloljetni SS žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se maloljetnika oslobodi krivnje radi počinjenja predmetnog kaznenog djela, odnosno da se presuda ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.4. Žalbu protiv rješenja podnio je maloljetni ES po braniteljici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "preinači pobijanu presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu u odnosu na II-mljt. DS ES i oslobodi ga kaznene odgovornosti za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret".

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi ĐS, dok drugi odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Optuženi ĐS bio je prisutan na javnoj sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 8. ZKP/08., uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja na vezu na daljinu iz Zatvora u Zagrebu, kojim je rukovala stručna osoba, dok državni odvjetnik i branitelj optuženika, odvjetnik Krunoslav Vuljak iako su bili uredno izviješteni, nisu bili prisutni na sjednici pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. time da je odvjetnik Krunoslav Vuljak pisanim putem ispričao svoj nedolazak zbog službene spriječenosti.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a ostale žalbe nisu osnovane.

7. Iako maloljetni SS navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. tu žalbenu osnovu ne konkretizira već se njegova žalba svodi na obrazlaganje zbog čega nalazi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

8. Žalbeni navodi optuženog ĐS kojima polemizira s pravnom kvalifikacijom, te smatra da bi se u konkretnom slučaju eventualno moglo raditi o stjecaju kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. KZ/11. i prisile iz članka 138. stavak 1. KZ/11. predstavljaju tzv. posrednu povredu kaznenog zakona koja sadržajno predstavlja povredu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ti žalbeni navodi trebaju razmatrati u okviru te žalbene osnove.

8.1. Također, ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika i maloljetnika povrijeđen kazneni zakon.

9. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi ĐS ističe da je prvostupanjski sud došao do zaključaka koji su arbitrarni i nepotkrijepljeni stanjem spisa. Optuženi ĐS i maloljetni SS osporavaju postojanje namjere za protupravnim prisvajanjem vozila ili drugih stvari jer da provedeni dokazi upućuju na zaključak da su postupali s namjerom da vozilo privremeno uporabljuju. Također, optuženi ĐS i maloljetni ES osporavaju da bi postupali zajednički i po prethodnom dogovoru jer da nisu znali da SS kod sebe ima nož te da je uporaba noža rezultat samostalnog, nepredvidivog i samoinicijativnog djelovanja ŽS kao i da su tek naknadno saznali da je SS iz vozila uzeo mobitel marke Motorola i kod sebe pronašao 60,00 kuna. Maloljetni SS ističe da nije bio niti svjestan da kod sebe ima nož te da realna količina sile i prijetnje usmjerene prema oštećeniku nije tolikog intenziteta da bi se radilo o kaznenom djelu razbojništva tim više što mu je oštećenik vrlo brzo oduzeo nož pa je time prestala realna opasnost za život i tijelo oštećenika te se potom oštećenik vrlo uspješno branio od pokušaja napada maloljetnika koji je bio vrlo slabog intenziteta i bez želje zaista napasti, ozlijediti oštećenika i otuđiti mu vozilo. Maloljetni ES ističe da nema dokaza koji bi upućivali na činjenicu da je svojevoljno i u zajedničkom dogovoru s drugim počiniteljima znao što će se dogoditi u vozilu, da je pristao na razbojništvo ili doprinio počinjenju djela tim više što je odmah nakon uhićenja surađivao s policijom i doprinio otkrivanju inkriminiranog ponašanja.

9.1. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvatio iskaz oštećenog JS koji je dosljedno, detaljno i uvjerljivo opisao komunikaciju i postupanje optuženika i maloljetnika unutar i izvan vozila, da su optuženik i maloljetnici u vozilu komunicirali na romskom jeziku, da ga je maloljetni ES tražio da stane kako bi obavio nuždu, za koje vrijeme je optuženi ĐS, sjedeći na suvozačkom sjedalu navukao kapuljaču na glavu, a nakon što je odbio zaustaviti vozilo, maloljetni SS, nalazeći se iza vozačevog sjedala, stavio mu nož pod vrat pa nakon što je naglo ubrzao pa usporio i tako oduzeo nož maloljetnom MS, a optuženi ĐS izvadio ključ iz vozila i nakon što su izašli iz vozila, da su oba maloljetnika nasrtala na njega dok je optuženi ĐS pokušavao staviti ključ u bravu vozila i pokrenuti ga no kako ga je uspio u tome fizički spriječiti te je uspio kontaktirati službu 112 te uslijed nailaska drugog vozila, isti su pobjegli time da je optuženi ĐS uzeo sa sobom ključ vozila, a maloljetni SS mobitel marke Motorola i iznos od 60,00 kuna koji se nalazio pokraj mobitela u otvorenom pretincu pokraj mjenjača.

9.2. Iz opisanog postupanja prvostupanjski sud je opravdano zaključio da su optuženi ĐS te maloljetni SS i DS kritične zgode postupali usklađeno i koordinirano, zajednički i po prethodnom dogovoru, a iz razloga koji su pravilno navedeni u točkama 14. do 19. i 26. do 28. obrazloženja pobijane presude pri čemu je u točkama 24. do 25.3. obrazloženja pobijane presude iznio iscrpnu analizu iskaza optuženika i maloljetnika, a koje razloge i analizu iskaza prihvaća i drugostupanjski sud.

9.3. Također, u točkama 20. do 23. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud je dao valjane razloge za zaključak da su optuženik i maloljetnici postupali s ciljem oduzimanja i protupravnog prisvajanja kako automobila tako i stvari do kojih dođu u automobilu, a ne s ciljem da neovlašteno oduzmu tuđe motorno vozilo radi privremene uporabe, i to prije svega zbog načina i upornosti u postupanju uz primjenu sile i prijetnje te oduzimanja mobitela i novca iz vozila. Pritom, takav zaključak suda nije doveden u sumnju tvrdnjom optuženog ĐS da bi, da mu je namjera bila otuđiti stvari iz vozila, otuđio i iznos od 110,00 kuna kojim je platio vožnju, obzirom da je prvostupanjski sud u točki 23.1. obrazloženja pobijane presude ispravno utvrdio da se taj iznos nalazio u pretincu vozačevih vrata, uz koja je stajao oštećenik i sprječavao oduzimanje vozila pa im taj iznos nije bio niti dostupan za razliku od mobitela i iznosa od 60,00 kuna koji su se nalazili u otvorenom pretincu pokraj mjenjača pa su maloljetnom MS bili lako dostupni.

9.4. Slijedom navedenog, žalbe optuženika i maloljetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane te je ocjena drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud nakon podrobne i savjesne ocjene dokazne građe pravilno utvrdio da su optuženik i maloljetnici postupanjem opisanim u činjeničnom opisu prvostupanjske presude i obrazloženju prvostupanjskog rješenja počinili kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. , a kako je to navedeno u izreci presude i obrazloženju rješenja.

9.5. Pritom, subjektivni dojam oštećenika da je sve ispalo "glupo i amaterski" jer su dvojica počinitelja još djeca kao i činjenica da je relativno lako uzeo nož maloljetnom MS te da se uspješno branio od fizičkih nasrtaja i pozvao pomoć, ne isključuje namjeru optuženika i maloljetnika da postupaju u cilju oduzimanja tuđe pokretne stvari i to silom i prijetnjom da će izravno napasti na tijelo neke osobe, a što je prvostupanjski sud ispravno i obrazložio. Uslijed postupanja oštećenika i nailaska vozila počinitelji su pobjegli no prije toga maloljetni SS je iz vozila uzeo mobitel i novac zbog čega su u njihovom postupanju ostvarena obilježja kaznenog djela razbojništva.

10. Zbog odluke o kazni žale se državni odvjetnik i maloljetni SS, za razliku od optuženog ĐS i maloljetnog ES, međutim s obzirom da su se isti žalili zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ta žalbena osnova u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, sukladno članku 478. ZKP/08. pa su pobijana presuda i rješenje ispitani u tom dijelu.

10.1. Državni odvjetnik se žali na odluku o kazni u odnosu na optuženog ĐS jer smatra da mu je prvostupanjski sud za predmetno kazneno djelo izrekao preblagu kaznu, da je precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, posebice zauzevši stav da iste predstavljaju naročito olakotne okolnosti, zbog kojih se svrha kažnjavanja može postići i kaznom blažom od propisane. Ističe da bi mlađa životna dob mogla predstavljati olakotnu okolnost u situaciji da se optuženik prvi puta pojavio kao počinitelj kaznenog djela, a počinjenje kaznenog djela bilo bi odraz mladenačke nepromišljenosti, što ovdje nije slučaj te nikako ne može predstavljati naročito olakotnu okolnost imajući u vidu da je u kraćem periodu od punoljetnosti pa do nenavršenih 22 godine života počinio ukupno 6 kaznenih djela što može predstavljati isključivo otegotnu okolnost. Nadalje, ističe da mu prvostupanjski sud niti okolnosti vezane uz obiteljski život nikako nije mogao cijeniti kao naročito olakotne okolnosti, jer iako je mlad i radno sposoban, nije zaposlen niti ostvaruje ikakve prihode od svojeg rada, već čini imovinske delikte te iako je u obvezi uzdržavati i brinuti za maloljetnu djecu, stvarno uzdržavanje i briga za djecu izostaje, te mu je oduzeto pravo da živi s djecom.

10.2. Također, državni odvjetnik smatra da je optuženom ĐS kao otegotnu okolnost trebalo cijeniti i to što je u počinjenje kaznenog djela za koje je osuđen pobijanom presudom uključio dvojicu maloljetnih počinitelja, svjestan da su zbog problema u ponašanju već institucionalno zbrinuti, jer mu je ES brat, a SS štićenik istog odgojnog doma iz kojeg su se samovoljno udaljili.

10.3. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud kao naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju izricanje blaže kazne od propisane za kazneno djelo razbojništva ispravno cijenio njegovu mladu životnu dob (rođen 2000. godine) te da je otac troje djece o kojima je dužan brinuti i uzdržavati ih neovisno što mu je oduzeto pravo da živi s njima pri čemu ispravno cijenjena otegotna okolnost u vidu dosadašnje osuđivanosti kao i okolnosti na koje ispravno upućuje državni odvjetnik u pogledu njegove uloge u počinjenu kaznenog djela i uključivanje maloljetnika u počinjenje istog ne opravdavaju teže kažnjavanje.

10.4. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca nije primjerena za postizanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. pa drugostupanjski sud imajući na umu ranije navedene okolnosti te brojnost i visinu kazni iz opozvanih uvjetnih osuda smatra da pravilnom primjenom članka 47. i članka 51. stavka 2. KZ/11. treba optuženog ĐS osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, što je bliže zbroju svih utvrđenih pojedinačnih kazni. Tako preinačena odluka o jedinstvenoj kazni je primjerena težini i brojnosti kaznenih djela te osobnosti optuženika te se njome može ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika na odluku o kazni u odnosu na optuženog ĐS.

11. Maloljetni SS predlaže da mu se izrekne uvjetna osuda odnosno blaža kazna jer da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega pozitivno djelovao u smislu da će se ubuduće suzdržavati od činjenja kaznenih djela, nedostaje mu obitelj, mora brinuti o bolesnoj baki te smatra nepravednim što je njemu izrečen maloljetnički zatvor, a maloljetnom ES izrečena odgojna mjera iako je ranije počinio više kaznenih djela od njega.

11.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud maloljetniku izrekao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a sve zbog pravilno utvrđenih okolnosti navedenih u točkama 31. do 31.4. obrazloženja pobijane presude. Naime, s obzirom na obiteljske prilike maloljetnika, bezuspješnog smještaja u udomiteljske obitelji, višekratno bježanje iz Doma za odgoj djece i mladeži Osijek pri čemu je evidentiran kao počinitelj kaznenih djela, zbog čega se vode kazneni postupci, imajući na umu narav i težinu kaznenog djela, stupanj zrelosti maloljetnika te vrijeme koje je potrebno za njegov odgoj, obrazovanje i stručno usavršavanje, ocjena je drugostupanjskog suda da je izrečena kazna maloljetničkog zatvora primjerena za postizanje svrhe maloljetničkih sankcija, na temelju članka 6. ZSM-a, jer je počinitelj maloljetnik.

11.2. Maloljetničke sankcije trebaju utjecati na daljnji razvoj ličnosti maloljetnika i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, te utjecati na ostale da ne čine kaznena djela. S obzirom da je maloljetni SS počinio kazneno djelo s elementima nasilja te da postoji opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela, prvostupanjski sud je maloljetniku pravilno izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana.

12. Ispravno se svrhom maloljetničkih sankcija vodio prvostupanjski sud i prilikom izricanja odgojne mjere maloljetnom ES kada mu je izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu, u trajanju koje ne može biti kraće od 6 (šest) mjeseci ni dulje od 2 (dvije ) godine, a sve zbog razloga navedenih u točkama 35.-37. obrazloženja pobijanog rješenja, koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud.

13. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 482. i 486. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude (pod I i II), a na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci rješenja (pod III).

U Zagrebu 1. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić

U zamjenu potpisala:

mr.sc. Ljiljana Stipišić