Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžm-2/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca, dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom OG zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 144/2012., 125/2011., 61/2015., 56/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/19. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv dijela rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Km- 3/2021-113 od 24. veljače 2023., u sjednici održanoj 1. lipnja 2023.
r i j e š i o j e
I Prihvaća se djelomično žalba maloljetnog OG, preinačuje se prvostupanjsko rješenje u odluci o odgojnoj mjeri na način da se maloljetniku OG, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11. na temelju članka 15. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19. i 141/20., dalje: ZSM) izriče odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu.
II Odbija se u ostalom dijelu žalba maloljetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Km-3/2021-113 od 24. veljače 2023. pod točkom I i II izreke maloljetnom OG na temelju članka 16. ZSM-a izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod koja mjera ne može trajati kraće od 6 (šest) mjeseci, niti dulje od 3 (tri) godine.
1.1. Pod točkom III izreke na temelju odredbe članka 32. stavak 2. ZSM-a obustavljen je postupak prema maloljetnom OG u povodu prijedloga Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 21. listopada 2021. broj KOm-DO- 4/2021., zbog pet kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.
1.2. Pod točkom IV izreke na temelju odredbe članka 89. stavak 1. ZSM-a oštećeni ČG, ŠG, KG, UG i HG se s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućuju na parnicu.
1.3. Pod točkom V izreke na temelju odredbe članka 89. stavak 2. ZSM-a maloljetni OG dužan je podmiriti paušalni trošak ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura) / 1.506,90 kuna (tisuću petsto šest kuna i devedeset lipa), dok na temelju odredbe članka 89. stavak 1. ZSM-a ostali troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.
2. Protiv dijela tog rješenja pod točkom I i II izreke, žalbu je podnio maloljetnik po braniteljici, odvjetnici Sanji Godek-Glavina zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. KZ/11, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu „prihvati zbog svih žalbenih navoda, tako da ukine donijeto rješenje i donese novo rješenje kojim ga se oslobađa kaznene odgovornosti, to jest da se protiv njega optužba odbija, ili pak da mu se odredi drugačija kazna od izrečene-blaža, a ukoliko sud smatra da su osnovani žalbeni navodi vezano za potrebu provođenja dokaza koji su predloženi, a sud ih nije prihvatio, da ukine rješenje i vrati predmet na ponovno suđenje pred drugog suca za mladež“.
3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu maloljetnog OG kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
4. Spis je u skladu sa člankom 3. ZSM-a u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Maloljetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je „presuda u proturječju s provedenim dokaznim postupkom“ te da sud nije mogao analizirati iskaze djece vezano uz povredu njihovih prava jer za to kazneno djelo postupak protiv maloljetnika obustavljen.
6.1. Protivno takvim žalbenim navodima, u točki 17.3. i 17.4. obrazloženja pobijanog rješenja navedeni su razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud našao potrebnim analizirati okolnosti vezane uz odnos udomitelja i maloljetnika prema žrtvi HG, njezinoj sestri i braći, koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud pa nije utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a u pobijanoj presudi nema ni proturječnosti između izreke i obrazloženja, izneseni razlozi su jasni, razumljivi i potpuno sukladni stanju spisa.
7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Naime, maloljetnik tvrdi da je prvostupanjski sud odbio provesti sve dokaze predložene od strane obrane, te da sve ono što bi mu išlo u prilog odbija kao neprihvatljivo, a sve što nije u njegovu korist uzima kao istinito čime mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7.1. Međutim, takve žaliteljeve tvrdnje nisu točne jer iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem svjedoka MG, ZG, VG, NG i GG, za provođenjem medicinsko-ginekološkog vještačenja žrtve i kombiniranog psihologijskog psihijatrijskog vještačenja žrtve kao i čitanja poruke maloljetnog ŠG koju je uputio na mobilni telefon CG pa nema govora o povredi prava na pravično suđenje.
8. Pobijajući potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja maloljetnik u žalbi prepričava sadržaj obrazloženja rješenja pri čemu upućuje na nevjerodostojnost iskaza žrtve LG i svjedokinje UG tvrdnjom da ga je žrtva teretila pod utjecajem sestre UG, a svjedokinja UG zbog neuzvraćene simpatije i ljubomore. Iznosi i rezultate provedenog ginekološkog vještačenja prema kojem nije moguće isključiti mogućnost da je nad djetetom LG počinjen spolni odnos, no sugerira da je isti mogao počiniti netko od braće žrtve s kojima je duže vrijeme spavala u sobi, a koju braću je svjedokinja CG zatekla u neprimjerenom spolnom ponašanju i gledanju neprimjerenog sadržaja na televiziji. Nadalje, smatra da je glede nekonzistentnih izjava djeteta HG i mogućnosti istinitosti iskazivanja djeteta HG trebalo prihvatiti nalaz i mišljenje dr.sc. Jadranke Zorić, prof.psih. i EG, dr.med. jer su koristile cijeli spektar testiranja i to intelektualne posebnosti, razvoj vazo motorne zrelosti i sposobnosti, te su utvrdile da se kod djeteta radi o perseverativnom ponašanju, o organskom oštećenju mozga, pa je stoga dijete dosljedno u terećenju maloljetnika i od toga ne odustaje, a razlog terećenja je veliki utjecaj sestre UG na dijete te je takvo terećenje pred udomiteljicom FG automatska instinktivna reakcija kako bi od nje dobila zaštitu i pažnju te sigurnost. Za razliku od prvostupanjskog suda, smatra da nije odlučno što te vještakinje prilikom izrade nalaza i mišljenja nisu analizirale snimku ispitivanja djeteta zbog čega da nije bilo potrebe za provođenjem vještačenja po drugom stručnom timu jer je zadatak vještaka procjena bazičnog kapaciteta za svjedočenje pa ako dijete nema kapaciteta da svjedoči onda ni iskaz kod suda ne bi mogao biti autentičan.
8.1. Suprotno tvrdnji obrane da nije bilo potrebe za provođenjem vještačenja po dr. sc. Danieli Šincek i prof. prim.dr.sc. Katarini Dodig-Čurković, dr. med., prvostupanjski sud je u točkama 26.1. do 29. obrazloženja pobijanog rješenja dao valjane razloge zbog kojih je provedeno to vještačenje te zbog kojih razloga je u cijelosti prihvatio njihove nalaze i mišljenja, a samo djelomično nalaze i mišljenja dr.sc. Jadranke Zorić i Marije Bogadi, dr.med. u dijelu koji se odnosi na kapacitete djeteta za razumijevanje spolnosti i općenito njezine intelektualne sposobnosti, a koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga su neprihvatljivi žalbeni navodi "da kada sudu nalaz nije odgovarao da je pronašao drugi tim koji je izvještačio na način da sud može donijeti osuđujuću presudu".
8.2. Nadalje, prvostupanjski sud je detaljno raščlanio i analizirao iskaz žrtve LG koja je o inkriminiranim događajima govorila sestri UG, djelatnici Centra za socijalnu skrb ČGJ, udomiteljici FG, prilikom multidisciplinarne obrade, na dokaznom ročištu te prilikom psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja te je tako ispravno uočio i u točkama 25. i 26. obrazloženja pobijanog rješenja analizirao određene nedosljednosti i razlike u opisu značajnih okolnosti spornog postupanja maloljetnika. Pritom je kao razlog nedosljednosti u izjavama oštećene HG našao u njenoj niskoj životnoj dobi, slabim kognitivnim kapacitetima, zbog čega ni u vrijeme događaja, a ni sada ista nema potpuno razvijene kapacitete za razumijevanje spolnosti, spolnih odnosa, odnosno kontakata seksualnog značenja.
8.3. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je žrtva LG dosljedno opisala postupanje maloljetnog OG, navodeći pri tom da joj je stavio "pimpilimpija", pokazujući na svoje spolovilo, pri čemu je navela da ju je boljelo, pokazujući rukom na donji dio trbuha, a opisujući postupanje OG djevojčica je pokazivala pokrete tijelom naprijed-natrag, što ukazuje na penetraciju spolnim organom maloljetnika u spolni organ žrtve, uz činjenicu da je njezin ginekološki nalaz s opisom prohodnog himena niskog ruba visoko indikativan za penetrirajuću traumu. Stoga je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je maloljetnik OG poduzeo inkriminirane radnje te da je u dva navrata, koristeći odsutnost ukućana, pozvao žrtvu HG u sobu, rekao joj da se skine i raširi noge, skinuo svoje hlače i gaće te potom, stojeći kraj HG koja je ležala na krevetu, ugurao svoje spolovilo u njezino.
8.4. Iako su vještakinje mišljenja da je žrtva LG podložna sugestijama zbog ograničenih intelektualnih kapaciteta, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je žrtva navedene tvrdnje višekratno iznosila i pri tom u neverbalnom iskazivanju istovjetno pokazivala što joj je maloljetnik činio i to nakon što je razdvojena od sestre UG zbog čega takve tvrdnje nisu rezultat nečijeg utjecaja na nju pa tako niti sestre UG.
8.5. Pritom obrana zanemaruje da do otkrivanja ovog kaznenog djela nije došlo tako što je UG, za koju se tvrdi da utječe na žrtvu da tereti maloljetnika, nekome prijavila maloljetnika već je upravo njegov otac među njenim stvarima pronašao pismo koje je napisala prijateljici u kojem pismu sugerira o neprimjerenom ponašanju maloljetnika no bez konkretnih opisa radnji te je upravo maloljetnikova majka o pismu obavijestila Centar za socijalnu skrb nakon čega su žrtva i njena braća upućena u druge udomiteljske obitelji, gdje je i žrtva spontano progovorila o tome što joj je maloljetnik činio.
8.6. Prvostupanjski sud je iskaze svjedokinje UG detaljno analizirao u točkama 20. do 20.2. te ih je ispravno ocijenio dosljednim i iskrenim, dok je u odnosu na sporne okolnosti, posebice činjenice je li maloljetnik ostajao sam sa žrtvom, neuvjerljivima ocijenio iskaze maloljetnika i njemu bliskih svjedoka – majke CG, brata VG i sestre ZG jer su isti u tom dijelu nelogični i neživotni, usmjereni isključivo otklanjanju kaznene odgovornosti maloljetnika pa tako i u dijelu kada maloljetnik i njegova majka sugeriraju da bi netko od braće žrtve prema njoj poduzeo kakvu radnju koja bi rezultirala ranije spomenutim ginekološkim nalazom, jer za takvu tvrdnju nema uporišta u provedenom dokaznom postupku, a kako se to pravilno obrazlaže u točki 33.2. pobijanog rješenja.
9. Činjenično stanje je ispravno utvrđeno po prvostupanjskom sudu i to: iz iskaza djeteta HG s dokaznog ročišta, iskaza svjedokinja UG, ČGJ i FG, čije iskaze sud također ispravno ocjenjuje iskrenim i vjerodostojnim, dokumentacije Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ginekološkog nalaza Klinike za dječje bolesti Zagreb i rezultata provedenog medicinskog-ginekološkog vještačenja te prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinja prof. prim. dr.sc. Katarine Dodig-Ćurković dr. med. i izv. prof. dr.sc. AG, a djelomično i nalaze i mišljenja vještakinja dr. sc. Jadranke Zorić, prof. psih. i EG, dr. med.. Time je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak o tome da je maloljetnik počinio kazneno djelo na način kako je to opisano u točkama 35. i 36. obrazloženja pobijanog rješenja.
10. Suprotno navodima maloljetnika, na raspravi su provedeni svi potrebni i relevantni dokazi koji su potom, uključujući i njegovu obranu, pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, savjesno i valjano analizirani te kritički ocijenjeni pa drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano odbio kao nevažne, dodatne dokazne prijedloge obrane za ispitivanje svjedoka IG, SG, O ŽG, ĐG, DG, TG, BG, ĆG, JG, RG, PG, OŽ, ČŽ, ŠGJ, za dopunskim ispitivanjem djeteta ŠG, za provođenje psihijatrijskog vještačenja maloljetnog OG, kao i prijedlog za provođenje psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja maloljetne UG na okolnost vjerodostojnosti njezinog svjedočenja, a iz razloga koji su navedeni u točki 4.1. do 4.4. pobijanog rješenja i koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud.
11. Iz navedenih razloga neutemeljena je žalba maloljetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi i povrede kaznenog zakona koja se u žalbi posebno ne obrazlaže već naznačuje kao postojanje okolnosti koje isključuju krivnju maloljetnika, a zapravo se upućuje na posrednu povredu odnosno onu povredu koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
12. Maloljetnik smatra da je izrečena zavodska odgojna mjera prestroga te da je trebalo uvažiti prijedlog Centra za socijalnu skrb Koprivnica i odrediti mu posebnu obvezu uključivanja u tretman savjetovališta za mlade te pojačanu brigu i nadzor obzirom da je završio školu u cijelosti, da radi s vjerojatnim zaposlenjem izvan Republike Hrvatske pa da je bilo uvjeta i za uvjetno kažnjavanje, jer ako radi izvan Republike Hrvatske da ne živi s roditeljima tako da oni ne mogu utjecati na njegovo ponašanje i nemaju odgojni utjecaj na njega. Kako se radi o već odrasloj osobi koja je završila školovanje i radi, ne vidi se svrha njegova smještaja u odgojni zavod. 13. Iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud, nakon što je prenio bitan sadržaj podatka Centra za socijalnu skrb Koprivnica o psihofizičkoj razvijenosti, osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika te izvještaj razrednika, kod odluke o odgojnoj mjeri cijenio da iz navedenih podataka proizlazi da maloljetnik uredno funkcionira na svim područjima no da zbog težine počinjenog kaznenog djela, a osobito uvažavajući nisku kronološku dob žrtve od svega šest godina i činjenicu da je dijete HG u obitelj njegove majke smještena zbog neadekvatne roditeljske skrbi, kako bi joj se osiguralo sigurno, poticajno okruženje, u kojem će se djevojčica osjećati sigurno i zaštićeno, maloljetnik iskoristio upravo te okolnosti kako bi zadovoljio svoj spolni nagon. Slijedom navedenih okolnosti, ali i težine i naravi djela te pobuda iz kojih je kazneno djelo počinjeno te činjenice da se protiv njegovih roditelja vodi postupak radi povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. na štetu malodobne braće HG, prvostupanjski sud zaključuje da je maloljetnika potrebno izdvojiti iz životne sredine te ga smjestiti u odgojni zavod jer će tom odgojnom mjerom, kroz pružanje brige, pomoći i nadzora utjecati na razvijanje cjelokupne ličnosti maloljetnika te jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog počinjenja kaznenog djela.
14. Međutim, izložena argumentacija prvostupanjskog suda upućuje da nisu uzete u obzir sve okolnosti iz članka 8. ZSM-a o kojima ovisi pravilnost izbora odgojne mjere, osobito poštivanje načela razmjernosti i postupnosti odnosno supsidijariteta u primjeni odgojne mjere.
15. Na temelju članka 16. ZSM/11. odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod sud će izreći kad je maloljetnika nužno izdvojiti iz njegove životne sredine i prema njemu primijeniti pojačane mjere odgoja s obzirom na izražene poremećaje ponašanja i nedovoljnu spremnost da prihvati odgojne utjecaje. Kada odlučuje o izricanju ove mjere, sud će osobito uzeti u obzir težinu i narav počinjenog djela i okolnost jesu li prema maloljetniku prije bile izrečene odgojne mjere.
15.1. Naime, prvostupanjski sud nije dostatno cijenio prikupljene socioanamnestičke podatke iz kojih proizlazi da je maloljetnik uredno funkcionirao na svim područjima, u obitelji, među vršnjacima, tijekom slobodnog vremena, u školi tijekom školovanja, gdje nije imao izrečenih pedagoških mjera, bio je primjerenog ponašanja, bez sukoba s drugim učenicima, završio je Srednju graditeljsku školu Čakovec, smjer keramičar/oblagač, prijavljen je na Zavod za zapošljavanje te očekuje zaposlenje kao i činjenicu da do sada nije bilo izrečenih drugih odgojnih mjera radi čega je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod, kao najteža odgojna mjera, koja se primjenjuje kao krajnje sredstvo preodgoja, za maloljetnike sa izraženim problemima u ponašanju, za sada neprimjerena i prestroga.
15.2. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu maloljetnika i preinačiti pobijano rješenje izricanjem blaže odgojne mjere i to upućivanja u odgojnu ustanovu koje trajanje mjere ne može biti kraće od šest mjeseci niti dulje od dvije godine i ovisit će o uspjehu njena izvršavanja, dakle ovisno o angažmanu i odnosu maloljetnika prema programu izvršavanja mjere. Na ovaj način će se maloljetniku pružiti prilika da kroz individualno određen socijalno pedagoški tretman te uz pomoć, brigu i nadzor odgajatelja i drugih stručnjaka omogućiti trajnije djelovanje na njegovu ličnost ponašanje i odgoj. U protivnom, otpor i protivljenje urednom izvršavanju ove odgojne mjere, odnosno izostanak pozitivnog pomaka u korekciji ponašanja maloljetnika može rezultirati zamjenom ove odgojne mjere s odgojnom mjerom upućivanjem u odgojni zavod.
15.3. Pritom se ističe da se maloljetniku ne mogu izreći posebne obveze iz članka 10. ZSM-a ili uvjetna osuda kako to maloljetnik predlaže, jer je odredbom članka 32. stavak 2. ZSM-a propisano da se punoljetnoj osobi koja u vrijeme suđenja nije navršila dvadeset i jednu godinu života za kazneno djelo koje je počinila kao mlađi maloljetnik, kao što je ovdje slučaj, može izreći samo zavodska odgojna mjera.
16. Slijedom iznesenog, kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. i 3. ZKP/08. u vezi s člankom 3. ZSM odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
