- 1 -              Rev 72/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 72/2024-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženice A. B. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku T. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1522/2022-3 od 11. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-498/19-34 od 26. travnja 2022., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1522/2022-3 od 11. siječnja 2023. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-498/19-34 od 26. travnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da je Ugovor o kreditu broj 016-379/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen 15. srpnja 2008. između tužitelja i tuženice, ništetan u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i to u čl. 6. st. 1. u dijelu koji glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ili drugog akta banke" i st. 3. u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom" i čl. 21. st. 3. u dijelu koji glasi: "kao i Odluku o kamatnim stopama H.-A.-A.-B. d.d.".

 

1.1. U toč. II. izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da je Aneks br. 1. Ugovora o kreditu broj 016-379/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen 21. prosinca 2011. između tužitelja i tuženice ništetan u čl. 3. kojim se ugovara izmjena čl. 3. Osnovnog ugovora u dijelu koji glasi: "(...) promjenjiva." i čl. 8. st. 2. u dijelu koji glasi: "kao i odluku o kamatnim stopama H.-A.-A.-B. d.d.".

 

1.2. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 17.690,07 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose te od dospijeća pa do isplate, te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. III. izreke prvostupanjske presude.

 

1.3. U toč. IV. izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da je Ugovor o kreditu broj 016-379/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen 15. srpnja 2008. između tužitelja i tuženice ništetan u čl. 3. st. 2. u dijelu koji glasi: "Kamata se obračuna u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća." i čl. 4. st. 2. u dijelu koji glasi: "(...) u kunskoj protuvrijednosti 2.033,52 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća."

 

1.4. U toč. V. izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da je Aneks br. 1. Ugovoru o kreditu broj 016-379/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen 21. prosinca 2011. između tužitelja i tuženice ništetan u čl. 1. st. 2. u dijelu koji glasi: "Nadalje, ugovorne strane suglasno utvrđuju da preostala glavnica kredita na dan 30. studenoga 2011. iznosi 326.229,22 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize H.-A.-A.-B. d.d.", čl. 3. kojim se ugovara izmjena čl. 3. Osnovnog ugovora u dijelu koji glasi: "u iznosu od 326.229,22 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF H.-A.-A.-B. d.d." i kojim se ugovara izmjena čl. 4. Osnovnog ugovora u dijelu koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.645,90 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća" i čl. 4. st. 2. u dijelu koji glasi: "kao i odluku o kamatnim stopama H.-A.-A.-B. d.d.".

 

1.5. U toč. VI. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 252.874,63 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose i od dospijeća pa do isplate te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. VI. izreke prvostupanjske presude, a u toč. VII. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju 46.229,00 kn na ime troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. VII. izreke prvostupanjske presude.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Rješenjem ovoga suda broj Revd 1819/2023-2 od 17. svibnja 2023. dopušteno je tuženici izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

"Jesu li sudovi u pojedinačnim postupcima u kojima se tužitelji, sukladno članku 502.c ZPP-a pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava dužni provoditi dokazni postupak u kojem će se po potrebi provesti i dokaz saslušanjem svjedoka i/ili stranaka (tzv. personalni dokazi)?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

5. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te posljedično tome zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

 

9. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da u konkretnom slučaju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (broj Pž-7129/2013 od 14. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.), imaju izravni učinak na razjašnjenje predmetnog spora te zaključuju da u ovom postupku nije potrebno utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su te odredbe jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i je li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

 

10. Sudovi su stoga odbili dokazni prijedlog tuženice radi saslušanja svjedoka u osobama osobnog bankara i javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor.

 

11. Tuženica naznačenim pravnim pitanjem u biti osporava pravilnost primjene odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/00, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP), kod donošenja zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka koje je tuženica predložila upravo na tu okolnost. Nižestupanjski sudovi kod toga obrazlažu da tuženica nije jasno naznačila u odnosu na koje okolnosti predlaže navedene svjedoke, međutim potpuno je razvidno da je tuženica iste predložila upravo na okolnost da se sa tužiteljem pregovaralo i da je bio upoznat sa svim odredbama spornog ugovora o kreditu.

 

12. Sud u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan je utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ako je tuženica predložila dokaze da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice o dijelu promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule.

 

13. Obzirom da je u ovom postupku tuženica predložila dokaz na navedenu okolnost, predloženi dokaz je trebao biti izveden jer okolnost na koji je predložen nije bio predmetom kolektivnog pojedinačnog postupka te predstavlja jedan od odlučnih dokaza koji može utjecati na njegov ishod i pravičnog postupka u cjelini. Takvo pravno shvaćanje ovaj sud je zauzeo i u svojim odlukama broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023. i dr., a u kojima je riječ o istovrsnim sporovima. U navedenim odlukama ovaj sud zauzeo je pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, dok je u postupku individualne zaštite i kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak, i s obzirom na sve okolnosti tog slučaja.

 

14. Kada tuženici kao banci nije bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji koja nije ni u jednom sudskom postupku utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Također treba navesti da se u navedenim odlukama ovoga suda poziva i na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

 

15. "Sudovi su u pojedinačnim postupcima u kojima se tužitelji sukladno čl. 502.c ZPP pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava dužni provoditi dokazni postupak u kojem će se po potrebi provesti i dokaz saslušanjem svjedoka i/ili stranaka koji su predloženi od strane tužene banke (tzv. personalni dokazi)".

 

16. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke.

 

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 1. veljače 2024.