Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Lj. Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-245/2020-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zorislava Kaleba kao predsjednika vijeća, te Melite Avedić i Mirka Đukića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marije Jurić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. R., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog J. R. od 12. studenog 2020. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-463/2018- 21 od 15. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog J. R., kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku broj K-463/18-21 od 15. listopada 2020. optuženi J. R. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode- prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 optuženik je dužan u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.166,00 kuna koji se odnose na troškove nastale dolaskom svjedoka u iznosu od 366,00 kuna i 800,00 kuna na ime paušalne svote sudu.
2. Protiv presude žalbu je pravodobno 12. studenog 2020. podnio optuženik putem svoje braniteljice I. B. A., odvjetnice u G., a zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kazni.
3. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku i vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-280/2020 od 11. prosinca 2020.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Žaleći se s osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik to ničime posebno ne obrazlaže. Ovo vijeće je, sukladno članku 476. ZKP/08, ispitalo da li postoje bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a takve povrede nisu nađene.
6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi kako su iskazi svjedoka obrane i svjedoka optužbe potpuno suprotni time da je sud iskaz svjedoka J. J. potpuno diskreditirao, a da je kritičnost suda prema iskazu svjedokinje A. B. u potpunosti izostala.
6.1. Uvidom u spis predmeta ovo vijeće utvrdilo je da su iskazi oštećene D. Š. i svjedokinje A. B. dani u prostorijama Službe kriminalističke policije Policijske uprave sisačko- moslavačke, Odjela općeg kriminaliteta, kao i na raspravi u prvostupanjskom postupku, u cijelosti sukladni, a u dijelu da je oštećena zvala policiju telefonom potvrđeni službenom zabilješkom o dojavi Policijske postaje Sisak od 8. lipnja 2018. Stoga ih je kao takve prvostupanjski sud pravilno cijenio vjerodostojnim.
6.2. Nasuprot tome, navodi obrane nisu u cijelosti potvrđeni iskazima svjedoka J. J. i I. K., štoviše u određenim dijelovima kontradiktorni su iskazu samog optuženika. Tako iz iskaza svjedoka J. J. proizlazi da nije vidio da je optuženik zapeo za suđe već je samo čuo, ali ipak zna da je to bilo u dvorištu optuženika. Iako je, kako tvrdi, bio prisutan događaju na način da je bio ispred kuće u dvorištu gdje se nalazi stol sa stolicama ipak nije čuo da bi I. nešto govorila optuženiku, nije vidio I. djecu te ne zna da li je I. došla iz kuće optuženika ili od negdje drugdje. Nasuprot njegovim navodima I. K. izjavila je da su djeca u vrijeme događaja bila s njom time da je B. spavala, a I. je gledala televiziju pa je mogla čuti njihove razgovore te da je sa djecom bila u dvorišnoj prostoriji oštećene. Nadalje, optuženik je u svojoj obrani izjavio da je oštećena vikala na njega, a koji navod niti jedan od svjedoka nije potvrdio. Također, izjavio je da je I. K., kćerka od I., sjedila na pragu s mobitelom u ruci te da je mogla čuti sve što su tom prilikom razgovarali I., D. i on. Međutim, iz iskaza svih svjedoka i oštećene proizlazi da je I. K. sa svojom djecom bila u prostoriji dvorišta oštećene. Stoga, iako u bitnom potvrđuju obranu optuženika, iskazi svjedoka obrane nisu u cijelosti sukladni, iz čega je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da su očito dani sa svrhom pogodovanja optuženiku.
7. Iz u cijelosti sukladnih iskaza oštećene D. Š. i svjedokinje A. B., a koje su potvrđene materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje pa nije bilo potrebe za provođenjem očevida na mjestu događaja niti za ispitivanjem svjedokinje I. K. koja je uz to u vrijeme prvostupanjskog postupka bila maloljetna.
7.1. Slijedom navedenog, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
8. Optuženik u žalbi navodi da se žali i zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava, no to ničim posebno ne obrazlaže. Stoga se u konkretnoj situaciji radi o tzv. posrednoj povredi, a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i optuženika oglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.
9. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da mu je izrečena preoštra zatvorska kazna koja nije u srazmjeru s olakotnim okolnostima.
9.1. Prvostupanjski sud je pravilno pri izboru vrste i mjere kazne olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika, činjenicu da se ubrzo nakon predmetnog događaja odselio iz L. te da nije uznemiravao oštećenu, dok je otegotnim cijenio nepostojanje optuženikovog kritičnog odnosa prema počinjenom djelu.
9.2. Nije u pravu optuženik kada se žali na odluku o kazni.
9.3. Naime, odredbom članka 47. stavka 1. KZ/11 propisano je da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.
9.4. Iz pribavljenog uvjerenja Ministarstva od 26. svibnja 2023., utvrđeno je da optuženik nije osuđivan.
9.5. Uzimajući u obzir sve u prvostupanjskom postupku utvrđene okolnosti, kaznom zatvora od šest mjeseci uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje u minimalnom trajanju od jedne godine u dovoljnoj mjeri će se utjecati na optuženika, ali i na sve ostale, da ne čine kaznena djela jer je kažnjavanje počinitelja pravedno, a činjenje kaznenog djela pogibeljno.
10. Slijedom svega navedenog, a temeljem članka 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.
U Sisku 1. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zorislav Kaleb, v.r.