Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-102/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Antonije Bagarić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. P., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11."), odlučujući o žalbi optuženika po branitelju B. Z., odvjetniku u Z., protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-592/2022-25 od 16. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika M. P. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženik M. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. Na temelju članka. 139. stavka 3. u svezi stavkom 2. KZ/11 okrivljenik M. P. se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 56. st. 1., 2. i 3. kz/11 prema okrivljeniku M. P. se izriče uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. svibnja 2022. do 8. lipnja 2022.

1.1. Na temelju odredbe čl. 69. st.1. i 2. KZ/11 prema okrivljeniku M. P. se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za Probaciju, a ista sukladno odredbi čl. 68. st.3. KZ/11 može trajati dok za to bude postojala potreba, odnosno do prestanka roka provjeravanja.

1.2. Na temelju odredbe čl. 73. KZ/11 prema okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja na udaljenost manju od 30 metara, zabrane uznemiravanja ili uhođenja oštećenice M. P. u trajanju od pet godina. Okrivljenik se upozorava da ukoliko ne bude izvršavao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu ili ukoliko bude kršio sigurnosnu mjeru zabrane približavanja oštećenici M. P. na udaljenost manju od 30 metara, zabrane uznemiravanja ili uhođenja oštećenice M. P. da će mu se sukladno odredbi čl. 58. st.5. ZKP-a opozvati uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.3. Na temelju odredbe čl. 79. st.2. KZ/11 od okrivljenika se oduzima sjekira dimenzije 8x12, dužine drške 1 m, koja je od njega privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja 01405713 od 9. svibnja 2022.

1.4. Na temelju odredbe čl. 158. st.2. ZKP oštećenica M. P. se upućuje svoj imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.000,00 eura ostvarivati u parničnom postupku.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a okrivljenik M. P. dužan je naknaditi trošak provedenog postupka u iznosu od ukupno 753,45 kn, u protuvrijednosti 100,00 eura koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbe je podnio optuženik M. P., putem svog branitelja B. Z., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, odluke o sigurnosnoj mjeri, odluke o oduzimanju predmeta i troškovima postupka s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, podredno ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Temeljem članka. 474. stavka 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbi se navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, nema obrazloženja, optuženik nije u potpunosti iznio svoju obranu jer su mu odbijeni dokazni prijedlozi pa se njegova obrana ne može dovoditi u korelaciju s izvedenim dokazima te mu je teško povrijeđeno pravo na obranu u ovome postupku.

6.1. Suprotno ovakvim navodima žalbe okrivljenika ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bila ostvarena u žalbi istaknuta postupovna povreda, jer obrazloženje prvostupanjske presude sadrži potrebne razloge o svim odlučnim činjenicama, a također nije povrijeđeno optuženikovo pravo na obranu time što su odbijeni dokazni prijedlozi obrane za saslušanjem svjedoka I. i D. M., koji nisu bili prisutni spornom događaju na okolnosti međusobnih odnosa između optuženika i oštećene i o uzrocima problema između njih, a što je sud obrazložio u raspravnom rješenju (list 142), a koje razloge prihvaća i ovaj sud dok je prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog branitelja i čitao materijalnu dokumentaciju koju je isti predao na raspravi, a prihvatio je i ostale dokazne prijedloge obrane za čitanjem materijalne dokumentacije koju je obrana predložila ,odnosno suglasila se sa čitanjem, zajedno sa optužbom (list 142) tako da se ne može govoriti o povredi prava na obranu optuženika i povrede načela jednakosti oružja. Pored toga, ovaj drugostupanjski sud nije našao niti da bi postojala neka druga od procesnih povreda, a na koje je temeljem odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a dužan paziti po službenoj dužnosti.

7. Svojim žalbenim razlozima okrivljenik također nije doveo u pitanje potpunost, a ni pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu. U žalbi se analiziraju provedeni dokazi, iskazi svjedoka, posebno oštećene M. P. i N. P., u odnosu na obranu okrivljenika, te se zaključno navodi da se ne može nedvojbeno zaključiti da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo. Obrana smatra da se ne radi o bliskoj osobi u smislu odredbe članka 87. stavak 8. KZ/11 budući je pokojni suprug oštećene bio brat optuženika i to ne znači i ne može se tumačiti da su optuženik i oštećena članovi obitelji pa shodno tome isti nisu niti bliske osobe. Tazbinsko srodstvo nastaje na temelju činjenice postojanja braka, pa je prestankom braka, u konkretnom slučaju smrću bračnog druga oštećene prestao i tazbinski odnos između nje i optuženog. Iskaz oštećene i njezinog sina N. P. u dijelu u kojem negiraju postojanje neriješenih imovinsko-pravnih pitanja u cijelosti je neistinit. 7.1. Neosnovano stoga okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio, jer je sve provedene dokaze, kako personalne, a tako i materijalne detaljno analizirao i to kako pojedinačno, tako i međusobno, ocjenjujući i obranu optuženika, a za sva svoja utvrđenja dao je jasne i argumentirane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.2. Naime, u svom iskazu svjedokinja oštećena M. P. iskazivala je detaljno i logično te je opisivala što se događalo i kako se osjećala uslijed svega. Iskaz oštećene u cijelosti potvrđuje i njezin sin N. P.. Po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća navode obrane da između oštećene i optuženika postoji imovinsko- pravni sporovi zbog čega oštećena lažno prijavljuje optuženika jer je nedvojbeno utvrđeno da optuženik ima dugogodišnji problem sa alkoholom. Također je nedvojbeno da je oštećena optuženikova šogorica (nevjesta), supruga njegovog pokojnog brata i kao takva je član obitelji u smislu članka 87. stavak 8. i 9. KZ/11, ali je i osoba starije životne dobi od 82 godine, dakle, osoba posebno ranjiva zbog svoje dobi. Naime, člankom 87. stavak 9. propisano je da su bliske osobe članovi obitelji kao i bivši bračni drug pa kada se navedeno dovede u vezu sa člankom 8. u kojem je propisano da su članovi obitelji i srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, nedvojbeno je da se navedeno odnosi i na pokojnog supruga oštećene koja je i nakon smrti svog supruga član obitelji i bliska osoba optuženiku u smislu članka 87. stavak 8. i 9. KZ/11, pa je i po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud zaključio i s punom sigurnošću nedvojbeno utvrdio da je optuženik ostvario sva potrebna bitna obilježja, kako u objektivnom, a tako i u subjektivnom pogledu kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11.,za koje ga je proglasio krivim, tako da je pravilno primijenjen kazneni zakon.

8. Optuženik se žali i zbog izrečene sigurnosne mjere koju smatra neodrživom budući se kuća oštećene nalazi na takvoj udaljenosti da isti ne bi mogao niti stanovati u svojoj kući, budući ona ima ispred vrata njegove kuće vrt koji obrađuje i zadire u njegov posjed, a iza kuće ima kokošinjac zbog čega je takva sigurnosna mjera neodrživa. Osim toga, kaznenu sankciju od deset mjeseci zatvora uvjetno na rok od 3 godine kod neosuđivane osobe smatra rigoroznom, pa je ovaj drugostupanjski sud i u tom dijelu preispitao prvostupanjsku presudu.

8.1. Uvažavajući sve one okolnosti koje je na strani optuženika utvrdio prvostupanjski sud, posebno imajući u vidu stariju životnu dob optuženika i činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi, a u nedostatku otegotnih okolnosti stav je i ovog drugostupanjskog suda da kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci i izrečenu uvjetnu osudu u trajanju od tri godine na koju je osuđen optuženi Momir Poljak nije prestroga, već primjerena, ali i potrebna za postizanje potpune svrhe kažnjavanja kako u pogledu specijalne, a tako i generalne prevencije. Također je sud i pravilno izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja oštećenoj na udaljenost manjoj od trideset metara, te zabrane uznemiravanja ili uhođenja oštećene Marije Poljak u trajanju od pet godina, a koju smatra nužnom u konkretnom slučaju, što je sud detaljno obrazložio pod točkom 25. i 26. obrazloženja presude. Pravilno je sud odlučio i o oduzimanju predmeta iz točke VIII., budući se radi o predmetu koji je bio namijenjen za počinjenje kaznenog djela u smislu članka 79. stavak 2. KZ/11, što je sud i obrazložio u točci 29. presude.

8.2. Na temelju odredbe članka 69. stavka 1. i 2. KZ/11, pravilno je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, budući je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da optuženik ima kronični alkoholizam te je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, zbog čega postoji viši stupanj vjerojatnosti da će počiniti teže kazneno djelo ukoliko se ne liječi.

8.3. Iako se u žalbi posebno ne obrazlaže zakonska osnova zbog odluke o troškovima kaznenog postupka već se optuženik samo paušalno žali i s te osnove, ocjena je ovoga suda da je optuženiku pravilno prvostupanjski sud naložio naknaditi troškove provedenog postupka u smislu članka 148. stavka 1. ZKP-a, a što je obrazložio pod točkom 31. obrazloženja presude a što prihvaća i ovaj sud.

9. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio postupovne povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi na štetu okrivljenika povrijedio kazneni zakon. Stoga je primjenom članka 482. ZKP-a odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 1. lipanj 2023.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar, v.r.