REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 25 Pr-12133/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja Z.V. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M.Č., odvjetniku iz Z., i zamjeniku punomoćnika I.K., odvjetniku iz O.d. Š., K., B. d.o.o., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po O.g.d.o. u Z., radi isplate dodataka na plaću, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. ožujka 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I.K. odvjetnika i punomoćnika tužene K.K., zamjenika općinskog državnog odvjetnika, te presude objavljene dana 1. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB …, isplatiti tužitelju Z.V. iz S., OIB: …, iznos od 2.093,31 eura[1] / 15.772,04 kuna bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- na iznos od 68,95 eura počev od 15.11.2012.godine

- na iznos od 84,10 eura počev od 15.12.2012.godine

- na iznos od 78,66 eura počev od 15.01.2013.godine

- na iznos od 80,44 eura počev od 15.02.2013.godine

- na iznos od 79,65 eura počev od 15.03.2013.godine

- na iznos od 30,65 eura počev od 15.04.2013.godine

- na iznos od 73,14 eura počev od 15.05.2013.godine

- na iznos od 78,36 eura počev od 15.06.2013.godine

- na iznos od 77,24 eura počev od 15.07.2013.godine

- na iznos od 36,38 eura počev od 15.08.2013.godine

- na iznos od 87,77 eura počev od 15.09.2013.godine

- na iznos od 79,69 eura počev od 15.10.2013.godine

- na iznos od 75,56 eura počev od 15.11.2013.godine

- na iznos od 76,62 eura počev od 15.12.2013.godine

- na iznos od 87,77 eura počev od 15.01.2014.godine

- na iznos od 75,56 eura počev od 15.02.2014.godine

- na iznos od 80,82 eura počev od 15.03.2014.godine

- na iznos od 12,32 eura počev od 15.04.2014.godine

- na iznos od 82,29 eura počev od 15.05.2014.godine

- na iznos od 73,47 eura počev od 15.06.2014.godine

- na iznos od 76,97 eura počev od 15.07.2014.godine

- na iznos od 39,35 eura počev od 15.08.2014.godine

- na iznos od 76,97 eura počev od 15.09.2014.godine

- na iznos od 79,35 eura počev od 15.10.2014.godine

- na iznos od 73,09 eura počev od 15.11.2014.godine

- na iznos od 84,05 eura počev od 15.12.2014.godine

- na iznos od 73,09 eura počev od 15.01.2015.godine

- na iznos od 47,02 eura počev od 15.02.2015.godine

- na iznos od 76,75 eura počev od 15.04.2015.godine

- na iznos od 47,23 eura počev od 15.05.2015.godine,

pa do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stop određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.507,62 eura[1] / 18.893,66 kuna, uvećan za zakonsku zateznu kamate tekuću od 1. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je do 01.07.2015.g. bio zaposlenik kod tuženika u Pukovniji vojne policije na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju rada unazad tri godine (a i prije) tužitelj je ostvario sate rada na koje se plaćaju dodaci na plaću (prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama), a za koje mu tužena nije u cijelosti isplatila dodatke na plaću. Najveći broj ostvarenih prekovremenih sati odnosi se na rad koji je započinjao pola sata prije službenog početka radnog dana i završavao pola sata nakon službenog završetka radnog dana, a imajući u vidu da je tužitelj bio dužan s radom započeti pola sata ranije, a završiti pola sata kasnije od redovnog radnog vremena. U vremenskom razdoblju od 1. lipnja 2014. - 30. lipnja 2015., tužena tužitelju uopće nije isplaćivala dodatke na plaću za rad ostvaren subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i smjenama. Tužitelj se 10. studenog 2015. obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 186.a st. 1. ZPP-a, međutim, tuženik na istog nije odgovorio u zakonskom roku od 3 mjeseca pa slijedom toga u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje isplatu iznosa od 2.093,31 euro sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troška ovog postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu (list 28-31) navodi kako je iz očitovanja razvidno daje u utuženom razdoblju radio u turnusu (12-24, 12-48) u redovnom radnom vremenu (08-16) te obavljao službu dežurstva kao i daje nadležna postrojba u cijelosti postupala sukladno važećim propisima koji reguliraju radno vrijeme djelatnih vojnih osoba, sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN br. 118/09 i 118/12 u daljnjem tekstu Odluka) i Odluci o rasporedu radnog vremena (NN br. 66/14, 23/15 i 84/15). Tvrdi da je tužitelju isplaćen cijeli iznos plaće koji mu pripada, a dodaje da u utuženom razdoblju valja razlikovati dva vremenska razdoblja i to prvo do 01. lipnja 2014g.. kada se primjenjivala prethodno navedena Odluka nakon čega 01. listopada 2009.g. se primjenjuje Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće NN (118/09). Nakon toga slijedi razdoblje kada valja primijeniti Zakon o službi u oružanim snagama RH koji je stupio na snagu 26.06.2013.g.. Dodaje da iz očitovanja nadležne postrojbe je vidljivo da su djelatnici dolazili pola sata prije službenog početka radnog vremena kako bi zadužili naoružanje, provjerili postrojavanje i ostale pripremne radnje te da bi djelatnici nakon završ4etka smjene se vraćali u sjedište postrojbe radi razduženja naoružanja, ostale opreme i u roku od 20 minuta napuštali postrojbu te da taj odlazak i dolazak ne spada u radno vrijeme pa se stoga tužbeni zahtjev predlaže odbiti u cijelosti.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Odluku o rasporedu od 29.05.2014., zahtjev za mirno rješenje spora sa povratnicom, dopis od 29. rujna 2016., očitovanje MORH-a od 16.3.2016. i 25.1.2016., dopis MORH-a od 16.12.2015., evidencije o korištenju radnog vremena, dopis tuženika od 28.12.2015., kartice djelatnika, saslušao svjedoke M.P., D.J., J.M., D.R., D.O., M.N. i tužitelj Z.V., te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije R.v. d.o.o. i izvršio uvid u njegov nalaz i mišljenje od 21.12.2017., kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između parničnih stranaka je nesporno:

-da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika i to u pukovniji vojne policije na poslovima djelatne vojne osobe

-da je tužitelj između ostalog uz svoje radne zadatke imao i osiguranje MORH-a na izdvojenoj lokaciji od njegove baze koja se nalazila u Vojarni C.

-da su djelatnici bili u obvezi doći u vojarnu 30 min. prije početka radnog vremena radi zaduženja oružja, utvrđenja nazočnosti provođenja postrojavanja, provjere opreme i ostale pripremne radnje,

-da su djelatnici nakon završetka smjene se vraćali u sjedište postrojbe radi razduženja oružja i ostale opreme te u roku od 20 min. napuštali postrojbu.

6. Sporno je među strankama da li navedeno razdoblje prije početka i poslije dovršetka službenog radnog vremena koje je bilo organizirano u turnusima 12-24, 12-48h, predstavlja rad tužitelja i s tim u vezi da li mu pripada pravo na naknadu za taj rad.

7. Tijekom postupka saslušan je tužitelj te svjedoci M.N., D.O., D.R., J.M., D.J. i M.P. čije iskaze ovaj sud u potpunosti prihvaća jer su u bitnom istovjetni, životni i logični. Iz njihovih iskaza proizlazi zaključak da su djelatnici u situaciji kada se išlo na osiguranje MORH-a, a to je na izdvojenoj lokaciji je njihova obveza bila da dođu barem pola sata prije početka redovnog radnog vremena, a isto tako da nakon dovršetka smjene je slijedio povratak sa lokacije osiguranja MORH, Z., do baze koja se nalazila u Vojarni C., nakon čega bi se razduživala oprema te bi tek 20 min. nakon dovršetka bili slobodni.

Slijedom navedenog zaključuje se da je tužitelj bio dužan doć i na posao radi postrojavanja, zaduženja opreme, utvrđenja nazočnosti i sl.

8. Radi utvrđenja visine plaće koja tužitelju pripada za prekovremeni rad provedeno je financijsko vještačenje po vještaku mr.sc. Z.R. čiji nalaz i mišljenje prileži na listu 70-73 spisa. Nakon ukidne odluke je proveden dodatno vještačenje s osnova ranijih i kasnijih dolazaka na posao, a obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2012. do 30. lipnja 2015.

Vještak je utvrdio da među strankama nije sporno da je tužitelj uglavnom dolazio pola sata prije početka radnog vremena kako bi zadužio osobno naoružanje, kako bi se utvrdila njegova nazočnost, provelo postrojavanje, provjerila oprema i ostale pripremne radnje, te da se je nakon završetka smjene odnosno turnusa vraćao u središte postrojbe radi razduženja naoružanja i ostale opreme i u roku od oko 20 min napustio postrojbu. Stoga je vještaka dao tabelarni prikaz izračuna redovnog rada uz dodatak za rad u turnusu (5%) u skladu sa važećim KU, te utvrdio da neisplaćeno potraživanje iznosi 15.772,04 kuna.

9. Što se tiče utvrđenja vještaka valja reći da se tuženik ne protivi matematičnom izračunu vještaka, a isto tako i ovaj sud u potpunosti prihvaća jer je izrađena u skladu s pravilima struke na temelju priležeće dokumentacije.

10. Na taj način, a ocjenom svega naprijed navedenog, za zaključiti je da bi tužitelju pripadali iznosi plaće za rad obavljen kroz 30 minuta prije i 30 minuta nakon završetka smjene, tj. turnusa, i koji iznosi su obračunati kao redovita plaća (a ne npr. kao prekovremeni rad), s obzirom da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj kao djelatna vojna osoba bio u obvezi pristupiti navedenih 30 minuta prije početka smjene, kao što je morao ostati i 30 minuta nakon završetka, radi razduživanja, primopredaje smjene i sl., i što se onda ima smatrati njegovim redovnim radom, tj. isto spada u poslove dužnosti koje tužitelj obnaša. Navedeno je sud utvrdio iz iskaza tužitelja, i ispitanih svjedoka kojima je u cijelosti povjerio vjeru u dijelu u kojem iskazuju o obvezi ranijeg dolaska i kasnijeg odlaska, te evidencije radnog vremena.

Također, iz utvrđenog činjeničnog stanja vidljivo je da je takvo postupanje tužitelja (kao i drugih vojnih osoba na istoj lokaciji) bilo redovito i podrazumijevalo se, dok nije vidljivo da bi tužitelju bilo ograničavano pristupanje čuvanoj lokaciji u tom razdoblju (kroz 30 minuta prije i poslije smjene), upravo suprotno, očekivalo se da se kroz spomenutih 30 minuta tužitelj pripremi za dužnost odnosno da se razduži, budući da je stražarska dužnost bila strogo vremenski propisana, a tužitelj je prije i poslije radnog vremena vršio zaduživanje i razduživanje.

Budući da iz činjeničnog stanja proizlazi da je takav dolazak bio nužan, a nije bilo moguće prihvatitii tvrdnje tuženika da se ne može primijeniti satnica koja se odnosi na redovni rad, budući da je utvrđeno da su aktivnosti tužitelja kroz spomenutih 30 minuta sastavni dio njegove dužnosti, i kao takve predstavljaju redovan rad, kojim slijedom onda proizlazi i da se sudska praksa na koju se poziva tuženik (a što se odnosi na pitanje prekovremenog rada, što ovdje nije slučaj) ne može primijeniti na ovaj slučaj.

Neosnovana je tvrdnja tuženika da se tužitelj nije obratio prije pokretanja spora sa zahtjevom za mirno rješenje, jer tužitelj u zahtjevu od 05.11.2015. tražio isplatu razlike bruto plaće za sporno razdoblje, a s osnova dolaska na posao i odlaska sa posla 30 minuta izvan radnog vremena. Stoga je sud temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju radio duže od punog radnog vremena, odnosno rada u turnusu, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod 11 Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu ZOO) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega je valjalo odbiti zahtjev za isplatu zateznih kamata u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak na iznos od2.093,31 eura, kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

12. Neosnovan je prigovor tuženika da je nedopustiva preinaka tužbe obzirom da je tužitelj prvo tražio isplatu temeljem prekovremenog rada a onda s osnova redovnog rada jer sud nije vezan pravnom osnovom tužbe.

13. Tužitelju sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP i Članka 155. stavak 1. ZPP pripada pravo na naknadu parničnog troška, i to sastav zahtjeva za mimo rješenje spora u iznosu od 100 bodova, sastav tužbe od 100 bodova Tbr. 7. toč. 1. u svezi sa Tbr. za zastupanje na ročištima održanim 10.5.2017., 27.9.2017., 15.1.2019. , 14.9.2021. , 21.3.2023. u iznosu od po 100 bodova za svako roč ište, trošak sastava podneska od 7.11.2022., u iznosu od 100 bodova Tbr.8.toč. 1. Tarife), a što ukupno iznosi 800 bodova (1 bod = 1,99 eura) čemu valja pridodati pripadajući PDV, kao i trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 517,62 eura, pa je stoga valjalo dosuditi tužitelju ukupan trošak u iznosu od 2.507,62 eura.

Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podnesaka od 15.12.2016. jer u tome podnesku tužitelj samo ispravlja grešku iz tužbe u jednoj rečenici dakle ispravlja svoj propust pa mu za to ne pripada naknada za zastupanje. Nije prihvaćen niti zahtjev za naknadom troška zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu jer u trenutku donošenja presude nije izvjesno da li će stranka pristupiti na ročište, a isto se može provesti i u odsutnosti stranaka.

Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 1. lipnja 2023.

Sutkinja:

Vesna Horvath, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po OGDO u Zagrebu (na broj P-DO-25/2021)