REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-1590/22-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zvjezdane Radošević, u upravnom sporu tužitelja O. J. mala, vl., B., protiv tuženika M. poljoprivrede, Z., U. grada V. 78, radi povrata neopravdano isplaćene potpore, dana 1. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja M. poljoprivrede, KLASA: UP/II-034-08/21-01/595, URBROJ: 525-04/127-22-3 od 22. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o povratu A. za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 320-01/19-03/88451, URBROJ: 343-0100/01-21-002od 10. lipnja 2021., kojom je naloženo tužitelju da neopravdano isplaćenu potporu za proizvodno vezana plaćanja za voće za 2019. u iznosu od 5.333,85 kn uplati na račun A. za plaćanja u roku od 60 dana.

2. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je predmetnu parcelu koristio za poljoprivrednu djelatnost od 2006. godine, dakle punih 14 godina na temelju Sporazuma, odnosno Ugovora o privremenom korištenju državnog zemljišta sklopljenog sa G. B. te od 2013. do 2018. s A. za poljoprivredno zemljište. Navodi da mu je zemljište davano na korištenje na rok od dvije ili pet godina da bi s naknadno utvrdilo da zemljište nije državno. Godine 2017. u zemljišnim knjigama je kao vlasnik predmetne parcele upisana tvrtka Z. d.o.o. u stečaju, za što je on saznao 2020. godine. Ističe da je redovito plaćao zakupninu, obrađivao zemljište te da sredstva nije ostvario prevarom.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je mjerodavno materijalno pravo E. unije na temelju kojega je odlučeno Uredba (EU) br. 1307/2013 E. parlamenta i V. od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredba Vijeća (EZ) br. 73/2009, (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1307/2013.), točnije, članak 10. kojim je propisano da korisnik Programa izravnih plaćanja može primiti potporu iz Programa izravnih plaćanja po poljoprivrednoj površini ako ukupna prihvatljiva površina svih parcela za koje je podnesen zahtjev za izravna plaćanja ili za koje se trebaju dodijeliti izravna plaćanja prije primjene članka 63. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbi Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008, (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1306/2013), iznosi najmanje jedan hektar. Člankom 54. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 propisno je da za sva neopravdana plaćanja nakon pojavljivanja nepravilnosti ili nepažnje, države članice zahtijevaju povrat od korisnika u roku 18 mjeseci nakon što su agencija za plaćanja ili tijelo odgovorno za povrat odobrili i, ovisno o slučaju, zaprimili izvještaj o kontroli ili sličan dokument u kojemu se navodi da je došlo do nepravilnosti. Odgovarajući iznosi evidentiraju se, u vrijeme zahtjeva za povratom, u knjizi dužnika agencije za plaćanja. Člankom 74. Uredbe (EU) br. 1306/2013 propisano je da u skladu s člankom 59. države članice, putem agencija za plaćanja ili tijela koja su ovlastile da djeluju u njihovo ime, provode administrativne provjere zahtjeva za potporu kako bi se provjerili uvjeti prihvatljivosti za potporu. Te provjere dopunjuju provjere na licu mjesta. Mjerodavno nacionalno pravo na temelju kojega je odlučeno su odredbe Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, broj: 118/18, 42/20, 127/20 i 52/21), Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2020. godinu (Narodne novine, broj: 22/20, 57/20, u daljnjem tekstu: Pravilnik) te Pravilnika o upisniku poljoprivrednika (Narodne novine, broj: 62/19 i 91/20, u daljnjem tekstu: Pravilnik o upisniku poljoprivrednika). Ističe da je tužitelj sukladno člancima 3., 4., 6. i 8. Pravilnika, dana 15. travnja 2019. podnio Jedinstveni zahtjev za 2019. godinu i to za Osnovno plaćanje, Preraspodijeljeno plaćanje i Zeleno plaćanje te za Proizvodno vezana plaćanja za voće na kojem je prijavljeno korištenje poljoprivrednih površina na kojima se obavlja poljoprivredna djelatnost. Za Osnovno, Preraspodijeljeno i Zeleno plaćanje prijavljeno je korištenje poljoprivrednih površina u površini od 3,41 ha te za Proizvodno vezana plaćanja za voće prijavljeno je korištenje poljoprivrednih površina u površini od 2,56 ha. Nakon provedenih administrativnih kontrola prema podnesenom Jedinstvenom zahtjevu za 2019. godinu utvrđeno je da tužitelj udovoljava uvjetima za ostvarivanje potpore za Proizvodno vezana plaćanja za voće u iznosu od 5.333,85 kn. Međutim, za tužitelja kao korisnika potpore proveden je inspekcijski nadzor radi udovoljavanja uvjetima za ostvarivanje prava na potporu za izravna plaćanja po površini prema Jedinstvenom zahtjevu za 2020. godinu, kao i za Jedinstvene zahtjeve za potporu za 2018. godinu i 2019. godinu. U postupku je utvrđeno da tužitelj djelomično ne udovoljava uvjetima za ostvarivanje prava na potporu za izravna plaćanja za 2018., 2019. i 2020. godinu i to za A. parcelu ID …, koja se u A.-u vodi kao ,,v.“, ID …, domaćeg imena R., površine od 1,38 ha. Naime, jedan od uvjeta za dodjelu prethodno navedenih potpora propisan je člankom 8. stavkom 1. Pravilnika o upisniku poljoprivrednika, a to je da Poljoprivrednik kod upisa ili kod prijave promjena prilaže dokaze o vlastitim ili unajmljenim poljoprivrednim i proizvodnim resursima, između ostalih i za vlasništvo ili posjed zemljišta. Stavkom 2. istog članka Pravilnika propisano je da se popis dokaza iz stavka 2. ovog članka nalazi u Prilogu 6. ovog Pravilnika. Prilogom 6. Pravilnika o upisniku poljoprivrednika, između ostalog naveden je dokaz o vlasništvu ili posjedu zemljišta: vlasništvo i/ili posjed poljoprivrednog zemljišta dokazuje se izvatkom iz zemljišnih knjiga, izvatkom iz katastra, ugovorom o zakupu, dugogodišnjem zakupu, prodaji, plodouživanju, služnosti šumskog zemljišta ili darovanju, pravomoćnom sudskom odlukom ili pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela. Uz dokaze o posjedu poljoprivrednog zemljišta obavezno se prilaže izvadak iz katastra. Nadalje je utvrđeno da se sporna A. parcela ID … u površini od 1,5 ha nalazi na k.č.br. …, k.o. T. M.. Uvidom u e-zemljišne knjige utvrđeno je da je na k.č.br …, k.o. T. M. dana 28. srpnja 2017. godine pod brojem Z-… zabilježen spor te da je došlo do uknjižbe prava vlasništva na temelju presude O. suda u B., broj: P-…, 18. prosinca 2013. na ime vlasnika Z. d.o.o. u stečaju. Slijedom iznesenog nedvojbeno je utvrđeno kako tužitelj nije vlasnik dijela A. parcele I. … u površini od 1,5 ha, budući da je vlasnik Z. d.o.o. u stečaju. Također je utvrđeno da je tužitelj s A. za poljoprivredno zemljište sklopio ugovor o privremenom korištenju spornog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R., KLASA: 945-01/13-01/109, URBROJ: 370-13/28 od 26. travnja 2013. (u daljnjem tekstu: Ugovor o privremenom korištenju iz 2013.) te da je novi ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta na rok od 2 godine sklopio s davateljem G. B., KLASA: 320-02/18-01/20, URBROJ: 2103/01-08-01/8- 18-2 od 18. svibnja 2018. (u daljnjem tekstu: Ugovor o privremenom korištenju iz 2018.). Člankom 144. stavkom 1. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, broj: 118/18, 42/20, 127/20 i 52/21, u daljnjem tekstu: Zakon o poljoprivredi) propisano je da u slučaju neopravdanih plaćanja, A. za plaćanja korisnicima izdaje odluku o povratu sredstava u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1306/2013, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da A. za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava u sljedećim slučajevima: kada je korisnik ostvario sredstva na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, u slučaju administrativne pogreške nastale prilikom odobravanja ili isplate potpore, ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpora ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik, ako ne dopusti obavljanje kontrole na terenu i/ili inspekcijskog nadzora. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj sukladno članku 144. stavku 2. podstavku 1. Zakona o poljoprivredi ostvario potporu na temelju netočnih podataka, budući da nije vlasnik sporne parcele te da nije imao sklopljen ugovor o privremenom korištenju sa stvarnim vlasnikom, odnosno Z. d.o.o. u stečaju. S obzirom na to da nije ispunjen uvjet propisan člankom 8. Pravilnika o upisniku poljoprivrednika, pravilno je doneseno osporavano rješenje. U odnosu na navode iz tužbe da je tužitelj raspolagao valjanim ugovorima temeljem kojih je dobivao potporu te da je inspektorica prilikom inspekcijskog nadzora na sve načine nastojala utvrditi negovu krivnju, naglašava da je poljoprivredna inspektorica postupala u skladu s člankom 166. stavkom 1. točke 6. Zakona o poljoprivredi, odnosno utvrđivala je da li tužitelj djelomično ili u cijelosti ne udovoljava uvjetima za ostvarivanje prava na potporu. Pored navedenog, ukazuje na dio Ugovora o privremenom korištenju iz 2013., gdje je vidljivo da se na privremeno korištenje daje poljoprivredno zemljište u vlasništvu RH na području grada B. na rok do 5 godina, u kojemu je prema članku 6. navedena sljedeća obveza: “ Korisnik ne smije davati na korištenje trećoj osobi, prenijeti prava i obveze iz Ugovora na drugu osobu, niti bez suglasnosti Davatelja izvoditi melioracijske ili druge radove, niti podizati višegodišnje nasade ili pak postavljati gospodarske objekte’". Isto tako, ukazuje na Ugovor o privremenom korištenju iz 2018. gdje je vidljivo kako davatelj G. B. daje na privremeno korištenje poljoprivredno zemljište na rok od 2 godine. Iz članka 7. Ugovora također proizlazi obveza Korisnika:„ Namjena zemljišta ne smije se promijeniti bez suglasnosti Davatelja. Zemljište dano na privremeno korištenje Korisnik ne smije davati na korištenje trećoj osobi, prenijeti prava i obveze iz Ugovora na drugu osobu, niti bez suglasnosti Davatelja izvoditi melioracijske ili druge radove, niti podizati višegodišnje nasade ili pak postavljati gospodarske objekte “. Također, uvidom u Zapisnik, KLASA: 320-18/20-02/211, URBROJ: 443-02-05-16/9- 20-1 od 10. srpnja 2020. godine o inspekcijskom nadzoru obavljenom kod tužitelja, između ostalog je utvrđeno kako je na A. parceli ID …, domaćeg imena „R.", uporabe: „V.", prijavljena k. j. te je na spornoj parceli, uz još dvije A. parcele … i ID ID…, zatečeno cca 7.200 stabala j. M. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir činjenicu propisanu Prilogom I. Pravilnika da j. „malus domestica“ pripada skupini trajnih nasada, ukazuje da je tužitelj prekršio citirane odredbe Ugovora o privremenom korištenju iz 2013. i 2018. godine, budući da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da se na spornoj parceli nalaze stabla jabuke koja predstavljaju trajne nasade.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Člankom 54. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 propisno je da za sva neopravdana plaćanja nakon pojavljivanja nepravilnosti ili nepažnje, države članice zahtijevaju povrat od korisnika u roku 18 mjeseci nakon što su agencija za plaćanja ili tijelo odgovorno za povrat odobrili i, ovisno o slučaju, zaprimili izvještaj o kontroli ili sličan dokument u kojemu se navodi da je došlo do nepravilnosti. Odgovarajući iznosi evidentiraju se, u vrijeme zahtjeva za povratom, u knjizi dužnika agencije za plaćanja.

10. Člankom 144. stavkom 1. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, broj: 118/18, 42/20, 127/20 i 52/21) propisano je da u slučaju neopravdanih plaćanja, A. za plaćanja korisnicima izdaje odluku o povratu sredstava u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1306/2013, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da A. za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava u sljedećim slučajevima: kada je korisnik ostvario sredstva na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, u slučaju administrativne pogreške nastale prilikom odobravanja ili isplate potpore, ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpora ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik, ako ne dopusti obavljanje kontrole na terenu i/ili inspekcijskog nadzora.

11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj 15. travnja 2019. podnio Jedinstveni zahtjev za 2019. godinu i to za Osnovno plaćanje, Preraspodijeljeno plaćanje i Zeleno plaćanje te za Proizvodno vezana plaćanja za voće na kojem je prijavljeno korištenje poljoprivrednih površina na kojima se obavlja poljoprivredna djelatnost. Za Osnovno, Preraspodijeljeno i Zeleno plaćanje prijavljeno je korištenje poljoprivrednih površina u površini od 3,41 ha te za Proizvodno vezana plaćanja za voće prijavljeno je korištenje poljoprivrednih površina u površini od 2,56 ha. Nakon provedenih administrativnih kontrola utvrđeno je da tužitelj udovoljava uvjetima za ostvarivanje potpore za Proizvodno vezana plaćanja za voće u iznosu od 5.333,85 kuna.

12. Naknadno provedenim inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da tužitelj djelomično ne udovoljava uvjetima za ostvarivanje prava na potporu za izravna plaćanja za 2018., 2019. i 2020. godinu i to za A. parcelu ID …, koja se u A.-u vodi kao ,,v.“, ID …, domaćeg imena R., površine od 1,38 ha te je doneseno rješenje, KLASA: …, URBROJ: … od 5. siječnja 2021. godine kojim je utvrđeno da tužitelj djelomično ne udovoljava uvjetima za ostvarivanje prava na potporu za izravna plaćanja po površini prema jedinstvenom Zahtjevu za potporu za 2020. godinu podnesenom dana 29. svibnja 2020., prema utvrđenim nepravilnostima te da djelomično ne udovoljava uvjetima za ostvarivanje prava na potporu za izravna plaćanja po površini prema jedinstvenom Zahtjevu za potporu za 2018. godinu podnesenom dana 14. svibnja 2018. godine i prema jedinstvenom Zahtjevu za potporu za 2019. godinu podnesenom dana 14. svibnja 2019. godine, prema utvrđenim nepravilnostima.

13. Slijedom navedenog, a imajući u vidu naprijed citirane odredbe Uredbe (EU) i Zakona o poljoprivredi, pravilno je tužitelju naložen povrat neopravdano isplaćene potpore za proizvodno vezana plaćanja za voće za 2019. godinu u iznosu od 5.333,85 kn, a što tužitelj ničim nije doveo u sumnju.

14. Stoga, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi, a koji se odnose na pravilnost rješenja kojim je utvrđeno da tužitelj djelomično ne udovoljava uvjetima za ostvarivanje prava na potporu za izravna plaćanja za 2018., 2019. i 2020. godinu, a koji prigovori se ne mogu s uspjehom isticati u ovom upravnom sporu, budući da isti nije predmet ovog upravnog spora nego rješenje o povratu neopravdano isplaćene potpore.

15. Valjalo je stoga, temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 1. lipnja 2023.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.