Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Kž-30/2023-6

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Vlaste Šimenić- Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. K., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu br. K-227/2021-28 od 21. listopada 2022. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2023. godine u nazočnosti D. P., zamjenika Županijskog državnog odvjetnika, opt. T. K. i njegovog branitelja S. M., odvj. iz Z.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. T. K., preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se za tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 2. KZ/11, za koja je tom presudom proglašen krivim, opt. T. K., temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci za svako djelo, te se temeljem čl. 51. KZ/11, opt. T. K. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a temeljem čl. 57. KZ/11, opt. T. K. izriče se djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora u trajanju od1(jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, na koju je osuđen, izvršava kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko opt. T. K. u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

II/ U preostalom dijelu odbija se žalba opt. T. K., kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu br. K-227/2021-28 od 21. listopada 2022. godine, opt. T. K. proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 2. KZ/11, pa mu je za kazneno djelo počinjeno na štetu I. K., temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo počinjeno na štetu I. P., temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i za kazneno djelo počinjeno na štetu T. K., temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, nakon čega je opt. T. K., temeljem čl. 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u ukupnom iznosu od 1.000,00 kn na ime sudskog paušala.

2. Protiv te presude žali se opt. T. K. po branitelju S. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u O. svojim podneskom br. KŽ-DO-29/2023 od 26. siječnja 2023. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

5. Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u O., opt. T. K. i njegov branitelj S. M., odvj. iz Z.

5.1. Na sjednicu vijeća su pristupili Z. K., zamjenik ŽDO u O., opt. T. K. i njegov branitelj S. M., odvj. iz Z.

5.2. Sjednica vijeća temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem žalbe opt. T. K., podnesene po branitelju S. M., odvj. iz Z. od 12. prosinca 2022. godine, koju izlaže branitelj optuženika, s prijedlogom da drugostupanjski sud primjenom načela in dubio pro reo preinači prvostupanjsku presudu u korist optuženika, podredno ukine presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5.3. Nastavno opt. T. K. je u cijelosti prihvatio izlaganje branitelja, te ističe da se brine o majci koja je 100% invalid.

6. Žalba opt. T. K. je djelomično osnovana.

7. Žalitelj (opt. T. K.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna i u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno isti su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u tijeku postupka, te samih isprava i iskaza. Suprotno tom žalbenom navodu prvostupanjski sud je u cijelosti riješio predmet optužbe, nakon čega je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08. O činjenici primjene načela in dubio pro reo odlučuje prvostupanjski sud temeljem utvrđenog činjeničnog stanja. Time što prvostupanjski sud nije primijenio navedeno načelo nije došlo do povrede prava optuženika na pravično suđenje, niti je time počinjena apsolutna bitna povreda kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, kako to u žalbi ističe optuženik.

8. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

8.1. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane opt. T. K. koji negira počinjenje kaznenog djela, iskaza ošt. I. K., supruge optuženika, policijskih službenika I. P., T. K. i S. Š., čije iskaze je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao vjerodostojnim i istinitim, te iskaza svj. M. K., majke optuženika, čija iskaz po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda nije prihvaćen kao istinit, već usmjeren na pogodovanje obrani optuženika, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. T. K. počinio kaznena djela pobliže opisana u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost. To iz razloga što je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno zaključio da je opt. K. kritične zgode u dvorištu obiteljske kuće zaprijetio riječima ošt. I. K., te policijskim službenicima I. P. i T. K. "ubit ću tebe, a onda i ove tvoje policajce, gorjet će cijeli P. kad izađem iz zatvora". Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Za riječi koje je kritične zgode opt. K. uputio oštećenicima, kao i prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su one prikladne i objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti ne samo kod oštećenika, nego i kod svake druge osobe. Pri tome nije od značaja je li optuženik imao ili nije imao namjeru ostvariti izrečene prijetnje.

8.2. Stoga nije osnovana žalba opt. T. K. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da je optuženik kritične zgode bio pod utjecajem alkohola uslijed čega nije bio ubrojiv. Suprotno navedenom iz sadržaja spisa proizlazi da je optuženik svjesno odbio pregled alkotestiranjem, da je iznio obranu cjelovito iznoseći svoje gledište glede odvijanja inkriminiranog događaja, a tijekom postupka obrana nije predlagala psihijatrijsko vještačenje na okolnost ubrojivosti optuženika tempore criminis. Stoga takav žalbeni navod nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenih kaznenih djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. T. K. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, navedenih u izreci pobijane presude.

10. Osnovana je žalba opt. T. K. zbog odluke o kazni. Nije sporno da je prvostupanjski sud od olakotnih okolnosti na strani optuženika utvrdio da je otac dvoje maloljetne djece za čije uzdržavanje doprinosi, da je zaposlen i ima primanja. Od otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je na strani optuženika utvrdio višestruku kaznenu osuđivanost, te da je jednom prekršajno kažnjavan zbog kršenja odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u odnosu na ošt. I. K.

10.1. Ocjenom kako olakotnih tako i otegotnih okolnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud precijenio značaj otegotnih okolnosti, dok je podcijenjen značaj olakotnih okolnosti, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kazne za kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim, posebno glede okolnosti da je optuženik zaposlen, da doprinosi uzdržavanju dvoje maloljetne djece te da bi visina kazne zatvora na koju je optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu dovela do gubitka posla za optuženika, a time cijelu obitelj dovela u teži socijalni položaj. Stoga je u pravu optuženik kada ističe da je sud u predmetno slučaju podcijenio olakotne okolnosti jer nije dovoljno vodio računa o ličnosti optuženika. Prihvaćanjem žalbe opt. K. u tome dijelu, ovaj drugostupanjski sud je za tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 2. KZ/11, za koja je tom presudom proglašen krivim, opt. T. K., temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci za svako djelo, te je temeljem čl. 51. KZ/11, opt. T. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a temeljem čl. 57. KZ/11, opt. T. K. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora u trajanju od1(jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, na koju je osuđen, izvršava kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko opt. T. K. u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

11. Žalitelj pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da opt. T. K. može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka, te da tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija kao niti egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.

12. Slijedom navedenog valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08), dok je u ostalom dijelu žalbu optuženika valjalo odbiti, te u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08), kako je to navedeno pod toč. II/ izreke ove presude.

Osijek, 1. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić