REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg Eugena Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-4022/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J. T., radi prekršaja iz članka 24. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Križevci, broj: 511-06- 07/05-5-368-1/2020. od 15.10.2020., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 1.6.2023. na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 1. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENI J. T., O.:..., sin A. i D., r. P., rođen .... u T., gdje i prebiva, D.

75., poljoprivrednik, izvanbračna zajednica, 2 djece  (1maloljetno),  državljanin  Republike Hrvatske,  srednja  stručna  sprema,  pismen, odlikovan  Spomenicom  Domovinskog  rata  i drugo, prekršajno osuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 14. listopada 2020., u 14:10 sati, u ulici D. na kućnom broju ... u T., prekršio određenu mu zaštitnu mjeru, a koja mjera je izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, broj: 54. PP J- 1161/2019-30 od 21.5.2020., pravomoćno dana 17.6.2020., a izvršno dana 17.8.2020., i to „zabrana približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa sestrom I. U. i nećakom D. U. na udaljenosti manjoj od 5 metara u trajanju od 6 mjeseci“, na način da je došao do ulaza u dnevnu sobu obiteljske kuće i obratio se sestri I. U. i njenom sinu D. U., , a prema kojima ima izrečenu zaštitnu mjeru, sa riječima: „Dobar dan gospodo“, stao do D. na razdaljini od oko 20 cm i od I. na oko 150 m i rekao im: „Imate dva sata da se maknete iz ovog prostora, a ako se vi ne želite maknuti ja ću vas maknuti jer vam vrijeme curi“, a nakon što je D. U. izašao iz kuće na terasu, došao je za njim i dalje mu se obraćao vezano za korištenje prizemlja kuće i podjele imovine,

dakle, nije postupio po pravomoćnoj presudi suda i izrečenoj zaštitnoj mjeri, pa je time počinio prekršaj iz članka 24. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a u primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 180,00 EURA (sto osamdeset eura)/ 1.356,21 kuna (tisuću tristo pedeset šest kuna i dvadeset jedna lipa)

II Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik proveo povodom zadržavanja u policiji u trajanju od 2 dana, koje se izjednačuje sa iznosom od 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa)/ 600,00 kuna (šesto kuna) tako da okrivljeniku preostaje za platiti iznos novčane kazne od 100,36 eura (sto eura i trideset šest centi)/ 756,16 kuna (sedamsto pedeset šest kuna i šesnaest lipa). III Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 66,91 eura (šezdeset šest eura i devedeset jedan cent)/ 504,13 kuna (petsto četiri kune i trinaest lipa) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini. IV Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura)/ 226,04 kuna (dvjesto dvadeset šest kuna i četiri lipe), u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.

Policijska postaja Križevci podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj: 511-06-07/05-5-368-1/2020. od 15.10.2020, a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Nakon provedenog postupka donesena je prvostupanjska presuda kojom je okrivljenik oslobođen optužbe za inkriminirani prekršaj, ali je povodom žalbe podnositelja optužnog prijedloga, Visoki Prekršajni sud u Zagrebu ukinuo navedenu presudu, u vezi čega je proveden ponovni postupak.

3. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

4. Ispitani J. T. navodi da nije postupao protupravno na način kako ga se tereti u smislu toga da je voljno odnosno namjerno prekršio zaštitnu mjeru zabrane koja mu je izrečena pravomoćnom odlukom suda odnosno zabranu približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa sestrom I. U. i nećakom D. U.. Ne spori činjenicu da mu je za zaštitna mjera pravomoćno izrečena odlukom suda zbog nasilničkog ponašanja u obitelji, kod čega ističe da je nakon početka trajanja ove mjere poštovao takvu odluku suda i izbjegavao svaki susret sa navodnim žrtvama nasilja. Međutim, ostao je živjeti u ovoj obiteljskoj kući u zajedničkom domaćinstvu sa majkom koja je majka njegove sestre I. U.. Naglašava da je navedena nekretnina u naravi kuća na kat koja ima odvojene prostorije te odvojene ulaze, tako da prizemlje sa posebnim ulazom koriste on i majka, dok sestra I. sa svojom punoljetnom djecom živi i boravi na katu kuće. Obzirom na konstituciju te nekretnine nema potrebe i razloga da se krši ova zaštitna mjera, jer je moguće izbjeći svaki susret, viđenje i komunikacija sa tim osobama. No, ključan je problem vezan za imovinske odnose između njega i sestre te njene djece, jer se on na ostavinskoj raspravi odrekao očinstva u ime majke, što je učinila i sestra, tako da je majka suvlasnik na ovoj nekretnini na 2/3 djela, a sestra je suvlasnik u 1/3 djela. Međutim, kako je on sve vrijeme živio u navedenoj nekretnini prije nasilničkog čina, upoznat je s tim da je sestra iskorištavala majku u financijskom smislu time što je koristila sve kućne režije u prostorijama gdje živi na katu kuće, a da te režije plaćala te su nastali dugovi, povodom čega su podizati višestruki krediti za otplatu pojedinih dugova, time da je majka kod podizanja kredita davala založno pravo na svoj dio nekretnine. K tome je i on osobno plaćao nepotrebne režije za cijelu kuću iako sestra i njena djeca imaju primanja po osnovi zaposlenosti, pa je između njih došlo do spora u trenutku kada je on konačno odlučio prestati plaćati režije za cijelu kuću, jer to nije bilo životno prihvatljivo i smisleno. Od tog trenutka je sa sestrom i njenom djecom u lošim odnosima, povodom čega je došlo do spomenutog nasilno čina zbog kojeg mu je odlukom suda izrečena navedena zaštitna mjera. Kao što je već istaknuo, nekoliko mjeseci uredno se pridržavao ove zaštitne mjere i nije postojala namjera da je krši niti je za to imao razloga. Potpuno uredno i mirno je živio sa majkom u prizemlju kuće, ali očito je bila zbog navedenih razloga namjera njegove sestre i djece da mu napakoste i namjerno isprovociraju kršenje mjere od njegove strane, što se faktično nije dogodilo. Dakle, navedene zgode u popodnevnim satima došao je do prizemlja kuće gdje je namjeravao koristiti svoj dio stambenog prostora i gdje nema razloga očekivati da će se nalaziti navodne žrtve nasilja odnosno sestra i njezin sin, jer oni koriste isključio prostorije na katu gdje žive. Dolaskom na terasu u prizemlju kuće zatekao je majku koja je sjedila za stolom i nije znao da li se itko nalazi u dnevnoj sobi i drugim prostorijama u prizemlju kuće, jer su ulazna vrata bila zatvorena. Jedino je majci spomenuo da će zajedno ručati i hranu koju je kupio je želio unijeti u kuću, ali kada je otvorio ulazna vrata i potom vrata dnevnog boravka unutra je na iznenađenje ugledao da za stolom sjedi sestra te njena djeca odnosno sin i kćer. To znači da su oni svojevoljno iz nepoznatog razloga ušli u prostor koji on koristi i živi s majkom pa kako nije znao njihov motiv zbog kojeg su se tamo zatekli, mogao je zaključiti da se radi o tome kako su namjerno željeli isprovocirati kršenje zaštitne mjere od njegove strane. Tada je izričito sestri i njenoj djeci istakao da ne smiju ulaziti u prostor koji on koristi s majkom, jer će upravo proizlaziti da time on krši zaštitnu mjeru približavanja i uspostavljanja veze s njima, što mu nije bila namjera. Stoga im je rekao kako imaju dva sata vremena da se upute iz tog prostora napolje, a ne zbog toga što im je želio prijetiti već samo zato što nije želio bilo kakav kontakt s njima u međusobnom približavanju jer mu nije bila namjera nit potreba da krši navedenu zaštitnu mjeru. Nakon što je to izrekao sestri i njenoj djeci, odmah se uputio iz prostorije kuće na terasu gdje je sjedila majka i s njom je razgovarao, a ubrzo su se iz prostorije kuće na terasi pojavili svi troje osobe obitelji U. koje je zatekao u kući te su i dalje sa njim na pristojan način razgovarali, ali vezano uz probleme imovinske naravi. Prema tome, niti u jednom trenutku nije prilazio navedenim oštećenicima već su oni prilazili njemu i to očito namjerno, a kako ima pravo koristiti i živjeti u navedenim prostorijama gdje inače boravi s majkom i gdje se ne bi trebali nalaziti oštećenici, ne smatra da je time kršio zaštitnu mjeru zabrane približavanja i uspostavljanja veze. Na kraju napominje da postoji još jedan motiv zbog kojeg se sestra i njezin sin tako ophode prema njemu i žele isprovocirati i iskonstruirati događaj kojim bi njemu napakostili, kao što je ova situacija, a radi se o tome da je unazad nekoliko dana utvrdio kako su mu iz poslovnog prostora tvrtke koju ima u ekonomskom dvorištu navedene nekretnine otuđene neke stvari odnosno imovina te tvrtke u većoj vrijednosti zbog čega je protiv nećaka D. U. podnio kaznenu prijavu kod nadležnog državno odvjetništva i to u svojstvu odgovorne osobe navedene tvrtke čija je imovina otuđena. Zbog svih navedenih razloga poričem prekršaj za koji se teretim.

5. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja ispitao svjedoke I. U. i D. U., nakon čega je izvršen uvid u ovosudnu pravomoćnu presudu Stalne službe u Križevcima broj: PP J-1161/2019.

6. Ispitana I. U. iskazuje da je ona sestra okrivljenika i ističe da on dugi niz godina nije živio na predmetnoj adresi u mjestu T. gdje ona živi sa obitelji i zajedničkom majkom. Međutim, okrivljenik je otvorio tvrtku na svoje ime sa adresom u mjestu T. koja je jedno vrijeme poslovala, ali je on rijetko dolazio na tu adresu dok je bio živ njezin suprug. Inače, njena obitelj je imala dosta pokretne imovine odnosno strojeva i držali su veliko poljoprivredno gospodarstvo, a nakon smrti supruga okrivljenik je dolazio češće i živio je oko 3 godine u istoj kući govoreći da će im pomoći održavati gospodarstvo obzirom na smrt njenog supruga. No, okrivljenik je umjesto pomoći na gospodarstvu i održavanja, bezrazložno započeo sa prodajom stoke odnosno blaga kao i strojeva. Time je shvatila da ne čini dobro njenoj obitelji i njihovi odnosi su zahladili. Međutim, okrivljenik je boravio u kući i počeo sukcesivno maltretirati nju i članove obitelji i prema njima vršiti verbalno nasilje. Stoga se dogodila navedena situacija kada je okrivljenik pravomoćnom presudom suda oglašen krivim za nasilje u obitelji prema njoj, tako da je uz sankciju dobio zaštitnu mjeru zabrane približavanja njoj kao žrtvi nasilja, ali i njenom sinu D. U. tako da se nije smio 6 mjeseci približavati na udaljenost manju od 5 m. Dalje ističe da sa svojom obitelji živi u cijeloj nekretnini time da majka boravi u prizemlju kuće kao osoba starije životne dobi. No, okrivljenik je nju i njenu obitelj često znao istjerivati iz donjeg djela nekretnine na kat govoreći da on živi i boravi u prizemlju s majkom. Nakon što je nastupila na snagu zaštitna mjera kritičnog dana sa sinom je bila u donjem djelu kuće u dnevnom boravku sa majkom kada se pojavio nenadano okrivljenik koji ih je uočio, pa usprkos tome što je znao da im se ne smije približavati, reagirao je verbalno agresivno te napomenuo da se moraju maknuti iz tog djela kuće, jer će ih on fizički odstraniti. Time im se okrivljenik približavao na udaljenost manju od 5 m, ali je sin D. prvi odlučio izaći iz tog djela kuće, u kojoj se situaciji okrivljenik uputio za njim prateći ga do terase gdje je nastavio s njim raspravljati vezano za korištenje navedene nekretnine. Inače pojašnjava da se okrivljenik svojevremeno odrekao svog djela nasljedstva iza njihovog pokojnog oca u ime i korist majke, tako da je ona bila suvlasnik u 2/3 djela navedene kuće, a ona u 1/3 djela. Time u pravnom smislu okrivljenik nije imao razloga boraviti u navedenoj kući jer nije bio suvlasnik niti u jednom omjeru. Nakon ovog događaja protekom nekog vremena majka i iona kao suvlasnici su odlučile za života istu nekretninu predati u vlasništvo sinu D. po ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Ipak, okrivljenik i nadalje povremeno zna naići u ovu nekretninu i koristiti garažu u kojoj se nalaze neke njegove stvari odnosno tvrtke koju je otvorio na svoje ime.

7. Ispitani D. U. iskazuje da je on nećak okrivljenika i ističe da ujak dugi niz godina nije u dobrim odnosima sa ostalim članovima obitelji, pa tako i svojom majkom, ali i svojom sestrom I. U. koja je njegova majka. Razlog za to je činjenica što je okrivljenik nakon smrti oca i nešto prije toga živio neko vrijeme u istoj nekretnini gdje oni dalje žive, ali je nakon smrti oca počeo bezrazložno rasprodavati strojeve i blago koje su držali, jer je na njegovo ime glasilo gospodarstvo odnosno mogao je podizati poticaj za stoku koju su imali. Inače, okrivljenik se iza smrti svog oca odrekao svog djela nasljedstva u ime majke, tako da je do prošle godine predmetna nekretnina bila u suvlasništvu majke i bake. Zbog spora oko naprijed navedenih razloga okrivljenik je jedne zgode fizički nasrnuo na njegovu majku te je ošamario i prijavljen je za takvo nasilje. Iz tog događaja potiče pravomoćna presuda suda prema kojoj je on imao uz sankciju zaštitnu mjeru zabrane približavanja majci Ivanki te njemu i drugim članovima obitelji. No, on je u više navrata kršio ovu zaštitnu mjeru približavajući im se na udaljenost manju od 5 m. U svakom od tih navrata događaje je prijavljivao policiji, a posljednja od tih situacija se odvijala u dnevnom boravku u prizemlju kuće gdje žive. Tamo se zatekao sa majkom I. i bakom D. kada se pojavio nenadano okrivljenik koji je postao verbalno agresivan te je inzistirao da se majka i on udalje iz te prostorije ističući kako on ima pravo tu boraviti. On mu se verbalno suprotstavio tvrdeći da i oni žive u kući te da se on ne smije njima približavati iako je to učinio na udaljenosti manjoj od 5 m. U nekom trenutku je odlučio napustiti tu prostoriju u pokušaju izbjegavanja novog sukoba sa okrivljenikom. No usprkos tome okrivljenik se uputio za njim iz te prostorije na terasu gdje je bio vrlo blizu njega i želio je raspravljati o načinu korištenje nekretnine. Stoga nije bilo druge mogućnost nego da se ponovno pozove policija kako bi okrivljenika spriječila u daljnjem kršenju zaštitne mjere. Na kraju ističe da je on od svibnja mjeseca 2022. postao vlasnik te nekretnine po ugovoru koji sam sačinio sa majkom i bakom kao suvlasnicama, kako bi se izbjegli daljnji problemi i sukobi sa okrivljenikom koji i nadalje povremeno dolazi u dvorište ove nekretnine, jer u garaži posjeduje neke svoje stvari od tvrtke koju je otvorio na svoje ime.

8. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik pravomoćnom odlukom suda oglašen krivim za čin nasilja u obitelji te da mu je ujedno izrečena i zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja veze s sestrom I. U. te nećakom D. U. u trajanju od 6 mjeseci, na udaljenost manju od 5 metara.

9. Međutim, valjalo je kao sporno utvrditi da li je okrivljenik navedene zgode prekršio predmetnu zaštitnu mjeru time što se namjerno približio navedenim osobama odnosno članovima obitelji.

10. Na temelju raspoloživih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa mu je kao sankcija izrečena novčana kazna blaža od zakonom propisanog minimuma.

11. Okrivljenik je porekao predmetnu protupravnu radnju i potom je u obrani istakao da nije imao nikakvu namjeru kršiti ovu zaštitnu mjeru prema članovima obitelji, već je navedene osobe nenadano zatekao u prizemlju kuće gdje on inače boravi, zbog čega je od njih i zatražio da se udalje iz tog dijela stambenog prostora upravo kako ne bi bili u međusobnoj blizini, ističući kako njegova sestra i nećak ionako žive na katu kuće, zbog čega ih je i do te zgode uspješno izbjegavao. 12. Međutim, u odnosu na ispitane oštećenike I. i D. U. ipak je utvrđeno da je okrivljenik namjerno i bezrazložno odlučio prekršiti navedenu zaštitnu mjeri prići k njima kao žrtvama nasilnog čina iako je mogao izbjeći približavanje na udaljenost manju od 5 m. naime, iz jasnog i razložNog iskaza svjedokinje I. U. kao sestre okrivljenika nalazimo da je ona niz godina u lošim odnosima sa okrivljenikom kao bratom pri čemu pojašnjava da je do toga došlo nakon smrti njenog supruga, jer je okrivljenik živeći u nekretnini sa njenom obitelji te zajedničkom majkom nije bio korektan i pomagao im u održavanju kućanstva već je čak bezrazložno rasprodao obiteljsku imovinu koju su dugo vremena stjecali. To je razlog zbog kojeg je došlo između njih dvoje do nerazumijevanja i zahladnjenja odnosa, a tada je počelo sukcesivno nasilničko ponašanje od strane okrivljenika prema njoj i njenoj obitelji. Nadalje svjedokinja ističe kako je u to vrijeme ona bila manjinski suvlasnik na nekretnini u kojoj e živio i okrivljenik dok je većinski suvlasnik bila njihova majka, time da se okrivljenik ranije odrekao nasljedstva iza pokojnog oca i time je bez valjane osnove živio u istoj kući. Upravo zbog nasilničkog ponašanje okrivljenika prema njoj je uslijedila pravomoćna presuda na temelju koje mu je uz kazna izrečena predmetna zašt6itna mjera zabrane približavanja njoj i njenom sinu D. U. kao žrtvama. Ta zaštitna mjera je trajala 6 mjeseci u kojem se periodu okrivljenici nije smio njima približavati na udaljenost manju od 5 m iako je to faktično činio. Ove zgode dok je bila u prizemlju kuće s majkom i sinom D. okrivljenik je ušao u dnevni boravak te se obratio njoj i sinu napominjući da moraju odmah napustiti tu prostoriju ili će ih on fizički odstraniti te im s e približio na udaljenost manju od 5 m, a sin D. je izlazio iz dnevnog boravka i tada je okrivljenik za njim otišao na terasu i s njim nastavio verbalno raspravljati.

13. S druge strane, događaj je na sličan način opisao i svjedok D. U. napominjući da je on unazad godinu dana postao vlasnik navedene kuće kako ne bi egzistirali i dalje problemi sa okrivljenikom kao njegovim ujakom koji neosnovano povremeno dolazi u kuću i na samu nekretninu. Također svjedok spominje da je okrivljenik u više navrata bio agresivne naravi, posebno verbalnim putem i tako se sukobljavao sa njegovom majkom odnosno svojom sestrom, posebno nakon što je rasprodao dosta imovine koju je stjecala njegova obitelj. Vezano za navedeni događaj jasno je spomenuo da je okrivljenik i prije ovog događaja u nekoliko navrata tokom perioda od 6 mjeseci koliko je trebala trajati navedena zaštitna mjera zabrane približavanja njemu i njegovoj majci I. U., ipak kršio samu zaštitnu mjeru približavajući se na udaljenost manju od 5 m. u svakom od tih navrata događaja su prijavili policiji kakio bi okrivljenika spriječili da počini novo nasilje. U ovoj situaciji se zatekao u prizemlju kuće u dnevnom boravku sa majkom i bakom D. gdje se nenadano pojavio okrivljenik i bio verbalno agresivan inzistirajući da on i majka napuste prostoriju. Iako mu se pokušao uspostaviti okrivljenik im se približio na znatno manju udaljenost od 5 m, pa kada je on odlučio izaći iz dnevnog boravka, nadalje se do terase za njim uputio okrivljenik i bio vrlo blizu njega te je želio raspravljati o načinu korištenja te nekretnine gdje žive.

14. Samim uvidom u spomenutu pravomoćnu presudu jasno proizlazi kako je okrivljenik oglašen krivim za djelo prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u odnosu na sestru I. U. i nećaka D. U., koja odluka je postala pravomoćna 17. lipnja 2020 te izvršna dana 17. kolovoza 2020. Također se dodatno ističe da je okrivljeniku uz novčanu kaznu, ujedno izrečena i zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanje veze sa sestrom I. U. i nećakom D. U. na udaljenost manjoj od 5 metara u trajanju od 6 mjeseci.

15. U odnosu na naprijed provedene dokaze uočava se animozitet i netrpeljivost između okrivljenika i njegove sestre te drugih članova obitelji pri čemu okrivljenik pokušava sestru I. prikazati kao osobu koja nije korektna jer je navodno iskorištavala financijska sredstva svoje majke te k tome nije duže vremena plaćati osnovne režije za nekretninu gdje živi. S druge strane, na sličan način svjedokinja Ivanka pokušava ukazati na krajnje neprimjereno ponašanje okrivljenika u ophođenju prema njoj i obitelji, jer je u nekom periodu nakon smrti njenog supruga navodno bez osnove rasprodao dobar dio njihove pokretne imovine jer su imali veće poljoprivredno gospodarstvo sa dosta "blaga" odnosio stoke.

16. Sasvim je očito da je zbog netrpeljivosti i lošeg odnosa dolazilo do nasilničkog ponašanje koje je okrivljenik usmjeravao prema sestri i njezinom sinu. Kod toga dodatno treba napomenuti da su ipak prilično relevantni imovinski odnosi na naznačenoj nekretnini gdje nema spora o tome da okrivljenik nema udjela u navedenoj kući gdje je živio u kritično vrijeme, jer nije suvlasnik niti u kojem omjeru već su to tada bili njegova majka D. i sestra I. U.. Kada je tome tako, onda se nameće zaključak da je okrivljenik bez pravne osnove živio u toj kući kao punoljetna osoba, kod čega nije od važnog značaja to što je navodno na navedenu adresu otvorio tvrtku koja je bila u njegovom vlasništvu. Naprijed navedeno ukazuje se iz razloga što je svjedokinja I. U. sa obitelji u svojstvu suvlasnika imala pravo i mogućnost da u bilo kojem trenutku koristi svaki dio nekretnine bilo na katu ili prizemlju kuće, kao tzv. idealni suvlasnik. U tom smislu je okrivljenik imajući jasna i neposredna saznanja o vremenu trajanja spomenute zaštitne mjere po pravomoćnoj presudi suda gdje mu je bilo zabranjeno prilaziti na udaljenost manju od 5 m sestri I. U. te njenom sinu D. U., tada se u bilo kojoj situaciji morao kloniti njih dvoje i izbjegavati susrete s njima u smislu približavanja i komunikacije s njima. upravo stoga ne može biti prihvatljiva i uvjerljiva obrana okrivljenika u djelu gdje ističe da je oh živio u prizemlju kuće s majkom te da nije imao razloga očekivati da se tamo pojave oštećenici i da stoga nije imao razloga udaljavati se od njih već da su to oni trebali učiniti.

17. naime, prema utvrđenim činjenicama nalazimo da su oštećenici I. i D. U. uoči ovog događaja već bili u prizemlju kuće u dnevnom boravku zajedno sa majkom okrivljenika te oštećene I. U. te da se okrivljenik nenadano u jednom trenutku pojavio u istoj prostoriji i time se svojevoljno odlučio približiti sestri i njenom sinu na znatno manju udaljenost od 5 m, pri čemu ih je još verbalno napao inzistirajući da oni napuste tu prostoriju kao da faktično oni nemaju nikakvih prava da budu u tom djelu nekretnine. Čak što više, osim štio je okrivljenik sestri i nećaku naložio da napuste dnevni boravak iz prizemlja kuće, u trenutku kada je to učinio nećak D., okrivljenik se dodatno uputio za njim izlazeći iz te prostorije da bi se s njime odmah potom zatekao na terasi kuće i nastavio razgovor vezano za korištenje nekretnine, na koji način se ponovno nećaku kao oštećeniku i u drugom navratu približio na udaljenost manju od 5 m.

18. Iz svega naprijed iznesenog nalazimo da je okrivljenik svjestan svoje obaveze utvrđene pravomoćnom presudom bez sumnje svojevoljno i namjerno odlučio prekršiti spomenutu zaštitnu mjeru, kod čega je faktično takvu svoju obvezu zabrane približavanja žrtvama nasija usmjeri prema samim oštećenicima smatrajući da oni imaju obvezu udaljiti se od njega iako je takva obveza postojala na njegovoj strani. To znači da je okrivljenik uočavanjem oštećenika u dnevnom boravku prizemlja kuće nužno se morao odmaknuti odnosno udaljiti sve do trenutka dok ta prostorija ne bude slobodna, kako bi izbjegavao približavanje oštećenicima na kraću udaljenost od 5 m. On je u toj situaciji ipak odlučio inzistirati da se fizički udalje oštećenici iz navedenog djela nekretnine koji imaju valjan zakonski osnov da korite nekretninu jer je njegova sestra Ivanka suvlasnik na toj kući, za razliku od njega, pri čemu je još iskazivao izvjesnu upornost time što se nastavio približavati nećaku D. U. i kada je ovaj napustio tu prostoriju. Takvo eksplicitno ophođenje okrivljenika ukazuje na to da njega nije smetala činjenica egzistiranja navedene zaštitne mjere, posebno kada se uzme u obzir tvrdnja svjedoka D. U. o tome da je okrivljenik u nekoliko navrata i prije ovog događaja na sličan način unutar ovih nekretnina kršio zaštitnu mjeru približavajući se njemu.

19. Dakle, kada se uzme u obzir da nema spora o tome kako je u odnosu na okrivljenika pravomoćno presudom izrečena predmetna zaštitna mjera zabrane približavanja oštećenicima I. i D. U., a da je također neupitno okrivljenik ušao u dnevni boravak gdje su se oni nalazili i približio im se na iznimno manju udaljenost kraću od 5 m, onda je sasvim neupitno da je takvim svojim ponašanjem postupao protupravno kršeći navedenu zaštitnu mjeru koja je bila na snazi. Sve su to razlozi zbog kojih obrana okrivljenika nije dostatno uvjerljiva, jer se iz nje jedino iščitava da postoje obiteljski problemi i nesuglasnost naravi između njega i sestre I. U., što je dovelo do nasilnog čina od njegove strane te izricanja navedene zaštitne mjere. Navedenu netrpeljivost međusobno ne spore niti svjedoci I. i D. U. u odnosu na okrivljenika, pa bez obzira na stvarne razloge za takvo stanje i uvjerljivost njihovih tvrdnji o tome zbog čega je došlo do tog animoziteta, a sud nema razloga u to ulaziti, svakako je okrivljenik bio u obavezi poštovati pravomoćno izrečenu zaštitnu mjeru i u svakoj situaciji u periodu od 6 mjeseci izbjegavati susrete sa navedenim oštećenicima, pa tako i u nekoj od prostorija kuće gdje su tada faktično živjeli.

20. Zbog naprijed navedenih razloga tako provedeni dokazi na jasan i izričit način upućuju da je okrivljenik namjerno opstruirao izvršenje pravomoćne sudske odluke vezano za provođenje zaštitne mjere zabrane približavanja tako da je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio biće prekršaja za koji se tereti, te je oglašen krivim i izrečena mu je novčana kazna blaža od zakonom propisanog minimuma.

21. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, kao olakotna okolnost cijeni se činjenica da je poljoprivrednik bez redovitih mjesečnih primanja, a ima na uzdržavanju jedno maloljetno dijete te se radi o zaslužnom građaninu, time da je od događaja proteklo znatno vrijeme, dok je sud kao otegotno cijenio njegovu kažnjavanost u više navrata za nasilje u obitelji. Međutim, kako u izvršenju djela ipak nisu nastupile bilo kakve štetne posljedice, te je okrivljenik napustio navedenu nekretninu, bilo je uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, tako da se izrečena novčana kazna ukazuje primjerenom i dostatnom da okrivljenik ubuduće izvršava svoje obveze koje proizlaze iz pravomoćnih sudskih odluka i da svakako izbjegava kršenje zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja, na koji će se način postići zakonska svrha kažnjavanja u smislu generalne i individualne prevencije.

22. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.

23. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na ponovno izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja obzirom da je u kritično vrijeme bila na snazi takva zaštitna mjera prema okrivljeniku koji je u međuvremenu odselio iz predmetne kuće i odjavio prebivalište sa danom 2. studeni 2022. te nadalje nije nastavio sa činom nasilje u obitelji prema istim oštećenicima koji su ostali živjeti na navedenoj nekretnini i stoga je izlišna i ne svrsishodna navedena zaštitna mjera.

24. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, obzirom da je radno sposoban i može privrijediti sredstva za vlastito uzdržavanje, pa je objektivno u mogućnosti platiti i utvrđeni paušalni iznos troškova.

U Bjelovaru, 1. lipnja 2023.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1.) Okrivljeniku

2.) Podnositelju Optužnog prijedloga

- po pravomoćnosti

3.) Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Križevci

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK