Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-711/2023-3
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženice T. P. M. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici Z. P., odvjetnici u Z., radi raskida ugovora, predaje u posjed i izdavanja brisovnog očitovanja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-3499/2020-14 od 21. studenog 2022., u sjednici vijeća, dana 1.lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužene se djelomično uvažava a ujedno i djelomično odbija te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-3499/2020-14 od 21. studenog 2022.
a) preinačuje u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I. i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
"I. Raskida se Predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 3. lipnja 2013. ovjeren kod javnog bilježnika M. M., broj OV-7730/13 od 6. lipnja 2013. i Aneks Predugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen 12. srpnja 2013., ovjeren kod javne bilježnice V. Z., broj OV-7977/13 od 12. srpnja 2013."
b) preinačuje u odluci o troškovima postupka u toč. IV i rješava:
Nalaže se tuženici T. P. M. da tužitelju D. B. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.397,00 kuna1/318,14 Eur zajedno sa zateznim kamatama od 21. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana
c) potvrđuje u preostalom dijelu pod točkom II. I III.
II. Tužitelju se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.
III. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 773,44 kune/102,65 Eur.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Raskida se Predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 3. lipnja 2013. ovjeren kod javnog bilježnika M. M., broj OV-7730/13 od 6. lipnja 2013. i Aneks Predugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen 12. srpnja 2013., ovjeren kod javne bilježnice V. Z., broj OV-7977/13 od 12. srpnja 2013.
II. Nalaže se brisanje založnog prava upisanog na nekretnini tužitelja D. B. u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagreba, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb upisane u zk.ul.br. 50448 k.č.br. 3826/1 k.o. G. V., a koju čini trosobni stan S3 na 1. katu u kući broj 27, M. odvojak koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka i kuhinje, sobe, sobe, kupaone, natkrivene terase i balkona, ukupne neto površine 84,6 m[2] , s pripatcima, vrtom oznake V3, neto površine 77,1 m te spremištem SP- 3.2, neto površine 2,8 m[2] , u etažnom elaboratu označeno zelenom bojom, koje založno pravo je upisano na temelju rješenja poslovni broj Z-32510/17 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u korist tuženice T. P. M., radi osiguranja tražbine po Ugovoru o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava od 12. srpnja 2012. u iznosu od 55.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan isplate, eventualnih zakonskih zateznih kamata na taj iznos i svih troškova koji bi mogli nastati u vez povrata novca.
III. Nalaže se tuženici T. P. M. da isprazni i preda u posjed tužitelju D. B. nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagreba, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk.ul.br. 50448 k.č.br. 3826/1 k.o. G. V., a koju čini trosobni stan S3 na 1. katu u kući broj 27, M. odvojak koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka i kuhinje, sobe, sobe, kupaone, natkrivene terase i balkona, ukupne neto površine 84,6 m[2] , s pripatcima, vrtom oznake V3, neto površine 77,1 m te spremištem SP-3.2, neto površine 2,8 m[2] , u etažnom elaboratu označeno zelenom bojom, slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženici T. P. M. da tužitelju D. B. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.050,00 kn/935,70 eur1 zajedno sa zateznim kamatama od 21. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".
2.Protiv citirane odluke žalbu podnosi tužena iz svih žalbenih razloga, posebno upirući na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, ZPP) navodeći kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva obzirom na proturječje razlozima presude.
2.1.U bitnome navodi kako je prvostupanjski sud u razlozima utvrdio kako su Predugovor o kupoprodaji nekretnine i Aneks predugovoru o kupoprodaji raskinuti sklapanjem Sporazumnog očitovanja od 15. siječnja 2019. jer do sklapanja glavnog ugovora nije došlo pa da je proturječno tom utvrđenju donošenje konstitutivne odluke kojom se predugovor raskida; kako je postupljeno protivno čl. 8. ZPP-a te načelu savjesnosti i poštenja o kojemu se kod raskida mora voditi računa o svrsi ugovora, podjeli rizika, trajanju izvanrednih okolnosti te o interesima stranaka. Pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u tome što se prvostupanjski sud pozvao na odredbu iz čl. 268. st.1. ZOO-a, što smatra nebitnim, kao i da je pogrešno utvrdio na strani tužitelja postojanje volje za povrat iznosa od 55.000,00 Eura. Podredno, čak i da je pravilno utvrđeno činjenično stanje, što se inače poriče, da je trebalo primijeniti odredbu čl. 358. st. 2. ZOO-a, što je propušteno. Žalbeni je prijedlog pobijanu odluku u cijelosti ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.2.U odgovoru na žalbu tužitelj ustraje u tvrdnji kako je ispunio svoju obvezu s prijedlogom da se žalba kao neosnovana odbije.
3.Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tuženice, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje žalbom ukazuje tužena. Suprotno tvrdnji tužene, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izvedene dokaze sud prvog stupnja je prosuđivao po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, pri čemu je dodatno navesti kako time što je ugovor među strankama smatrao raskinutim a presudom odredio raskid sud prvog stupnja nije počinio spomenutu apsolutno bitnu povredu odredaba postupka, već bi se radilo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Također, protivno navodima žaliteljice, sud prvog stupnja u postupku je izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri tom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge, radi čega nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a.
4.Žalba je djelomično osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskid Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. lipnja 2013. ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika M. M. iz Z. pod brojem OV-7730/13 dana 6. lipnja 2013. kao i Aneksa Predugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 12. srpnja 2013., a ovjerenog u potpisu kod javne bilježnice V. Z., pod brojem OV-7977/13 dana 12. srpnja 2013.; uz zahtjev za brisanje založnog prava upisanog na nekretnini tužitelja u zk.ul.br. 50448 k.č.br. 3826/1 k.o. G. V., a koju čini trosobni stan S3 na 1. katu u kući broj 27, M. odvojak koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka i kuhinje, sobe, sobe, kupaone, natkrivene terase i balkona, ukupne neto površine 84,6 m[2] , s pripatcima, vrtom oznake V3, neto površine 77,1 m[2] te spremištem SP-3.2, neto površine 2,8 m , u etažnom elaboratu označeno zelenom bojom, koje založno pravo je upisano na temelju rješenja poslovni broj Z-32510/17 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u korist tuženice, radi osiguranja tražbine po Ugovoru o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava od 12. srpnja 2012. u iznosu od 55.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan isplate, eventualnih zakonskih zateznih kamata na taj iznos i svih troškova koji bi mogli nastati u vezi povrata novca, te zahtjev za predaju u posjed predmetne nekretnine tužitelju.
6.Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio na temelju nespornih i u postupku utvrđenih činjenica:
-kako su stranke sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. lipnja 2013., (list 8-10 spisa) ovjeren u potpisu tuženika kao prodavatelja pred javnim bilježnikom M. M. iz Z. 6. lipnja 2016. pod poslovnim brojem Ov-7730/13, predmet kojeg je bio suvlasnički dio nekretnine povezan s vlasništvom tamo opisanog posebnog dijela nekretnine koji će se odrediti etažnim elaboratom, upisane u zk.ul.br. 50448 k.č.br. 3826/1 k.o. G. V., za cijenu od 105.000,00 Eura, od čega je tužena isplatila tužitelju 55.000,00 Eura obvezujući se ostatak cijene od 50.000,00 Eura isplatiti najkasnije do 15. prosinca 2014. , kako će tužena stupiti u posjed u roku od 30 dana od zaključenja predugovora i tužitelju plaćati mjesečno 200,00 Eura koji će se uračunati u kupoprodajnu cijenu kod konačne isplate a u slučaju da kupac ne isplati kupoprodajnu cijenu u navedenom roku, prodavatelj ima neopozivo pravo prodati nekretninu trećoj osobi te iz kupoprodajne cijene naplatiti 50.000,00 Eura, dok preostali dio pripada kupcu, kako će prodavatelj po isplati kupoprodajne cijene izdati kupcu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva, kako se tuženik obvezuje obaviti etažiranje o svom trošku te izvršiti brisanje zabilježbe založnog prava u korist O. d.d., a tužena će snositi porez na promet nekretnina,
-kako su Aneksom predugovora zaključenog 12. srpnja 2013. (list 11-13 spisa), ovjerenog u potpisu pred javnom bilježnicom V. Z. iz Z. istog dana pod br. Ov- 7977/13, između ostaloga, stranke ugovorile da će tužitelj etažni elaborat i prijedlog za upis etažiranja predmetne nekretnine sa svim prilozima dostaviti nadležnom zemljišnoknjižnom sudu najkasnije do 1. listopada 2013. i u tom roku izvršiti brisanje zabilježbe založnog prava, kako će u svrhu osiguranja tražbine tužene prema tužitelju na dijelu nekretnine biti upisano založno pravo koje će se nakon etažiranja prebaciti na stan kao predmet prodaje, kako je tužena u posjedu stana, kako će konačni kupoprodajni ugovor sklopiti istovremeno s isplatom ostatka kupoprodajne cijene od 50.000,00 Eura, a najkasnije do 31. prosinca 2014., a u slučaju raskida Predugovora ili ako ne dođe do sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora iz bilo kojeg razloga, kako će tužitelj kao prodavatelj biti dužan tuženoj kao kupcu isplatiti iznos od 55.000,00 Eura na ime povrata uplaćenog dijela kupoprodajne cijene što će izvršiti najkasnije do 31. prosinca 2015. bez kamata, a u slučaju da se tog dana ne izvrši isplata da od 1. siječnja 2016. plaća kamate, ukoliko tužitelj ne izvrši brisanje hipoteke ili upis etažiranja u ugovorenom roku kako kupac ima pravo tražiti povrat uplaćenog sa zateznom kamatom od 12. srpnja 2013. kada je (kompenzacijom) isplaćeno 55.000,00 Eura, kako je u slučaju neisplate od strane prodavatelja kupac ovlašten stanovati u predmetnom stanu do isplate uz obvezu plaćanja za korištenje stana od 200,00 Eura mjesečno i plaćati režijske troškove, kako nakon 31.12.2014. mjesečni iznos od 200,00 Eura ne ulazi u kupoprodajnu cijenu, kako je kupac dužan prodavatelju predati stan istovremeno s primitkom isplate 55.000,00 Eura, kako je prodavatelj, u slučaju da ne dođe do sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora, nakon 31.12.2014. ovlašten prodavati predmetni stan trećim osobama i kupac je dužan omogućiti prodavatelju pregled stana, te kako je tužena povratom navedenog iznosa dužna predati tužitelju predmetni stan istovremeno s primitkom novca,
-kako je tužena stupila u posjed spornog stana u kojemu se i sada nalazi s obitelji,
-kako su stranke sklopile i Ugovor o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koja je bila predmet prodaje u kojemu je kao dan zaključenja pogrešno naveden 12. srpnja 2012. iako je isti potvrđen kod javnog bilježnika od 12. srpnja 2013., na temelju kojeg je založno pravo i uknjiženo na utuženoj nekretnini radi osiguranja tražbine tužene u iznosu od 55.000,00 Eura s pripadajućim kamatama,
-kako je u zemljišnim knjigama izvršen upis etažiranja i brisanja zabilježbe založnog prava u korist O. d.d.,
-kako su stranke 15. siječnja 2019. sklopile Sporazumno očitovanje (list 17 i 18 spisa), ovjereno u potpisu istog dana pred javnim bilježnikom M. M. iz Z. pod brojem Ov-554/2019 kojim su, pozivom na naprijed navedene pravne poslove ugovorile: kako se tuženica obvezuje u roku od 90 dana o svom trošku urediti spornu nekretninu uređivanjem kuhinje i boravka u dosadašnjoj sobi sa sjeverozapadne strane; kako se tužitelj obvezao tuženici vratiti iznos od 55.000,00 Eura u roku od 18 mjeseci od dana zaključenja očitovanja kao ukupno njeno potraživanje na navedenoj nekretnini, umanjeno za sve troškove komunalija koji su do sada nastali ili bi nastali na nekretnini dok je tuženica koristi (postojeći dug za plin i sl.), dok se tuženica obvezala istodobno s isplatom navedenog iznosa izdati tužitelju brisovno očitovanje za tu nekretninu te mu istu predati u urednom stanju, slobodnu od stvari i osoba, u slučaju da tužitelj ne izvrši preuzetu obvezu "s time da navedena nekretnina pripada u vlasništvo" tuženice u slučaju da tužitelj tu obvezu ne izvrši te da se tuženica obvezuje omogućiti tužitelju razgled ove nekretnine s kupcima u svrhu njene prodaje uz prethodnu najavu,
-kako je dana 26. svibnja 2020. između S. B. d.d., kao vjerovnika, DB Una promet d.o.o. zastupanog po tužitelju kao direktoru, kao dužnika i tužitelja osobno kao založnog dužnika i jamca platca sklopljen Okvirni ugovor o međusobnom poslovnom odnosu br. 254/2020 (list 19-22), kojim se vjerovnik obvezao dužniku, prema svojim mogućnostima i prema Odluci o odobravanju kredita (garancija) pravnim osobama odobravati kredite odnosno garancije i akreditive do iznosa od 70.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna po tečaju tamo navedenom u razdoblju od 26. svibnja 2020. do zaključno 31. prosinca 2021., i na temelju istog između istih stranaka Ugovor o kratkoročnom kreditu od 26. svibnja 2020. (list 28-232) kojim je korisniku kredita bio odobren kratkoročni kredit u navedenom iznosu, te da iz potvrde banke od 13. srpnja 2020. proizlazi kako je spomenuti kreditni odnos zasnovan s osnovnom namjerom da se tuženoj isplati 55.000,00 Eura uz istovremenu njezinu obvezu da isplatom tužitelju preda brisovno očitovanje za izbris hipoteke na nekretnini i predaju nekretnine, na kojoj je i Banka, radi osiguranja tražbine iz spomenutog kreditnog odnosa upisala založno pravo kao vjerovnik drugi u redu prvenstva, da se na računu banke nalazi iznos od 55.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti koji će biti isplaćen tuženoj uz njenu predaju ključeva nekretnine i brisovnog očitovanja,
-kako tuženoj nije isplaćen iznos od 55.000,00 Eura.
7.Slijedom gornjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao kako su Predugovor o kupoprodaji nekretnine i Aneks tog Predugovora raskinuti sklapanjem Sporazumnog očitovanja od 15. siječnja 2019. kojim su stranke postigle dogovor o načinu rješavanja svojih međusobnih odnosa nakon raskida, te kako je tuženik kreditom ostvario sredstva za isplatu tuženoj u ugovorenom roku i time pokazao spremnost izvršenja svoje obveze prema njoj, radi čega je zaključio kako je osnovan tužbeni zahtjev kojega je pozivom na odredbe iz čl. 268. st. 1., 368. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO) u cijelosti prihvatio.
8.Prema odredbi čl. 268. st.1. ZOO-a predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor, a odredbom čl. 268. st. 3. ZOO-a propisano je kako predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.
8.1.Nije dvojbeno kako su glavni sastojci ugovora o prodaji stvar i cijena, koja po svojoj naravi ima rokove i modalitete.
8.2.Po stavu ovog suda, na temelju izvedenih dokaza utvrditi je kako zaključeni predugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. lipnja 2013. ispunjava sve uvjete iz članka 376. st. 1. ZOO-a te se može smatrati glavnim ugovorom jer je zaključen u propisanom pismenom obliku, njime su se stranke sporazumjele o predmetu i cijeni, načinu i rokovima plaćanja, izdavanju ovlaštenja na uknjižbu prava vlasništva po isplati cjelokupne cijene, plaćanju poreza na promet, uvođenju kupca u posjed, pri čemu uopće nema odredbe o zaključivanju glavnog ugovora. Naime, nije odlučujuće kako su stranke ugovor nazvale, već kakav je njegov sadržaj, pa kako se predugovorom u smislu čl. 268. st.1. ZOO-a preuzima obveza kasnijeg sklapanja drugog glavnog ugovora, što ovdje nije bio slučaj, sklopljen je glavni ugovor koji ima sve značajke ugovora o prodaji iz čl. 376. st. 1. ZOO-a.
9.Prema sadržaju Aneksa predugovora zaključenog 12. srpnja 2013., kakav je izložen, proizlazi kako su istim stranke dodatno precizirale svoje obveze, rokove dospijeća i instrumente osiguranja tražbine kupca isplaćene na ime dijela kupoprodajne cijene te prava i obveze za slučaj nesklapanja glavnog ugovora koji se tada prvi put spominje, odnosno raskida predugovora, pri čemu je ugovoreno, za slučaj da ne dođe do sklapanja glavnog ugovora, nakon 31. prosinca 2014. da je prodavatelj ovlašten prodavati stan a kupac omogućiti prodavatelju pregled stana.
10.U ovom stadiju postupka nije sporno kako je tužena od ugovorene kupoprodajne cijene u visini od 105.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti, isplatila tužitelju kao prodavatelju iznos od 55.000,00 Eura, kako je s obitelji u posjedu stana, kako do 15. srpnja 2020. kao dana određenog za povrat kupovnine, nije primila isplatu tog iznosa od tužitelja, kako potvrđuje dogovor stranaka da se stan proda trećoj osobi i od ostvarene cijene pribave sredstva kojom bi se njoj vratio uplaćeni iznos a ona tužitelju predala stan i brisovno očitovanje, kako je to sadržano u Sporazumnom očitovanju, ali poriče raskid ugovora izražavajući želju stan zadržati, a tužitelju isplatiti još 10.000,00 Eura.
11.Sporna je pravna narav Sporazumnog očitovanja od 15. siječnja 2019.
11.1.To stoga što Sporazumno očitovanje od 15. siječnja 2019. tužitelj smatra ispravom o raskidu ugovora kojom su stranke ugovorile pravne posljedice raskida pa su tako odredili rokove i način ispunjenja obveza nastalih raskidom i to njegove- vraćanjem tuženici isplaćenog iznosa od 55.000,00 Eura koje bi pribavio prodajom stana trećim osobama, uz istodobnu obvezu tužene predati mu stan slobodan od osoba i stvari te brisovno očitovanje za izbris založnog prava upisanog na nekretnini u njezinu korist.
11.2.Tuženica potvrđuje kako u dogovorenom roku iz Predugovora i njegovog Aneksa do 31. prosinca 2014. nije mogla isplatiti preostali dio kupoprodajne cijene tvrdeći kako je svrha sklapanja očitovanja bila nastaviti aneksom ugovora dogovorene aktivnosti radi prodaje stana trećoj osobi koju bi obavio tužitelj kako bi se pribavila sredstva od kojih bi tužitelj njoj vratio iznos od 55.000,00 Eura koliko je isplatila na ime dijela kupoprodajne cijene, radi čega se i obvezala urediti stan da bi se lakše prodao te tužitelj njoj do 15. srpnja 2020. vratio primljeni iznos, a ona njemu predala stan i brisovno očitovanje, ali poričući da je došlo do raskida jer da tužitelj izjavu o raskidu nije dao, poriče da joj je nuđena isplata od strane tužitelja iskazujući želju zadržati stan plaćanjem tužitelju 10.000,00 Eura jer joj financijske prilike onemogućavaju isplatu dogovorenog iznosa. U bitnome suglasno s njom je iskazao i njezin suprug A. M., saslušan kao svjedok.
11.3.Po ocjeni ovog suda, zaključenjem Sporazumnog očitovanja došlo je do promjene istovjetnosti obveznopravnog odnosa između stranaka i njegove zamjene novim s izraženom namjerom prestanka obveza iz postojećeg ugovora.
11.4.Naime, iz stranačkih iskaza i iskaza supruga tužene koji je sudjelovao u ugovaranju te sadržaja Sporazumnog očitovanja nedvojbeno proizlazi zajednička volja ugovaranja prestanka ugovora o kupoprodaji uz reguliranje međusobnih odnosa tako da su obvezu iz Ugovora o kupoprodaji (Predugovor i Aneks predugovora) zamijenili sasvim drugom obvezom sadržanom u Sporazumnom očitovanju, a po kojoj je tužitelj kao vlasnik stana istog ovlašten prodati trećoj osobi u roku od 18 mjeseci i od ostvarene cijene tuženoj vratiti 55.000,00 Eura isplaćenih mu na ime dijela kupoprodajne cijene umanjeno za troškove korištenja, a tužena njemu predati stan slobodan od osoba i stvari uz brisovno očitovanje za izbris hipoteke upisane radi osiguranja njezinog potraživanja, čime je jasno izražena njihova volja i namjera da postojeću obvezu zamijene novom, čemu je potvrdu naći i u ugovaranju uređenja dijela stana kako bi se, suglasno iskazivanju tužene, tako uređen lakše prodao, što je i obavljeno.
12.Na temelju odredbe čl. 145.-149. ZOO-a, obveza prestaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu. Prestanak neke obveze u smislu citirane zakonske odredbe ostvarit će se ako se ispune uvjeti a to su: da postoji stara obveza, da se sporazumom stranaka stvori nova obveza, da između stare i nove postoji određena razlika tj. da stranke imaju namjeru da svojim sporazumom ostvare obnovu (novaciju).
12.1.Dakle, za obnovu (novaciju) je posebno važno da su stranke zaključile ugovor animo novandi tj. s namjerom da na taj način ugase obvezu iz starog ugovora uz istovremeno stvaranje nove obveze umjesto nje, što je sukladno naprijed utvrđenom u konkretnom slučaju i ostvareno, radi čega nema mjesta prigovoru tužene kako joj je tužitelj trebao uputiti izjavu o raskidu Predugovora i njegovog Aneksa kada se ne radi o jednostranom raskidu ugovora prema odredbi čl. 360., 362. i 366. ZOO-a.
12.2.Međutim, pravilno utvrđujući kako je među strankama suglasnošću volja došlo do prestanka prijašnje obveze po Ugovoru o kupoprodaji, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je, prihvaćajući tužbeni zahtjev pod točkom I., konstitutivnom odlukom odredio raskid ugovora i Aneksa ugovora zaključenih između stranaka. To stoga što se ne radi o raskidu, već o novaciji.
12.3.Nadalje, i u slučaju da je do raskida ugovora došlo suglasnošću volja stranaka kako to prikazuje tužitelj ili jednostavnom izjavom iz čl. 360. ZOO, tužitelj ne može isticati konstitutivni zahtjev za raskid, već bi mogao tražiti da se deklaratornom presudom utvrdi postojanje raskida, jer se izmjena ili raskid ugovora može tražiti jedino u slučaju izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora pod pretpostavkama pobliže navedenim u čl. 369. ZOO-s, što ovdje nije slučaj.
13.Stoga je, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice kao osnovane, a na temelju odredbe iz čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a u dijelu pod točkom I. izreke pobijanu presudu valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
14.Navedeno po stavu suda ne priječi odlučivanje o kondemnatornom zahtjevu kakav je postavljen u tužbi pod točkom II. i III.
14.1.Proizlazi nespornim kako tužitelj nije isplatio tuženoj 55.000,00 Eura umanjeno za troškove stanovanja na što se obvezao u roku od 18 mjeseci od potpisivanja Sporazumnog očitovanja od 15. siječnja 2019. te da mu tužena nije predala stan i brisovno očitovanje za izbris hipoteke na stanu na što se obvezala istodobno s primitkom isplate.
14.2.Također nije upitno kako je trgovačko društvo DB U. P. d.o.o., čiji je jedini osnivač i direktor ovdje tužitelj, kao korisnik kredita uz tužiteljevo sudjelovanje kao založnog dužnika i jamca platca, kod S. B. d.d. ostvarilo krediti od 70.000,00 Eura, od čega bi, prema potvrdi banke od 13. srpnja 2020., iznos od 55.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti bio na računu banke te bi se isplatio tuženoj uz njenu obvezu predaje ključeva i brisovnog očitovanja te da je navedena banka na spornoj nekretnini, radi osiguranja tražbine iz kredita, upisana kao založni vjerovnik u prvenstvenom redu iza ovdje tužene, a tužitelj u tužbi i tijekom postupka, posebno u svom stranačkom iskazu od 9. rujna 2021. (list 48) tvrdi kako se novac nalazi na računu, koji tužena odbija primiti iako je od njega i banke usmeno obaviještena, dok tužena poriče da joj je isplata ponuđena te inače saznanje o tome.
14.3.Nije upitno i kako tužena nije primila pismo koje je tužitelj uputio pozivajući je na preuzimanje novca a koje je vraćeno neuručeno s naznakom “obaviješten-nije podigao pošiljku“.
14.4.Sporazumno očitovanje po svom sadržaju je dvostranoobvezni ugovor pa se u navedenim okolnostima u smislu čl. 368. st. 3. ZOO-a primjenjuju pravila o obvezi istodobnog ispunjenja iz odredbe čl. 358. ZOO-a prema kojima (ako nije drukčije zakonom određeno, ugovoreno, ili drukčije ne proistječe iz naravi posla) nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istovremeno ispuniti svoju obvezu (prigovorom neispunjenja jedna strana suprotstavlja se zahtjevu za ispunjenje druge strane i može ga osnovano staviti ona strana čiji suugovaratelj još nije ispunio svoju obvezu).
15.I po stavu ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužitelj iskazao spremnost u dogovorenom roku ispuniti prema tuženoj preuzetu obvezu isplatom sredstvima ostvarenim putem kratkoročnog kredita odobrenog trgovačkom društvu čiji je jedini član i osnivač, a za koji je osobno jamac platac i založni dužnik, u dokaz čemu priložio potvrdu banke kreditora od 13. srpnja 2020. prema kojoj je taj iznos na računu sa svrhom isplate tuženici uz njezinu obvezu predaje ključeva i brisovnog očitovanja (za brisanje hipoteke radi osiguranja tražbine tužene na kojoj nekretnini je kao druga po redu upisana hipoteka banke koja je odobrila kredit radi osiguranja tražbine prema spomenutom trgovačkom društvu i osnovano je pretpostaviti kako ima interes da brisanjem hipoteke u korist tužene bude prva u redu prvenstva).
15.1.Pri tome je posebno imati u vidu promjene u društvenim i poslovnim odnosima koje se razvitkom društva u novim, modernim vremenima izražavaju kroz poslove kreditiranja potreba i razvoja kako potrošačkog društva tako i poslovnih projekata radi potpunog i pravodobnog omogućavanja podmirenja kako osobnih tako i poslovnih obveza u čijoj funkciji posebno značajnu ulogu imaju računi kod banaka s predmnijevom sigurnosti pologa i isplate s istih, sukladno nalozima korisnika, koji je, prema potvrdi S. B. d.d. postojao u korist tužene.
15.2.Nadalje, po ocjeni ovog suda tužiteljeva spremnost za isplatu i ponuda isplate tuženoj u roku za ispunjenje obveze izražena je i samom činjenicom slanja dopisa kojom se tužena poziva na preuzimanje isplate uz ispunjenje svoje istodobne obaveze, a da je i usmeno bila ranije obaviještena o tome da je novac odobren za isplatu na njezin račun ili osobnim preuzimanjem proizlazi iz sadržaja spisa odnosno sadržaja dopisa u kojemu se to navodi te tužena poziva na realizaciju, potvrđenog iskazom tužitelja kojemu je sud s osnovom poklonio vjeru.
15.3.Prema odredbi čl. 184. st. 1. ZOO-a vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi.
15.4.Nadalje, iz sadržaja spisa proizlazi kako ni nakon zaprimanja tužbe s prilozima (25.08.2020.) podnesene po tužitelju (preporučenom pošiljkom 14.07.2020.) u roku za ispunjenje obveze iz Sporazumnog očitovanja (15.07.2020.) u kojoj je izražena volja plaćanja tuženoj sukladno ugovorenom, što sve uključuje i isprave o ostvarenom kreditu i namjeni, tužena nije iskazala spremnost preuzimanja isplate iznosa od 55.000,00 Eura, koji bi se prema stanju spisa (iskaz tužitelja, potvrda banke od 13.07.2020.) nalazili na računu kod S. B. d.d. namijenjenih isplati tog iznosa neposredno tuženoj (uz dokaz o ispražnjenju i predaji stana tužitelju i brisovnog očitovanja za upisanu hipoteku), kao ni tijekom cijelog postupka, neosnovano ustrajući u tvrdnji o egzistentnosti kupoprodajnog ugovora.
15.5.Stoga, budući je tužitelj u ugovorenom roku izrazio spremnost ispunjenja obveze, ponudio iznos novčanih sredstava u visini njegove obveze prema tuženoj ostvaren kreditom i na pologu je banke s namjenom i nalogom isplate tuženoj istovremeno kada ona ispuni svoju preuzetu obvezu sukladno ugovoru, što je izrazio u tužbi i tijekom postupka, a volju za primitkom ispunjenja od strane tužitelja uz istovremeno ispunjenje svoje obveze prema njemu tužena nije izrazila prije tužbe niti tijekom postupka sukladno odredbi iz čl. 358. st. 2. ZOO, već naprotiv u iskazu, kao i suprug joj, izrazila namjeru ostanka u stanu protivno ugovorenom, to je tužena kao vjerovnik novčane tražbine u zakašnjenju (čl. 184. ZOO), radi čega je i po ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom II. i III. čime nije postupio protivno čl. 358. ZOO.
16.Slijedom navedenog žalbu tužene upravljenu protiv točke II. i III. valjalo je kao neosnovanu odbiti i potvrditi u tom dijelu prvostupanjsku presudu (čl. 368. ZPP- a).
17.Uslijed djelomične preinake došlo je i do djelomičnog uspjeha stranaka u sporu radi čega je valjalo primijeniti odredbe čl. 154. st. 2., 155. i 164. ZPP-a. Tužitelj je u sporu uspio za 67%, a tužena za 33% slijedom čega tužitelju od pravilno obračunatog troška u iznosu od 7.050,00 kuna pripada 34% ili nominalno 2.397,00 kuna/318,14 Eur s kamatom po čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20,114/22 dalje: OZ).
17.1.Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka jer isti nije bio potreban, a tuženoj se od ukupno popisanog troška žalbenog postupka dosuđuje 33%, odnosno iznos od 773,44 kune/102,65 Eur (čl. 166. ZPP).
U Splitu 1. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Miho Mratović, v. r.
