Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž-612/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. H. OIB: … iz Z., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i p. d.o.o. u Z., protiv I tuženika B. M. OIB: … iz Z., i II tuženika L. H. OIB: … iz N. G., kojeg zastupa punomoćnica S. Đ., odvjetnica u N. G., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice i II tuženika L. H. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3712/20-25 od 29. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 1. lipnja 2023

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3712/20-25 od 29. lipnja 2022. u toč. II i u toč. III izreke u odnosu na tužiteljicu.

II. Preinačava se navedena presuda u toč. III izreke u odnosu na II tuženika i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tužiteljici naknaditi II tuženiku L. H. parnični trošak u iznosu od 4.043,90 eur[1] /30.468,75 kn, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3712/20-25 od 29. lipnja 2022.

II. Odbacuje se žalba II tuženika L. H. podnesena protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3712/20-25 od 29. lipnja 2022. u toč. I. /I izreke, kao nedopuštena.

III. Odbija se II tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužiteljice koja glasi:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica Ž. H. na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. rujna 1995. na kojem je potpis prodavatelja B. M. ovjeren dana 27. rujna 1995. kod javnog bilježnika M. G. iz Z. pod br, OV. 8735/95 stekla pravi osnov za prijenos prava vlasništva odgovarajućeg suvlasničkog dijela z.k. čest. br. 2187/8 Stambena zgrada … Z. upisane u podulošku 1761 z.k. ul. br. 3767 k.o. T., povezano sa vlasništvom posebnog dijela-dvosobnog stana u VIII katu ravno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, hodnika, lođe i drvarnice u površini od 57,39 čm, te je II tuženik H. L., iz" N. G., dužan trpjeti da se na temelju ove presude tužiteljica uknjiži kao vlasnica odgovarajućeg suvlasničkog dijela z.k. čest. br. 2187/8 Stambena zgrada … u Z. upisane u podulošku 1761 z.k. ul. br. 3767 k.o. T., povezano sa vlasništvom posebnog dijela-dvosobnog stana u VIII katu ravno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, hodnika, lođe i drvarnice u površini od 57,39 čm, u roku od 15 dana.

II Ništetne sud odredbe čl. III, IV i V i IX Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 01. lipnja 1998. kojeg su sklopili tuženici L. H. i B. M., a ovjerio javni bilježnik S. J. iz O. pod br. OU-167/98, te ne proizvode nikakve pravne učinke ex tunc, u roku od 15 dana."

1.1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I./ Usvaja se u tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica Ž. H. na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. rujna 1995. na kojem je potpis prodavatelja B. M. ovjeren dana 27. rujna 1995. kod javnog bilježnika M. G. iz Z. pod br, OV. 8735/95 stekla pravi osnov za prijenos prava vlasništva odgovarajućeg suvlasničkog dijela z.k. čest. br. 2187/8 Stambena zgrada … Z. upisane u podulošku 1761 z.k. ul. br. 3767 k.o. T., povezano sa vlasništvom posebnog dijela-dvosobnog stana u VIII katu ravno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, hodnika, lođe i drvarnice u površini od 57,39 čm, što je I tuženik M. B. iz Z., dužan priznati, u roku od 15 dana."

II. / Odbija se u tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica Ž. H. na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. rujna 1995. na kojem je potpis prodavatelja B. M. ovjeren dana 27. rujna 1995. kod javnog bilježnika M. G. iz Z. pod br, OV. 8735/95 stekla pravi osnov za prijenos prava vlasništva odgovarajućeg suvlasničkog dijela z.k. čest. br. 2187/8 Stambena zgrada … Z. upisane u podulošku 1761 z.k. ul. br. 3767 k.o. T., povezano sa vlasništvom posebnog dijela-dvosobnog stana u VIII katu ravno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, hodnika, lođe i drvarnice u površini od 57,39 čm, što je II tuženik H. L., iz N. G., dužan priznati, u roku od 15 dana."

III. / Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

2. Protiv navedene presude u toč. I. /I i III izreke žalbu je podnio II tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, ili istu ukine, time da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

3. Protiv navedene presude u toč. II i III izreke, kao i protiv navedenog rješenja, žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 ZPP-a, s prijedlogom da se pobijani dio presude i pobijano rješenje ukinu ili preinače.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana, dok je žalba II tuženika, djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je tužiteljica na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27.9.1995. na kojem je potpis prodavatelja B. M. ovjeren dana 27.9.1995. stekla pravni osnov za prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine, što su tuženici dužni priznati, a II tuženik trpjeti da se temeljem presude tužiteljica uknjiži kao vlasnica predmetne nekretnine, te da sud utvrdi ništetnim čl. III, IV, V i IX Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 01. lipnja 1998. kojeg su sklopili tuženici L. H. i B. M., a ovjerio javni bilježnik S. J. iz O. pod br. OU-167/98, te ne proizvode nikakve pravne učinke ex tunc.

6. Nakon ukidnog rješenja ovoga suda poslovni broj Gž-2890/16 od 16. siječnja 2017. sud prvog stupnja izveo je sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj sud u svom rješenju, čime je postupio sukladno odredbi čl. 377 st. 2 ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje i postupak koji im je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a.

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a na koju ukazuju oba tužitelja, jer pobijana presuda i rješenje sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nisu proturiječni i isti se mogu ispitati.

9. U odnosu na žalbu II tuženika podnesenu protiv navedene presude u toč. I. /I izreke kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na I tuženika M. B., treba navesti da je žalba II tuženika nedopuštena.

9.1. Sukladno odredbi čl. 358 st. 3 ZPP-a žalba je nedopuštena ako je, između ostalog, žalbu podnijela osoba koja nema pravni interes za podnošenje žalbe.

9.2. Nema pravni interes za podnošenje žalbe II tuženik, kao stranka koja je u cijelosti uspjela u sporu, jer je u odnosu na njega rješenjem tužba odbačena, a presudom je tužbeni zahtjev u odnosu na njega, odbijen.

9.3. Stoga je žalbu II tuženika podnesenu protiv navedene presude u toč. I. /I izreke trebalo odbaciti kao nedopuštenu, temeljem odredbe čl. 367 st. 1 ZPP-a.

10. Nadalje, člankom 333. st. 2. ZPP-a propisano je da prvostupanjski sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

11. Prvostupanjski je sud utvrdio, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:

-da je u spisu toga suda poslovni broj P-4155/16 vođen postupak po tužbi tužiteljice protiv ovdje tuženika radi utvrđenja da je ništetan Ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva, sklopljen dana 01. lipnja 1998., brisanja z.k. stanja nastalog na osnovi navedenog Ugovora kakvo je bilo prije z.k. provedbe navedenog Ugovora tako da se briše pravo vlasništva na navedenoj nekretnini za korist II-tuženog i istovremeno nalaže upis prava vlasništva nad predmetnom nekretninom u ime i u korist tužiteljice te da je u tom predmetu pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž-1787/18 od 12.09.2022.;

-da je u odnosu na dio zahtjeva tužiteljice kojim ista traži u odnosu na II tuženika da je II tuženik dužan trpjeti upis vlasništva tužiteljice temeljem ove presude na predmetnom stanu i o ovom dijelu tužbenog zahtjeva također već odučeno pravomoćnom presudom poslovni broj P-4155/16, a na što upućuje obrazloženje presude Gž-1787/18 od 12.09.2022. Županijskog suda u Varaždinu u kojem jasno stoji kako je tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom između ostalog tražila brisanje uknjižbe prava vlasništva II tuženika L. H. uz istovremeni upis njezinog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, dakle, postavila je i tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (" Narodne novine ", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZOV), odnosno zahtjev kakav se postavlja kod višestrukog ugovaranja otuđenja nekretnine, međutim, kako je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom da se istovremeno izvrši upis njezinog prava vlasništva, (što traži i predmetnom tužbom), a protiv koje presude se tužiteljica nije žalila, preostali dio tužbenog zahtjeva za brisanje prava vlasništva tuženika L. H. ne može opstati bez zahtjeva za istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice u slučaju višestrukog ugovaranja otuđenja nekretnina; takav zahtjev tužiteljice ne bi bio osnovan iz razloga što temeljem odredbe čl. 125. st. 2. ZOV-a zahtjev za brisanje upisanog prava vlasništva upisanog vlasnika kod višestrukog otuđenja nekretnine može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva; kako je prvostupanjski sud utvrdio, a to proizlazi i iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka, da je tuženik L. H. svoje pravo vlasništva upisao 2000. godine, a predmetna tužba tužiteljice je podnesena 2016. godine, protekao je rok od tri godine u kojem je tužiteljica mogla tražiti brisanje prava vlasništva tuženika L. H. zbog višestrukog ugovaranja otuđenja nekretnina od strane prijašnjeg vlasnika B. M.;

-da je iz navedenih presuda razvidno kako je već pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužiteljice za utvrđenjem ništavosti Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 01. lipnja 1998., te zahtjevu tužiteljice u odnosu na II tuženika da se izvrši upis njezina prava vlasništva na predmetnom stanu temeljem kupoprodajnog ugovora od 27. rujna 1995. što je isti dužan trpjeti.

12. Imajući u vidu naprijed navedeno, to je obzirom da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari u tom dijelu, valjano postupio sud prvog stupnja kada je u tom dijelu odbacio tužbu i odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I i II.

13. Stoga je žalbu tužiteljice protiv navedenog rješenja trebalo odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi, pozivom na odredbu čl. 380 toč. 2 ZPP-a.

14. Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:

-da su tužiteljica i I tuženik B. M. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina ovjeren po javnom bilježniku M. G. pod brojem Ov 8735/95 od 27. rujna 1995., a temeljem kojeg Ugovora je I tuženik kao prodavatelj prodao tužiteljici kao kupcu predmetnu nekretninu upisanu u zk. ul. Z., k.o. T. i to kčbr. 2187/8 koja se u naravi sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, WC, hodnika, loggie, drvarnice u ukupnoj površini 57,39 m2 po cijeni od 150.000,00 kn; da u čl. 6. Ugovora stranke ugovaraju kako porez na promet nekretnina snosi tužiteljica kao kupac, dok je u čl. 7. istog Ugovora utvrđeno da se stan nalazi u otkupu, a kupac je suglasan da preuzme ostatak obročne otplate po Ugovoru br. … od 6. ožujka 1993.; da čl. 3. Ugovora I tuženik kao prodavatelj ovlašćuje tužiteljicu kao kupca da bez bilo kakvog pitanja ili odobrenja može u zemljišnim knjigama ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime na predmetnoj nekretnini dok u čl. 4. I tuženik jamči kako je prodana nekretnina njegovo isključivo vlasništvo te da nije opterećena nikakvim uknjiženim niti neuknjiženim teretima;

-da je između tuženika sklopljen Ugovor o zajmu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva kao javnobilježnička isprava sačinjena po javnom bilježniku S. J. iz O. pod br. Ou-167/98 od 1. lipnja 1998., a temeljem kojeg je II tuženik kao zajmodavatelj dao u zajam I tuženiku kao zajmoprimcu kunsku protuvrijednost iz nosa od 74.000 DEM što po prodajnom tečaju iznosi 261.960,00 kn beskamatno, a koji iznos se zajmoprimatelj obvezao vratiti zajmodavcu do 1. lipnja 1999.; da u čl. 3. Ugovora tuženici ugovaraju da se radi osiguranja tražbine prenese pravo vlasništva predmetnog stana sa I tuženika kao zajmoprimca na II tuženika kao zajmodavca, dok čl. 4. I tuženik dozvoljava da se na temelju navedenog Ugovora i Sporazuma u ZK upiše prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine sa njegovog imena na ime II tuženika, uz istovremenu zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja potraživanja;

-da iz preslike ZK izvatka br. poduloška 1761/zk. ul. 3767 k.o. T. od 26. siječnja 2005. proizlazi kako je predmetni stan upisan kao vlasništvo I tuženika u 1/1, a da je u teretnom listu pod br. Zs-24093/93 temeljem Ugovora o kupoprodaji od 6. travnja 1993. upisana hipoteka na predmetni stan za iznos od 19.933.536,00 HRD-a za korist H. H. ž., pod br. Zs-7819/98 prijedlog II tuženika protiv I tuženika, pod br. Zs 8112/00 prijedlog II tuženika protiv I tuženika radi fiducijarnog prijenosa prava vlasništva a pod br. Zs-1388/02 prijedlog tužiteljice protiv I tuženika radi upis prava vlasništva, a koji predmeti nisu konačno riješeni;

-da iz preslike ZK izvatka br. poduloška 1761/zk. ul. 3767 k.o. T. od 14. travnja 2009. proizlazi kako je predmetni stan upisan kao vlasništvo II tuženika u 1/1, a u teretnom listu pod brojem Zs-24093/93 temeljem Ugovor o kupoprodaji od 6. travnja 1993. i nadalje je zabilježen iznos hipoteke na predmetni stan u korist H.-H. ž.;

-da tužiteljica neposredno nakon sklapanja spomenutog kupoprodajnog ugovora nije izvršila upis svoga prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno nije takav upis zatražila za vrijeme od 1995. do 2002., a da je I tuženik upisao svoje pravo vlasništva temeljem sklopljenog Ugovora o zajmu i Sporazuma radi osiguranja novčana tražbine prijenosom vlasništva od 1. lipnja 1998.;

-da je kupoprodajnim ugovorom od 27. rujna 1995. tužiteljica kupila predmetni stan, da su isti potpisali I tuženik kao prodavatelj i tužiteljica kao kupac, da je I tuženik primio kompletan iznos novca, te predao tužiteljici stan u posjed nakon potpisa Ugovora 1995. od kada ista živi u predmetnom stanu, da je ista uredno platila porez na promet nekretnina, a da je temeljem istog Ugovora I tuženik tužiteljici odobrio upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, da je tužiteljica kao kupac ispunila u cijelosti svoje obveze iz predmetnog Ugovora, isplatom dogovorene kupoprodajne cijene, da su se stranke sklapanjem Ugovora iz 1995. suglasnošću volja suglasile o bitnim sastojcima ugovora te takav valjani ugovor proizvodi pravne učinke;

-da se u presudi P-4155/16, a što smatra i sud prvog stupnja, navodi kako okolnost što su tužiteljica i I tuženik sklapali dva ugovora o prodaji nekretnina, nije od utjecaja, jer i jedan i drugi iskazuju, da su radi poreza na nekretnine u ugovoru naknadno nešto mijenjali;

-da tužiteljica ima sina koji je teški invalid, slijedom čega je sud prihvatio njezine navode da je kupnjom ovog stana rješavala stambeno pitanje za sebe i sina;

-da spisu prileže uplatnice za režije na ime tužiteljice, što također potkrjepljuje njezin navod da u stanu živi cijelo vrijeme od sklapanja Ugovora o kupoprodaji;

-da I tuženik tijekom postupka ne dokazuje da predmetni Ugovor ne bi predstavljao valjani pravni posao.

15. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je I tuženik bio vlasnik nekretnine, da su stranke zaključile valjani pravni posao (ugovor o kupoprodaji), i kojemu je svrha prijenos prava vlasništva nekretnine na tužiteljicu, da je tužiteljica isplatila ugovorenu cijenu, ali tužiteljica nije izvršila upis prava vlasništva. Ugovorom je utvrđen predmet prodaje kao i kupoprodajna cijena, način plaćanja, a riječ je o bitnim sastojcima ugovora iz članka 380. i 384. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine "boj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), a u svezi čl. 247. ZOO-a, proizlazi da su stranke potpisivanjem ugovora iznijele svoju pravu volju za sklapanje tog pravnog posla, pri čemu je kupoprodajni ugovor su konkrentom slučaju, samo pravna osnova za stjecanje prava vlasništva. Naime, u skladu s odredbom čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, dalje: ZV), na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, vlasništvo prelazi s dosadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Dakle, stjecanje vlasništva pravnim poslom spada među derivativne načine stjecanja prava vlasništva kojim vlasništvo prelazi s dotadašnjeg vlasnika na novog vlasnika na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj prijenos vlasništva, a stječe se upisom u zemljišne knjige.

16. Pravo vlasništva nekretnina na temelju pravnog posla stječe tek upisom u zemljišnu knjigu u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZV-a. Prema tome da bi se steklo pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla potreban je osim valjanog pravnog posla (titulus) i zakonom propisani način (modus) stjecanja, a to je upis u zemljišnu knjigu. Spomenutom odredbom čl. 119. st. 1. ZV-a određeno je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

17. Iz sadržaja tužbenog zahtjeva nesporno proizlazi kako tužiteljica ne traži utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine, jer će to postati tek upisom u zemljišnu knjigu, nego utvrđenje da ima valjanu pravnu osnovu za upis svojega vlasništva u zemljišnu knjigu.

18. U odnosu na II-tuženika tužbeni zahtjev kako je navedeno u toč. II izreke presude, u cijelosti je neosnovan, kako je pravilno ocijenio sud prvog stupnja, obzirom da II-tuženik nije stranka ugovornog odnosa sa tužiteljicom temeljem kupoprodajnog ugovora od 27. rujna 1995., pa stoga nema osnove tužiteljica od istog tražiti deklaratorno utvrđenje da je temeljem istog ugovora stekla valjani osnov za prijenos prava vlasništva, a što je II tuženik dužan priznati, pa je shodno tome, protivno žalbenim navodima tužiteljice, u tom dijelu tužbeni zahtjev pravilno odbijen. 19. Tužiteljica u žalbi neosnovano navodi da je o predmetu spora trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 125 st. 2 ZV-a, kojom je propisano da brisanje upisa vlasništva osobe iz st. 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Ovo iz razloga, jer iz sadržaja tužbenog zahtjeva proizlazi da tužiteljica niti ne traži brisanje upisa vlasništva II tuženika.

20. Odluka o parničnom trošku u odnosu na II tuženika nije pravilna, dok tužiteljica odluci o parničnom trošku određeno ne prigovara.

20.1. Iz obrazloženja pobijane presude slijedi da sud prvog stupnja ocjenjuje da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

20.2. Međutim, tužiteljica u odnosu na II tuženika nije uspjela niti u jednom dijelu obzirom da je rješenjem odbačena tužba u odnosu na II tuženika, a presudom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II tuženika, te je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP tužiteljica u obvezi naknaditi parnični trošak tuženiku.

20.3. Trošak II tuženika, prema priloženom troškovniku i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) odnosi se na: trošak sastava odgovora na tužbu 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 5.2.2008., 12.11.2010., 29.12.2010., 6.11.2012., po 125 bodova svako (Tbr. 9/2 Tarife), zastupanje na ročištima 3.10.2010., 26.4.2010., i 2.5.2022. po 250 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 11.7.2012., 10.12.2012., 11.12.2013., 21.1.2014.,

21.3.2014., 7.5.2014., 11.7.2014., 15.1.2021., 3.9.2021. i 4.4.2022. po 50 bodova svako (Tbr. 9/5 Tarife) i sastav podneska od 12.3.2018.-250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), sveukupno naloženo je tužiteljici naknaditi II tuženiku L. H. parnični trošak u iznosu od 4.043,90 eur/30.468,75 kn.

21. Radi navedenog trebalo je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 i čl. 380 toč. 2 i 3 ZPP odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

22. Zahtjev II tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer je isti uspio samo glede sporednog potraživanja.

U Zagrebu 1. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.