Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 60
Poslovni broj: I Kžmp-3/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CŠ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Kmp-3/2022. od 25. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba optuženog CŠ, a povodom žalbi i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se optuženom CŠ na temelju članka 72. KZ/11. izriče sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora, a u izrečenu sigurnosnu mjeru će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 2. srpnja 2021. do 30. prosinca 2022.
II U ostalom dijelu žalba optuženog CŠ i u cijelosti žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi CŠ proglašen je krivim, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi s stavkom 1. KZ/11. te je na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.
2. Na temelju članka 72. KZ/11. izrečena mu je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima u trajanju od 6 (šest) godina.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) optuženi CŠ dužan je na ime troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. podmiriti iznos od 9.861,00 kuna/1.308,77 eura, a s naslova troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. platiti paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna/132,00 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
4. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i optuženiku izrekne istovrsna veća kazna zatvora.
5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi CŠ putem braniteljice Ksenije Borček Ptiček, odvjetnice u Varaždinu i to zbog odluke o kazni, odluke o sigurnosnoj mjeri i povrede kaznenog zakona u odnosu na odluku o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i optuženiku izrekne blaža kazna te sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u kraćem trajanju uz uračunavanje vremena za koje je optuženiku bila privremeno oduzeta vozačka dozvola.
6. Optuženik je putem odvjetnice podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ne prihvati prijedlog županijskog državnog odvjetnika naveden u žalbi."
7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
8. Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
9. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik u žalbi ističe da je sud pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ali da otegotne okolnosti nisu adekvatno vrednovane. Žalitelj smatra da u prometnoj nezgodi je život izgubio mladi čovjek, koji svojim načinom vožnje nije doprinio nastanku prometne nezgode, jer se pravilno vozilom kretao svojom stranom ceste i dopuštenom brzinom. U žalbi se navodi, da je optuženik bio neiskusni vozač, koji je vozački ispit položio ni punu godinu dana prije prometne nezgode, upravljao je i posuđenim vozilom, brzinom od 153,48 km/h,a što proizlazi iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka, a kretao se vozilom na način da je prethodno pretjecao kolonu vozila, te je stoga njegova vožnja bila izuzetno opasna za ostale sudionike u prometu. Stoga državni odvjetnik navodi da sve te činjenice kao i činjenica da je i još jedna osoba zadobila teške tjelesne ozljede, daju veći značaj i težinu, koji bi da ih je sud ispravno vrednovao doveli do strožeg kažnjavanja.
9.1. Protiv odluke o kazni žali se i optuženik navodeći da sud kao olakotnu okolnost nije u dovoljnoj mjeri cijenio izraženo kajanje i žaljenje optuženika za počinjeno djelo i posljedice, a posebno za smrt jedne osobe. Također se navodi da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela u potpunosti i na način kako mu je stavljeno optužnicom na teret, jer su ga posljedice događaja pogodile. S druge strane se navodi da je sud precijenio okolnosti koje je uzeo u obzir kao otegotne, a pogotovo posljedice inkriminiranog ponašanja optuženika i to smrt jedne osobe i tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, koje su već obuhvaćene samim bićem kaznenog djela i propisanom vrstom i mjerom kazne, te predlaže izricanje blaže kazne.
10. Protivno žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti na strani optuženika važne za odmjeravanje kazne koju u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Time je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri kao olakotne okolnosti cijenio da optuženik nije osuđivan, priznanje počinjenog kaznenog djela, te izraženo žaljenje i kajanje, kao i da je optuženik mlađi punoljetnik, 20 godišnjak u vrijeme počinjenja djela. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno kao otegotnu okolnost vrednovano značajno prekoračenje dopuštene brzine, te da je pored nastupanja smrtne posljedice DŠ, prouzročio i tešku tjelesnu ozljedu svog suputnika u vozilu, SŠ. Ispravno je prvostupanjski sud optuženiku otegotnim cijenio i način vožnje prije mjesta izazivanja prometne nezgode, jer je prije pretjecanja vozila marke "Renault" pretjecao više drugih vozila, ne vraćajući se na svoju desnu traku. Stoga je ispravno prvostupanjski sud optuženog CŠ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, koja kazna je primjerena okolnostima počinjenog kaznenog djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje, te ličnosti optuženika. Upravo takvom kaznom može se utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja.
11. Optuženik se žali i zbog duljine izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, i u tom dijelu žalbe optuženik je u pravu, a pored toga ovaj drugostupanjski sud je ispitujući pobijanu presudu povodom podnesenih žalbi, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. našao da je odlukom o sigurnosnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu.
12. Naime, prema članku 72. stavak 3. ZKP/08. sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom određuje se u trajanju od 1 (jedne) do 5 (pet) godina pa izricanjem navedene sigurnosne mjere u trajanju od 6 (šest) godina prvostupanjski sud je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon u članku 469. točka 5. ZKP/08.
13. Stoga je u tom dijelu, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika te povodom žalbi i po službenoj dužnosti, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i na temelju članka 72. stavak 3. KZ/11. optuženiku izreći sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koja je 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora, jer će i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u tom vremenu postojati opasnost da će optuženik kršiti prometne propise i ugrožavati sigurnost prometa. Ovako izrečenom sigurnosnom mjerom u cijelosti će se ispuniti svrha sigurnosnih mjera iz članka 66. KZ/11., razmjerna je s težinom kaznenog djela kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, kako to predviđa članak 67. KZ/11. Također je trebalo u skladu sa člankom 72. stavak 7. KZ/11. u izrečenu sigurnosnu mjeru uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 2. srpnja 2021. do 30. prosinca 2022., ovo iz razloga kako to osnovano u žalbi tvrdi optuženik, jer je optuženiku na temelju rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj Kpm-Do-32/21. od 2. srpnja 2021. naložena mjera opreza iz članka 98. stavak 2. točka 8. ZKP/08., a koja mjera opreza mu je ukinuta rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj Kis-Do-39/21. od 12. studenog 2021. s time da mu je vozačka dozvola vraćena 30. prosinca 2022., a kao što proizlazi iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 0976088 (list 169 spisa).
14. Slijedom svega iznesenog kako je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, znači da počevši od izvršnosti ove presude u smislu članka 67. a KZ/11. tj. njezine uredne dostave, ne smije upravljati motornim vozilima svih kategorija i to kako za vrijeme izdržavanja kazne, tako prije i nakon toga u ukupnom trajanju od 2 (dvije) godine, uz uračunavanje vremena privremenog oduzimanja vozačke dozvole kako je navedeno pod točkom 13. obrazloženja ove presude.
15. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 31. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
