Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž Ob-136/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Skerlev, predsjednika vijeća, Gabriele Topić Kordej, suca izvjestitelja i Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. J. (sada J.), OIB: …, iz M., zastupane po punomoćnici M. K., odvjetnici u D. protiv 1. tuženika J. J., OIB:, S., i 2. tuženika D. M. d.o.o., S., OIB: …, koje oboje tuženika zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u D., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući žalbama stranaka izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-884/13 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-884/13 od 9. siječnja 2023. u pobijanim dijelovima pod točkama II., IV. i VI. izreke.

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-884/13 od 9. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom VII. izreke.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

I Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice T. J. i tuženika ad. 1 J. J. predstavlja cjelina poslovnog udjela u firmi D. M., d.o.o. za prijevoz, turizam i usluge, S., OIB: … II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva utvrđenja da su tužiteljica i tuženik ad. 1 suvlasnici bračne stečevine iz toč I. ove presude i to svaki za po ½ dijela prava vlasništva.

III Dužan je tuženik ad. 2 D. M. d.o.o. za prijevoz, turizam i usluge, S., OIB: … upisati tužiteljicu T. J. (sada J.), OIB:…, u knjigu poslovnih udjela kao imatelja poslovnog udjela društva D. M. d.o.o. za prijevoz, turizam i usluge, OIB: … pored već upisanog tuženika J. J., a koji se ima upisati u roku od 8 dana od pravomoćnosti ove presude, te o tom upisu obavijestiti bez odgađanja Trgovački sud u Dubrovniku što je sve tuženik ad. 1 dužan trpjeti.

IV Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim je zahtijevala upisati tužiteljicu T. J. (sada J.), OIB:…, u knjigu poslovnih udjela kao imatelja poslovnog udjela društva D. M. d.o.o. za prijevoz, turizam i usluge, OIB: … u vrijednosti 50% upisanog temeljnog kapitala i to na mjesto tuženika ad. 1 kao ranijeg imatelja poslovnog udjela tužiteljice, te u dijelu kojim se zahtijevalo da se taj upis registrira u sudskom registru trgovačkih društava u Trgovačkom sudu u Splitu, stalna služba u Dubrovniku, uz trpljenje svega toga tuženika ad. 1 J. J..

V Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice T. J. i tuženika ad. 1 J. J. predstavlja iznos od 41.000,00 kn, tuženik ad. 1 dužan isplatiti tužiteljici iznos od 20.500,00 kn (dvadeset tisuća petsto kuna) / 2.720,82 eura1 (dvije tisuće sedamsto dvadeset eura i osamdeset dva centa) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 5. veljače 2014. godine, sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 ) koja se određuje za svako polugodište, primjenom uvećane eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a koja teče na taj iznos od 5. veljače 2014. godine, pa do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine, pa do isplate, po stopi s uvećanjem za svako polugodište prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu u kome traži utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice T. J. i tuženika ad. 1 J. J. predstavlja iznos od 859.000,00 kn, kao i u dijelu u kome se zahtjeva da je tuženik ad. 1 dužan isplatiti tužiteljici iznos od 429.500,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 5. veljače 2014. godine, pa do isplate koje na taj iznos teku prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

VII Svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude pod točkama II., IV. i VI. izreke žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 351. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude pod točkom VII., izreke žalbu podnosi tuženik zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 3. ZPP te predlaže prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbe.

4. Žalbe stranaka su neosnovane.

5. Iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke u ovom postupku bivši bračni drugovi koji su brak sklopili 6. srpnja 2006., da je brak razveden 9. lipnja 2014., da su tijekom trajanja braka stranke stekle trgovačko društvo D. M. d.o.o. za prijevoz turizam i usluge, S., koje je u registru Trgovačkog suda u Splitu upisano na ime tuženika kao jedinog osnivača sa temeljenim kapitalom u iznosu od 20.000,00 kn.

6. Slijedom navedenog je prvostupanjski sud temeljem čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14 i 5/15 - dalje: ObZ) i čl. 187. ZPP te odredbe čl. 417. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 – dalje: ZTD) utvrdio da bračnu stečevinu tužiteljice T. J. i 1. tuženika J. J. predstavlja cjelina poslovnog udjela u firmi D. M., d.o.o. za prijevoz, turizam i usluge, S. te naložio upis tužiteljice kao imatelja poslovnog udjela, koja odluka se u navedenom dijelu žalbom ne osporava. Nadalje je prvostupanjski sud prihvatio i zahtjev tužiteljice za utvrđenje da bračnu stečevinu predstavlja iznos od 41.000,00 kn (dva automobila i brodica) te naložio isplatu u visini 20.500,00 kn, te se niti taj dio odluke žalbom ne osporava.

7. Sporna je po žalbi tužiteljice odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje suvlasništva u ½ dijela poslovnog udjela i zahtjev za upis tužiteljice kao imateljice poslovnog udjela u vrijednosti 50% poslovnog udjela, kao i odbijeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje bračne stečevine iznosa od 859.000,00 kn i isplatu iznosa od 429.500,00 kn.

8. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za utvrđenje bračne stečevine iznosa od 859.000,00 kn i za isplatu iznosa od 429.500,00 kn kao i zahtjev tužiteljice za utvrđenje suvlasništva u ½ dijela poslovnog udjela.

9. Sporno utvrđenje bračne stečevine i posljedično isplata polovice dijela od 859.000,00 kn odnosi se na utvrđenu vrijednost imovine, konkretno vozila trgovačkog društva D. M. d.o.o. Naime, utvrđeno je da su vozila bila u vlasništvu trgovačkog društva D. M. d.o.o. pa pravilno zaključuje prvostupanjski sud da ona predstavljaju imovinu tog trgovačkog društva koje ima samostalnu pravnu osobnost zbog čega nije osnovano utvrđivati da je imovina tog društava bračna stečevina. Naime, bračna stečevina može biti samo poslovni udio ili pak ostvarena dobit u trgovačkom društvu pa je stoga, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno odbio utvrđenje bračne stečevine iznosa od 859.000,00 kn i isplatu iznosa od 429.500,00 kn.

10. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za utvrđenje suvlasništva na ½ dijela poslovnog udjela.

11. Načelo bračne stečevine je da se sva imovina, pa tako i poslovni udjeli u trgovačkim društvima, stečena radom za vrijeme bračne zajednice ili potječe iz te imovine, smatra zajedničkom imovinom bračnih drugova, da su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. To proizlazi iz odredaba čl. 248. i čl. 249. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 - dalje: ObZ/08) koji se u ovom postupku primjenjuje obzirom na vrijeme stjecanja imovine.

12. Poslovni udjeli u određenom trgovačkom društvu podrazumijevaju skup svih prava i obveza članova društva u tim društvima na temelju preuzetog poslovnog udjela (čl. 409. ZTD-a). Poslovni udjeli mogu se prenositi i nasljeđivati.

13. Odredbom čl. 417. st. 1. ZTD propisano je da, ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. U konkretnom slučaju tužiteljica traži da se utvrdi suvlasnicom na ½ poslovnog udjela društva (dakle, traži utvrđenje suvlasništva), a s obzirom na prisilnu odredbu čl. 417. st. 1. ZTD-a, više ovlaštenika na jednom poslovnom udjelu mogu biti samo zajedničari, a ne i suvlasnici. Naime, u slučaju kada je jedan bračni drug nositelj poslovnog udjela u određenom društvu, a društvo je osnovano za vrijeme trajanja braka, drugi bračni drug je ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u smislu odredbe čl. 417. ZTD-a. U smislu navedene odredbe ZTD, izraz "više ovlaštenika na poslovnom udjelu" označava i slučaj kada je poslovni udjel stekao jedan bračni drug. Drugi bračni drug je ovlaštenik na tom udjelu što znači da bračnim drugovima zajedno i nepodijeljeno pripada taj poslovni udio. Oni nisu pojedinačno i svaki za sebe članovi društva pa se u knjigu poslovnih udjela uz poslovni udio koji im zajednički pripada upisuje svaki od njih.

14. Posljedično, tužiteljica ne može biti utvrđena suvlasnicom na poslovnom udjelu u ½ dijela niti može tražiti upis u knjizi poslovnih udjela kao ovlaštenika u vrijednosti 50% poslovnog udjela jer joj taj dio pripada zajednički s tuženikom.

15. Valjalo je stoga temeljem čl. 368. st. 1.. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka također je pravilna i zakonita, sukladna s odredbom čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP jer su stranke podjednako uspjele u sporu pa su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani i ne mogu se prihvatiti.

17. Slijedom izloženih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijeni su jer sa žalbom nije uspijeli (čl. 154. i čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 31. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Vesna Skerlev, v.r.