Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-311/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika Z. J. OIB … iz S., s boravištem u Z., zastupanog po punomoćniku A.

V., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja S. H. d.o.o. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopustivosti odluke o otkazu, raskida ugovora o radu i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1895/2019-32 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1895/2019-32 od 27. listopada 2022. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. travnja 2019. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. prosinca 2016. nije dopuštena i da temeljem te odluke radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I. izreke). Sudski je raskinut Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 13. prosinca 2016. između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca s danom 27. svibnja 2019. (toč. II. izreke), te je naloženo poslodavcu na ime naknade štete isplatiti tužitelju četiri ugovorene bruto plaće, odnosno 37.200,00 kn ili 4.937,61 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja toga zahtjeva 9. lipnja 2022. do isplate (toč. III. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2022. do isplate (toč. IV. izreke). Odbijen je u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da se odredi dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom 16. travnja 2019., zatim da se tužitelj odbije sa zahtjevom za naknadu plaće za razdoblje od 17. travnja 2019. pa nadalje i da se naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. ZOO prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena (toč. VI. izreke - premda je pravilno trebalo navesti toč. V. izreke!).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i da njegov radni odnos kod tuženika nije prestao, te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu neisplaćenih plaća, te protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid Ugovora o radu s danom 16. travnja 2019. i zahtjev da se tužitelj odbije sa zahtjevom za naknadu plaće za razdoblje od 17. travnja 2019. pa nadalje.

5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi da je tužitelj temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. prosinca 2016. radio kod tuženika na radnom mjestu voditelja odjela mesa u trgovini I. C. A. i da mu je tuženik 19. travnja 2019. izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju zbog teške povrede radne obveze. U pobijanoj Odluci se navodi da je 2.4.2019. poslodavac zaprimio izvješće interne revizije o provedenom nadzoru od 2. travnja 2019., kojim je prema snimkama video nadzora utvrđeno da je tužitelj od vozača koji vozi za dobavljača M. u prostorije tuženika zaprimio svježe meso (juneća potrbušina i loj za ćevape i pljeskavice) koje je nakon zaprimanja odnio u svoje vozilo, time da je meso bilo uneseno u prostorije poslodavca bez ulazne dokumentacije i dokaza o sljedivosti robe i bez dokaza da je prošlo obavezan pregled po tzv. HACCP standardima.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud navodi da je provedenim dokazima utvrdio da su zaposlenici tuženika Ž. N., S. D. i D. L. dali nalog tužitelju da u prostorijama tuženika preuzme loj i da ga samelje u mašini za meso zajedno s junećim mesom za stalnog kupca, da je ta roba prolazila kontrolu na blagajni uz prisutnost zaštitara, da je to bila učestala praksa i da je interna revizija utvrdila nepravilnosti i manipulacije robom, a nadzorne kamere su snimile trenutak kada je tužitelj iznosio loj iz prostora tuženika u svoje vozilo.

7. U obrazloženju pobijane presude navodi se da je interna kontrola tuženika 2. travnja 2019. utvrdila teške povrede radne obveze manipulacijom robnog asortimana, jer se nisu poštovali robni standardi, no da je tužitelj postupao isključivo po nalogu. Dalje se navodi da je nedopuštena odluka tuženika, jer tužitelju nije omogućio iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 116. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 94/13, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) i da se u situaciji kada poslodavac dulje vrijeme zna i može znati o učestalom kršenju radne obveze od strane radnika radi o „prekludiranoj i nedopuštenoj odluci. Na temelju tih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev, a odbio protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti.

9. Donošenjem pobijane presude ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer izreka presude nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude i jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

10. Prvenstveno valja navesti da unatoč prigovoru tuženika iznijetom odmah u odgovoru na tužbu da tužitelj uz tužbu nije dostavo cjelovitu Odluku o otkazu ugovora o radu od 16. travnja 2019., već samo njezin dio, prvostupanjski sud ove navode nije uopće razmatrao, već je odlučivao prema nepotpunoj Odluci o otkazu dostavljenoj uz tužbu (list 6-8 spisa).

11. Da se radilo o nepotpunoj Odluci, jer tužitelj nije uz tužbu dostavio drugu stranicu Odluke o otkazu (list 23 spis) proizlazi iz činjenice da je prvostupanjski sud u točki 22. obrazloženja utvrdio da je odluka tuženika da se tužitelju onemogući iznošenje obrane u smislu čl. 116. st. 2. ZR nedopuštena, jer nije tužitelju omogućio iznošenje relevantnih činjenica vezano za nezakonito postupanje u poslovnici, dok iz cjelovite Odluke o izvanrednom otkazu, koju je tuženik dostavio na listu 22-25 spisa, i to upravo iz druge stranice, koju tužitelj nije dostavio uz tužbu, proizlazi da je poslodavac na sastanku 3. travnja 2019. (list 23 spisa) radnika (tužitelja) suočio s učinjenim povredama i dao mu mogućnost da izloži svoju obranu, te da se tužitelj pod toč. II. o tim povredama detaljno i izjasnio.

12. Nadalje, tuženikov prigovor prekluzije na traženje sudske zaštite prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan samo s obrazloženjem da nedjelja ne ulazi u računanje roka, jer je neradni dan suda. Takvo obrazloženje uopće se ne može se ispitati.

13. Ostvaren je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a počinjena je i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezo čl. 8. ZPP, jer je potpuno izostala ocjena provedenih dokaza.

14. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je tužitelj kao voditelj mesnice po nalogu Ž. N., S. D. i D. L. na način da je u prostorijama poslodavca preuzimao loj i potom ga zajedno s mesom mljeo u strojevima za mljevenje mesa za stalnog kupca (ne navodi se kojega) koji je kupnju veće količine mesa uvjetovao mljevenjem mesa zajedno s lojem, te da je takva roba prolazila evidenciju na blagajni (nije jasno kakvu) uz prisutnog zaštitara i da je to bila učestala praksa. Ostaje međutim nejasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud navedene činjenice utvrdio, jer presuda o tome nema nikakve razloge. Naime, zaključak suda da je tužitelj radio po nalogu Ž. N. uopće ne proizlazi iz iskaza toga svjedoka, dok S. D. i D. L., nisu niti saslušani kao svjedoci u postupku. Izostali su isto tako bilo kakvi razlozi o tome od kakvog je značenja činjenica da svjedoci D. J., koji je kod tuženika radio kao voditelj centra i bio neposredno nadređen tužitelju i D. S. – koji je radio kao mesar u svojim iskazima naveli da im je tuženik upravo zbog spornog unošenje nepoznatog mesa u prostorije tuženika izvanredno otkazao ugovore o radu. I zaključak suda da je iz izvješća o provedenoj reviziji utvrdio tešku povredu radne obveze manipulacijom robnog asortimana, nerazumljiv je, jer nije jasno na koga se to konkretno odnosi, tj. tko je te povrede učinio, obzirom da niti o tome presuda nema jasne razloge.

15. U pravu je žalitelj da niti dio pobijane presude kojim je odlučeno o sudskom raskidu ugovora o radu s 27. svibnja 2019., za koji sud navodi da ga je utvrdio: „uz suglasnu volju obiju stranaka,“ kao i dio koji se odnosi na isplatu naknade neisplaćenih iznosa plaće nije moguće ispitati, jer osim što su razlozi manjkavi i nedostatni, nije jasno niti koje odredbe materijalnog prava je sud prilikom odlučivanja primijenio.

16. Konačno, i u odnosu na protutužbeni zahtjev pobijana presuda je potpuno nerazumljiva. Naime, sud prvog stupnja navodi da je: „tuženik u cijelosti odbijen sa zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu sa danom 16. travnja 2019., jer je tužitelj sudskom odlukom vraćen na rad“, što je u suprotnosti sa točkom II. izreke tužbenog zahtjeva kojom je sud odredio sudski raskid ugovora o radu s danom 27. svibnja 2019. Pritom, je sud prvog stupanja određujući kao dan sudskog raskida ugovora o radu 27. svibnja 2019. izgubio iz vida potvrdu H. koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 27. lipnja 2022., iz koje proizlazi da je od 13. svibnja 2019. već bio zaposlen kod drugoga poslodavca – A. l. d.o.o., što bi značilo da je u vrijeme kada je određen sudski raskid radio kod dva poslodavca istovremeno.

17. Kako sve prednje navedene manjkavosti, proturječnosti i nejasnoće onemogućuju da se ispita pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukinuti u cijelosti prvostupanjsku presudu temeljem odredbi čl. 369. st. 1. i 370. ZPP i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što upotpuni činjenično stanje u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, ponovno odlučiti o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, dajući za svoja utvrđenja jasne i potpune razloge.

19. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu 31. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.