Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-249/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. H. iz U., OIB: … koju zastupa punomoćnik D. U., odvjetnik u Z., protiv tuženice škole M. i L. U., iz U., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. P. B., odvjetnica u U., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj Pr-2/2022-28 od 9. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj Pr-2/2022-28 od 9. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništetna, nezakonita i nedopuštena Odlika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Klasa: …, Ur. broj: … od 23. prosinca 2021. i da radni odnos tužiteljice kod tuženice nije prestao, te zahtjev da se naloži tuženici da vrati tužiteljicu na rad na radno mjesto spremačice u školi J. i isplati joj plaće od dana dostave Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. prosinca 2021. do povratka na posao zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn/265,45 EUR (toč. II. izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u cijelosti (toč. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. prosinca 2021. ništetna, nedopuštena i nezakonita i da radni odnos tužiteljice kod tuženice nije prestao, te zahtjev za vraćanje na rad i za isplatu naknade plaće.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 343. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužiteljica. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika i isprava, i samih tih zapisnika i isprava, te je presudu moguće ispitati. Žalbeni razlog iz čl. 354. st. 3. ZPP da tuženica nije bila pravilno zastupana u postupku tužiteljica nije ovlaštena isticati u žalbi, jer žalbu iz toga žalbenog razloga može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.

8. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženice temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. listopada 2014. 2021. na radnom mjestu spremačice u školi J. i da joj je tuženica svojom Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. prosinca 2021. izvanredno otkazala ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Nije sporno niti da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženica svojom odlukom od 18.1.2022. odbila kao neosnovan, te je u daljnjem roku od 15 dana podnijela tužbu i time postupila sukladno odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 89/19 – dalje: ZR). Sporno je da li je tuženik imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici.

9. U Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici je stavljeno na teret da je počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa time što 13., 14., 15., 16., 17., 20., 21. 22. i 23. prosinca 2021. nije obavljala ugovorene poslove svoga radnog mjesta spremačice, niti je pristupila svom mjestu rada, a izostanak nije opravdala.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome je utvrđeno:

- da je radničko vijeće škole M. i L. U. dalo tuženici 21. prosinca 2021. prethodnu suglasnost za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici;

- da je tuženica prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici pribavila prethodnu suglasnost Školskog odbora od 22. prosinca 2021.;

- da je tuženica tužiteljici dala dva pisana upozorenja na povrede iz radnog odnosa i to prvo 8. prosinca 2021. i drugo 15. prosinca 2021. s mogućnošću otkaza ugovora o radu, u kojem se navodi da je prekršila obveze iz radnog odnosa time što u dane 8., 9., 10., 13. 14. i 15. prosinca 2021. nije obavljala poslove spremačice u školi J., niti je pristupila svim mjestu rada, a izostanka nije opravdala;

- da iz službenih bilješki tuženice proizlazi da tužiteljica u dane 13., 14., 15., 16., 17., 20., 21., 22. i 23. prosinca 2021. nije došla na posao, niti je javila razloge izostanka;

- da je tuženica 15. prosinca 2021. donijela Obavijest svim zaposlenicima koja je bila u skladu s Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika u javnim službama i lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova od 12. studenog 2021., prema kojoj svi zaposlenici tuženice zbog ubrzanog širenja i povećanog rizika prijenosa bolesti COVID-19 za vrijeme proglašene epidemije bolesti COVID-19 podliježu sigurnosnoj mjeri obaveznog testiranja na virus SARS-COV-2, te da se testiranje provodi prilikom dolaska na posao najmanje dva puta u sedam dana, time da testiranje iznimno nije obavezno za osobe koje ispunjavaju uvjet cijepljenja ili preboljenja bolesti COVID-19, izuzev ako imaju znakove respiratorne infekcije, druge simptome ili znakove bolesti COVID-19;

- da su prema navedenoj Obavijesti od 15. studenog 2021. zaposlenici tuženice svoj dokaz o testiranju, odnosno cijepljenju ili preboljenju bolesti COVID-19 vršili predočavanjem ravnatelju škole EU digitalne potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju ili testiranju, a zaposlenici koji odbiju testiranje, odnosno predočenje EU digitalne potvrde nisu mogli ulaziti i boraviti u službenim prostorijama škole sukladno odluci Stožera;

- da je tuženica 7. prosinca 2021. donijela Odluku o imenovanju ovlaštenih osoba za provjeru, odnosno obradu osobnih podataka (Odluka COVID-19) prema kojoj se za vizualni pregled EU digitalnih COVID potvrda ili drugih dokaza o cijepljenju, preboljenju ili testiranju prilikom ulaska zaposlenika i stranka u službene prostorije škole J. ovlašteni zaposlenici zaštitarske tvrtke S. e. t. U., te voditeljica škole S. M. i ravnateljica škole S. Z.;

- da je provedenim dokazima utvrđeno da je tužiteljica izostala s posla 13., 14., 15., 16., 17. 20., 21., 22., i 23. prosinca 2021., te da njezin izostanak s posla nije bio opravdan, jer iako je dolazila pred školu, nije pokušavala ući u školu na svoje radno mjestu spremačice iz razloga što zaštitarima nije željela predočiti EU digitalnu COVID potvrdu, odnosno dokaz o testiranju ili preboljenju COVID-a, smatrajući to nepotrebnim, te je, kako tvrdi odlučila da neće ulaziti u školu sve dok su na ulazu zaštitari koji po ovlaštenju poslodavca vrše kontrolu ulaska u zgradu;

- da tuženica prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu nije omogućila tuženoj iznošenje obrane, jer je imala opravdan razlog za to.

11. Nadalje je sud prvog stupnja ocijenio da je tuženica u skladu sa odredbom čl. 28. ZR, te drugim posebnim zakonima i propisima provodila sigurnosnu mjeru obaveznog testiranja na bolest COVID-19 u skladu sa uputama i Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske u vrijeme kada je bila proglašena epidemija zaraze COVID-19, koja mjera je bila donesena radi smanjenja rizika od širenja i prijenosa te zarazne bolesti i da se onemogućavanjem radniku koji ne predoči COVID potvrdu, odnosno dokaz o preboljenju, cijepljenju ili testiranju, da stupi u poslovne prostore, štitilo zdravlje i život drugih radnika u vrijeme epidemije (tako i Ustavni sud u odluci U-II5417/2021 od 21. prosinca 2021.), te da tužiteljici tom mjerom ni na koji način nije bilo ograničeno pravo na rad i slobodu rada, već je njezino pravo na rad, zbog osobito važnih razloga – zaštita života i zdravlja ljudi bilo uvjetovano ispunjenjem određenih uvjeta, koji su vrijedili za sve zaposlenike, a koje uvjete tužiteljica nije željela ispuniti, jer ih je smatrala nepotrebnim u vrijeme epidemije teške zarazne bolesti.

12. Na temelju tih i tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17i 98/19 – dalje: ZR) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer je ocijenio da je tuženica dokazala u postupku da je imala opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, koja je neopravdano izostala s posla u dane 13., 14., 15., 16., 17.

20., 21., 22. i 23. prosinca 2021. i da je poslodavac na temelju takvog njezinog postupanja (nedolazak na posao više od 5 dana i odbijanje komuniciranja s poslodavcem) osnovano mogao zaključiti da više nije zainteresirana za nastavak radnog odnosa, zbog čega pobijana odluka o izvanrednom otkazu nije ništetna, nezakonita, niti nedopuštena.

13. Utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

14. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. Tužiteljica neutemeljeno svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja i iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza (iskaz ravnateljice ocjenjuje nevjerodostojnim) koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda i nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Tvrdnje žaliteljice da je iskaz ravnateljica S. Z. sud pogrešno ocijenio istinitim, jer je suprotnosti s Odgovorom na objede i laži koji se navode u Upozorenju na obveze iz radnog odnosa – podredno opomena pred tužbu i kaznenu prijavu koju je podnijela protiv ravnateljice predstavljaju preocjenjivanje izvedenih dokaza i davanja vlastite, ali pogrešne ocjene dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

16. Na navode žaliteljice da je 19. listopada 2022. podnijela zahtjev a izuzeće protiv sutkinje koja je vodila prvostupanjski postupak zbog njezine pristranosti, valja odgovoriti da je o tom njezinom zahtjevu odlučio predsjednik prvostupanjskog suda (list 267 spisa) i isti kao neosnovan odbio.

17. S obzirom da tužiteljica niti nakon drugog pisanog upozorenja poslodavca od 15.12.2021. s mogućnošću otkaza ugovora o radu, nije željela ispuniti posebne sigurnosne mjere obaveznog testiranja na bolest COVID-19 u skladu sa uputama i Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske prije ulaska u službene prostorije tuženice za vrijeme proglašene epidemije CIVID-a, pravilno zaključuje sud prvog stupnja da je nije bilo opravdano očekivati da joj poslodavac omogući iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR., kraj činjenice da nije dolazila na posao devet radnih dana uzastopno (13., 14., 15., 16., 17., 20., 21., 22. i 23. prosinca 2021.) i nije opravdala svoj nedolazak na posao. Opravdano je zato poslodavac imao razloga zaključiti da je time izrazila svoju volju za prestankom radnog odnosa.

18. Tvrdnje žaliteljice da je svojim dopisom koji je putem svoga punomoćnika 17. prosinca 2021. uputila poslodavcu pod nazivom „Odgovor na objede i laži koje se navode u Upozorenju na obveze iz radnog odnosa – podredno Opomena pred tužbu i kaznenu prijavu“, ustvari pokazala opravdala svoj nedolazak na posao, pokazala svoj interes za rad, te ponudila tuženici „ponudila mirno rješenje situacije“, i upozorila ravnateljicu na protupravno postupanje kojim joj se ograničava pravo na rad, valja odgovoriti da predmetni dopis niti po naslovu, niti po sadržaju ne predstavlja opravdanje njezina uzastopnog nedolaska na posao, niti je njime tužiteljica na bilo koji način izrazila volju i namjeru da želi postupiti u skladu s Obavijesti poslodavca od 15. studenog 2021. i Odlukom Stožera civilne zaštite, te predočiti zaštitarima na ulazu u radne prostorije EU digitalnu potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju ili testiranju, kako bi mogla ulaziti i boraviti u službenim prostorijama škole sukladno odluci Stožera. Utoliko su potpuno promašeni navodi žaliteljice da joj je bio onemogućen dolazak na posao i da je netočno da svojevoljno nije dolazila na posao.

19. S obzirom da Odlukom o uvođenju posebnih sigurnosnih mjera obveznog testiranja nije ograničeno tužiteljičino pravo na rad i slobodu rada, već je to pravo zbog važnih razloga (zdravlja ljudi) samo uvjetovano ispunjenjem određenih pretpostavki koje je tužiteljica trebala ispuniti, time da joj je bio omogućen odabir načina provjere za bolest COVID-19, a koju mogućnost je ona odbila, to u danim okolnostima kada tužiteljica nije poštivala Odluku o uvođenju posebnih sigurnosnih mjera o davanju na uvid potvrde o cijepljenju, preboljenju ili negativnom PCR testu, opravdano joj je bio zapriječen ulaz u prostor škole i to od strane osoba koje je tuženik ovlastio za vršenje provjere i testiranje, te se takvo odbijanje provedbe Odluke Stožera civilne zaštite ima smatrati teškim kršenjem obveza iz radnog odnosa (neopravdani nedolazak na posao).

20. Žalbeni navodi tužiteljice da se nikako nije radilo o razlozima za izvanredni otkaz nisu osnovani, jer neopravdani nedolazak na posao uzastopno više od pet dana (ovdje se radi o devet uzastopnih dana), kako to pravilno i utvrđuje sud prvog stupnja, predstavlja razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu radniku (pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-275/2013 od 14.4.2016. i Revr-1077/2013 od 7.102014.).

21. Jednako tako, neutemeljeni su navodi tužiteljice da su joj zabranom ulaska u poslovne prostorije, a time i na radno mjesto, povrijeđena njezina ustavna prava na rad, te da mjera zabrane ima diskriminatoran karakter. Naime, u situaciji proglašene epidemije zarazne bolesti osobna dogovornosti pojedinaca povećana, jer je to nužno za sprečavanje širenja zaraze, pa u okolnostima povećanog rizika od širenja i prijenosa zaraznih bolesti, odluka radnika da ne predoči bilo koji od mogućih dokaza da je za svoju radnu okolinu siguran, predstavlja činjenicu koja može utjecati na ugovorni odnos s poslodavcem zbog čega su opravdano prihvaćeni navodi tuženika da onemogućavanjem takvom radniku da pristupi u službene prostorije poslodavac štiti život i zdravlje drugih radnika i pacijenata, što je obvezan i prema odredbama ZR i Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine broj 71/14, 118/14 – ispravak, 94/18 i 96/18 – ispravak – dalje- ZZR). Uvedene mjere, kako pravilno i zaključuje prvostupanjski sud nisu bile diskriminatorne, kraj činjenice da je radnicima tuženice ostavljena mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi prije dolaska na posao. Zahtjev da se obvezno testiraju osobe koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele bolest COVID-19 u ovom slučaju ima objektivno i razumno opravdanje, a osporena mjera ima legitiman cilj i razmjerna je u smislu da je uspostavljena pravedna ravnoteža između interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinca, pa se ne radi o nezakonitoj diskriminaciji. Stoga u situaciji kada tužiteljica nije poštovala odluku tuženice (koju je i prema shvaćanju ovoga suda bila dužna poštovati) o davanju na uvid potvrde o cijepljenju, preboljenu ili negativnom PCR testu, istoj je opravdano bio zapriječen ulaz u zgradu tuženice i to od strane osoba koje je ona ovlastila za vršenje provjera.

22. Zbog iznijetih razloga odluka o izvanrednom otkazu bila je zakonita i dopuštena, te je tužbeni zahtjev pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen kao neosnovan.

23. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl.154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni, kojoj i toj odluci tužiteljica žalbom neutemeljeno prigovara.

24. Slijedom iznijetih razloga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalba tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

25. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu, 31. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.