Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 54 Gž-1820/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. F. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku D. T., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238578, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. Š. iz Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2612/2021-34 od 17. ožujka 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2612/2021-34 od 17. ožujka 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka povodom pravnog lijeka.

.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tužena je dužna tužiteljici isplatiti iznos od 29.199,02 eur1/220.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate počem od donošenja presude pa do isplate i naknaditi parnični trošak tužiteljici također sa zakonskom zateznom kamatom prema gornjim propisima počem od donošenja presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 4.678,48 eur 35.250,00 kn u roku od 15 dana.

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), te predlaže presudu ukinuti, uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je tužba za naknadu nematerijalne štete tužiteljice kao majke sada pok. M. J. zbog duševnih bolova uslijed teškog invaliditeta kojeg je njen sin zadobio od pretrpljenih ozljeda u štetnom događaju dana 21.6.2004., koje su nanesene od pripadnika vojnih postrojbi tuženice, a sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je M. J. umro od posljedica korona virusa ...

5. Nije sporno da je u predmetu pok. tužitelja M. J. presudom prvostupanjskog suda posl.br. Pn-2541/20. od 23. prosinca 2020., djelomično potvrđena i preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-369/2021 od 16. veljače 2021., istom dosuđena naknada u štete u visini od 131.000,00 kn, kojom drugostupanjskom presudom je u cijelosti bilo usvojeno pravno shvaćanje Ustavnog suda RH od dana 24. lipnja 2020. izraženo u odluci br. U-III-3875/2019., na način da je u točki 20. obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske rečeno, a nakon što je utvrđeno da je u ovom predmetu povrijeđeno ustavno pravo, da će nadležni redovni sudovi utvrditi odgovarajuće obeštećenje prema postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja.

.

6. Prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te su ti razlozi jasni i neproturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, radi čega presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 8 ZPP koju ističe žalitelj, te je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te je za svoju ocjenu dao logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dok je tuženikova ocjena dokaza iznesena u žalbi subjektivna i neprihvatljiva.

8. Također nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

9. Prvostupanjski sud utvrdio je, a što nije niti sporno, da je pok. M. J. u štetnom događaju zadobio teške ozljede, zbog kojih je kod istog nastupilo smanjenje životne aktivnosti od ukupno 35% (sa neurokirurško-traumatološke strane u omjeru od 25 %, a koje se očituju glavoboljama, vrtoglavicama, povremenim poteškoćama ravnoteže, sa neuropsihijatrijske strane u omjeru od 5-10% koje se očituje u osjećaju neugode na mjestima gdje je veći broj ljudi te izbjegavanje društva, problemima s koncentracijom i pamćenjem, nesanicom i snovima u kojima se proživljava događaj i doživljava strah, te s osnove ORL područja u omjeru od 6% u vidu otežanog disanja na nos i gubitka osjeta mirisa).

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud pravilno je odbio tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje naknadu štete zbog pretrpljenih duševnih boli uslijed teškog invaliditeta njenog sina.

11. Odredba čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) propisuje da u slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

12. Prvostupanjski sud utemeljeno smatra da invaliditet od 35% ne predstavlja takav naročito teški invaliditet koji bi opravdavao dosuđenje pravične novčane naknade iz čl. 201. st. 3. ZOO (tako npr. i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev 638/09 od 18.5.2011. u slučaju invaliditeta srodnika utvrđenog u omjeru od 80%).

13. Uslijed toga, suprotni žalbeni navodi ukazuju se neutemeljenima, pri čemu se odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 358/10 i Rev 154/09, te odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/5044/2018 na koje se u žalbi poziva tužiteljica, ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj.

14. Stoga je tužbeni zahtjev pravilno odbijen (čl. 201 st. 3. ZOO).

15. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je odbijen zahtjev tužiteljice za provođenje psihijatrijskog vještačenja na okolnost duševnih bolova koje je ista pretrpjela zbog teškog invaliditeta sina. Naime, opseg invaliditeta i njegovi pojavni oblici u kojima se taj invaliditet očitovao kod pok. M. J. ne predstavlja naročito teški invaliditet uslijed kojeg bi bilo opravdano dosuđivanje pravične novčane naknade zbog pretrpljenih duševnih bolova kod tužiteljice, pa provođenje tog dokaza nije bilo potrebno, a također se sadašnje psihičko stanje tužiteljice, uslijed proteka vremena od štetnog događaja, te imajući u vidu da je u međuvremenu njen sin preminuo, ne može dovesti u vezu sa duševnim bolovima koje je tužiteljica pretrpjela zbog invaliditeta sina iz događaja 2004. godine.

16. O troškovima postupka pravilno je odlučeno temeljem čl. 154 st. 1 ZPP.

17. Zbog izloženog, valjalo je temeljem odredbe članka 368 st. 1 ZPP odlučiti kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

18. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer ista nije uspjela u žalbenom postupku (toč. II izreke ove drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 31. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.