Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-900/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Š. OIB … iz O., zastupanog po punomoćnicima K. L. i V. J. P., odvjetnicima u R., protiv tuženika Općine M., OIB … iz M., koju zastupa punomoćnik I. O., odvjetnik u Odvjetničkom uredu O. i s. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-289/2021-35 od 3. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e

1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-289/2021-35 od 3. siječnja 2023., i sudi:

I. 1.Utvrđuje se da je tužitelj G. Š. iz O., OIB … dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine označene kao gr.č. …, u naravi gospodarska zgrada površine 29 m2 i gr.č. … u naravi 17 kuća stanovanja površine 212 m2, obje upisane u zk. ul. 1062 k.o. K., k.č. 879/4, u naravi pašnjak (dvorište) površine 54 m2 i k.č. 882, u naravi vinograd površine 1723 m2, obje upisane u zk. ul. 1934 k.o. K., te dijela k.č. 879/1 u naravi pašnjak, upisane u zk. ul. 1935 k.o. K.

2. Tužitelj je ovlašten provesti postupak parcelacije dijela nekretnine k.č. 879/1 u naravi pašnjak, upisane u zk. ul. 1935 k.o. K. na način da će se dio označen plavom bojom u grafičkom prilogu – skici lica mjesta (str. 7/12) nalaza i mišljenja vještaka J. J., izrađenom u ovom postupku, a koji je sastavni dio ove presude, izdvojiti u zasebnu nekretninu i pripojiti k.č. 882 k.o. K. sa kojom čini jedinstvenu cjelinu, te ova presuda zamjenjuje suglasnost tuženika na parcelaciju, prijavni list i svu ostalu dokumentaciju koju je potrebno ishoditi u nadležnom katastru za cijepanje, parcelaciju i pripajanje predmetne nekretnine.

3. Ovlašćuje se tužitelj da na temelju ove presude po pravomoćnosti iste, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižnom odjelu O., na nekretninama označenim kao gr.č. …, u naravi gospodarska zgrada površine 29 m2 i gr. č. … u naravi 17 kuća stanovanja površine 212 m2, obje upisane u zk. ul. 1062 k.o. K., k.č. 879/4, u naravi pašnjak (dvorište) 54 m2 i k.č. 882, u naravi vinograd površine 1729 m2, obje upisane u zk. ul. 1934 k.o. K., ishodi upis prava vlasništva u svoje ime i korist, što je tuženik dužan trpjeti.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.897,44 EUR/51.968,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.156,75 EUR[1] /16.250,00 kn.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.090,89 EUR/8.219,33 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja G. Š. koji glasi:

I. 1.Utvrđuje se da je tužitelj G. Š. iz O., OIB … dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine označene kao gr.č. …, u naravi gospodarska zgrada površine 29 m2 i gr.č. u naravi … kuća stanovanja površine 212 m2, obje upisane u zk. ul. 1062 k.o. K., k.č. 879/4, u naravi pašnjak (dvorište) površine 54 m2 i k.č. 882, u naravi vinograd površine 1723 m2, obje upisane u zk. ul. 1934 k.o. K., te dijela k.č. 879/1 u naravi pašnjak, upisane u zk. ul. 1935 k.o. K.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju G. Š. da plati parnični trošak tuženika Općine M. u iznosu od 2.156,75 EUR/16.250,00 kn, u roku od 15 dana (petnaest) dana, a odbija tuženik Općina M. sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti.

6. Iz utvrđenja pobijane presude i stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj O- 187/12 od 30.5.2012. iza pok. majke M. Š. naslijedio kat. čest. 43 i 48 upisane u zk. ul. 1062, kat. čest. 879/1 upisanu u zk. ul. 1855 i kat. čest. 879/4 i 882 upisanu u zk. ul. 1859, sve k.o. K., u cijelosti;

- da iz povijesnog vlasničkog lista za nekretnine označene kao gr.č. …, u naravi gospodarska zgrada površine 29 m2, zatim gr.č. …, u naravi 17 kuća za stanovanje površine 212 m2 i k.č. 879/4 u naravi pašnjak (dvorište) površine 54 m2 i k.č. 882 u naravi vinograd površine 1723 m2, obje upisane u zk.ul. 1934 k.o. K., proizlazi da su bile upisane u I. zk. tijelu u zk. ul. 94 k.o. K., te da je kao vlasnik istih prvo bio upisan K. J.1 1881. godine, zatim je 1899. bilo upisano je suvlasništvo K. J. u 2/4 dijela, te K. F.1 i K. I. svaki u ¼ dijela, zatim se 1905. na suvlasničkom dijelu K. J. upisuju K. I. i F.1 svaki u 1/2 dijela, a 1906. na dijelu I. K. upisuje se F. K. , te se 1986. temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. F. K.1 , broj O-426/85 uknjižuje društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine O., a 2008. otpisuje se iz toga uloška z.č. 879/4 i 882 i prenose u zk. ul. 1610 na Republiku Hrvatsku, time da je taj upis poništen 2009. te su gr.č. … i … prenesene besteretno u novi zk.ul. 1859 iste k.o. u kojoj se nakaze i danas, kao i gr.č. … i … u zk.ul. 1062 iste k.o.;

- da je iz povijenog vlasničkog lista za k.č. 879/1, pašnjak površine 1455 m2 utvrđeno da je bila upisana u zk.ul. 215 k.o. K. u I zk. tijelu i da je čestica cijepana 1992. na z.č. 879/1 i 879/5, time da je od 1881. ova nekretnina bila upisana u komunu K. a 1948. kao općenarodna imovina s organom upravljanja odborom M., dok je 2010. ta čestica besteretno upisana u zk.ul. 1855 iste katastarske općine i od 2010. upisana kao vlasništvo tuženika;

- da su u povijesnom posjedovnom listu kao posjednici predmetnih nekretnina od formiranja katastarskog ureda 1952. upisani stric tužitelja J. S., zatim nakon njegove smrti 1983. majka tužitelja M. Š., a od 2012. evidentirani posjednik je tužitelj;

- da je iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj O-426/85-4 od 24.2.1986. iza pok. F. K.1 , rođenog ...., a umrlog ... godine utvrđeno da je ostavitelj umro bez nasljednika i da su njegove nekretnine upisane u zk.ul. 94 k.o. K. postale društveno vlasništvo i predane Skupštini općine O.;

- da iz ostavinskog postupka koju je vođen iza pok. F. K.1 , pod brojem O-5426/85 kod Općinskog suda u Opatiji proizlazi da je ostavitelj rođen …. u K. i da je umro ... u J., time da je u smrtovnici u rubrici tko je uzeo u posjed ostavinsku imovinu navedeno – M. Š., rođ. S. iz O. (dosjelošću preko 50 godina);

- da je u istom ostavinskom postupku majka tužitelja M. Š. dala izjavu 28. veljače 1985. (list 82 spisa) na zapisnik da ostavitelj nema nasljednika i da je ona već 50 godina u posjedu nekretnina čest. 48., 882 i 879/4, upisanih u zk. ul. 94 k.o. K., te da od 1946. godine plaća porez na te nekretnine;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta D. J., na koji stranke nisu imale nikakvih primjedbi proizlazi da k.č. 882 i gčr. … predstavljaju pašnjak i da su u skici lica mjesta označene žutom bojom i opisane slovima B-C-E2-E1-F-G-H-K1-K2-K3-K4-K5-L1-L4- M1-M2-N1-N2-N3-N4-O-P1-P2,P3-S; da k.č.br. 879/1 u naravi također predstavlja pašnjak i na istoj skici lica mjesta je označena zelenom bojom i opisana slovima A-B- S-T-U1-U2 površine 185 m2, da k.č. 879/4 u naravi također predstavlja pašnjak koji je na skici označen žutom bojom i opisan slovima C-D-E1-E2 i da gčr. … u naravi predstavlja teren uz istočnu stranu pomoćne zgrade i da je na skici označen žutom bojom i označen slovima L1-L2-L3-L4.

7. Na temelju tih i tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je ponovno ocijenio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz paragrafa 1468. i 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje. OGZ) i odredbe čl. 158. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZV) za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, te je odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da je zajedno sa svojim prednicima preko 118 godina u posjedu spornih nekretnina i da bi posjed njegovih prednika bio pošten.

8. I u ponovljenom postupku počinjena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

9. Tužitelj osnovanost svoga zahtjeva temelji na tvrdnji da je zajedno sa svojim prednicima u neprekinutom i nesmetanom posjedu spornih nekretnina još prije 1900. godine, kada je zemljišnoknjižni vlasnik F. K.1 preselio u J. i predao u posjed djedu i baki tužitelja J. i M. S. sporne nekretnine, te da su nakon njihove smrti posjed nastavila njihova djeca J. S. i M. S., udana Š. (majka tužitelja), koji su živjeli zajedno. Sadržajno tužitelj ustvari upire na primjenu pravnih pravila iz paragrafa 1472. OGZ, koja se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih 6. travnja 1941. („Narodne novine", broj 73/91).

10. Na temelju pravnih pravila iz paragrafa 1460. i 1472. OGZ pravo vlasništva na državom zemljištu moglo se steći ako se utvrdi da posjed bio zakonit, pošten i istinit i da je neprekidno trajao 40 godina, time da prema pravnom pravilu paragrafa 1477. OGZ ovaj tko dosjelost svoga posjeda temelji na vremenu od 40 godina nije dužan dokazivati zakonit način stjecanja. Isto tako, i kasnijim zakonima i to odredbom čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO), i sadašnjom odredbom čl. 159. ZV jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je da posjed mora biti pošten i trajati zakonom određeno vrijeme.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo je sljedeće shvaćanja:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

12. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

13. Nakon toga je ZV u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

14. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZV iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)

15. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske presuda od 11. lipnja 2009. br. 35298/04) ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.

16. Prema pravnom shvaćanju citiranog suda iznesenom u pobrojanim odlukama „u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

17. Zaključak prvostupanjskog suda protivan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava iznesenom u prednje navedenim odlukama.

18. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da su prednici tužitelja posjedovali spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991., jer je F. K.1 , koji je bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina od 1906. godine, a umro je ... bez nasljednika, prilikom preseljenja u J. prepustio posjed spornih nekretnina djedu i baki tužitelja, da je nakon njihove smrti nekretnine naslijedio njihov sin J. S., koji je od formiranja katastarskog ureda 1952. do svoje smrti 1983. bio upisan kao posjednik spornih nekretnina, a naslijedila ga je majka tužitelja M. Š. kao njegova jedina zakonska nasljednica, a nju je 2012. naslijedio tužitelj. Majka tužitelja M. Š. u izjavi danoj 24.2.1986. u ostavinskom postupku iza pok. F. K.1 kod Općinskog suda u Opatiji navela je da ostavitelj nije imao nasljednika i da je ona 50 godina u posjedu ostaviteljevih nekretnina grč. ..., z.č. 882 i 789/4 upisane u zk.ul. 94 k.o. K. i da od 1946. plaća porez na njih.

19. Kraj tako utvrđenih činjenica potpuno je neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao pošten posjed svojih prednika i da za ovaj postupak nije relevantna činjenica što nitko tužitelju i njegovim prednicima nije branio posjed. 20. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevalo se zakonit pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u čl. 28. ZOVO i u čl. 159. ZV.

21. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten (savjestan) posjed, dok prema odredbi čl. 18. st. 3. i 5. ZV posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, poštenje posjeda se pretpostavlja, presumira, ali čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed njegov posjed gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.

22. Iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi tužitelj i njegovi prednici imali razloga posumnjati da im pravo na posjed spornih nekretnina ne pripada. Naprotiv, predmetne nekretnine držali su kao svoj posjed i svoje vlasništvo nakon što im ih je upisani zemljišnoknjižni vlasnik F. K.1 ustupio i uveo ih u posjed, te im to pravo nitko treći nije osporavao. Tuženik dakle nije oborio presumpciju tužiteljeva poštenja, jer nije dokazao tvrdnju da bi tužitelj i njegovi prednici bili nepošteni posjednici.

23. Tim više, što prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1209/16 od 11. veljače 2020. sve da je posjednik tijekom posjedovanja znao ili mogao znati da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik neka treća osoba, to ne čini samo za sebe posjed nesavjesnim ili nepoštenim, ako su posjednici i njihovi prednici za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici.

24. U konkretnom slučaju prednike tužitelja u posjed uveo tada upisani zemljišnoknjižni vlasnik, koji im je predmetne nekretnine ustupio početkom prošlog stoljeća, te je stric tužitelja J. S., kao zakonski nasljednik svojih roditelja od formiranja katastarskog ureda 1952. do svoje smrti 1983, bio upisan kao posjednik spornih nekretnina, a kontinuirani, nesmetani i pošteni posjed je nastavila majka tužitelja kao njegova jedina zakonska nasljednica, što proizlazi iz njezine izjave koju je 24.2.1986. u ostavinskom postupku iza pok. F. K.1 da je 50 godina u posjedu ostaviteljevih nekretnina (koji je umro bez nasljednika), misleći pri tome na posjed njezinih prednika (roditelja i brata čija je jedina zakonska nasljednica), te su čitavo vrijeme posjedovanja imali razloga osnovano vjerovati da posjed vrše kao vlasnici, dok je tuženik svo vrijeme bio pasivan u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na spornim nekretninama, to su suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda prednici tužitelja kao pošteni posjednici već do 1986. imali potrebno vrijeme za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti.

25. S obzirom da u postupku nije utvrđeno da bi poštenom posjedu tužiteljevih prednika i samog tužitelja bio suprotstavljen privatni interes trećih osoba, to su u konkretnom slučaju, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama na kojima je sada upisana Općina M. na temelju odredbe čl. 159. ZV, koje pravo su tužitelj i njegovi prednici stekli do ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZPP.

26. Tužitelj je ovlašten zahtijevati i provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva pod pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13) otpisom nastalih čestica u zemljišnim knjigama (čl. 145. do čl. 162. ZZK) i upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV), a što je tuženik dužan trpjeti, čime je odluka provediva.

27. Slijedom iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 373.a ZPP valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

28. Preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen je i konačni uspjeh stranka u sporu, zbog čega je temeljem odredbi čl. 166. st. 3., 154. st. 1. i 166. ZPP preinačena i odluka o troškovima postupka. Tužitelju koji je u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom valjalo je priznati zatraženi trošak sastava tužbe (vps. 201.000,00 kn) u iznosu 250 bodova po Tbr. 7./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), trošak zastupanja po odvjetniku na ročištima održanim 5.2.2015., 19.12.2016., 20.9.2022. i 14.11.2022., te na očevidima održanim 7.3.2016. i 25.11.2021. – svako po 250 bodova po Tbr. 9./1. Tarife, a za ročište održano 29.6.2021. – 125 bodova po Tbr. 9./3. Tarife, a za ročište održano 23.1.2017. – 50 bodova po Tbr. 9./5. Tarife, te za sastav obrazloženih podnesaka od 7.10.2021. i 1.7.2021. – svako po 250 bodova po Tbr. 8./1. Tarife, ili ukupno 2425 boda, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 15,00 kn, te uvećano za trošak PDV-a od 25% iznosi 6.034,74 EUR/45.468,75 kn, uvećano za plaćeni trošak vještačenja u sveukupnom iznosu od 862,7 EUR/6.500,00 kn, tako da ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 6.897,44 EUR/51.968,78 kn.

29. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 4.5.2015. jer ne postoji u spisu, niti podnesci od 23.9.2016. i 4.11.2021., jer nisu bili potrebni za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

30. Posljedično navedenom prvostupanjska presuda preinačena je i pod toč. II. izreke te je tuženik odbijen sa zahtjevom da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.156,75 EUR/16.250,00 kn.

31. Tužitelju je primjenom Tbr. 10./1. Tarife dosuđen zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 250 bodova, uvećano za trošak PDV-a i plaćenu sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 313,22 EUR, čini ukupni trošak sastava žalbe u iznosu od 1.090,89 EUR/8.219,33 kn.

U Zagrebu 31. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte