REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1732/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te članica vijeća Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe M. K. d.o.o. putnička i pomorska agencija, zbog prekršaja iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11, 74/13, 69/17, 46/18), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 8. Pp J-2471/2019 od 25. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, za koji je okrivljena pravna osoba M. K. d.o.o. putnička i pomorska agencija proglašena krivom, na temelju tog zakonskog propisa, a uz primjenu čl. 33. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), dalje u tekstu: PZ), okrivljenoj pravnoj osobi izriče novčana kazna 3.052,00 € (tri tisuće pedeset dva eura)/[1] , 23.000,00 HRK (dvadeset tri tisuće kuna).

II. Novčanu kaznu okrivljena pravna osoba M. K. d.o.o. putnička i pomorska agencija, dužna je platiti u roku od 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove pravomoćne presude, s time da će se ista smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljena pravna osoba u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba M. K. d.o.o. putnička i pomorska agencija, proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, pa je uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna, te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna.

2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Osnovano tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne.

5.1. Naime, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je, odmjeravajući prekršajnopravnu sankciju, cijenio vrstu i težinu počinjenog prekršaja, činjenicu da se radi o razdoblju ekonomske recesije i da je proteklo dulje vrijeme od prethodnog kažnjavanja. Međutim, po ocjeni ovog suda, citirane olakotne okolnosti, ni svaka za sebe, a niti u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi, u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne.

5.2. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je, imajući na umu da je takva odluka protivna odredbi čl. 4. st. 1. (b) Direktive Vijeća Europske unije 2001/51/EZ, kojom se države članice obvezuju kako će sankcije prema prijevoznicima biti odvračajuće i učinkovite, te da najniži iznos novčane kazne ne može biti manji od 3.000 eura za svaku prevezenu osobu, kao i propisanu kaznu za ovaj prekršaj koja je usklađena s pravno obvezujućim aktima Europske unije (novčana kazna od 23.000,00 kuna za svakog stranca), očigledno da se radi o jednom od najtežih prekršaja i da po tom kriteriju nema osnove za zaključak o opravdanosti ublažene novčane kazne.

5.3. Nadalje, u odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti odnosno proteka duljeg vremena od ranije osuđivanosti, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne.

5.4. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne očigledno precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu odredbe o ublažavanju kazne. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanoj visini.

5.5. Posebno se ističe da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22) koji je u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude stroži za počinitelja, budući da za predmetni prekršaj propisuje viši iznos novčane kazne (6.630,00 eura), pa je primijenjen zakon koji je važio u vrijeme počinjenja djela kao blaži.

6. Stoga je, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude i pravnoj osobi izrečena novčana kazna u zakonom predviđenom iznosu 23.000,00 kuna preračunato u euro.

U Zagrebu, 31. svibnja 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okr. pravnu osobu i tužitelja.