Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 6 Gž-650/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz Z., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u Z., …, protiv tuženika A. H. d.d., Z., …, OIB: …, koga zastupaju članovi uprave M. J. i S. D., a ove punomoćnici-odvjetnici u O. društvu A. i partneri j.t.d., Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1213/2016-123 od 7. travnja 2022., u sjednici održanoj 31. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ž. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1213/2016-123 od 7. travnja 2022. u toč. II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. prosinca 2009. do isplate u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i u toč. III izreke u nedosuđenom dijelu.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom je suđeno:
"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. prosinca 2009. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 23. prosinca 2009. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate u roku 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 24.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. prosinca 2009. do isplate u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.225,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 7. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
2. Protiv citirane presude u toč. II izreke preko dosuđenih 5.250,00 eura do zatraženih 9.250,00 eura i u toč. III izreke, tužitelj je izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da se opća odredba 6 Tablica invalidnosti tuženika može primjenjivati samo na isti ud ili isti organ, a iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka vidljivo je da kod tužitelja postoji invalidnost na rebrima, vratnoj kralježnici i koljenu pa se nije smjela primijeniti opća odredba Tablica invalidnosti tuženika, već je tužitelju trebalo dosuditi zatraženi iznos od 9.250,00 eura za preostalih 18,5 % trajnog invaliditeta. Tužitelj je na ročištu 22. veljače 2022. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, što ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe, za koje bi, ako je do njega došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bio potreban pristanak tuženika. Sud je pogrešno odlučio o tužbenom zahtjevu iz podneska od 28. svibnja 2021., koji je postojao od 29. lipnja 2020. do 22. veljače 2022., a parnični trošak stranaka određen je prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme počinjenja pojedinih parničnih radnji, pri čemu je trebalo uzeti u obzir da je tuženik nakon više od sedam godina vođenja ovog postupka isplatio nesporni dio naknade štete s pripadajućim kamatama za 14,5 % trajnog invaliditeta u iznosu od 72.540,00 kn, koji je trebalo uračunati u uspjeh tužitelja u postupku i to u svakoj njegovoj fazi. Predlaže preinaku presude u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za žalbu, a podredno ukidanje presude u tome dijelu i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj prigovara da je na ročištu 22. veljače 2022. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, a što ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe te da je sud pogrešno odlučio o zahtjevu iz podneska od 28. svibnja 2021., čime upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.).
5.1. Iz spisa proizlazi da je tužbenim zahtjevom u podnesku od 28. svibnja 2021. tužitelj zatražio isplatu iznosa od 29.250,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB sa zakonskim zateznim kamatama od 23. prosinca 2009. do isplate te je na ročištu 22. veljače 2022. smanjio tužbeni zahtjev tražeći isplatu iznosa od 9.250,00 eura s pripadajućim kamatama, kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik protivio.
5.2. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.
5.3. Dakle, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev, tuženik se protivio tom djelomičnom povlačenju tužbe pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu iz podneska od 28. svibnja 2021., slijedom čega nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 193. st. 2. ZPP.
5.4. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga nije osnovana.
6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.000,00 eura na ime osiguranja od nezgode s ugovorenom svotom pokrića za trajni invaliditet u iznosu od 50.000,00 eura, kao posljedice ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi 3. studenoga 2005.
7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:
- da je tužitelj u osiguranom slučaju zadobio prijelom četiriju rebara s pomakom i natučenjem pluća bez dokazanog oštećenja plućne infekcije,
- da je tužitelj imao tešku artrozu desnog koljena koja zahtijeva ugradnju totalne proteze koljena koja nije učinjena zbog opasnosti od infekcije, a koja artroza je posljedica ozljede koljena u osiguranom slučaju (razderotne rane desnog koljena s puknućem prednje ukrižene sveze),
- da stabilizacija zdravstvenog stanja tužitelja nije nastupila niti istekom treće godine od nesretnog slučaja,
- da je 3. studenoga 2008. (protekom tri godine od nesretnog slučaja u smislu čl. 14. st. 4. Općih uvjeta tuženika za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), zdravstveno stanje tužitelja glede koljena zahtijevalo ugradnju totalne endoproteze koljena,
- da ugradnja totalne endoproteze koljena nije učinjena zbog perzistirajuće infekcije jer postoji velika vjerojatnost da bi nakon ugradnje umjetnog koljena došlo do infekcije ugradbene proteze i još goreg kliničkog stanja tužitelja (pa i amputacije noge),
- da gledajući medicinski, nevezano uz ugovorenu Tablicu za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) tuženika (dalje Tablica) teška artroza koljena uz umanjenje opsega pokreta u većem stupnju predstavlja veći invaliditet od stanja po ugradnji totalne proteze koljena,
- da bi tužitelju pripadala isplata po toč. 157.b) Tablice za 30 % invaliditeta, po toč. 46.b) Tablice za 5 % invaliditeta i po toč. 83. Tablice za 3 % invaliditeta, što sveukupno iznosi 38 %,
- da je toč. 6. Općih odredaba Tablice propisano da u slučaju gubitka ili oštećenja više uda ili organa zbog jednog nesretnog slučaja postotci invaliditeta za svako pojedino udo ili organ zbrajaju se tako da se krajnji postotak invaliditeta određuje do visine ¾ sveukupnog zbroja pojedinih invaliditeta, ali ne može iznositi više od 100 % niti manje od postotka najvećega pojedinog invaliditeta,
- da je ¾ zbroja invaliditeta 28,5 %, a postotak najvećeg pojedinog invaliditeta je 30 % pa prvostupanjski sud zaključuje da krajnji postotak invaliditeta kod tužitelja iznosi 30 %,
- da je tuženik prije pokretanja postupka isplatio tužitelju iznos od 2.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a tijekom postupka daljnji iznos od 7.250,00 eura u kunskoj protuvrijednosti što pokriva 19,5 % invaliditeta,
prvostupanjski sud u toč. I izreke presude, koja nije pobijana žalbom, nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.250,00 eura, za daljnjih 10,5 % invaliditeta (ukupno 30 % invaliditeta), dok je u preostalom dijelu, pa i za iznos od 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, tužbeni zahtjev odbijen.
8. Tužitelj u žalbi tvrdi da se toč. 6. Općih odredaba Tablice primjenjuje samo na isti ud ili isti organ, a kod tužitelja postoji invalidnost na rebrima, vratnoj kralježnici i koljenu pa mu je trebalo dosuditi ukupan zatraženi iznos od 9.250,00 eura za preostalih 18,5 % trajnog invaliditeta.
8.1. Prema toč. 5. Općih odredaba Tablice posljedice povreda jednoga organa ne zbrajaju se i ne mogu biti ocjenjene po više točaka Tablice invaliditeta, ali mogu biti ocjenjene po onoj točki koja utvrđuje najviše invaliditet za tu posljedicu. Kako je već kazano, u toč. 6. Općih odredaba Tablice jasno je određeno da se postotci invaliditeta za pojedini ud ili organ, u slučaju gubitka ili oštećenja više udova ili organa zbog jednog nesretnog slučaja zbrajaju tako da se krajnji postotak invaliditeta određuje do ¾ sveukupnog zbroja invaliditeta, ali ne može biti više od 100 % niti manje od postotka najvećega pojedinog invaliditeta, iz čega proizlazi da se, suprotno tvrdnji tužitelja, toč. 6. Općih odredaba Tablice odnosi na situacije kada je u jednom nesretnom slučaju došlo do gubitka ili oštećenja više udova ili organa, kao u konkretnom slučaju.
9. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 897., čl. 898. st. 1. i čl. 940. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05.) odbijanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 4.000,00 eura.
10. Odlučujući o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud je, utvrđujući da je između stranaka tijekom postupka bio sporan samo opseg invaliditeta tužitelja, zaključio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima u smislu odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. ZID ZPP, ocjenjujući da dosljedna primjena odredba čl. 154. st. 2. toga Zakona ne bi bila pravična, istovremeno određujući da je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove medicinskih vještačenja u ukupnom iznosu od 8.225,00 kn koji su bili nužni za vođenje parnice neovisno o uspjehu stranaka.
10.1. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je trebalo uzeti u obzir da je tuženik nakon više od sedam godina vođenja postupka isplatio dio naknade štete za 14,5 % trajnog invaliditeta i tu okolnost uračunati u uspjeh tužitelja u svakoj fazi postupka, valja istaći da je prvostupanjski sud imao u vidu tuženikove isplate prije i za vrijeme postupka, vrijednost predmeta spora u pojedinim fazama postupka kao i uspjeh stranaka u pojedinim fazama, kao i činjenicu da je među stranaka bio sporan samo opseg invaliditeta tužitelja, pravilno ocjenjujući da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, zbog čega svaka od njih treba snositi svoje troškove zastupanja.
11. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. prosinca 2009. do isplate i u toč. III izreke u nedosuđenom dijelu.
12. U nepobijanom dijelu u toč. I izreke, u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i u toč. III u dosuđenom dijelu, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Zadru 31. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Katija Hrabrov, v.r.
