Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-947/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Vlade Skorupa predsjednika vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz K. na S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica A. S. P., odvjetnica u Z., , protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: …..kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj 24 Pr-49/2020-22 od 1. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj 24 Pr-49/2020-22 od 1. lipnja 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenih troškova kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate 10.616,82 eur/80.700,00 kn[1] sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose s tijekom od ožujka 2015. do ožujka 2020. kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 530,89 eur/4.000,00 kn sa zateznim kamatama.
2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22, 114/22: dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se ista odbije i prvostupanjska presuda kao zakonita potvrdi, te traži naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati i njezino obrazloženje sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Predmet spora je zahtjev radi isplate terenskog dodatka za rad tužitelja proveden na graničnim prijelazima sa Republikom Slovenijom.
8. Sud je prvog stupnja je utvrdio:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju kao djelatnik Policijske uprave K.-z., Policijske postaje K., radio na radnom mjestu policijskog službenika na graničnim prijelazima G. Č. - S. V., D. – N. V., M. D. - O., R. – B. ob S., P. – S., M. – I., L. P. – P..
- da se navedeni granični prijelazi nalaze se na području Policijske uprave K.- zagorske i da temeljem Uredbe Vlade Republike Hrvatske o graničnim prijelazima ("Narodne novine", broj 79/13) i da prema Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/17, 5/18, 66/18 i 109/18) svi granični prijelazi iz tužbe pripadaju u nadležnost PP Klanjec,
- da je tužitelj poslove granične policije obavljao na državnom teritoriju Republike Slovenije sukladno Zakonu o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" Međunarodni ugovor br. 2/2004) na način da je mjesto rada tužiteljice fizički bilo udaljeno od granične crte sa Republikom Hrvatskom u rasponu od 500 metara,
- da je tužitelj tužbeni zahtjev utemeljio na odredbi članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. i odredbi članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 1. studenog 2017. kojima je na istovjetan način bilo propisano da službenik i namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta stalnog boravka imaju pravo na dodatak za rad na terenu ukoliko je na terenu provedeno najmanje 8 sati,
- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, unutar iste ustrojstvene jedinice i to Policijske uprave K.-zagorske, Policijske postaje K.. Iako je u utuženom razdoblju radilo na različitim graničnim prijelazima, odnosno na različitim mjestima rada, radio je unutar iste ustrojstvene jedinice, na području nadležnosti iste i to poslove radnog mjesta na koje je raspoređen prema pravilniku o unutarnjem redu i aktu o unutarnjem ustrojstvu tog državnog tijela. Zato se prema ocjeni suda prvog stupnja tužiteljev rad u okviru spomenutih graničnih prijelaza ne može smatrati radom na terenu, već njegovim stalnim mjestom rada. Svrha je terenskog dodatka pokriće povećanih troškova zbog rada na terenu, koji se sastoje od izdataka za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu.
9. Temeljem tog utvrđenja odbio je tužbeni zahtjev.
10. Tužitelj žalbom u bitnome osporava pravilnost primjene materijalnog prava. Poziva se na tumačenje zaključka Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 7/55 i tvrdi da je pravilnom primjenom tog tumačenja valjalo tužitelju dosuditi potraživanu naknadu na ime terenskog dodatka.
11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatom potraživanog iznosa i predmetno utvrđenje suda prvog stupnja sukladno je stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi poslovni broj Rev-1206/22. od 17. siječnja 2023. odgovarajući na pitanja zbog kojih je u pravno i činjenično istom predmetu, podudarnim s ovim, Vrhovni sud dopustio izjavljivanje revizije navedeni su slijedeći odgovori:
"Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave K. zagorske Policijske postaje K. obuhvaća područje graničnog prijelaza G. Č., D., M. D., R., M., P. i L. P. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza S. V., N. V. O., B. ob S., S. i P. u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.
12. Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države."
13. Prema tome za zaključiti je kako tužitelj koji je radio na više graničnih prijelaza u nadležnosti Policijske postaje u kojoj je obavljao svoju službu (radi se o cjelini sastava te Policijske postaje) i neovisno o tome što su pojedine točke u kojima je rad obavljan međusobno udaljene, nije obavljao rad na terenu da bi imao pravo na izdatke za hranu i smještaj tj. terenski dodatak, kako je to predviđeno odredbama članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13., 150/13., 153/13.-ispravak, 71/16. i 123/16.-dalje: KU/13) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17., 12/18.-dalje KU/17). Drugim riječima, tužitelj je radeći unutar obuhvata svoje Policijske postaje radio unutar svog mjesta rada zbog čega sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da nema pravo na isplatu utuženih iznosa.
14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i opravdanim troškove postupka tuženika koji je u cijelosti uspio u sporu i pravilno je obvezao tužitelja na isplatu dosuđenog iznosa, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.
15. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.
16. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), a odbijen je i zahtjev tužitelja za sastav odgovora na žalbu jer taj trošak nije opravdan (članak 155. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Rijeci 31. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Vlado Skorup,v.r.
