Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-994/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. Ž. iz S. B., OIB: …, zastupane po punomoćnici R. K. –K. odvjetnici iz S. B., protiv tuženika H.-o. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz OD O., P. & P. odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-33/2021-24 od 2. lipnja 2022., 31. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika H.-o. d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-33/2021-24 od 2. lipnja 2022., u dosuđujućem dijelu dosuđene naknade neimovinske štete za iznos od 912,46 eur[1] / 6.875,00 kn (slovima: devetsto dvanaest eura četrdeset šest centi/šest tisuća osamsto sedamdeset pet kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu za iznos od 935,72 eur/7.050,91 kn (slovima: devetsto trideset pet eura sedamdeset dva centa / sedam tisuća pedeset kuna devedeset jedna lipa).

II Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u preostalom dosuđujućem dijelu naknade neimovinske štete za iznos od 139,35 eur/1.050,00 kn (slovima: sto trideset devet eura trideset pet centi/tisuću pedeset kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i u odluci o parničnom trošku u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 146,48 eur/1.103,71 kn (slovima: sto četrdeset šest eura četrdeset osam centi/tisuću sto tri kune sedamdeset jedna lipa) i sudi:

Odbija se tužiteljica D. Ž. s dijelom tuženog zahtjeva kao neosnovanim koji glasi:

„Nalaže se tuženiku H.-O. d. d., Z., OIB: …da isplati tužiteljici D. Ž. iz S. B., OIB: …ime razlike neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 139,35 eur/1.050,00 kn (slovima: sto trideset devet eura trideset pet centi/tisuću pedeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 17. prosinca 2020. pa do isplate, kao i da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 146,48 eur/1.103,71 kn (slovima: sto četrdeset šest eura četrdeset osam centi/tisuću sto tri kune sedamdeset jedna lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja pa do isplate, sve to u roku do 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

III Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 16,17 eur/121,87 kn (slovima: šesnaest eura sedamnaest centi / sto dvadeset jedna kuna osamdeset sedam lipa), dok se odbija tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 108,25 eur/815,63 kn (slovima: sto osam eura dvadeset pet centi/osamsto petnaest kuna šezdeset tri lipe) kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike naknade štete iznos od 1.096,49 eur/8.261,56 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.082,30 eur/8.154,62 kn.

2.Protiv prvostupanjske presude, u dosuđujućem dijelu za iznos od 1.038,55 eur / 7.825,00 kn, te odluke o parničnom trošku, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika osnovana je u manjem dijelu.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga parničnih stranaka, obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti, kao ni postupovnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.No, osnovani su samo u manjem dijelu navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u dosuđujućem dijelu naknade neimovinske štete iz razloga koji će se nastavno obrazložiti.

7.Iz rezultata dokaznog postupka u bitnome proizlazi:

-da je 25. rujna 2020. došlo do štetnog događaja – prometne nezgode, u kojem je tužiteljica pretrpjela imovinsku i neimovinsku štetu,

-da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, te odgovoran za nastanak predmetnog događaja,

-da je tuženik 24. veljače 2021. naknadio tužiteljici neimovinsku štetu nastalu povodom ovog događaja u iznosu od 1.330,54 eur / 10.025,00 kn,

-da je u tijeku ovog postupka provedeno medicinsko vještačenje na okolnost visine neimovinske štete, kojim je utvrđeno da je tužiteljica u kritičnom događaju zadobila lakše tjelesne povrede, da je sukladno tome trpjela tjelesne boli jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 15 dana, te slabog intenziteta u trajanju od mjesec dana, kao i povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od 2 mjeseca, da je također pretrpjela kratki i intenzivni primarni strah u trenutku nezgode, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od 5 dana, da je imala potrebu za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 10 dana po 2 sata dnevno.

8.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik u obvezi platiti tužiteljici naime pretrpljene neimovinske štete daljnji iznos od 975,51 eur/7.350,00 kn, na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći iznos od 39,81 eur/300,00 kn, a po osnovi troškova liječenja iznos od 3,31 eur/25,00 kn. Vodeći računa o tome da je tuženik nesporni dio štete platio tužiteljici naknadno, to istoj na ime zateznih kamata za period od 18. prosinca 2020. do 24. veljače 2021., dosuđuje iznos od 111,56 kn. Stoga pozivom na čl. 19., 92., 1095., 1100., te čl. 29. i 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO-a), odlučuje kao u izreci, dok o troškovima postupka odlučuje primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a.

9.Sagledavajući sve pravno relevantne okolnosti ovog slučaja, napose težinu zadobivenih tjelesnih povreda u predmetnom štetnom događaju, posljedice koje je tužiteljica zbog toga trpjela u vidu tjelesnih boli i pretrpljenog straha, pogrešno je prema uvjerenju ovog suda, prvostupanjski sud zaključio da je osnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice.

10.Naime, stajalište je ovog suda da u konkretnoj pravnoj situaciji, tužiteljici na ime povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje po kriteriju pretrpljenih tjelesnih bolova, sukladno nalazu vještaka, te uvažavajući važeće Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete donesene na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su IV-47/2020-5 (dalje: Orijentacijske kriterije) pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.805,03 eur/13.600,00 kn (159,26 eur/1.200,00 kn za tjelesne boli jakog intenziteta, 663,61 eur/5.000,00 kn za tjelesne boli srednjeg intenziteta, 424,71 eur/3.200,00 kn za tjelesne boli slabog intenziteta, 557,43 eur/4.200,00 kn za povremene tjelesne boli slabog intenziteta), te na ime povrede prava osobnosti na duševno zdravlje po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 437,98 eur/3.300,00 kn, što je sveukupno 2.243,01 eur/16.900,00 kn.

Budući da je tuženik podmirio nesporni dio štete u iznosu od 1.330,54 eur/10.025,00 kn, stajalište je ovog suda da iz ranije iznesenih razloga, tužiteljici pripada daljnji iznos na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sukladno čl. 19. st.1. u svezi čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, u iznosu od 912,46 eur/6.875,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok se preostali dio zahtjeva za dosudu naknade neimovinske štete ukazuje neosnovanim.

11.1.U kontekstu prethodno iznesenog, neutemeljenim smatra ovaj sud žalbene navode tuženika u dijelu u kojem tvrdi da bi sukladno važećim Orijentacijskim kriterijima, tužiteljici na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje mogao pripasti maksimalni iznos od 1.831,57 eur/13.800,00 kn, odnosno da sve dosuđeno preko toga je u potpunosti neutemeljeno, odnosno mimo spomenutih Orijentacijskih kriterija.

Vezano za izračun tuženika, valja naglasiti da kako ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za utvrđenje naknade za neimovinske štete, budući se visina štete utvrđuje ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja, visina utvrđene naknade se mora kretati samo u okviru tih osnovnih (i općih) smjernica i njene prirode: ona mora predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika.

Shodno tome, Orijentaciji kriteriji su doneseni na temelju prethodno navedenih smjernica, a kako bi se njihovom primjenom ujednačili kriteriji kod odlučivanja o toj naknadi. To znači da isti sadrže samo (orijentacijska) stajališta Vrhovnog suda, što ima za posljedicu da ih sudovi, ali po ocjeni ovog suda i svi ostali sudionici, ne mogu primjenjivati pukim automatizmom za izračunavanje pravične naknade.

11.2.Drugim riječima, ti kriteriji nisu izvor prava, pa sudovi ovisno o konkretnim okolnostima naknadu nematerijalne štete mogu utvrđivati i izvan granica njima predviđenih za pojedine vidove takve štete, a suprotan bi stav njima oduzimao svrhu zbog koje su donijeti: da budu „orijentacijski“, a otklanjao bi zakonom propisanu obvezu odlučivanja o naknadi prema „svim (individualiziranim) okolnostima slučaja“ i prema navedenim smjernicama iz odredbi čl. 1100. st.1 i 2. ZOO-a, što im nije ni bio cilj.

12.Slijedom ovakvih utvrđenja, nameće se zaključak da tužiteljici i prema prosudbi ovog suda pripada pravo na daljnju naknadu pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 912,46 eur / 6.875,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok se neosnovanim ukazuje preostali dio dosuđenog iznosa po tom osnovu u visini od 139,35 eur / 1.050,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog čega je valjalo odbiti tužiteljicu s tim dijelom zahtjeva.

13.1.U odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem pobija odluku o trošku valja reći da su isti osnovani samo u manjem dijelu.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je tužiteljici sud prvog stupnja dosudio pored ostalog trošak pribave Zapisnika o očevidu u iznosu od 33,18 eur/250,00 kn, iako iz stanja u spisu po ocjeni ovog suda ne proizlazi da je tužiteljica za pribavu istog imala trošak upravo u tom iznosu; da je tužiteljici dosuđen trošak sudske pristojbe u iznosu od 2,65 eur/20,00 kn na ime pristojbe za Zapisnik o očevidu; nagradu za sastav podneska od 25. veljače 2021. u omjeru od 100%, iako je iz sadržaja istog razvidno da tužiteljica istim sukladno nalazu vještaka postavlja konačni tužbeni zahtjev; te nagradu za pristup na ročište za objavu presude.

13.2.Suprotno ocjeni tuženika, stav je i ovog suda da je obzirom na predmet spora, trošak pribave Zapisnika o očevidu, a time i plaćanje sudske pristojbe za pribavu istog, trošak koji je sukladno čl. 155. st.1. ZPP-a, potreban za ovu parnicu. Isto tako, osnovano je po uvjerenju ovog suda, tužiteljici dosuđena nagrada za pristup na ročište za objavu presude, kao trošak potreban za parnicu, obzirom na konsekvence sukladno odredbama ZPP-a, vezane za rokove za izjavljivanje žalbe i sl.

13.3.No što se tiče podneska tužiteljice od 25. veljače 2021., prosudba je ovog suda da isti ne po svom sadržaju ne predstavlja jedan od podnesaka koji je taksativno naveden kao primjer obrazloženog podneska iz Tbr. 8.t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i dr., dalje: Tarife), već da se ovdje radi o podnescima navedenim u Tbr. 8.t.3. Tarife. To ima za posljedicu da, u konkretnom slučaju tužiteljici na ime nagrade za sastav istog, pripada nagrada od 25%.

14.1.Međutim, kako je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačena prvostupanjska presuda na način da je u konačnici tužiteljica odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva, to neovisno o prednjem, ipak tuženik pravilno pobija odluku o trošku.

14.2.Naime, obzirom na uspjeh tužiteljice u parnici, valjalo je u konkretnoj pravnoj situaciji o troškovima postupka odlučiti primjenom čl. 154. st.2. ZPP-a. Sukladno navedenoj odredbi, najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici; od postotka one stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri; nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostalo nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

U kontekstu prednje rečenog, to znači da je tužiteljica u odnosu na osnov u ovoj parnici uspjela u omjeru od 100%, a s visinom 87%, što znači da je uspjela u omjeru od 93,5% (100+87:2=93,5%). Sukladno tome, tuženik nije uspio sa osnovom, dok je uspio sa visinom u omjeru od 13%, što znači da je u ovoj parnici uspio u omjeru od 6,5% (0+13:2=6,5%). Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, proizlazi da je konačni uspjeh tužiteljice u ovoj parnici 87,5% (93,5- 6,5%=87,5%), u kojem je omjeru tuženik u obvezi podmiriti tužiteljici nastali parnični trošak.

14.3.Pri utvrđivanju visine dosuđenih parničnih troškova, ovaj je sud vodio računa o tome da se tijekom postupka mijenjala vrijednost predmeta spora koja je u trenutku podnošenja tužbe iznosila 2.246,33 eur/16.925,00 kn, pa 930,59 eur/7.011,56 kn, te konačno 1.096,49 eur/8.261,56 kn.

Stoga se dosuđeni trošak tužiteljice odnosi na nagradu za sastav odštetnog zahtjeva i za sastav tužbe u iznosu od po 116,13 eur/875,00 kn, nagradu za sastav 3 podneska u iznosu od 199,06 eur/1.500,00 kn (od 25.02.2021. u iznosu od 24,88 eur / 187,50 kn, od 14.04.2021. i 22.02.2022. u iznosu od po 87,09 eur/ 656,25 kn), nagrade za pristup na 3 ročišta u iznosu od 248,83 eur/1.875,00 kn (od 7.02.2022., 20.04.2022. u iznosu od 99,54 eur/750,00 kn, 26.02.2022. u iznosu od 49,77 eur/375,00 kn), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 30,13 eur/227,16 kn, na presudu u iznosu od 34,83 eur/262,50 kn, trošak pribave Zapisnika o očevidu u iznosu od 29,03 eur/218,75 kn, te pristojbe za pribavu Zapisnika u iznosu od 2,32 eur/17,50 kn, sve srazmjerno uspjehu u parnici, dok je trošak provedenog medicinskog vještačenja tužiteljici priznat u cijelosti sukladno čl. 155. st.1. ZPP-a, u iznosu od 159,26 eur/1.200,00 kn, odnosno sveukupno 935,72 eur/7.050,91 kn.

14.4.Obzirom na prethodno iznesene razloge, pravilnom se u konačnici ukazuje odluka o trošku suda prvog stupnja u visini od 935,72 eur/7.050,91 kn, dok se neosnovanim ukazuje preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u visini od 146,48 eur/1.103,71 kn koji je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava valjalo odbiti kao neosnovan.

15.Kako je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačena prvostupanjska presuda, to je valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka tuženika, primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a, srazmjeno uspjehu s izjavljenom žalbom primjenom čl. 154. st.2. ZPP-a.

Slijedom ranije rečenog, dosuđeni trošak žalbenog postupka odnosi se na nagradu za sastav žalbe, uvećano za PDV, što u konkretnom slučaju iznosi ukupno 16,17 eur/121,87 kn, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu ovog troška ukazuje neosnovanim.

16.Zbog svega rečenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika, presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu naknade neimovinske štete za iznos od 912,46 eur/6.875,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu za iznos od 935,72 eur/7.050,91 kn, sve primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u preostalom dosuđujućem dijelu naknade neimovinske štete za iznos od 139,35 eur/1.050,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 146,48 eur/1.103,71 kn primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a, sve na čin pobliže naveden u točki II. izreke ove presude.

17.Presuda suda prvog stupnja u izreci presude u preostalom dosuđujućem dijelu, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 31. svibnja 2023.

Sutkinja

Svjetlana Pražić