Poslovni broj: Usž-3698/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Lidije Rostaš, članica vijeća, te više sudske savjetnice – Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. B., M. V., kojeg zastupa S. I., odvjetnica u R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1276/2021-12 od 5. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 1 UsI- 1276/2021-12 od 5. srpnja 2022.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda klasa: UP/II-114-04/21-02/70, urbroj: 511-01-158-21-6 od 1. rujna 2021. godine i Prvostupanjskog disciplinskog suda R., klasa: UP/I-114-04/20-02/421, urbroj: 511-01-158-21-19 od 14.travnja 2021., te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u R., klasa: UP/I-114-04/20- 02/421, urbroj: 511-01-158-21-19 od 14. travnja 2021. godine kojim je tužitelj proglašen odgovornim za počinjenje dvije teže povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u dispozitivu tog rješenja te mu je utvrđena i izrečena jedinstvena disciplinska kazna- novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu , na vrijeme od četiri mjeseca..

3. Osporenu presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da postoji bitna povreda sudskog postupka jer sud nije pravilno primijenio odredbe ZUS-a, ističe povredu načela zakonitosti i vladavine prava koja u ovom predmetu nisu poštovana pri čemu se poziva na članak 29. stavak 1. i stavak 4. Ustava RH, navodeći dokaze koji su pribavljeni na nezakonit način. Smatra u vezi s tim da je sud zauzeo pogrešan stav da su tajno snimljeni telefonski razgovori dokazi jer se radi o nezakonito dokazima koji se nisu mogli koristiti u postupku radi čega se poziva na članak 8 Konvencije i članak 35. i 36. Ustava RH što iscrpno obrazlaže. Navodi da niti ZUP niti ZUS ne sadrže odredbe o nezakonitim dokazima, ali da je jasno da pri njihovom tumačenju treba primjenjivati druge izvore prava na koje tužitelj u žalbi decidirano i opsežno ukazuje. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu, tužitelj smatra da sud nije utvrdio odlučne činjenice i nije izveo nijedan dokaz predložen po njemu, osim onih dokaza koji su pribavljeni nezakonito. Pogrešna primjena materijalnog prava ogleda se u pogrešnoj primjeni Zakona o policijskim poslovima i ovlastima koje sud nije uzeo u obzir niti ih je primijenio. Ovo se prije svega odnosi na okolnosti obavljanja policijskih poslova. Ponavljajući navode iz tužbe i dosadašnjeg postupka u opširnoj žalbi na 29 stranica , predlaže sudu da uvaži žalbu, poništi osporenu presudu, usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog disciplinskog suda, uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje u cijelosti kod razloga navedenih u obrazloženju pobijanih rješenja, odgovoru na tužbu i podnescima. Smatra žalbene navode neosnovanim i predlaže sudu da odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Tužitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1. Bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovog Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. ( čl. 66.st.2. ZUS-a).

9.2. Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kad je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak (čl.66.st.3.ZUS-a).

9.3. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad upravni sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio ( čl. 66. st. 4. ZUS-a).

10. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je protiv tužitelja pokrenut disciplinski postupak zbog teže povrede službene dužnosti - nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije, iz članka 96. stavka 1. i 7. Zakona o policiji, zbog čega mu je izrečena novčana kazna od 10% od posljednje plaće na vrijeme od jednog mjeseca , te zbog teže povrede službene dužnosti- odbijanja izvršenja zadaće, iz članka 96. stavka 1. točke 4. Zakona o policiji zbog čega mu je izrečena novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% posljenje plaće na vrijeme od tri mjeseca, odnosno jedinstvena kazna u 10%- nom mjesečnom iznosu kroz četiri mjeseca.

11. Tužitelj je oglašen odgovornim što je dana 16. prosinca 2020. oko 12,45 sati za vrijeme službe koju je obavljao na Međunarodnom graničnom prijelazu za međunarodni promet putnika i roba u cestovnom prometu J. B., putem službenog telefona na neprimjeren način komunicirao odnosno raspravljao sa nadređenim policijskim službenikom P. M., pomoćnikom voditelja smjene Operativno- komunikacijskog centra Policijske uprave k. ( dalje: OKP PU K.) što je utvrđeno uvidom u snimku telefonskog razgovora i u transkripte istog, koje dokaze je sud izveo i na usmenoj raspravi.

11.1. Nadalje, tužitelj je oglašen odgovornim jer je istoga dana 16. prosinca 2020, povodom neprimjerenog komuniciranja sa nadređenim službenikom, oko 14.00 sati u službenim prostorijama odbio postupiti po zakonitoj usmenoj zapovijedi pomoćnice načelnika za zaštitu granice A. H. da se pisanim putem očituje na okolnosti komunikacije s pomoćnikom voditelja smjene, što je tužitelj odbio izvršiti bez postojanja opravdanih razloga.

11.2. Takvim postupanjem tužitelj je počinio teže povrede službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točkama 4. i 7. Zakona o policiju ( Narodne novine, broj: 34/11.- 66/19. dalje: ZOP). Naime, tim je člankom ZOP-a propisano da težu povredu službene dužnosti predstavlja odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi ( t.4.) i nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije (t.7. ).

12. Iz provedenih dokaza u disciplinskom postupku nesporno proizlazi da je tužitelj počinio djela koja mu se stavljaju na teret pa je pravilno zaključeno da se radi o težoj povredi službene dužnosti opisano u članku 96. stavku 1. točki 4. i 7. ZOP-a kažnjivo po članku 110. stavku 2. točki 1. istog Zakona.

13. S obzirom da je tužitelj nezakonitim postupanjima opisanim u izreci prvostupanjskog rješenja počinio teže povrede službene dužnosti mogla mu je biti izrečena disciplinska kazna kakvu je izreko tijelo, a s obzirom na težinu počinjenih povreda službene dužnosti i okolnosti pod kojima su iste počinjena. Radi toga je tuženik osnovano odbio tužiteljevu žalbu.

14. Sud je u ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika održao usmenu raspravu čime je svim stranama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima važnim za odluku u predmetnoj stvari te je nakon uvida u sudski spis i spis tuženika, kao i nakon preslušavanja spornih snimki telefonskih razgovora ocijenio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja a svoju je odluku obrazložio na iscrpan i razložan način koji prihvaća i ovaj sud. Naime, prema ocjeni prvostupanjskog suda , a nakon izvođenja predmetnog dokaza, sadržaj, ton i način komunikacije s nadređenim službenikom nije bio primjeren, čime je tužitelj uz odredbe ZOP-a povrijedio i odredbe Etičkog kodeksa policijskih službenika. Također, odbijanjem postupanja po zapovjedi tužitelj je poremetio hijerarhijski sustav i međusobne odnose te način komunikacije među policijskim službenicima, što nesporno dovodi do poremećaja u sustavu važnom za sigurnost građana i sustava kao takvog te šteti ugledu sustava i policijskih službenika.

15. Što se tiče prigovora o nezakonitim dokazima na koje je prvostupanjski sud dao zakonit i argumentiran odgovor, koji tuženik nije niti jednim svojih ponovljenim navodom doveo u sumnju, valja ponoviti slijedeće: U konkretnom se slučaju nije radilo o kaznenom već o upravnom postupku u kojemu, prema članku 9. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21. dalje: ZUP), službena osoba samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti na temelju kojih rješava upravnu stvar. Koje će činjenice i okolnosti uzeti kao dokazane , utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prema članku 58. stavku 1. ZUP-a službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnima za dokazivanje.

15.1. I prema stajalištu Ustavnog suda RH, izraženom u odlukama na koje se poziva i prvostupanjski sud, ponovljenom u odluci U-III- 899/19 od 20. listopada 2021. „U obrazloženju te odluke Ustavni sud je, između ostalog, naveo sljedeće: "8.1. Odgovarajući na navode podnositelja o uporabi nezakonito pribavljenih dokaza u disciplinskom postupku, Ustavni sud podsjeća da ZUP omogućuje dokazivanje svim dokaznim sredstvima prikladnim za dokazivanje, pri čemu službena osoba samostalno i po načelu slobodne ocjene dokaza utvrđuje činjenice. Disciplinski je postupak po svojoj prirodi hitan, u upravnim stvarima se postupa što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova. U disciplinskom postupku u pravilu ne dolazi do opasnosti kršenja ljudskih prava u opsegu u kojem je to moguće u kaznenom postupku, a i same posljedice disciplinskog postupka bitno su drugačije nego posljedice kaznenog postupka. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika je upravni postupak, čija je svrha uredno i učinkovito obavljanje službe, uz zaštitu časti i ugleda policijskih službenika i službe unutarnjih poslova u cjelini te se stoga u disciplinskom postupku primjenjuju i različiti dokazni standardi nego u kaznenom postupku.

Ustavni sud u tom smislu podsjeća da je u predmetu Šikić protiv Hrvatske (presuda, 15. srpnja 2010., zahtjev br. 9143/08, § 53.) ESLJP prihvatio stav Ustavnog suda da postoji 'različit standard dokaza koji se traži u stegovnom postupku od onoga koji se traži za osuđujuću odluku u kaznenom postupku'."

16. Imajući u vidu navedeno, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo pa ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

17. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

18. Odluka o troškovima temelji na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u sporu.

U Zagrebu 31. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić, v.r.