Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1098/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. N. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u S., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & G. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-107/2021-16 od 9. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Sisku, poslovni broj P-107/2021-16 od 9. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda Sisku, poslovni broj P-107/2021-16 od 9. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovor o kreditu broj:158-50- 3399643 solemniziran po Javnom bilježniku I. K. pod brojem OU- 423/2006 13. travnja 2006. kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

2. U točki II izreke nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.881,19 eur[1] /14.173,83 kn sa zateznom kamatom po stopi, u tijeku i na iznose pobliže navedenoj u ovoj točci sve u roku od 15 dana.

3. U točki III izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.227,46 eur/9.625,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

4. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti toga suda.

5. Protiv citirane presude i rješenja žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP).

6. Predlaže da se presuda preinači i tužitelj odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku uključujući i žalbeni trošak sa pripadajućom zateznom kamatom a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu (odredbe o valutnoj klauzuli) sadržaja navedenog u točki I izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u ukupnom iznosu od 1.881,19 eur/14.173,83 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

10. U provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja uvidom u Ugovor o kreditu utvrđuje da je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 20.290,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, dok je čl. 7. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važeći na dan dospijeća. Među strankama nije sporno da je tužitelj plaćao pojedine anuitete kako to proizlazi iz otplatne tablice odnosno specifikacija uplate koje prilože spisu niti da je tijekom ugovornog odnosa došlo do promjene vrijednosti valute CHF u odnosu na kunu a koji su utjecali na iznos anuiteta.

11. Kod odlučivanja o osnovanosti deklaratornog dijela tužbenog zahjteva na utvrđenje ništavnosti sud prvog stupnja je odlučio o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje ZZP/08) te Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19 dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama rukovodeći se načelima obveznog prava i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO) te cijeneći odredbe o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a, uvažavajući ujedno prema odredbi čl. 502c ZPP-a obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 provedenog radi zašite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika među kojima i ovdje tužena banka.

12. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo pa stoga su uzrok određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

13. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da nije bilo porasta tečaja švicarskog franka od početka realizacije kredita pa do otplate istoga tužitelj manje platio iznos od 1.881,19 eur/14.173,83 kn, to prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio.

14. Kao neosnovan sud je otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare uz obrazloženje da je petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a prekinut podnošenjem kolektivne tužbe u smislu čl. 241. ZOO-a pa da je zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2018. te da nije istekla do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 17. ožujka 2021.

15. Stoga sud prvog stupnja prihvaća kao osnovan i kondentorni tužbeni zahtjev na isplatu u visini od 1.881,19 eur/14.173,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. ZOO-a, a s tijekom sukladno čl. 1115 ZOO-a.

16. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa).

17. Sud prvog stupnja odbija prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti suda prvog stupnja cijeneći Direktivu vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim Ugovorima te utvrđuje da je takva ugovorna odredba unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj s time da protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača obzirom da bi radi ostvarenja svojih prava morao putovati u Zagreb što iziskuje dodatne troškove i utrošeno vrijeme. Stoga zaključuje da se radi o nepoštenoj odredbi zbog čega otklanja primjenu odredbe čl. 70. ZPP-a te primjenom odredbe čl. 59 ZPP-a zaključuje da je nadležan za suđenje u ovom postupku s obzirom na utvrđenje da je ugovor o kreditu sklopljen u Sisku gdje se nalazi poslovna jedinica tuženika.

18. U donošenju pobijanog rješenja nije ostvarena bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a budući je sud prvog stupnja pravilno odbio neosnovanim prigovor mjesne nenadležnosti toga suda. Naime, pravilna je ocjena suda da navedena ugovorna odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/03, a slijedom toga i ništetnu odredbu u smislu čl. 102. st. 1. ZZP/03 posljedično čemu u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 70. ZPP-a jer između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula. Prema odredbi čl. 59 ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

19. Imajući u vidu utvrđenje suda prvog stupnja da je citirani Ugovor o kreditu sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika u S., pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se nadležnost toga suda temelji na odredbi čl. 59 ZPP-a budući da je tužitelj podnošenjem tužbe sudu prvog stupnja iskoristio svoje pravo izbora u smislu čl. 59. ZPP-a pa je stoga pravilno primijenio navedenu zakonsku odredbu kada je prigovor o mjesnoj nenadležnosti toga suda odbio kao neosnovan.

20. U odnošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju neosnovano ističe tuženik u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjalo pravno ispitati. Isto tako nije ostvarena niti relativno bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a budući obrazloženje presude sadrži sve što je propisano navedenom odredbom.

21. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i procesnu jednakost jer da dokazne prijedloge tuženika je zanemario u potpunosti a za takvo postupanje da nije naveo nikakve razloge.

22. Imajući u vidu odluku Ustavnog suda broj U-III-35458/21 od 30. lipnja 2022. za istaknuti je kako je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka, da je odbijanje dokaznih prijedloga saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Naime Ustavni je sud zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom čl. 502c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanju konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

23. Nasuprot tome saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametne promjene kamatne stope (citirana odluka Ustavnog suda i odluka Ustavnog suda U- III-4223/21 od 1. prosinca 2021.).

24. Prema tome sud prvog stupnja pravilno je odbio dokazni prijedlog radi saslušanja javnog bilježnika dok u odnosu na saslušanje svjedoka S. N. koji dokazni prijedlog je tuženik istakao valja istaći da navedena svjedokinja nije pristupila na ročište od 27. travnja 2022., te je na istom ročištu tuženik predlagao saslušanje novog svjedoka V. M. P. koji dokazni prijedlog je sud pravilno odbio a s obzirom na odredbu čl. 299. st. 2. ZPP-a da se dokazi mogu iznositi do zaključenja prethodnog postupka.

25. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 138.a ZZP/07 i članka 118. ZZP/14 te članka 502c ZPP-a.

26. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena R. A. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

27. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

28. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na zabranu retroaktivne primjene odredbe članka 502.c ZPP-a koja da se prije izmjena ZID ZPP/19 odnosila samo na postupke naknade štete. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka a niti sada u žalbi nije iznosio činjenice niti pružio ijednog dokaza da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, na što ne ukazuje niti stranački iskaz tužitelja pa u takvim okolnostima nije primjenjiva odluka Ustavnog suda broj U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022., već odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III-5457/2021 od 30. lipnja 2022.

29. Radi navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

30. Stoga, kako su sporne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., članka 83., članka 84. i članka 87. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem mu je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

30. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj pa da tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju kamate samo od podnošenja tužbe, nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

31. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, smatrajući da je između ostalog trebalo primijeniti trogodišnji zastarni rok iz članka 226. ZOO-a predviđen za otplatu dugovanja u anuitetima, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a.

31.1. Nadalje, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

31.2. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 17. ožujka 2021., tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 17. ožujka 2021., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225.

ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja.

32. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika da je priliko izračunavanja visine tužbenog zahtjeva trebalo uzeti u obzir kada je tužitelj manje plaćao, budući tuženik tijekom postupka nije istakao prigovor radi prebijanja potraživanja niti je podnio protutužbu radi utvrđenja o točno kojem iznosu bi se radilo.

33. Nije osnovana žalba tuženika niti u dijelu odluke o parničnom trošku o kojem je sud odlučio pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife.

34. Naime, neosnovano tuženik osporava dosuđenu naknadu tužitelju za sastav podneska od 10. veljače 2022. budući se citiranim podneskom tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka V. P. pa istome pripada nagrada prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja dok u odnosu na pristup na ročište od 9. lipnja 2022. pravilno je sud dosudio naknadu prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife a s obzirom da je tužitelj pristupio na ročište za objavu presude. U odnosu na ročište od 27. listopada 2021. pravilno je sud prvog stupnja priznao tužitelju naknadu prema Tbr. 9. t. 1. Tarife budući se na istom ročište rasporavljalo a ne bi pripadala nagrada prema Tbr. 9. t. 2. Tarife.

35. Slijedom svega obrazloženog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja i rješenje potvrditi kako je odlučeno u izreci pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 31. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić