REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 7 Us I-264/2023-10

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja I. g. "R. z. L.", kojega zastupa predstavnik organizacijskog odbora A. j O. iz P., U. G. G. opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr.sc. S. M., S. G. i dr.sc. D. G., Z., U. k. M., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe H. V. d.o.o., P., M., koju zastupa opunomoćenik F. S., odvjetnik u Z., Z., radi priznavanja svojstva stranke, 31. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UP/II-350-05/22-02/138, URBROJ: 531- 07-1-4/1-23-3 od 25. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Pule-Pola, Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, Odsjeka za gradnju KLASA: UP/I-350-05/22-01/000011, URBROJ: 2163-7-04- 05-0434-22-0010 od 25. listopada 2022. odbijen je zahtjev I. g. "R. z. L.", ovdje tužitelja, za priznavanjem svojstva stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje građevina ugostiteljsko turističke namjene – H.V., restoran, prateći objekt te zone sportsko rekreacijskih sadržaja, na k.č.br. . k.o. P. i dr., po zahtjevu investitora H.

V. d.o.o., ovdje zainteresirane osobe, iz razloga što je utvrđeno da tužitelj ne potpada pod krug osoba koje su člankom 141. stavkom 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, dalje: Zakon o prostornom uređenju) određene strankom u postupku izdavanja lokacijske dozvole.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-350-05/22-02/138, URBROJ: 531-07-1-4/1-23-3 od 25. siječnja 2023. odbio.

3. Tužitelji su protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja. U tužbi ne osporavaju da ne potpadaju pod krug osoba koje su člankom 141. stavkom 1. Zakona o prostornom uređenju određene strankom u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno navode da nisu niti tvrdili da bi bili podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola, već smatra da mu je trebalo priznati svojstvo stranke iz razloga kako slijedi. U prvom redu navode da njihov pravni interes za sudjelovanjem u postupku izdavanja lokacijske dozvole proizlazi iz činjenice da predstavljaju interes 10.338 građana Pule, na temelju čije inicijative je raspisan lokalni referendum za izmjenom prostornog plana na temelju kojeg bi se trebala izdati predmetna lokacijska dozvola, pri čemu se poziva na odluku Ustavnog suda broj: U-III-3105/2019 od 7. rujna 2022., u kojoj je Ustavni sud je pojasnio koja je uloga, svrha i smisao građanske inicijative. Nadalje se pozivaju na Aarhušku konvenciju, koja između ostalog jamči pravo sudjelovanja javnosti u postupcima koje mogu imati utjecaj na okoliš, te Direktivu 2011/92/EU od 13. prosinca 2014., o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš koja je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU od 16. travnja 2014. Nadalje se pozivaju na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava koji je u predmetima Kreuz protiv Poljske (presuda, 19. lipnja 2001., br. 28249/95) i drugima istaknuo je da procesna prava zajamčena Konvencijom ne smiju biti teorijska i prividna, već da moraju biti stvarna i djelotvorna, a koje je shvaćanje preuzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III - 617/2006 od 25. siječnja 2011. i broj U-III - 3937/2011 od 14. prosinca 2011. Ističu da je odredbom članka 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da je stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku, te da mu je slijedom svega navedenog, sukladno citiranoj odredbi trebalo priznati svojstvo stranke. Predlaže da Sud po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba se u bitnom pridružuje navodima tuženika i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbijen.

6. Odredbom članka 141. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji propisano je da je stranka u postupku lokacijske dozvole podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola.

7. Među strankama u ovome sporu nije sporno da je tužitelji ne potpadaju pod krug osoba koje su člankom 141. stavkom 1. Zakona o prostornom uređenju određene strankom u postupku izdavanja lokacijske dozvole.

8. Sporno je međutim, je li obzirom na navode koje iznosi tužitelji, tužiteljima u predmetnom postupku trebalo priznati svojstvo stranke.

9. Budući da su među strankama odlučne činjenice nesporne, te da je među strankama sporna samo primjena prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) spor riješio bez rasprave.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. U prvom redu, Aarhuška konvencija (Zakon o potvrđivanju konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, "Narodne novine MU" broj 7/08, dalje: Aarhuška konvencija) te kodificirana Direktiva 2011/92/EU od 13. prosinca 2014. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (koja je Direktivom 2003/35/EC od 23. svibnja 2003. usklađena s Aarhuškom konvencijom), izmijenjena Direktivom 2014/52/EU od 16. travnja 2014., uređuju postupke koji mogu imati utjecaj na okoliš, pa su stoga i implementirane u Zakon o zaštiti okoliša ("Narodne novine" broj 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18), dok se u ovom predmetu radi o priznavanju svojstva stranke u postupku provedbe prostornih planova, odnosno izdavanja lokacijske dozvole. Stoga se tužitelji na Aarhušku konvenciju i navedene Direktive mogu pozivati i konzumirati pravo na sudjelovanje u postupku u postupcima procjene utjecaja zahvata na okoliš, gdje mogu iznositi sva svoja neslaganja o utjecaju predmetnog zahvata na stanovništvo, zdravlje ljudi, bioraznolikost, šume, zrak, vodu i tlo, materijalna dobra, kulturnu baštinu i sve druge čimbenike u odnosu na koje se procjena utjecaja zahvata na okoliš, sukladno odredbi članka 76. Zakona o zaštiti okoliša provodi, pod uvjetom da uopće postoji obveza procjene utjecaja zahvata na okoliš.

12. Nadalje, pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava iz predmeta Kreuz protiv Poljske (presuda, 19. lipnja 2001., br. 28249/95) i Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluka broj U-III - 617/2006 od 25. siječnja 2011. i broj U-III - 3937/2011 od 14. prosinca 2011. ne govori kome bi trebalo priznati svojstvo stranke, nego da procesna prava stranaka ne smiju biti teorijska i prividna, nego stvarna i djelotvorna, a da bi se govorilo o tome jesu li procesna prava stranke teorijska i prividna ili stvarna i djelotvorna, svojstvo stranke prvo mora biti priznato, dok je u konkretnom slučaju svojstvo stranke sporno i upravo se zbog toga spor vodi. Stoga, navedena praksa ne može biti primjenjiva u predmetu ovoga spora.

13. Nadalje, točno je da je člankom 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku), na koju se pozivaju tužitelji, propisano da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.

14. Međutim, prema shvaćanju Suda, odredba članka 141. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju posebna odredba (lex specialis) u odnosu na odredbu članka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), koja uređuje status stranke u upravnom postupku, stoga se prema načelu da posebna odredba isključuje primjenu opće odredbe (lex specialis derogat legi generali), u postupku izdavanja lokacijske dozvole status stranke ne može priznati osobi koja se ne može podvesti pod nekoga iz kruga osoba propisanih citiranim člankom 141. stavkom 1. Zakona o prostornom uređenju.

15. Osim toga, svoje mišljenje u odnosu na predmetni zahtjev tužitelji pa i sva javnost mogu iznositi u postupku donošenja ili izmjene prostornih planova, sukladno odredbama 94.-106. Zakona o prostornom uređenju. Stoga Sud i ne vidi opravdanje da se svojstvo stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole prizna osobama izvan odredbe članka 141. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, tim više što zainteresirana javnost može sudjelovati i postupku utjecaja zahvata na okoliš.

16. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

17. Tužitelji su tijekom spora zatražili da im se dostavi sva dokumentacija koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, pa im se ukazuje da tuženik uz odgovor na tužbu i spis predmeta upravnog postupka druge dokumentacije nije dostavio, a u upravnom postupku im je dostavljena sva dokumentacija koja je odnosi na njihov zahtjev za priznavanje svojstva stranke.

18. Nadalje, u toku spora je Grad Pula-Pola predložio da ga se pozove na sudjelovanje u sporu u svojstvu zainteresirane osobe, međutim, kako ni Grad Pula- Pola ne ulazi u krug osoba propisanih člankom 141. stavkom 1. Zakona o prostornom uređenju, za to nije bilo osnove.

19. Tužitelji su postavili zahtjev za naknadu troškova spora u iznosu od 331,81 eur, uvećano za PDV, međutim, kako je odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev im je odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 31. svibnja 2021.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr.sc. S. M., S. G. i dr.sc. D. G., Z., U. k. M.

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

- opunomoćeniku zainteresirane osobe F. S., odvjetnik u Z. Z.

Na znanje:

- Gradu Puli