Broj: Ppž-3960/2023

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. I. Š. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. J. I. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 3. ožujka 2023., broj: 55. Pp J-425/2020-22, u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se osnovanom žalba okr. J. I., a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu okr. M. Š. ukida se prvostupanjska presuda u pobijanom osuđujućem dijelu i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 3. ožujka 2023., broj: 55. Pp J-425/2020-22, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj:107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okr. I. Š. oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

1.1. Istom presudom okr. M. Š. i okr. J. I. proglašene su krivim da su, na način činjenično opisan u izreci, počinile prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okr. M. Š. uz primjenu propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 100,00 eura/ 753,45 kuna, a okr. J. I. novčana kazna 500,00 eura/3.767,25 kuna, koju su dužne platiti u roku 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.2. Okr. M. Š. izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji J. I. te se istoj ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 5 metara, u trajanju 2 godine.

1.3. Okr. J. I. izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji I. Š. te se istom ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 5 metara, u trajanju 2 godine.

1.4. Istom presudom okr. M. Š. obvezna je naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 30 eura/ 226,04 kuna, a okr. J. I. paušalni trošak prekršajnog postupka 100 eura/ 753,45 kuna.

2. Protiv te presude okr. J. I. po braniteljici odvjetnici R. P. Š. u odnosu na sebe podnijela je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koji se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da osnovano podnositeljica žalbe ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

5. Kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je, između ostalih dokaza, svoju odluku temeljio i na iskazu svjedokinje policijske službenice M. M. i to u dijelu u kojem je policijska službenica prepričavala sadržaj iskaza mlt. B. Š. (rođ. 14. listopada 2006.), koji razgovor je obavljen traženjem obavijesti od građana u okviru izvida prekršaja.

5.1. Čl. 90. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je, da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi), a u smislu st. 2. istog članka nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

5.2. Iskaz policijske službenice M. M. ne može biti osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica jer se time na posredan i zaobilazan način u dokazni materijal unosi nešto što ne može biti dokaz u prekršajnom postupku.

5.3. Naime, sukladno čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku. Dakle, da bi se ono što policijski službenik sazna prilikom ispitivanja svjedoka u okviru izvida prekršaja moglo koristiti kao dokaz u postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Sva ostala saznanja policijskih službenika dobivena prilikom ispitivanja građana ostaju neformalne obavijesti i ne mogu biti unesena u dokazni materijal.

5.4. Stoga, prvostupanjski sud svoju odluku u odnosu na djelo prekršaja činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude temelji na izvedenom dokazu, tj. ispitivanju svjedokinje, policijske službenice, koji je do svojih saznanja o odlučnim činjenicama o kojima je kazivala došla na nezakonit način, budući kao ovlaštena osoba tijela državne uprave nije mlt. B. Š. ispitala sukladno odredbi čl. 158. st. 7. u vezi čl. 292. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ Prekršajnog zakona

broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.; dalje ZKP/08) odnosno sukladno odredbama čl. 115. st. 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.) o ispitivanju mlt. svjedoka.

5.5. Iako je izvedeni dokaz sam za sebe (ispitivanje svjedokinje M. M., policijske službenice) pribavljen na zakonit način, ne može biti temelj sudskoj odluci u dijelu u kojem iskazuje što je utvrđeno iskazom mlt. B. Š., budući se radi o neformalnom iskazu te osobe pred policijskom službenicom prilikom vršenja izvida prekršaja na mjestu događaja, te je izvorni dokaz pribavljen na nezakonit način. Stoga se korištenjem iskaza svjedokinje policijske službenice, koja prepričava sadržaj razgovora sa mlt. svjedokom, na zaobilazan način u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti osnova donošenja sudske presude, kako to osnovano žalbom ističe žaliteljica.

5.6. Iz navedenih razloga počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, na koju se osnovano ukazuje žalbom te je pobijani dio prvostupanjske presude u odnosu na okr. J. I. trebalo ukinuti.

7. Kako je u povodu žalbe okr. J. I. utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba ukinuti postoje i u odnosu na okr. M. Š., koja nije podnijela žalbu, to je primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji, pobijana presuda ukinuta u cjelini u osuđujućem dijelu, i u odnosu na okr. M. Š.

8. Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da sadržaj provedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice, kako se to također osnovano navodi u žalbi podnositeljice žalbe

9. Naime, mlt. B. Š. pred prvostupanjskim sudom ispitan je u svojstvu svjedoka 6. veljače 2023., dakle, u vrijeme svjedočenja navršio je 16 godina, a prethodno je (dopis od 23. svibnja 2022.) od strane CZSS Bjelovar utvrđeno da maloljetnik razumije značenje prava da ne mora svjedočiti kao i upozorenja da je dužan govoriti istinu ukoliko svjedoči. Dakle, maloljetni svjedok je pred prvostupanjskim sudom pravilno ispitan sukladno odredbi čl. 158. st. 7. Prekršajnog u vezi čl. 292. ZKP/08.

zakona

9.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud povjerovao iskazu svjedoka B. Š. da je u verandi došlo do svađe između mame (okr. J. I.) i bake (okr. M. Š.) oko mobitela i do naguravanja, da je majka odgurnula baku, a sud nije imao razloga povjerovati njegovom iskazu. Međutim iz zapisnika o ispitivanju svjedoka B. Š. na glavnoj raspravi 6. veljače 2023. (list 65 spisa) proizlazi da je svjedok iskazao:“ Na kraju su baka i djed izašli van na dvorište i tražili su majku da mi vrati mobitel i djed je rekao da će zvati policiju ako se majka ne smiri. Majka je odgurnula djeda…..Odgurnula ga je rukama, nisam vidio da li je između bake i majke došlo do nekakvog sukoba, prošlo je već tri godine, pa se ne sjećam.“ Na poseban upit obrane svjedok je naveo da su majka i djed bili udaljeni 1-2 metra i sigurno je vidio da je majka odgurnula djeda, dok je na poseban upit suda izjavio da su se mama i baka počele naguravati oko mobitela, da se mobitel preda, do naguravanja je došlo rukama, odguravale su jedna drugu rukama.

9.2. Slijedom iznijetog, nejasna je odluka prvostupanjskog suda da u odnosu na krivnju okr. J. I. za odguravanje okr. M. Š. odluku temelji na iskazu svjedoka B. Š., koji decidirano navodi da je majka odgurnula djeda, da nije vidio da li je između bake i majke došlo do nekakvog sukoba, a na kraju tvrdi da su majka i baka odgurivale jedna drugu rukama, pri čemu sud ni na koji način nije otklonio proturječnosti u nedosljednom kazivanju svjedoka.

9.3. Stoga, budući da okr. J. I. u obrani pred prvostupanjskim sudom, kao i u žalbi, poriče da bi odgurnula okr. M. Š. i udarila je nogom u potkoljenicu te vrijeđala suokrivljenike riječima „đubrad“, a za opisano ponašanje terete je okr. M. Š. i okr. I. Š., istovremeno poričući svoj dio inkriminacije, svjedoci I. I. i M. I. se događaja ne sjećaju, iskazu svjedoka I. P. sud nije povjerovao, a iskaz svjedoka mlt. B. Š. proturječen je sam sebi, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, činjenično stanje u postupku u odnosu na prekršaj koji se okr. J. I. stavlja na teret nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.

9.4. Iz navedenih razloga, osnovana je žalba žaliteljice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Slijedom navedenog trebalo je prihvaćanjem žalbe okr. J. I. prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će sud iznova provesti sve već provedene dokaze pri čemu će otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, po potrebi provesti i druge dokaze, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

11. Prilikom donošenja nove odluke, u odnosu na izrečene zaštitne mjere, prvostupanjski će sud voditi računa o odredbi čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika (načelo zabrane reformatio in peius).

11.1. Naime, čl. 16. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje: „(1) Zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve može se izreći počinitelju nasilja u obitelji ako postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponoviti nasilje u obitelji.

(2) U odluci kojom sud izriče mjeru iz stavka 1. ovoga članka odredit će se mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve.“

11.2. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud nije, sukladno odredbi čl. 16. st.

2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odredio područja na kojima se okr. M. Š., odnosno okr. J. I. ne smije približiti žrtvi nasilja i zabranio uznemiravanje ili uhođenje žrtve, dakle u odluci o zaštitnoj mjeri nije naveden bitni sastojak izrečene zaštitne mjere propisan čl. 16. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zbog kojeg nedostatka zaštitna mjera nije provediva. Međutim, budući da je žalbu protiv presude podnijela samo okr. J. I., a ne i tužitelj, u ponovnom postupku prvostupanjski će sud voditi računa o načelu zabrane reformatio in peius.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 31. svibnja 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okr. J. Š., braniteljicu, okr. M. Š. i tužitelja.